gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uškòpljāvām, 3. l. mn. uškopljávajū, imp. uškòpljāvāj, aor. uškopljávah, imperf. uškòpljāvāh, prid. r. uškopljávao, prid. t. uškòpljāvān〉 odstranjivati testise [~ bika]; sin. kastrirati, škopiti, štrojiti razg., uškopljivati, uštrojavati razg., uštrojivati razg.; vidski paranjak: uškopiti

im. m. 〈G uškopljeníka, V ȕškopljenīče; mn. N uškopljeníci, G uškopljeníkā〉 muškarac kojemu su uklonjeni testisi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uškòpljujēm, 3. l. mn. uškòpljujū, imp. uškòpljūj, aor. uškopljívah, imperf. uškòpljīvāh, prid. r. uškopljívao, prid. t. uškòpljīvān〉 usp. uškopljavati

prid. 〈G ùšljiva; odr. ùšljivī, G ùšljivōg(a); ž. ùšljiva, s. ùšljivo〉 koji je pun ušiju

prid. 〈G ȕšnōg(a); ž. ȕšnā, s. ȕšnō〉 koji se odnosi na uši

im. m. 〈G ùštapa〉 astr. Mjesec potpuno vidljiv sa Zemlje; sin. puni Mjesec v. pod mjesec

im. ž. 〈G ȕštedē; mn. N ȕštede, G ȕštēdā〉 ono što je sačuvano pažljivom uporabom ili trošenjem [~ novca; ~ hrane; ~ vremena]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùštēdīm, 3. l. mn. ùštēdē, imp. uštédi, aor. uštédjeh, prid. r. m. uštédio, ž. uštédjela, s. uštédjelo, mn. uštédjeli, prid. t. ùštēđen〉 štedeći prikupiti što, steći kao uštedu [~ vrijeme; ~ papir; ~ tisuću kuna]

im. ž. 〈G ušteđèvinē; mn. N ušteđèvine, G ušteđèvīnā〉 novac koji je ušteđen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùštīnēm, 3. l. mn. ùštīnū, imp. uštíni, aor. uštínuh, prid. r. uštínuo, prid. t. ùštīnūt〉 v. uštipnuti

im. m. 〈G ùštipka; mn. N ùštipci, G ùštipākā〉 slastica od tijesta pečena u vrućemu ulju

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùštīpnēm, 3. l. mn. ùštīpnū, imp. uštípni, aor. uštípnuh, prid. r. uštípnuo, prid. t. ùštīpnūt〉 stisnuti čvrsto čiju kožu između prsta [~ dijete za obraz]; sin. (uštinuti)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùštrcām, 3. l. mn. ùštrcajū, imp. ùštrcāj, aor. ùštrcah, prid. r. ùštrcao, prid. t. ȕštrcān〉 štrcaljkom unijeti kakvu tekuću tvar u što [~ injekciju; ~ ulje u motor]; sin. ubrizgati; vidski parnjak: uštrcavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uštr̀cāvām, 3. l. mn. uštrcávajū, imp. uštr̀cāvāj, aor. uštrcávah, imperf. uštr̀cāvāh, prid. r. uštrcávao, prid. t. uštr̀cāvān〉 štrcaljkom unositi kakvu tekuću tvar u što [~ injekciju; ~ ulje u motor]; sin. ubrizgavati; vidski parnjak: uštrcati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uštròjāvām, 3. l. mn. uštrojávajū, imp. uštròjāvāj, aor. uštrojávah, imperf. uštròjāvāh, prid. r. uštrojávao, prid. t. uštròjāvān〉 razg. v. kastrirati, škopiti, uškopljavati, uškopljivati, uštrojivati razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùštrojīm, 3. l. mn. ùštrojē, imp. uštròji, aor. uštròjih, prid. r. uštròjio, prid. t. ùštrojen〉 razg. v. kastrirati, uškopiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uštròjujēm, 3. l. mn. uštròjujū, imp. uštròjūj, aor. uštrojívah, imperf. uštròjīvāh, prid. r. uštrojívao, prid. t. uštròjīvān〉 usp. uštrojavati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùšūljām se, 3. l. mn. ušúljajū se, imp. ùšūljāj se, aor. ušúljah se, prid. r. ušúljao se〉 šuljajući se ući u što [~ u tvrđavu]; ant. išuljati se

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùšūtīm, 3. l. mn. ùšūtē, imp. ušúti, aor. ušútjeh, prid. r. m. ušútio, ž. ušútjela, s. ušútjelo, mn. ušútjeli〉 1. pren. a. prestati govoriti, početi šutjeti; ant. progovoriti, prozboriti b. prestati proizvoditi kakav zvuk [Oružje je ušutjelo.]; sin. zamuknuti, zanijemjeti, zašutjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùšutkām, 3. l. mn. ùšutkajū, imp. ùšutkāj, aor. ùšutkah, prid. r. ùšutkao, prid. t. ùšutkān〉 1. učiniti da tko ušuti [~ dijete] 2. pren. prisiliti koga da ne istupa u javnosti [~ radnike prijetnjom otkaza]; vidski paranjak: ušutkavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ušùtkāvām, 3. l. mn. ušutkávajū, imp. ušùtkāvāj, aor. ušutkávah, imperf. ušùtkāvāh, prid. r. ušutkávao, prid. t. ušùtkāvān〉 1. činiti da tko ušuti [~ dijete] 2. pren. prisiljavati koga da ne istupa u javnosti [~ radnike prijetnjom otkaza]; sin. (ušutkivati); vidski paranjak: ušutkati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ušùtkujēm, 3. l. mn. ušùtkujū, imp. ušùtkūj, aor. ušutkívah, imperf. ušùtkīvāh, prid. r. ušutkívao, prid. t. ušùtkīvān〉 v. ušutkavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtābām, 3. l. mn. utábajū, imp. ùtābāj, aor. utábah, prid. r. utábao, prid. t. ùtābān〉 v. ugaziti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùtāborīm se, 3. l. mn. ùtāborē se, imp. ùtābori se, aor. ùtāborih se, prid. r. ùtāborio se, prid. t. ùtāboren〉 zauzeti kakav prostor i organizirati tabor [~ pokraj rijeke; ~ u šumi]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtaknēm, 3. l. mn. ùtaknū, imp. utàkni, aor. utàkoh, prid. r. ùtakao, prid. t. ùtaknūt, pril. p. ùtakāvši〉 v. utaknuti

im. ž. 〈G ȕtajē; mn. N ȕtaje, G ȕtājā〉 izbjegavanje plaćanja obveza [~ poreza]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtājīm, 3. l. mn. ùtājē, imp. utáji, aor. utájih, prid. r. utájio, prid. t. ùtājen〉 izbjeći plaćanje obveza [~ porez]

im. ž. 〈G ùtakmicē; mn. N ùtakmice, G ùtakmīcā〉 sp. natjecanje dviju momčadi [nogometna ~; rukometna ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtaknēm, 3. l. mn. ùtaknū, imp. utàkni, aor. utàknuh, prid. r. utàknuo, prid. t. ùtaknūt〉 udjenuti što u za to predviđeno mjesto [~ kolac u zemlju; ~ utikač u utičnicu]; sin. (utaći); vidski parnjak: uticati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utàmničīm, 3. l. mn. utàmničē, imp. utàmniči, aor. utàmničih, prid. r. utàmničio, prid. t. utàmničen〉 zatočiti koga u tamnici, zatvoriti koga u tamnicu, oduzeti komu slobodu

im. s. 〈G utápānja; mn. N utápānja, G utápānjā〉 1. gušenje u tekućini; sin. davljenje 2. ostajanje bez zraka zbog prisutnosti vode; sin. (davljenje); 3. pren. nalaženje utjehe u čemu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtāpām, 3. l. mn. utápajū, imp. ùtāpāj, aor. utápah, imperf. ùtāpāh, prid. r. utápao, prid. t. ùtāpān〉 1. gušeći u tekućini prouzročivati čiju smrt; sin. (daviti) 2. pren. činiti da se što s pomoću čega zaboravi [~ jad u alkoholu] • utápati se 〈povr.〉 ostajati bez zraka zbog prisutnosti vode; sin. (daviti se) v. pod daviti; vidski paranjak: utopiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utàžāvām, 3. l. mn. utažávajū, imp. utàžāvāj, aor. utažávah, imperf. utàžāvāh, prid. r. utažávao, prid. t. utàžāvān〉 zadovoljavati potrebu za čim [~ žeđ; ~ želju]; sin. utaživati; vidski parnjak: utažiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtāžīm, 3. l. mn. ùtāžē, imp. utáži, aor. utážih, prid. r. utážio, prid. t. ùtāžen〉 zadovoljiti potrebu za čim [~ žeđ; ~ želju]; vidski parnjaci: utažavati, utaživati

prid. 〈G utàživa; odr. utàživī, G utàživōg(a); ž. utàživa, s. utàživo〉 koji se može utažiti; ant. neugasiv, neutaživ

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utàžujēm, 3. l. mn. utàžujū, imp. utàžūj, aor. utažívah, imperf. utàžīvāh, prid. r. utažívao, prid. t. utàžīvān〉 usp. utažavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. utèčem/ùteknēm, 3. l. mn. utèkū/ùteknū, imp. utèci/ùtekni, aor. utèkoh, prid. r. ùtekao, pril. p. ùtekāvši〉 brzo se krećući udaljiti se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač je utekao policiji.; Zec je utekao lovcima.]; sin. pobjeći, šmugnuti razg., umaknuti • ùteći se 〈povr.〉 zatražiti od koga zaštitu, pomoć ili utočište [~ se roditeljima; ~ se prijateljima]; vidski parnjak: utjecati se v. pod utjecati

im. m. 〈G ȕtēga; mn. N ȕtēzi, G ȕtēgā〉 1. posebno oblikovan komad kovine koji svojom određenom i poznatom težinom omogućuje mjerenje na vagi [staviti ~ na vagu] 2. sp. pomagalo određene mase koje služijačanju mišića ili za podizanje [utezi za vježbanje]

im. ž. 〈G utèmeljenosti, I utèmeljenošću/utèmeljenosti〉 svojstvo onoga što se oslanja na što ili ima temelj u čemu [~ tvrdnja]; sin. zasnovanost

im. m. 〈G utemèljitelja; mn. N utemèljitelji, G utemèljitēljā〉 osoba koja što utemeljuje [~ franjevačkoga reda]

im. ž. 〈G utemeljitèljicē; mn. N utemeljitèljice, G utemeljitèljīcā〉 žena koja što utemeljuje [~ udruge]

prid. 〈G utemeljitèljičina; ž. utemeljitèljičina, s. utemeljitèljičino〉 koji pripada utemeljiteljici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utèmeljīm, 3. l. mn. utèmeljē, imp. utemèlji, aor. utemèljih, prid. r. utemèljio, prid. t. utèmeljen〉 1. početi što novo, stvoriti što novo [~ novu školu]; sin. osnovati, pokrenuti, ustanoviti 2. osloniti se na što ili uspostaviti temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima]; sin. zasnovati; vidski paranjak: utemeljivati

im. s. 〈G utemeljívānja〉 započinjanje čega novoga, stvaranje čega novoga; sin. osnivanje, pokretanje, ustanovljavanje, ustanovljivanje, zasnivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utemèljujēm, 3. l. mn. utemèljujū, imp. utemèljūj, aor. utemeljívah, imperf. utemèljīvāh, prid. r. utemeljívao, prid. t. utemèljīvān〉 1. počinjati što novo, stvarati što novo [~ novu školu]; sin. osnivati, pokretati, ustanovljavati, ustanovljivati 2. oslanjati se na što ili imati temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima]; sin. temeljiti; sin. zasnivati; vidski paranjak: utemeljiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtičēm, 3. l. mn. ùtičū, imp. ùtiči, aor. ùticah, imperf. ùticāh, prid. r. ùticao, prid. t. ùticān〉 udijevati što u za to predviđeno mjesto [~ kolac u zemlju; ~ utikač u utičnicu]; vidski parnjak: utaknuti

im. ž. 〈G ùtičnicē; mn. N ùtičnice, G ùtičnīcā〉 tehn. priključak s uvučenim kontaktima spojen na izvor električne energije u koji se stavlja utikač [električna ~; telefonska ~]

im. ž. 〈G ȕtihē, DL ȕtisi; mn. N ȕtihe, G ȕtīhā〉 met. potpuno mirno more bez valova i vjetra; sin. bonaca