im. ž. 〈G uskògrudnosti, I uskògrudnošću/uskògrudnosti〉 osobina onoga koji je uskogrudan; sin. ograničenost pren.

im. m. 〈G ùskoka, V ùskoče; mn. N ùskoci, G ȕskōkā〉 pov. prebjeg iz krajeva pod turskom vlašću u hrvatske krajeve koji odatle nastavlja borbu protiv Turaka

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. uskomèšām se, 3. l. mn. uskomèšajū se, imp. uskomèšāj se, aor. uskomèšah se, prid. r. uskomèšao se〉 postati nemirnim [~ zbog nepovoljnih vijesti]; sin. uzbuditi se v. pod uzbuditi, uznemiriti se v. pod uznemiriti; ant. smiriti se v. pod smiriti, umiriti se v. pod umiriti

prid. 〈G uskònosna; odr. uskònosnī, G uskònosnōg(a); ž. uskònosna, s. uskònosno〉 koji je uska nosa [~ majmun]; ant. širokonosni

pril. za kratko vrijeme, u bliskoj budućnosti [Uskoro će doći.]; sin. brzo, skoro, ubrzo

prid. 〈G uskòtrāčnōg(a); ž. uskòtrāčnā, s. uskòtrāčnō〉 1. koji ima razmak tračnica manji od uobičajenoga [uskotračna pruga] 2. koji je predviđen za vožnju po tračnicama koje imaju razmak manji od uobičajenoga [uskotračna željeznica]; ant. širokotračni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uskovìtlām, 3. l. mn. uskovìtlajū, imp. uskovìtlāj, aor. uskovìtlah, prid. r. uskovìtlao, prid. t. ȕskovitlān〉 1. zapuhati tako da se sve počne okretati ili vrtjeti [~ zrak] 2. pren. izazvati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti]; sin. uzbuditi, uzburkati pren. • uskovìtlati se 〈povr.〉 1. početi se okretati ili vrtjeti [Prašina se uskovitlala.] 2. pren. postati nemirnim, snažnim i često proturječnim [Osjećaji su se uskovitlali.]

im. s. 〈G uskraćívānja〉 oduzimanje mogućnosti ili prava da tko što dobije, činjenje da tko ne dobije ono što mu pripada; sin. ustezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uskràćujēm, 3. l. mn. uskràćujū, imp. uskràćūj, aor. uskraćívah, imperf. uskràćīvāh, prid. r. uskraćívao, prid. t. uskràćīvān〉 oduzimati komu mogućnost ili pravo da što dobije, ne davati komu ono što mu pripada [~ nagradu za rad]; sin. kratiti zast., ustezati; vidski parnjak: uskratiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùskrātīm, 3. l. mn. ùskrātē, imp. uskráti, aor. uskrátih, prid. r. uskrátio, prid. t. ùskrāćen〉 oduzeti komu mogućnost ili pravo da što dobije, ne dati komu ono što mu pripada [~ nagradu za rad]; sin. ustegnuti; vidski parnjak: uskraćivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùskrīsīm, 3. l. mn. ùskrīsē, imp. uskrísi, aor. uskrísih, prid. r. uskrísio, prid. t. ùskrīšen〉 vratiti u život ili učiniti da opet živi [~ iz mrtvih]; vidski parnjak: uskrisivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uskrìsujēm, 3. l. mn. uskrìsujū, imp. uskrìsūj, aor. uskrisívah, imperf. uskrìsīvāh, prid. r. uskrisívao, prid. t. uskrìsīvān〉 vraćati u život ili činiti da opet živi [~ iz mrtvih]; vidski parnjak: uskrisiti

im. m. 〈G Ùskrsa〉 rel. kršćanski blagdan i državni praznik koji se slavi prve nedjelje punoga mjeseca nakon proljetnoga ekvinocija u spomen na uskrsnuće Isusa Krista; sin. (Pasha) ◇ Mali ~ nedjelja poslije Uskrsa

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. uskr̀sāvām, 3. l. mn. uskrsávajū, imp. uskr̀sāvāj, aor. uskrsávah, imperf. uskr̀sāvāh, prid. r. uskrsávao〉 1. 〈neprijel.〉 a. rel. ustajati iz groba i vraćati se u život b. pren. nastajati, obnavljati se ili se vraćati u život [Kulturni događaji neprestano uskrsavaju.] 2. 〈prijel.〉 pren. činiti da što ponovno nastane, obnovi se ili se vrati u život [~ kazališni život]; vidski paranjak: uskrsnuti

prid. 〈G ùskrsnōg(a); ž. ùskrsnā, s. ùskrsnō〉 koji se odnosi na Uskrs [uskrsna misa]; sin. (pashalni, uskršnji)

im. s. 〈G uskrsnúća; mn. N uskrsnúća, G uskrsnúćā〉 1. rel. jedna od temeljnih kršćanskih istina prema kojoj je Krist tri dana nakon smrti ustao od mrtvih [Isusovo ~] 2. pren. ponovno rođenje, vraćanje u život

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùskrsnēm, 3. l. mn. ùskrsnū, imp. ùskrsni, aor. ùskrsnuh, prid. r. ùskrsnuo, prid. t. ùskrsnūt〉 1. 〈neprijel.〉 a. rel. ustati iz groba i vratiti se u život [Isus je uskrsnuo.] b. pren. nastati, obnoviti se ili se vratiti u život [Kulturni su događaji uskrsnuli.] 2. 〈prijel.〉 pren. učiniti da što ponovno nastane, obnovi se ili se vrati u život [~ kazališni život]; vidski paranjak: uskrsavati

prid. 〈G ùskršnjēg(a); ž. ùskršnjā, s. ùskršnjē〉 v. uskrsni

pril. slasno i s tekom [~ pojesti]

usk. izriče želju da komu jelo bude slasno

prij. uvodi uzrok koji se povezuje s kakvom negativnom ili neželjenom posljedicom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uslìšāvām, 3. l. mn. uslišávajū, imp. uslìšāvāj, aor. uslišávah, imperf. uslìšāvāh, prid. r. uslišávao, prid. t. uslìšāvān〉 ispunjati ono za što se jako moli [~ čije želje]; vidski parnjak: uslišiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùslīšīm, 3. l. mn. ùslīšē, imp. uslíši, aor. uslíših, prid. r. uslíšio, prid. t. ùslīšen〉 ispuniti ono za što se jako moli [~ čije želje]; vidski parnjak: uslišavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uslòjāvām, 3. l. mn. uslojávajū, imp. uslòjāvāj, aor. uslojávah, imperf. uslòjāvāh, prid. r. uslojávao, prid. t. uslòjāvān〉 činiti slojevitim; sin. uslojivati; vidski parnjak: uslojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùslojīm, 3. l. mn. ùslojē, imp. uslòji, aor. uslòjih, prid. r. uslòjio, prid. t. ùslojen〉 učiniti slojevitim; vidski parnjaci: uslojavati, uslojivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uslòjujēm, 3. l. mn. uslòjujū, imp. uslòjūj, aor. uslojívah, imperf. uslòjīvāh, prid. r. uslojívao, prid. t. uslòjīvān〉 usp. uslojavati

im. ž. 〈G ȕslugē, DL ȕsluzi; mn. N ȕsluge, G ȕslūgā〉 1. ono što se komu čini iz ljubaznosti, kao znak dobre volje i želje da mu se pomogne [učiniti uslugu] 2. neproizvodna djelatnost koja se obavlja za plaću [loša ~; prijevozne usluge; ugostiteljska ~] ♦ učiniti (napraviti) komu medvjeđu uslugu nanijeti štetu komu, ne pomoći komu

prid. 〈G ȕslūžna; odr. ȕslūžnī, G ȕslūžnōg(a); ž. ȕslūžna, s. ȕslūžno; komp. uslùžnijī〉 koji je spreman pružiti uslugu [~ konobar; uslužna trgovkinja]

prid. 〈G ȕslūžnōg(a); ž. ȕslūžnā, s. ȕslūžnō〉 koji se odnosi na uslugu [uslužna djelatnost]

im. ž. 〈G ȕslūžnosti, I ȕslūžnošću/ȕslūžnosti〉 osobina onoga koji je uslužan

prid. 〈G ȕsmenōg(a); ž. ȕsmenā, s. ȕsmenō〉 1. koji je izražen riječima [~ ispit; ~ zadatak] 2. koji se prenosi govorom [usmeno izvješće]; ant. pismeni

im. ž. 〈G ȕsminē; mn. N ȕsmine, G ȕsmīnā〉 anat. unutrašnji sloj kože; sin. (derma)

im. s. 〈G usmjerávānja〉 1. upravljanje u određenome smjeru 2. navođenje koga na put do kakva odredišta; sin. upućivanje 3. okretanje čega prema komu ili čemu; sin. upravljanje 4. obraćanje pozornosti na što; sin. usmjerivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usmjèrāvām, 3. l. mn. usmjerávajū, imp. usmjèrāvāj, aor. usmjerávah, imperf. usmjèrāvāh, prid. r. usmjerávao, prid. t. usmjèrāvān〉 1. okretati u određenome smjeru [~ automobil prema gradu; ~ se prema zapadu] 2. navoditi koga na put do kakva odredišta [~ putnike na kolodvor; ~ vozače na izlaz iz grada]; sin. upućivati 3. obraćati pozornost na što [~ se na umjetnost]; sin. (orijentirati), usmjerivati; vidski paranjak: usmjeriti ( se)

im. ž. 〈G ùsmjerenosti, I ùsmjerenošću/ùsmjerenosti〉 svojstvo onoga što je usmjereno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsmjerīm, 3. l. mn. ùsmjerē, imp. ùsmjeri, aor. ùsmjerih, prid. r. ùsmjerio, prid. t. ùsmjeren〉 1. okrenuti u određenome smjeru [~ automobil prema gradu; ~ se prema zapadu] 2. navesti koga na put do kakva odredišta [~ putnike na kolodvor; ~ vozače na izlaz iz grada]; sin. uputiti 3. obratiti pozornost na što [~ se na umjetnost]; sin. (orijentirati); Vidski parnjaci: usmjeravati ( se), usmjerivati ( se)

im. s. 〈G usmjerívānja〉 usp. usmjeravanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usmjèrujēm, 3. l. mn. usmjèrujū, imp. usmjèrūj, aor. usmjerívah, imperf. usmjèrīvāh, prid. r. usmjerívao, prid. t. usmjèrīvān〉 usp. usmjeravati ( se)

im. s. 〈G usmrćívānja〉 prouzročivanje čije smrti; sin. ubijanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usmr̀ćujēm, 3. l. mn. usmr̀ćujū, imp. usmr̀ćūj, aor. usmrćívah, imperf. usmr̀ćīvāh, prid. r. usmrćívao, prid. t. usmr̀ćīvān〉 prouzročivati čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. ubijati; vidski parnjak: usmrtiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsmrtīm, 3. l. mn. ùsmrtē, imp. ùsmrti, aor. ùsmrtih, prid. r. ùsmrtio, prid. t. ùsmrćen〉 prouzročiti čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. dokrajčiti pren., umoriti • ùsmrtiti se 〈povr.〉 oduzeti sebi život; sin. ubiti; vidski paranjak: usmrćivati

im. ž. 〈G ȕsnē; mn. N ȕsne, G ȕsānā〉 anat. vanjski pokretljivi mišić koji okružuje i zatvara usta [gornja ~; donja ~; micati usnama]; sin. (usnica) ♦ otelo se s usana komu što rekao je tko i ono što nije trebalo, nepažnjom je rekao što; prevaliti što preko usana (usta) prisiliti se izgovoriti što, jedva (s mukom) izreći što

im. ž. 〈G ùsnačē; mn. N ùsnače, G ȕsnāčā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 porodica zeljastih biljaka dvosupnica čiji su cvjetovi srasli u cijev na čijemu su kraju proširenja u obliku usana b. pripadnica istoimene porodice 2. zool. a. porodica morskih riba duguljasta oblika i lijepih boja b. pripadnik istoimene porodice

prid. 〈G ȕsnenōg(a); ž. ȕsnenā, s. ȕsnenō〉 1. koji se odnosi na usne [~ mišići] 2. gram. u čijemu oblikovanju sudjeluju usne; sin. (labijalni)

im. m. 〈G ȕsnenīka; mn. N ȕsnenīci, G ȕsnenīkā〉 gram. suglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju usne; sin. (labijal)

prid. 〈G ȕsnōg(a); ž. ȕsnā, s. ȕsnō〉 1. koji se odnosi na usta [usna harmonika] 2. gram. koji se oblikuje u ustima [~ glasovi]; ant. (nazalni), nosni

im. ž. 〈G ȕsnicē; mn. N ȕsnice, G ȕsnīcā〉 1. um. mala usna 2. v. usna

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕsnēm, 3. l. mn. ȕsnū, imp. ùsni, aor. ùsnuh, prid. r. ùsnuo〉 početi spavati, utonuti u san; sin. zaspati; ant. probuditi se v. pod probuditi