ukapljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukàpljujēm, 3. l. mn. ukàpljujū, imp. ukàpljūj, aor. ukapljívah, imperf. ukàpljīvāh, prid. r. ukapljívao, prid. t. ukàpljīvān fiz. obavljati kondenzaciju, prouzročivati da što prijeđe iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje • ukapljívati se povr. prelaziti iz plinovitoga stanja u tekuće ili iz tekućega stanja u čvrsto; vidski paranjak: ukapiti

ùkaz

im. m. nalog, edikt

ukázati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ùkāžēm, 3. l. mn. ùkāžū, imp. ukáži, aor. ukázah, prid. r. ukázao upozoriti • ukázati se povr. postati vidljivim i stvarnim [Ukazala se Gospa.]; vidski parnjak: ukazivati se v. pod ukazivati

ukazívati

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. ukàzujēm, 3. l. mn. ukàzujū, imp. ukàzūj, aor. ukazívah, imperf. ukàzīvāh, prid. r. ukazívao, prid. t. ukàzīvān upozoravati • ukazívati se povr. postajati vidljivim i stvarnim [Gospa se ukazivala svakoga dana.]; vidski parnjak: ukazati se v. pod ukazati

ukídānje

im. s. G ukídānja 1. činjenje da što prestane biti na snazi; ant. donošenje, usvajanje 2. činjenje da što prestane postojati; ant. uvođenje

ukídati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkīdām, 3. l. mn. ukídajū, imp. ùkīdāj, aor. ukídah, imperf. ùkīdāh, prid. r. ukídao, prid. t. ùkīdān 1. činiti da što prestane biti na snazi [~ sudske odluke; ~ zakone]; ant. donositi, usvajati 2. činiti da što prestane postojati [~ dodatnu nastavu]; ant. uvoditi; vidski paranjak: ukinuti

ùkinuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkinēm, 3. l. mn. ùkinū, imp. ùkini, aor. ùkinuh, prid. r. ùkinuo, prid. t. ùkinūt 1. učiniti da što prestane biti na snazi ili prestane djelovati [~ sudsku odluku; ~ zakon]; ant. donijeti, usvojiti 2. prestati primjenjivati što, učiniti da što prestane postojati [~ dodatnu nastavu]; ant. uvesti; vidski paranjak: ukidati

ùkiseliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkiselīm, 3. l. mn. ùkiselē, imp. ùkiseli, aor. ùkiselih, prid. r. ùkiselio, prid. t. ùkiseljen konzervirati s pomoću octa [~ krastavce; ~ kupus] • ùkiseliti se povr. postati kiselim, dobiti kiseo okus [Vino se ukiselilo.]

ùklanjānje

im. s. G ùklanjānja 1. skidanje čega s čega; sin. odstranjivanje 2. micanje čega na drugo mjesto; sin. sklanjanje

ùklanjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùklanjām, 3. l. mn. ùklanjajū, imp. ùklanjāj, aor. ùklanjah, imperf. ùklanjāh, prid. r. ùklanjao, prid. t. ùklanjān skidati što s čega [~ gornji sloj boje]; sin. (odstranjivati) • ùklanjati (se) prijel. micati što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. sklanjati (se) v. pod sklanjati; vidski paranjak: ukloniti

uklápati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùklāpām, 3. l. mn. uklápajū, imp. ùklāpāj, aor. uklápah, imperf. ùklāpāh, prid. r. uklápao, prid. t. ùklāpān stavljati što u veću cjelinu tako da dobro pristaje • uklápati se povr. biti prilagođen sredini ili situaciji [Uklapa se u naše društvo.]; vidski paranjak: uklopiti

ùklesati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùklešēm, 3. l. mn. ùklešū, imp. ùkleši, aor. ùklesah, prid. r. ùklesao, prid. t. ùklesān klešući upisati ili ucrtati što [~ ime na spomenik]; vidski parnjak: uklesavati

uklesávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. uklèsāvām, 3. l. mn. uklesávajū, imp. uklèsāvāj, aor. uklesávah, imperf. uklèsāvāh, prid. r. uklesávao, prid. t. uklèsāvān klešući upisivati ili ucrtavati što [~ imena na spomenike]; vidski parnjak: uklesati

ùklēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukùnem, 3. l. mn. ukùnū, imp. ukùni, aor. ùklēh, prid. r. m. ȕkleo, ž. ȕklēla, s. ȕklēlo, mn. ȕklēli, prid. t. ȕklēt urocima ili kletvom donijeti komu prokletstvo, zlu sudbinu ili nesreću [Dvorac je uklet.]

uklòniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùklonīm, 3. l. mn. ùklonē, imp. uklòni, aor. uklònih, prid. r. uklònio, prid. t. ùklonjen 1. skinuti što s čega [~ gornji sloj boje]; sin. (odstraniti) 2. osloboditi se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari]; sin. baciti • uklòniti (se) prijel. maknuti što na drugo mjesto da ne smeta [~ knjige; ~ se s puta]; sin. skloniti (se); vidski paranjak: uklanjati

uklòpiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùklopīm, 3. l. mn. ùklopē, imp. uklòpi, aor. uklòpih, prid. r. uklòpio, prid. t. ùklopljen staviti što u veću cjelinu tako da dobro pristaje • uklòpiti se povr. prilagoditi se sredini ili situaciji [Uklopio se u naše društvo.]; vidski paranjak: uklapati

ukljúčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkljūčīm, 3. l. mn. ùkljūčē, imp. ukljúči, aor. ukljúčih, prid. r. ukljúčio, prid. t. ùkljūčen 1. pokrenuti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvoriti dotok energije ili staviti što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. upaliti; ant. isključiti, ugasiti 2. pridružiti koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrača u igru; ~ vozače u promet]; ant. isključiti 3. uzeti u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. obuhvatiti; ant. isključiti • ukljúčiti se povr. prići kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini [~ se u igru]; sin. pridružiti se v. pod pridružiti, priključiti se v. pod priključiti; vidski paranjak: uključivati

uključívānje

im. s. G uključívānja 1. pokretanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvaranje dotoka energije ili stavljanje čega u pogon; sin. paljenje; ant. gašenje, isključivanje 2. pridruživanje koga ili čega kakvoj cjelini; sin. uvođenje 3. uzimanje čega u obzir kao ostvarivoga ili nužnoga; sin. obuhvaćanje; ant. isključivanje 4. prilaženje kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. pridruživanje, priključivanje

uključívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukljùčujēm, 3. l. mn. ukljùčujū, imp. ukljùčūj, aor. uključívah, imperf. ukljùčīvāh, prid. r. uključívao, prid. t. ukljùčīvān 1. pokretati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvarati dotok energije ili stavljati što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. paliti; ant. gasiti, isključivati 2. pridruživati koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrača u igru; ~ vozače u promet]; ant. isključivati 3. uzimati u obzir sve unutar kakva raspona [~ pretpostavke]; sin. obuhvaćati; ant. isključivati • uključívati se povr. prilaziti kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. pridruživati se v. pod pridruživati, priključivati se v. pod priključivati; vidski paranjak: uključiti

ùknjižba

im. ž. G ùknjižbē; mn. N ùknjižbe, G ùknjižābā/ȕknjīžbā/ȕknjižbī upis u poslovne knjige

ùknjižbenī

prid. G ùknjižbenōg(a); ž. ùknjižbenā, s. ùknjižbenō koji se odnosi na uknjižbu [~ broj]

ùknjižiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùknjižīm, 3. l. mn. ùknjižē, imp. ùknjiži, aor. ùknjižih, prid. r. ùknjižio, prid. t. ùknjižen upisati u poslovne knjige [~ troškove]

ùkōčen

prid. G ùkōčena; odr. ùkōčenī, G ùkōčenōg(a); ž. ùkōčena, s. ùkōčeno; komp. ukočènijī 1. koji se teško svija [ukočeni udovi]; sin. krut; ant. gibak 2. pren. koji je pretjerano formalan [~ razgovor]

ùkōčeno

pril. komp. ukočènijē 1. tako da se teško svija, nepomično i bez pokretanja [~ sjediti] 2. pren. pretjerano formalno [~ razgovarati]

ùkōčenōst

im. ž. G ùkōčenosti, I ùkōčenošću/ùkōčenosti 1. svojstvo onoga što se teško svija; sin. krutost; ant. gipkost 2. pren. svojstvo onoga što je pretjerano formalno

ukóčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkōčīm, 3. l. mn. ùkōčē, imp. ukóči, aor. ukóčih, prid. r. ukóčio, prid. t. ùkōčen učiniti da što bude nepokretno ili kruto [~ prste] • ukóčiti se povr. postati nepokretnim ili krutim, izgubiti gipkost i mekoću [~ se od zime]  ~ se od straha jako se prestrašiti

ukòliko

vez. 1. v. ako 2. v. li 3. v. pod uvjetom da / uz uvjet da pod uvjet 4. v. u slučaju da pod slučaj

ùkop

im. m. G ùkopa; mn. N ùkopi, G ȕkōpā čin kojim se koga ukapa

ukòpati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukòpām, 3. l. mn. ukòpajū, imp. ukòpāj, aor. ukòpah, prid. r. ukòpao, prid. t. ȕkopān staviti koga ili što u jamu i zasuti zemljom [~ uginulu životinju] • ukòpati se povr. utvrditi se u rovovima [Vojska se ukopala.]; vidski paranjak: ukopavati ♦ stati (ostati i sl.) kao ukopan (okamenjen) zastati, naglo se zaustaviti (ukočiti) od iznenađenja (straha)

ukopávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukòpāvām, 3. l. mn. ukopávajū, imp. ukòpāvāj, aor. ukopávah, imperf. ukòpāvāh, prid. r. ukopávao, prid. t. ukòpāvān usp. ukapati

ukòpčati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukòpčām, 3. l. mn. ukòpčajū, imp. ukòpčāj, aor. ukòpčah, prid. r. ukòpčao, prid. t. ȕkopčān spojiti ili priključiti što na izvor energije [~ priključak za računalo; ~ televizor]; vidski parnjaci: ukapčati, ukopčavati

ukopčávānje

im. s. G ukopčávānja usp. ukapčanje

ukopčávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukòpčāvām, 3. l. mn. ukopčávajū, imp. ukòpčāvāj, aor. ukopčávah, imperf. ukòpčāvāh, prid. r. ukopčávao, prid. t. ukòpčāvān usp. ukapčati

ùkor

im. m. G ùkora, I ùkorom; mn. N ùkori, G ȕkōrā 1. prigovor zbog učinjene pogreške ili lošega ponašanja [učiteljev ~]; sin. prijekor 2. stroga opomena zbog određenoga prekršaja u školi [dobiti ~]

ukorijéniti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. ukòrijēnīm se, 3. l. mn. ukòrijēnē se, imp. ukorijéni se, aor. ukorijénih se, prid. r. ukorijénio se postati običnim ili prihvaćenim [Taj se običaj već ukorijenio.]

ukòrījēnjenōst

im. ž. G ukòrijēnjenosti, I ukòrijēnjenošću/ukòrijenjenosti osobina onoga koji je ukorijenjen ili svojstvo onoga što je ukorijenjeno

ukòriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkorīm, 3. l. mn. ùkorē, imp. ukòri, aor. ukòrih, prid. r. ukòrio, prid. t. ùkoren uputiti komu prijekor za što [~ dijete]; sin. prekoriti; ant. pohvaliti

ùkosnica

im. ž. G ùkosnicē; mn. N ùkosnice, G ùkosnīcā kopča za pričvršćivanje kose

ùkrajinskī

prid. G ùkrajinskōg(a); ž. ùkrajinskā, s. ùkrajinskō 1. koji se odnosi na Ukrajince i Ukrajinu 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Ukrajini i narodni jezik Ukrajinaca

ȕkrās

im. m. G ȕkrāsa; mn. N ȕkrāsi, G ȕkrāsā predmet koji služi za uljepšavanje [~ za bor; ~ za kosu]; sin. (dekoracija), ures poet.

ukrásiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùkrāsīm, 3. l. mn. ùkrāsē, imp. ukrási, aor. ukrásih, prid. r. ukrásio, prid. t. ùkrāšen staviti ukras, uljepšati koga ili što kakvim ukrasom [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. uresiti poet.; vidski parnjaci: ukrašavati, ukrašivati

ȕkrāsnī

prid. G ȕkrāsnōg(a); ž. ȕkrāsnā, s. ȕkrāsnō koji se odnosi na ukras, koji služi za ukrašivanje [ukrasna vrpca]; sin. (dekorativni)

ùkrasti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukrádem, 3. l. mn. ukrádū, imp. ukrádi, aor. ùkradoh, prid. r. ùkrao, prid. t. ukràden kriomice ili silom prisvojiti što tuđe [~ novac]; sin. otuđiti pren., uzeti

ukrašávānje

im. s. G ukrašávanja stavljanje ukrasa, uljepšavanje koga ili čega ukrasima; sin. ukrašivanje

ukrašávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukràšāvām, 3. l. mn. ukrašávajū, imp. ukràšāvāj, aor. ukrašávah, imperf. ukràšāvāh, prid. r. ukrašávao, prid. t. ukràšāvān stavljati ukrase, uljepšavati koga ili što kakvim ukrasima [~ bor]; sin. krasiti poet., ukrašivati, urešavati poet., urešivati poet.; vidski parnjak: ukrasiti

ukrašívānje

im. s. G ukrašívānja usp. ukrašavanje

ukrašívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ukràšujēm, 3. l. mn. ukràšujū, imp. ukràšūj, aor. ukrašívah, imperf. ukràšīvāh, prid. r. ukrašívao, prid. t. ukràšīvān usp. ukrašavati

ȕkratko

pril. u nekoliko riječi, u glavnim crtama [Ukratko sam vam ispričao.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga