ukapljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukàpljujēm, 3. l. mn. ukàpljujū, imp. ukàpljūj, aor. ukapljívah, imperf. ukàpljīvāh, prid. r. ukapljívao, prid. t. ukàpljīvān〉 fiz. obavljati kondenzaciju, prouzročivati da što prijeđe iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje • ukapljívati se 〈povr.〉 prelaziti iz plinovitoga stanja u tekuće ili iz tekućega stanja u čvrsto; vidski paranjak: ukapiti |
ùkaz | im. m. → nalog, edikt |
ukázati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkāžēm, 3. l. mn. ùkāžū, imp. ukáži, aor. ukázah, prid. r. ukázao〉 → upozoriti • ukázati se 〈povr.〉 postati vidljivim i stvarnim [Ukazala se Gospa.]; vidski parnjak: ukazivati se v. pod ukazivati |
ukazívati | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ukàzujēm, 3. l. mn. ukàzujū, imp. ukàzūj, aor. ukazívah, imperf. ukàzīvāh, prid. r. ukazívao, prid. t. ukàzīvān〉 → upozoravati • ukazívati se 〈povr.〉 postajati vidljivim i stvarnim [Gospa se ukazivala svakoga dana.]; vidski parnjak: ukazati se v. pod ukazati |
ukídānje | |
ukídati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkīdām, 3. l. mn. ukídajū, imp. ùkīdāj, aor. ukídah, imperf. ùkīdāh, prid. r. ukídao, prid. t. ùkīdān〉 1. činiti da što prestane biti na snazi [~ sudske odluke; ~ zakone]; ant. donositi, usvajati 2. činiti da što prestane postojati [~ dodatnu nastavu]; ant. uvoditi; vidski paranjak: ukinuti |
ùkinuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkinēm, 3. l. mn. ùkinū, imp. ùkini, aor. ùkinuh, prid. r. ùkinuo, prid. t. ùkinūt〉 1. učiniti da što prestane biti na snazi ili prestane djelovati [~ sudsku odluku; ~ zakon]; ant. donijeti, usvojiti 2. prestati primjenjivati što, učiniti da što prestane postojati [~ dodatnu nastavu]; ant. uvesti; vidski paranjak: ukidati |
ùkiseliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkiselīm, 3. l. mn. ùkiselē, imp. ùkiseli, aor. ùkiselih, prid. r. ùkiselio, prid. t. ùkiseljen〉 konzervirati s pomoću octa [~ krastavce; ~ kupus] • ùkiseliti se 〈povr.〉 postati kiselim, dobiti kiseo okus [Vino se ukiselilo.] |
ùklanjānje | im. s. 〈G ùklanjānja〉 1. skidanje čega s čega; sin. odstranjivanje 2. micanje čega na drugo mjesto; sin. sklanjanje |
ùklanjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklanjām, 3. l. mn. ùklanjajū, imp. ùklanjāj, aor. ùklanjah, imperf. ùklanjāh, prid. r. ùklanjao, prid. t. ùklanjān〉 skidati što s čega [~ gornji sloj boje]; sin. (odstranjivati) • ùklanjati (se) 〈prijel.〉 micati što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. sklanjati (se) v. pod sklanjati; vidski paranjak: ukloniti |
uklápati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklāpām, 3. l. mn. uklápajū, imp. ùklāpāj, aor. uklápah, imperf. ùklāpāh, prid. r. uklápao, prid. t. ùklāpān〉 stavljati što u veću cjelinu tako da dobro pristaje • uklápati se 〈povr.〉 biti prilagođen sredini ili situaciji [Uklapa se u naše društvo.]; vidski paranjak: uklopiti |
ùklesati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklešēm, 3. l. mn. ùklešū, imp. ùkleši, aor. ùklesah, prid. r. ùklesao, prid. t. ùklesān〉 klešući upisati ili ucrtati što [~ ime na spomenik]; vidski parnjak: uklesavati |
uklesávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uklèsāvām, 3. l. mn. uklesávajū, imp. uklèsāvāj, aor. uklesávah, imperf. uklèsāvāh, prid. r. uklesávao, prid. t. uklèsāvān〉 klešući upisivati ili ucrtavati što [~ imena na spomenike]; vidski parnjak: uklesati |
ùklēti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukùnem, 3. l. mn. ukùnū, imp. ukùni, aor. ùklēh, prid. r. m. ȕkleo, ž. ȕklēla, s. ȕklēlo, mn. ȕklēli, prid. t. ȕklēt〉 urocima ili kletvom donijeti komu prokletstvo, zlu sudbinu ili nesreću [Dvorac je uklet.] |
uklòniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklonīm, 3. l. mn. ùklonē, imp. uklòni, aor. uklònih, prid. r. uklònio, prid. t. ùklonjen〉 1. skinuti što s čega [~ gornji sloj boje]; sin. (odstraniti) 2. osloboditi se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari]; sin. baciti • uklòniti (se) 〈prijel.〉 maknuti što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. skloniti (se); vidski paranjak: uklanjati |
uklòpiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùklopīm, 3. l. mn. ùklopē, imp. uklòpi, aor. uklòpih, prid. r. uklòpio, prid. t. ùklopljen〉 staviti što u veću cjelinu tako da dobro pristaje • uklòpiti se 〈povr.〉 prilagoditi se sredini ili situaciji [Uklopio se u naše društvo.]; vidski paranjak: uklapati |
ukljúčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkljūčīm, 3. l. mn. ùkljūčē, imp. ukljúči, aor. ukljúčih, prid. r. ukljúčio, prid. t. ùkljūčen〉 1. pokrenuti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvoriti dotok energije ili staviti što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. upaliti; ant. isključiti, ugasiti 2. pridružiti koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrača u igru; ~ vozače u promet]; ant. isključiti 3. uzeti u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. obuhvatiti; ant. isključiti • ukljúčiti se 〈povr.〉 prići kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini [~ se u igru]; sin. pridružiti se v. pod pridružiti, priključiti se v. pod priključiti; vidski paranjak: uključivati |
uključívānje | im. s. 〈G uključívānja〉 1. pokretanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvaranje dotoka energije ili stavljanje čega u pogon; sin. paljenje; ant. gašenje, isključivanje 2. pridruživanje koga ili čega kakvoj cjelini; sin. uvođenje 3. uzimanje čega u obzir kao ostvarivoga ili nužnoga; sin. obuhvaćanje; ant. isključivanje 4. prilaženje kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. pridruživanje, priključivanje |
uključívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukljùčujēm, 3. l. mn. ukljùčujū, imp. ukljùčūj, aor. uključívah, imperf. ukljùčīvāh, prid. r. uključívao, prid. t. ukljùčīvān〉 1. pokretati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvarati dotok energije ili stavljati što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. paliti; ant. gasiti, isključivati 2. pridruživati koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrača u igru; ~ vozače u promet]; ant. isključivati 3. uzimati u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. obuhvaćati; ant. isključivati • uključívati se 〈povr.〉 prilaziti kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. pridruživati se v. pod pridruživati, priključivati se v. pod priključivati; vidski paranjak: uključiti |
ùknjižba | im. ž. 〈G ùknjižbē; mn. N ùknjižbe, G ùknjižābā/ȕknjīžbā/ȕknjižbī〉 upis u poslovne knjige |
ùknjižbenī | prid. 〈G ùknjižbenōg(a); ž. ùknjižbenā, s. ùknjižbenō〉 koji se odnosi na uknjižbu [~ broj] |
ùknjižiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùknjižīm, 3. l. mn. ùknjižē, imp. ùknjiži, aor. ùknjižih, prid. r. ùknjižio, prid. t. ùknjižen〉 upisati u poslovne knjige [~ troškove] |
ùkōčen | |
ùkōčeno | pril. 〈komp. ukočènijē〉 1. tako da se teško svija, nepomično i bez pokretanja [~ sjediti] 2. pren. pretjerano formalno [~ razgovarati] |
ùkōčenōst | |
ukóčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkōčīm, 3. l. mn. ùkōčē, imp. ukóči, aor. ukóčih, prid. r. ukóčio, prid. t. ùkōčen〉 učiniti da što bude nepokretno ili kruto [~ prste] • ukóčiti se 〈povr.〉 postati nepokretnim ili krutim, izgubiti gipkost i mekoću [~ se od zime] ◇ ~ se od straha jako se prestrašiti |
ukòliko | |
ùkop | im. m. 〈G ùkopa; mn. N ùkopi, G ȕkōpā〉 čin kojim se koga ukapa |
ukòpati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpām, 3. l. mn. ukòpajū, imp. ukòpāj, aor. ukòpah, prid. r. ukòpao, prid. t. ȕkopān〉 staviti koga ili što u jamu i zasuti zemljom [~ uginulu životinju] • ukòpati se 〈povr.〉 utvrditi se u rovovima [Vojska se ukopala.]; vidski paranjak: ukopavati ♦ stati (ostati i sl.) kao ukopan (okamenjen) zastati, naglo se zaustaviti (ukočiti) od iznenađenja (straha) |
ukopávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpāvām, 3. l. mn. ukopávajū, imp. ukòpāvāj, aor. ukopávah, imperf. ukòpāvāh, prid. r. ukopávao, prid. t. ukòpāvān〉 usp. ukapati |
ukòpčati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpčām, 3. l. mn. ukòpčajū, imp. ukòpčāj, aor. ukòpčah, prid. r. ukòpčao, prid. t. ȕkopčān〉 spojiti ili priključiti što na izvor energije [~ priključak za računalo; ~ televizor]; vidski parnjaci: ukapčati, ukopčavati |
ukopčávānje | im. s. 〈G ukopčávānja〉 usp. ukapčanje |
ukopčávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukòpčāvām, 3. l. mn. ukopčávajū, imp. ukòpčāvāj, aor. ukopčávah, imperf. ukòpčāvāh, prid. r. ukopčávao, prid. t. ukòpčāvān〉 usp. ukapčati |
ùkor | im. m. 〈G ùkora, I ùkorom; mn. N ùkori, G ȕkōrā〉 1. prigovor zbog učinjene pogreške ili lošega ponašanja [učiteljev ~]; sin. prijekor 2. stroga opomena zbog određenoga prekršaja u školi [dobiti ~] |
ukorijéniti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ukòrijēnīm se, 3. l. mn. ukòrijēnē se, imp. ukorijéni se, aor. ukorijénih se, prid. r. ukorijénio se〉 postati običnim ili prihvaćenim [Taj se običaj već ukorijenio.] |
ukòrījēnjenōst | im. ž. 〈G ukòrijēnjenosti, I ukòrijēnjenošću/ukòrijenjenosti〉 osobina onoga koji je ukorijenjen ili svojstvo onoga što je ukorijenjeno |
ukòriti | |
ùkosnica | im. ž. 〈G ùkosnicē; mn. N ùkosnice, G ùkosnīcā〉 kopča za pričvršćivanje kose |
ùkrajinskī | prid. 〈G ùkrajinskōg(a); ž. ùkrajinskā, s. ùkrajinskō〉 1. koji se odnosi na Ukrajince i Ukrajinu 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Ukrajini i narodni jezik Ukrajinaca |
ȕkrās | im. m. 〈G ȕkrāsa; mn. N ȕkrāsi, G ȕkrāsā〉 predmet koji služi za uljepšavanje [~ za bor; ~ za kosu]; sin. (dekoracija), ures poet. |
ukrásiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrāsīm, 3. l. mn. ùkrāsē, imp. ukrási, aor. ukrásih, prid. r. ukrásio, prid. t. ùkrāšen〉 staviti ukras, uljepšati koga ili što kakvim ukrasom [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. uresiti poet.; vidski parnjaci: ukrašavati, ukrašivati |
ȕkrāsnī | prid. 〈G ȕkrāsnōg(a); ž. ȕkrāsnā, s. ȕkrāsnō〉 koji se odnosi na ukras, koji služi za ukrašivanje [ukrasna vrpca]; sin. (dekorativni) |
ùkrasti | |
ukrašávānje | im. s. 〈G ukrašávanja〉 stavljanje ukrasa, uljepšavanje koga ili čega ukrasima; sin. ukrašivanje |
ukrašávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukràšāvām, 3. l. mn. ukrašávajū, imp. ukràšāvāj, aor. ukrašávah, imperf. ukràšāvāh, prid. r. ukrašávao, prid. t. ukràšāvān〉 stavljati ukrase, uljepšavati koga ili što kakvim ukrasima [~ bor]; sin. krasiti poet., ukrašivati, urešavati poet., urešivati poet.; vidski parnjak: ukrasiti |
ukrašívānje | im. s. 〈G ukrašívānja〉 usp. ukrašavanje |
ukrašívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukràšujēm, 3. l. mn. ukràšujū, imp. ukràšūj, aor. ukrašívah, imperf. ukràšīvāh, prid. r. ukrašívao, prid. t. ukràšīvān〉 usp. ukrašavati |
ȕkratko | pril. u nekoliko riječi, u glavnim crtama [Ukratko sam vam ispričao.] |