gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustrèmljujēm, 3. l. mn. ustrèmljujū, imp. ustrèmljūj, aor. ustremljívah, imperf. ustrèmljīvāh, prid. r. ustremljívao, prid. t. ustrèmljīvān〉 oštro upravljati kamo, prema komu (o pogledu) • ustremljívati se 〈povr.〉 bacati se na koga, navaljivati na koga; Vidski parnjak: ustremiti se v. pod ustremiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstreptām, 3. l. mn. ùstreptajū, imp. ùstreptāj, aor. ùstreptah, prid. r. ùstreptao〉 početi drhtati od kakva osjećaja [~ od uzbuđenja; ~ od straha]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstrijēlīm, 3. l. mn. ùstrijēlē, imp. ustrijéli, aor. ustrijélih, prid. r. ustrijélio, prid. t. ùstrijēljen〉 ubiti koga puškom ili pištoljem

im. m. 〈G ùstroja; mn. N ùstroji, G ȕstrōjā〉 način na koji su dijelovi cjeline povezani u hijerarhijski odnos [~ Hrvatske vojske; ~ obrazovanja; ~ proizvodnje; ~ škole]; sin. organizacija, struktura, ( ustrojstvo)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ustròjāvām, 3. l. mn. ustrojávajū, imp. ustròjāvāj, aor. ustrojávah, imperf. ustròjāvāh, prid. r. ustrojávao, prid. t. ustròjāvān〉 1. uređivati ili uspostavljati ustroj u kakvoj organizaciji [~ vatrogasnu jedinicu]; ant. rastrojavati 2. povezivati dijelove cjeline u hijerarhijski odnos; sin. organizirati, strukturirati 3. vojn. dijeliti oružane snage na jedinice ili postrojbe; vidski paranjak: ustrojiti

prid. 〈G ùstrojbenōg(a); ž. ùstrojbenā, s. ùstrojbenō〉 koji se odnosi na ustroj [ustrojbena jedinica]; sin. ustrojstveni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstrojīm, 3. l. mn. ùstrojē, imp. ustròji, aor. ustròjih, prid. r. ustròjio, prid. t. ùstrojen〉 1. urediti ili uspostaviti ustroj u kakvoj organizaciji [~ vatrogasnu jedinicu]; ant. rastrojiti 2. povezati dijelove cjeline u hijerarhijski odnos; sin. organizirati, strukturirati 3. vojn. podijeliti oružane snage na jedinice ili postrojbe; vidski paranjak: ustrojavati

prid. 〈G ustròjstvenōg(a); ž. ustròjstvenā, s. ustròjstvenō〉 usp. ustrojbeni

im. s. 〈G ustròjstva; mn. N ustròjstva, G ùstrojstāvā/ùstrōjstvā〉 v. organizacija, struktura, ustroj

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ustrùčāvām se, 3. l. mn. ustručávajū se, imp. ustrùčāvāj se, aor. ustručávah se, imperf. ustrùčāvāh se, prid. r. ustručávao se〉 biti neodlučan, osjećati nelagodu oko donošenja kakve odluke [Ustručava se reći istinu.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstuknēm, 3. l. mn. ùstuknū, imp. ùstukni, aor. ùstuknuh, prid. r. ùstuknuo〉 naglo se povući pred čim [~ pred udarcem]

im. m. 〈G ùstupka; mn. N ùstupci, G ùstupākā〉 čin ili postupak kojim se tko od čega odriče u čiju korist

im. s. 〈G ustúpānja〉 odricanje od čega u čiju korist

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstūpām, 3. l. mn. ustúpajū, imp. ùstūpāj, aor. ustúpah, imperf. ùstūpāh, prid. r. ustúpao, prid. t. ùstūpān〉 odricati se čega u čiju korist [~ mjesta]; vidski parnjak: ustupiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstūpīm, 3. l. mn. ùstūpē, imp. ustúpi, aor. ustúpih, prid. r. ustúpio, prid. t. ùstūpljen〉 odreći se čega u čiju korist [~ mjesto]; vidski parnjak: ustupati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstvr̄dīm, 3. l. mn. ùstvr̄dē, imp. ustvŕdi, aor. ustvŕdih, prid. r. ustvŕdio, prid. t. ùstvr̄đen〉 izreći tvrdnju [Ustvrdio je da je sve u redu.]

im. s. 〈G ustvrđívānja〉 izricanje tvrdnje

im. m. 〈G ùsuda; mn. N ùsudi, G ȕsūdā〉 sila koja prema mnogim vjerovanjima upravlja životom ljudi i razvojem događaja; sin. kob, sudbina

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùsūdīm se, 3. l. mn. ùsūdē se, imp. usúdi se, aor. usúdih se, prid. r. usúdio se〉 imati smjelosti ili hrabrosti što učiniti [Pođi tamo ako se usudiš!; Usudim se reći istinu.]; sin. smjeti; vidski parnjak: usuđivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. usùđujēm se, 3. l. mn. usùđujū se, imp. usùđūj se, aor. usuđívah se, imperf. usùđīvāh se, prid. r. usuđívao se〉 imati smjelosti ili hrabrosti što činiti [Usuđujem se reći istinu.]; vidski parnjak: usuditi se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usùglāsīm, 3. l. mn. usùglāsē, imp. usuglási, aor. usuglásih, prid. r. usuglásio, prid. t. usùglāšen〉 v. uskladiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usuglàšāvām, 3. l. mn. usuglašávajū, imp. usuglàšāvāj, aor. usuglašávah, imperf. usuglàšāvāh, prid. r. usuglašávao, prid. t. usuglàšāvān〉 v. usklađivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usuglàšujēm, 3. l. mn. usuglàšujū, imp. usuglàšūj, aor. usuglašívah, imperf. usuglàšīvāh, prid. r. usuglašívao, prid. t. usuglàšīvān〉 v. usklađivati

prij. 〈D〉 zast. v. kraj, unatoč, uz

prij. 〈D〉 označuje da se tko kreće prema komu ili čemu [Potrčala je ~ ocu.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕspēm, 3. l. mn. ȕspū, imp. ùspi, aor. ùsūh, prid. r. m. ȕsuo, ž. ȕsūla, s. ȕsūlo; mn. ȕsūli, prid. t. ȕsūt〉 sipajući staviti što u kakvu posudu [~ šećer u šalicu]

im. s. 〈G usvájānja〉 1. činjenje da što stupi na snagu, počne djelovati; sin. donošenje; ant. ukidanje 2. v. posvajanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsvājām, 3. l. mn. usvájajū, imp. ùsvājāj, aor. usvájah, imperf. ùsvājāh, prid. r. usvájao, prid. t. ùsvājān〉 1. činiti da što stupi na snagu [~ sudske odluke; ~ zakone]; sin. donositi; ant. ukidati 2. v. posvajati; vidski paranjak: usvojiti

im. ž. 〈G usvojènicē; mn. N usvojènice, G usvojènīcā〉 1. v. posvojenica 2. jez. posuđenica tako potpuno uklopljena u jezik u koji je posuđena da se ne razlikuje od izvornih riječi u tome jeziku

prid. 〈G usvojèničina; ž. usvojèničina, s. usvojèničino〉 v. posvojeničin

im. m. 〈G usvojeníka, V ȕsvojenīče; mn. N usvojeníci, G usvojeníkā〉 v. posvojenik

im. s. 〈G usvojénja; mn. N usvojénja, G usvojénjā〉 v. posvojenje

im. m. 〈G usvòjitelja; mn. N usvòjitelji, G usvòjitēljā〉 v. posvojitelj

im. ž. 〈G usvojitèljicē; mn. N usvojitèljice, G usvojitèljīcā〉 v. posvojiteljica

prid. 〈G usvojitèljičina; ž. usvojitèljičina, s. usvojitèljičino〉 v. posvojiteljičin

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsvojīm, 3. l. mn. ùsvojē, imp. usvòji, aor. usvòjih, prid. r. usvòjio, prid. t. ùsvojen〉 1. učiniti da što stupi na snagu, počne djelovati [~ sudske odluke; ~ zakone]; sin. donijeti; ant. ukinuti 2. v. posvojiti; vidski paranjak: usvajati

im. ž. 〈G ȕši; mn. N ȕši, G ùšī/ùšijū, DLI ùšima〉 zool. sitni kukac duga, ovalna i plosnata tijela smeđe boje koji siše krv ◇ biljna ~ bijeli, žućkasti ili smeđi kukac okrugla ili ovalna tijela koji nepomično sjedi na različitim dijelovima biljke, polako siše njezine sokove i tako je slabi ♦ dosadan si kao ~ (stjenica), usp. stjenica

im. ž. 〈G ùšarē; mn. N ùšare, G ȕšārā〉 zool. sova smećkaste boje, narančastih očiju i s dugim perima iznad očiju koja može uspraviti ili spustiti, a koje izgledaju poput ušiju

im. ž. 〈G ùšatē; mn. N ùšate, G ȕšātā〉 zool. jestiva morska koštunjača s crnim prstenom na korijenu repne peraje

im. s. 〈G ȗšća; mn. N ȗšća, G ȗšćā〉 zem. mjesto na kojemu se tekućica ulijeva u veću rijeku, močvaru, jezero ili more; ant. izvor

im. m. 〈G ùšenjkāra, I ùšenjkārom/ùšenjkārem; mn. N ùšenjkāri, G ùšenjkārā〉 zool. kukac zelene ili smeđe boje, zlatnih očiju, dugih ticala i dugih prozirnih mrežastih krila; sin. zlatooka

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùšētām/ùšēćēm, 3. l. mn. ušétajū/ùšēćū, imp. ùšētāj/ušéći, aor. ušétah, prid. r. ušétao, prid. t. ùšētān〉 ući šetajući, ući polako [Ušetao je u kuću.; Ušetao se k nama.]; ant. išetati (se)

im. ž. 〈mn. NA〉 v. pod uho

im. ž. 〈G ùšicē; mn. N ùšice, G ȕšīcā〉 1. tupi dio sjekire u koji se umeće držak 2. otvor igle kroz koji se provlači konac

im. m. 〈G ušítka; mn. N ušítci, G ùšītākā〉 ušiveni dio tkanine [pamučni ~ na haljini]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕšijēm, 3. l. mn. ȕšijū, imp. ùšīj, aor. ùših, prid. r. ùšio, prid. t. ušìven〉 šijući umetnuti [~ zlatnike u džep]

im. ž. 〈G ȕškē, DL ȕški; mn. N ȕške, G ȗškā/ȕškī〉 anat. dio vanjskoa uha ili ušna školjka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùškopīm, 3. l. mn. ùškopē, imp. uškòpi, aor. uškòpih, prid. r. uškòpio, prid. t. ùškopljen〉 odstraniti testise [~ bika]; sin. kastrirati, uštrojiti razg.; Vidski parnjaci: uškopljavati, uškopljivati