pril. 1. u prolazu [~ svratiti]; sin. usputno 2. kao da nije osobito važno [~ spomenuti]; sin. usputno, uzgred 3. za vrijeme kretanja prema cilju [Dogovorit ćemo se ~.]; sin. putem

prid. 〈G ùspūtna; odr. ùspūtnī, G ùspūtnōg(a); ž. ùspūtna, s. ùspūtno〉 koji u kakvu poretku nije na prvome mjestu, koji je manje važan [~ posao; usputna postaja]; sin. sporedan; ant. glavni

pril., usp. usput

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsrećīm, 3. l. mn. ùsrećē, imp. ùsreći, aor. ùsrećih, prid. r. ùsrećio, prid. t. ùsrećen〉 učiniti koga sretnim [~ djecu darovima; ~ društvo] • ùsrećiti se 〈povr.〉 postati sretnim [Usrećio se pjesmom i plesom.]; sin. obradovati, razveseliti; ant. ožalostiti poet., rastužiti, ražalostiti; vidski paranjak: usrećivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usrèćujēm, 3. l. mn. usrèćujū, imp. usrèćūj, aor. usrećívah, imperf. usrèćīvāh, prid. r. usrećívao, prid. t. usrèćīvān〉 činiti koga sretnim [~ djecu darovima; ~ društvo]; sin. razveseljavati; ant. rastuživati, žalostiti • usrećívati se 〈povr.〉 postajati sretnim [Usrećivao se pjesmom i plesom.]; vidski paranjak: usrećiti

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi u središnjemu dijelu čega [biti ~ šume]; sin. sred poet. 2. označuje da se što zbiva točno u sredini između početka i kraja čega [otići ~ noći]

im. s. 〈G usredotočávānja〉 1. usmjeravanje čega na što u punoj mjeri 2. posvećivanje potpune pozornosti čemu; sin. usredotočivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usredotòčāvām, 3. l. mn. usredotočávajū, imp. usredotòčāvāj, aor. usredotočávah, imperf. usredotòčāvāh, prid. r. usredotočávao, prid. t. usredotòčāvān〉 usmjeravati što na što u punoj mjeri [~ misli na budućnost] • usredotočávati se 〈povr.〉 posvećivati čemu potpunu pozornost [~ se na djecu]; sin. koncentrirati se v. pod koncentrirati; sin. (fokusirati), usredotočivati; vidski paranjak: usredotočiti

im. ž. 〈G usredòtočenosti, I usredòtočenošću/usredòtočenosti〉 osobina onoga koji je usredotočen ili svojstvo onoga što je usredotočeno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usredòtočīm, 3. l. mn. usredòtočē, imp. usredotòči, aor. usredotòčih, prid. r. usredotòčio, prid. t. usredòtočen〉 usmjerriti što na što u punoj mjeri [~ misli na budućnost] • usredotòčiti se 〈povr.〉 posvetiti čemu potpunu pozornost [~ se na djecu]; sin. koncentrirati se v. pod koncentrirati; sin. (fokusirati); Vidski parnjaci: usredotočavati, usredotočivati

im. s. 〈G usredotočívānja〉 usp. usredotočavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usredotòčujēm, 3. l. mn. usredotòčujū, imp. usredotòčūj, aor. usredotočívah, imperf. usredotòčīvāh, prid. r. usredotočívao, prid. t. usredotòčīvān〉 usp. usredotočavati

im. pl. t. s. 〈G ústā〉 anat. dio ljudskoga i životinjskoga tijela, šupljina na glavi između usana i ždrijela kroz koju se diše, uzima hrana, govori i glasa ♦ baciti (ubaciti) što u ~ (kljun) pojesti malo i na brzinu; iz tvojih usta u božje uši neka bude kako si rekao, kad bi se ostvarilo što si rekao; na sva ~ [hvaliti, kuditi itd.] otvoreno, što je najviše moguće [hvaliti, kuditi itd.]; ne otvoriti ~ šutjeti, ne progovoriti ni riječi; ne silazi s ~ komu što ne prestaje govoriti tko o čemu; otkinuti od 〈svojih (vlastitih)〉 usta odvojiti od svojih skromnih sredstava, uskratiti sebi u korist koga, čega, štedjeti na sebi; prenosi se (ide i sl.) od ~ do ~ razglasilo se, širi se usmenom predajom; prevaliti što preko usta (usana), usp. usna; puna ~ komu koga, čega previše hvali koga, što, stalno se hvali kime, čime; skakati sam sebi u ~ protusloviti sam sebi; stavljati u ~ komu što nametnuti komu tuđe riječi (mišljenje), pripisati komu riječi koje nije rekao; začepiti ~ komu ušutkati koga, oduzeti komu riječ, zabraniti komu da slobodno govori

im. ž. 〈G ùstajalosti, I ùstajalošću/ùstajalosti〉 svojstvo onoga što je ustajalo; ant. svježina

im. s. 〈G ùstajānja〉 1. premještanje iz sjedećega ili ležećega u uspravan položaj 2. dizanje iz kreveta nakon buđenja 3. pren. započinjanje pobune ili ustanka; sin. dizanje, podizanje

prid. 〈G ùstajala; odr. ùstajalī, G ùstajalōg(a); ž. ùstajala, s. ùstajalo〉 koji je od duga stajanja izgubio dobra svojstva ili svježinu [ustajala hrana; ustajala voda; ~ zrak]; ant. svjež

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstajēm, 3. l. mn. ùstajū, imp. ùstāj, aor. ùstajah, imperf. ùstajāh, prid. r. ùstajao〉 1. premještati se iz sjedećega ili ležećega u uspravan položaj [~ iz klupe; ~ od stola] 2. dizati se iz kreveta nakon spavanja, prestajati spavati [rano ~]; sin. buditi se v. pod buditi 3. pren. započinjati pobunu ili ustanak, suprotstavljati se čemu [~ na ustanak; ~ protiv agresora]; sin. dizati se v. pod dizati, podizati se v. pod podizati; vidski paranjak: ustati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstālīm, 3. l. mn. ùstālē, imp. ustáli, aor. ustálih, prid. r. ustálio, prid. t. ùstāljen〉 učiniti što stalnim [~ običaje] • ustáliti se 〈povr.〉 postati stalnim [Običaji su se ustalili.]

im. m. 〈G ùstānka; mn. N ùstānci, G ùstanākā〉 oružana pobuna protiv vlasti [dignuti ~]; sin. buna

im. ž. 〈G ȕstanovē; mn. N ȕstanove, G ȕstanōvā〉 1. organizirano državno tijelo koje se bavi javnim poslovima [državna ~; zdravstvena ~; znanstvena ~] 2. ono što je ustanovljeno, osnovano ili uvedeno [zakonska ~; ~ braka]; sin. institucija

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustànovīm, 3. l. mn. ustànovē, imp. ustanòvi, aor. ustanòvih, prid. r. ustanòvio, prid. t. ustànovljen〉 1. početi što novo, stvoriti što novo [~ novu školu]; sin. osnovati, pokrenuti, utemeljiti, zasnovati 2. točno odrediti što, istraživanjem otkriti što [~ činjenice; ~ istinu; ~ uvjete ugovora]; sin. (konstatirati), utvrditi; Vidski parnjaci: ustanovljavati, ustanovljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustanòvljāvām, 3. l. mn. ustanovljávajū, imp. ustanòvljāvāj, aor. ustanovljávah, imperf. ustanòvljāvāh, prid. r. ustanovljávao, prid. t. ustanòvljāvān〉 1. počinjati što novo, stvarati što novo [~ novu školu]; sin. osnivati, pokretati, utemeljivati, zasnivati 2. točno određivati što, istraživanjem otkrivati što [~ činjenice; ~ istinu; ~ uvjete ugovora]; sin. (konstatirati), utvrđivati; sin. ustanovljivati; vidski paranjak: ustanoviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustanòvljujēm, 3. l. mn. ustanòvljujū, imp. ustanòvljūj, aor. ustanovljívah, imperf. ustanòvljīvāh, prid. r. ustanovljívao, prid. t. ustanòvljīvān〉 usp. ustanovljavati

im. m. 〈G ȕstašē; mn. N ȕstaše, G ȕstāšā〉 pov. pripadnik hrvatskoga profašističkog pokreta koji je osnovao Ante Pavelić 1930. u Italiji pod Musollinijevim pokroviteljstvom, a s ciljem rušenja Jugoslavije i stvaranja neovisne hrvatske države

prid. 〈G ȕstaškōg(a); ž. ȕstaškā, s. ȕstaškō〉 koji se odnosi na ustaše

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstanēm, 3. l. mn. ùstanū, imp. ùstani, aor. ùstah/ùstadoh, prid. r. ùstao〉 1. premjestiti se iz sjedećega ili ležećega u uspravan položaj [~ iz klupe; ~ od stola] 2. dignuti se iz kreveta nakon spavanja, prestati spavati [Moram rano ~.] 3. pren. započeti pobunu ili ustanak, suprotstaviti se čemu [~ na ustanak; ~ protiv agresora]; sin. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti; vidski paranjak: ustajati

im. m. 〈G ȕstāva; mn. N ȕstāvi, G ȕstāvā〉 prav. najviši državni zakon koji određuje načela i oblike državnoga i društvenoga poretka i iz kojega se izvode svi ostali zakoni [donijeti ~; držati se ustava]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstavīm, 3. l. mn. ùstavē, imp. ùstavi, aor. ùstavih, prid. r. ùstavio, prid. t. ùstavljen〉 v. zaustaviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstavljām, 3. l. mn. ùstavljajū, imp. ùstavljāj, aor. ùstavljah, imperf. ùstavljāh, prid. r. ùstavljao, prid. t. ùstavljān〉 zast. v. zaustavljati

prid. 〈G ȕstāvnōg(a); ž. ȕstāvnā, s. ȕstāvnō〉 koji se odnosi na ustav [ustavno pravo; ~ poredak]

im. ž. 〈G ustávnosti, I ustávnošću/ustávnosti〉 svojstvo onoga što je u skladu s ustavom [~ zakonskih odredaba]; ant. neustavnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstēgnēm, 3. l. mn. ùstēgnū, imp. ustégni, aor. ustégnuh, prid. r. ustégnuo, prid. t. ùstēgnūt〉 oduzeti komu mogućnost ili pravo da što dobije, ne dati komu ono što mu pripada [~ nagradu za rad]; sin. uskratiti • ustégnuti se 〈povr.〉 uskratiti si što ili odreći se čega [~ se od hrane]; sin. uzdržati se; vidski paranjak: ustezati

im. s. 〈G ustézānja〉 1. oduzimanje mogućnosti ili prava da tko što dobije, činjenje da tko ne dobije ono što mu pripada; sin. uskraćivanje 2. uskraćivanje sebi čega ili odricanje od čega; sin. uzdržavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstēžēm, 3. l. mn. ùstēžū, imp. ustéži, aor. ustézah, imperf. ùstēzāh, prid. r. ustézao, prid. t. ùstēzān〉 oduzimati komu mogućnost ili pravo da što dobije, ne davati komu ono što mu pripada [~ nagradu za rad]; sin. kratiti zast., uskraćivati • ustézati se 〈povr.〉 uskraćivati si što ili odricati se čega [~ se od hrane]; sin. uzdržavati se v. pod uzdržavati; vidski paranjak: ustegnuti

pril. istodobno s čim drugim [Radio je i ~ pjevao.]; sin. pritom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustolìčāvām, 3. l. mn. ustoličávajū, imp. ustòličāvāj, aor. ustoličávah, imperf. ustolìčāvāh, prid. r. ustoličávao, prid. t. ustolìčāvān〉 postavljati na prijestolje ili kakav visok položaj [~ novoga kralja; ~ biskupe]; sin. ustoličivati; vidski parnjak: ustoličiti

im. s. 〈G ustoličénja〉 postavljanje na prijestolje ili kakav visok položaj

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustòličīm, 3. l. mn. ustòličē, imp. ustòliči, aor. ustòličih, prid. r. ustòličio, prid. t. ustòličen〉 postaviti na prijestolje ili kakav visok položaj [~ novoga kralja; ~ biskupa]; vidski parnjaci: ustoličavati, ustoličivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ustolìčujēm, 3. l. mn. ustolìčujū, imp. ustòličūj, aor. ustoličívah, imperf. ustolìčīvāh, prid. r. ustoličívao, prid. t. ustolìčīvān〉 usp. ustoličavati

prid. 〈G ȕstrājna; odr. ȕstrājnī, G ȕstrājnōg(a); ž. ȕstrājna, s. ȕstrājno; komp. ustràjnijī〉 1. koji ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [~ učenik] 2. koji odražava da tko ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [ustrajno kucanje na vratima; ustrajno nastojanje]; sin. uporan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstrajēm, 3. l. mn. ùstrajū, imp. ùstrāj, aor. ùstrajah, prid. r. ùstrajao〉 1. biti uporan u svojim zahtjevima, ne odustajati od njih; sin. (inzistirati) 2. biti uporan u borbi i težiti da se ne odustane od nje [~ u želji za odličnim uspjehom]; vidski paranjak: ustrajavati

im. s. 〈G ustrajávānja〉 1. bivanje upornim u svojim zahtjevima, težnja da se od čega ne odustane, ostajanje pri svome; sin. inzistiranje 2. bivanje upornim u borbi i težnja da se ne odustane od nje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ustràjāvām, 3. l. mn. ustrajávajū, imp. ustràjāvāj, aor. ustrajávah, imperf. ustràjāvāh, prid. r. ustrajávao〉 1. biti uporan u svojim zahtjevima, ne odustajati od čega, ostajati pri svome; sin. (inzistirati) 2. biti uporan u borbi i težiti da se ne odustane od nje [~ u želji za odličnim uspjehom]; vidski paranjak: ustrajati

pril. 〈komp. ustràjnijē〉 tako da odražava da tko ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [~ kucati; ~ nastojati]; sin. uporno

im. ž. 〈G ȕstrājnosti, I ȕstrājnošću/ȕstrājnosti〉 osobina onoga koji je ustrajan ili svojstvo onoga što je ustrajno; sin. upornost

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùstrčīm se, 3. l. mn. ùstrčē se, imp. ustr̀či se, aor. ustr̀čah se, prid. r. ustr̀čao se〉 1. početi užurbano trčati [Ustrčao se po stubama.] 2. pren. u velikoj žurbi obaviti različite stvari ili obići različita mjesta [~ po gradu]; sin. rastrčati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstrebām, 3. l. mn. ùstrebajū, imp. ùstrebāj, aor. ùstrebah, prid. r. ùstrebao, prid. t. ùstrebān〉 osjetiti potrebu za kim ili čim [~ novac]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùstrēmīm, 3. l. mn. ùstrēmē, imp. ustrémi, aor. ustrémih, prid. r. ustrémio, prid. t. ùstrēmljen〉 oštro upraviti kamo, prema komu (o pogledu) • ustrémiti se 〈povr.〉 baciti se na koga, navaliti na koga; Vidski parnjak: ustremljivati se v. pod ustremljivati