glav. br. broj koji se obilježuje s 1000, za jedan veći od broja devetsto devedeset devet i za jedan manji od broja tisuću jedan

prid. 〈G tisućugòdišnjēg(a); ž. tisućugòdišnjā, s. tisućugòdišnjē〉 1. koji ima tisuću godina [~ grad] 2. koji traje tisuću godina [tisućugodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na tisuću godina

im. ž. 〈G tisućugòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava tisuću godina od događaja koji se obilježuje

im. ž. 〈G tišìnē; mn. N tišìne, G tišínā〉 1. stanje bez zvukova, glasova i šumova [noćna ~] 2. mirno i tiho vrijeme bez vjetra [~ na moru] ♦ grobna (mrtva) ~ potpuna tišina, muk

im. m. 〈G tȉtrāja; mn. N tȉtrāji, G tȉtrājā〉 kratak pokret tijela koje titra

im. s. 〈G tȉtrānja〉 1. lagano pomicanje amo-tamo; sin. treperenje 2. fiz. gibanje čestice pri kojemu se njezin položaj pravilno periodično mijenja oko ravnotežne vrijednosti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tȉtrām, 3. l. mn. tȉtrajū, imp. tȉtrāj, aor. tȉtrah, imperf. tȉtrāh, prid. r. tȉtrao〉 1. lagano se pomicati amo-tamo [granje titra na vjetru; svijeća titra]; sin. treperiti 2. fiz. gibati se tako da se pomiče amo-tamo (o čestici)

im. ž. 〈G tȉtulē; mn. N tȉtule, G tȉtūlā〉 1. v. naslov 2. oznaka stručnoga ili znanstvenoga statusa

kratica za to jest

im. m. 〈G tjȅdna; mn. N tjȅdni, G tjȅdānā〉 1. kalendarsko razdoblje od sedam dana, obično od ponedjeljka do nedjelje; sin. (sedmica) 2. bilo kojih sedam dana posvećenih kojemu slavlju ili aktivnosti [~ borbe protiv raka] ◇ Veliki ~ rel. tjedan uoči Uskrsa

prid. 〈G tjȅdnōg(a); ž. tjȅdnā, s. tjȅdnō〉 koji se odnosi na tjedan

im. m. 〈G tjȅdnīka; mn. N tjȅdnīci, G tjȅdnīkā〉 novine koje izlaze jednom u tjednu

pril. 1. svakoga tjedna [Časopis izlazi ~.] 2. na tjedan [Dvaput ~ odvoze smeće.]

prid. 〈G tjȅlesna; odr. tjȅlesnī, G tjȅlesnōg(a); ž. tjȅlesna, s. tjȅlesno〉 1. koji ima tijelo [tjelesno biće]; ant. bestjelesan 2. koji se doživljuje tijelom, osjetilima [~ užitak; tjelesno zadovoljstvo]

prid. 〈G tjȅlesnōg(a); ž. tjȅlesnā, s. tjȅlesnō〉 koji se odnosi na tijelo [~ izgled; ~ napor]; sin. (fizički)

im. s. 〈G tjeléšca; mn. N tjeléšca, G tjèlēšācā/tjèlēšcā〉 um. malo tijelo ◇ bubrežno ~ anat. dio bubrega koji se sastoji od spleta bubrežnih kapilara

im. m. 〈G tjelohrànitelja; mn. N tjelohrànitelji, G tjelohrànitēljā〉 osoba koja čuva drugu osobu, osobni čuvar

im. ž. 〈G tjelohranitèljicē; mn. N tjelohranitèljice, G tjelohranitèljīcā〉 žena koja čuva drugu osobu, osobna čuvarica

prid. 〈G tjelohranitèljičina; ž. tjelohranitèljičina, s. tjelohranitèljičino〉 koji pripada tjelohraniteljici

im. ž. 〈G tjȅlovježbē; mn. N tjȅlovježbe, G tjȅlovjēžbā/tjȅlovježbī〉 vježbanje tijela [školska ~; jutarnja ~]; sin. gimnastika, gombanje zast.

im. s. 〈G tjȅmena; mn. N tjemèna, G tjeménā〉 anat. najviši dio lubanje, vrh glave

prid. 〈G tjȅmenōg(a); ž. tjȅmenā, s. tjȅmenō〉 koji se odnosi na tjeme

im. ž. 〈G tjȅralicē; mn. N tjȅralice, G tjȅralīcā〉 policijski akt kojim se traži pomoć u hvatanju osobe koja bježi pred zakonom [međunarodna ~]

im. s. 〈G tjȅrānja〉 1. siljenje koga da napusti mjesto na kojemu se nalazi 2. gonjenje ispred sebe 3. nagovaranje, poticanje koga na što silom 4. izražavanje spolnoga nagona (o ženkama)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tjȅrām, 3. l. mn. tjȅrajū, imp. tjȅrāj, aor. tjȅrah, imperf. tjȅrāh, prid. r. tjȅrao, prid. t. tjȅrān〉 1. siliti koga da napusti mjesto na kojemu se nalazi [~ ljude s njihovih ognjišta; ~ radnike s posla] 2. goniti ispred sebe [~ stoku] 3. silom nagovarati, poticati koga na što [~ djecu da uče; ~ vozača da brže vozi] 4. izazivati određenu pojavu ili djelovati tako da nastaju određene posljedice [~ na kašalj; ~ u plač] 5. 〈3. l.〉 rastući puštati izbojke (o biljkama) [~ pupoljke; ~ klice] • tjȅrati se 〈povr.〉 izražavati spolni nagon (o ženkama) [Kuja se tjera.] ♦ ~ svoje tvrdoglavo zastupati svoje mišljenje

im. ž. 〈G tjeskòbē〉 neugodan osjećaj nemira, nesigurnosti, nezadovoljstva i pritajena straha

im. m. 〈G tjesnàca; mn. N tjesnàci, G tjesnácā〉 zem. uzak i relativno kratak pojas mora između dvaju kopnenih dijelova

prid. 〈G tjèsnačnōg(a); ž. tjèsnačnā, s. tjèsnačnō〉 1. koji se odnosi na tjesnac 2. gram. pri čijemu izgovoru ne postoji potpun zatvor nego zrak prolazi kroz mali otvor uz stvaranje zvuka trenja; sin. (frikativni)

im. m. 〈G tjèsnačnīka; mn. N tjèsnačnīci, G tjèsnačnīkā〉 gram. šumnik pri čijemu izgovoru ne postoji potpun zatvor nego zrak prolazi kroz mali otvor uz stvaranje zvuka trenja; sin. (frikativ, strujnik)

im. ž. 〈G tjestenìnē〉 namirnica od suhoga tijesta bez kvasca, različitih oblika i s različitim dodatcima [kuhana ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tjȅšīm, 3. l. mn. tjȅšē, imp. tjȅši, aor. tjȅših, imperf. tjȅšāh, prid. r. tjȅšio, prid. t. tjȅšen〉 pružati komu utjehu, ublažavati čiju tugu [~ prijatelja u nevolji; ~ se čokoladom]

im. m. 〈G tkálca, V tkȃlče; mn. N tkȃlci, G tkȁlācā〉 osoba koja tka, koja živi od tkanja

prid. 〈G tkȁlačkōg(a); ž. tkȁlačkā, s. tkȁlačkō〉 koji se odnosi na tkalce [~ stan]

prid. 〈G tkálčeva; ž. tkálčeva, s. tkálčevo〉 koji pripada tkalcu

im. ž. 〈G tkȁljē; mn. N tkȁlje, G tkȃljā〉 žena koja tka, koja živi od tkanja

im. ž. 〈G tkȁninē; mn. N tkȁnine, G tkȁnīnā〉 proizvod tkanja, ono što je izrađeno isprepletanjem različitih niti na stroju za tkanje ili tkalačkome stanu [vunena ~; pamučna ~]; sin. (materijal)

im. s. 〈G tkánja; mn. N tkánja, G tkánjā〉 1. 〈jd.〉 izrađivanje tkanine od različitih niti na posebnome stroju ili tkalačkome stanu 2. 〈jd.〉 način na koji je što tkano [krupno ~; sitno ~] 3. pren. ono što je tkano

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tkȃm, 3. l. mn. tkȁjū, imp. tkȃj, aor. tkȁh, imperf. tkȃh, prid. r. tkȁo, prid. t. tkȃn, pril. s. tkȁjūći, pril. p. tkȃvši〉 izrađivati tkaninu od različitih niti na posebnome stroju ili tkalačkome stanu [~ sagove]

im. s. 〈G tkȋva; mn. N tkȋva, G tkȋvā〉 anat. skup stanica koje izgrađuju živi organizam [mišićno ~; vezivno ~; živčano ~]; sin. (staničje)

zam. 〈GA kòga/kȍg, D kòmu/kòme/kȍm, L kòme/kòmu/kȍm, I kȋm/kíme〉 1. (up. zam.) a. pita za nepoznatu osobu [Tko je to?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Kaži mi ~ je to.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ je to.] 2. (neodr. zam.) označuje nepoznatu osobu, bilo koga, ma koga [Ako me ~ traži, neka pričeka.]; sin. itko, netko, tkogod 3. (odn. zam.) a. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim predikatnim rečenicama [On je ~ je.]; sin. koji b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama [Tko ne dođe, neće vidjeti film.]; sin. koji ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno koja osoba [Neka dođe bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]

neodr. zam. 〈G kògagod, DL kòmugod, A tkògod, I kímegod〉 označuje neodređenu osobu, bilo koga, ma koga [Ako me ~ traži, neka pričeka.]; sin. itko, netko, tko

im. s. 〈G tlȁčēnja〉 1. vršenje pritiska vlastitom težinom 2. pren. podvrgavanje koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. ugnjetavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tlȁčīm, 3. l. mn. tlȁčē, imp. tlȁči, aor. tlȁčih, imperf. tlȁčāh, prid. r. tlȁčio, prid. t. tlȁčen〉 1. činiti pritisak vlastitom težinom 2. pren. podvrgavati koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. ugnjetavati

prid. 〈G tlȃčnōg(a); ž. tlȃčnā, s. tlȃčnō〉 koji se odnosi na tlak

im. m. 〈G tlȃka, L tláku; mn. N tlȁkovi, G tlȁkōvā〉 fiz. omjer sile koja okomito djeluje na koju plohu i njezine ploštine, mjeri se jedinicom paskal ili bar [krvni ~; ~ zraka] ◇ atmosferski ~ tlak koji nastaje na površini Zemlje zbog težine stupca zraka; hidraulički ~ tlak koji nastaje u tekućini pod utjecajem kakve vanjske sile; hidrostatički ~ unutrašnji tlak koji u tekućini nastaje zbog težine same tekućine; korijenov ~ bot. pozitivan hidrostatički tlak koji se temelji na tome da stanice unutrašnjega sloja kore korijena aktivno istiskuju vodu i tvari u provodne žile; krvni ~ med. tlak kojim krv djeluje na stijenke krvnih žila

im. ž. 〈G tlȁkē, DL tlȁci; mn. N tlȁke, G tlȃkā〉 pov. kmetova dužnost obavljanja različitih poslova na vlastelinovu imanju [ići na tlaku]

im. m. 〈G tlȁkomjēra, I tlȁkomjērom; mn. N tlȁkomjēri, G tlȁkomjērā〉 tehn. 1. uređaj za mjerenje tjelesnoga tlaka 2. uređaj za mjerenje tlaka zraka; sin. barometar

im. s. 〈G tlȁ; mn. N tlȁ, G tálā, DLI tlȉma〉 geol., zem. 1. dio Zemljine površine koji ima određena obilježja [brdovito ~; močvarno ~; pjeskovito ~]; sin. (teren), zemljište 2. razg. v. zemlja ♦ gori komu ~ pod nogama u velikoj je opasnosti, u bezizlaznome je položaju; izgubiti ~ pod nogama dospjeti u težak (bezizlazan) položaj; naišlo je (nailazi) što na plodno ~ dobro je prihvaćeno što, ima što velikih izgleda za uspjeh