ȕkrcāj | im. m. 〈G ȕkrcāja; mn. N ȕkrcāji, G ȕkrcājā〉 smještaj putnika i robe u prijevozno sredstvo [~ putnika u autobus; ~ tereta u brod]; sin. (ukrcavanje); ant. iskrcaj, ( iskrcavanje) |
ȕkrcājnī | prid. 〈G ȕkrcājnōg(a); ž. ȕkrcājnā, s. ȕkrcājnō〉 koji se odnosi na ukrcaj; ant. iskrcajni |
ukr̀cati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukr̀cām, 3. l. mn. ukr̀cajū, imp. ukr̀cāj, aor. ukr̀cah, prid. r. ukr̀cao, prid. t. ȕkrcān〉 1. staviti kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. utovariti; ant. istovariti 2. pustiti koga da uđe u prijevozno sredstvo [~ koga na uglu] • ukr̀cati se 〈povr.〉 ući u prijevozno sredstvo [~ se na brod]; ant. iskrcati; vidski paranjak: ukrcavati |
ukrcávānje | im. s. 〈G ukrcávānja〉 v. ukrcaj |
ukrcávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukr̀cāvām, 3. l. mn. ukrcávajū, imp. ukr̀cāvāj, aor. ukrcávah, imperf. ukr̀cāvāh, prid. r. ukrcávao, prid. t. ukr̀cāvān〉 1. stavljati kakav teret u prijevozno sredstvo [~ ugljen u vagon]; sin. utovarati, utovarivati; ant. istovarati, istovarivati 2. puštati koga da uđe u prijevozno sredstvo [~ koga na uglu] • ukrcávati se 〈povr.〉 ući u prijevozno sredstvo [~ se na brod]; ant. iskrcavati; vidski paranjak: ukrcati |
ȕkrīž | pril. tako da se siječe u obliku križa [gledati ~; zarezati ~] |
ukrížati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrīžām, 3. l. mn. ukrížajū, imp. ùkrīžāj, aor. ukrížah, prid. r. ukrížao, prid. t. ùkrīžān〉 staviti ili namjestiti što u obliku križa [~ mačeve] |
ukròtiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrotīm, 3. l. mn. ùkrotē, imp. ukròti, aor. ukròtih, prid. r. ukròtio, prid. t. ùkroćen〉 učiniti koga krotkim, pitomim [~ zvijer] |
ukrućívānje | im. s. 〈G ukrućívānja〉 1. činjenje čega krutim, čvrstim ili tvrdim 2. postajanje krutim, čvrstim ili tvrdim |
ukrućívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukrùćujēm, 3. l. mn. ukrùćujū, imp. ukrùćūj, aor. ukrućívah, imperf. ukrùćīvāh, prid. r. ukrućívao, prid. t. ukrùćīvān〉 činiti što krutim, čvrstim ili tvrdim • ukrućívati se 〈povr.〉 postajati krutim, čvrstim ili tvrdim; vidski paranjak: ukrutiti |
ukrútiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkrūtīm, 3. l. mn. ùkrūtē, imp. ukrúti, aor. ukrútih, prid. r. ukrútio, prid. t. ùkrūćen〉 učiniti što krutim, čvrstim ili tvrdim • ukrútiti se 〈povr.〉 postati krutim, čvrstim ili tvrdim; vidski paranjak: ukrućivati |
ùkućanin | im. m. 〈G ùkućanina; mn. N ùkućani, G ùkućānā〉 osoba koja živi s kim u istome kućanstvu |
ùkućānka | im. ž. 〈G ùkućānkē, DL ùkućānki; mn. N ùkućānke, G ùkućānkā/ùkućānkī〉 žena koja živi s kim u istome kućanstvu |
ùkuhati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkuhām, 3. l. mn. ùkuhajū, imp. ùkuhāj, aor. ùkuhah, prid. r. ùkuhao, prid. t. ùkuhān〉 kuhanjem spojiti u jedno [~ voće sa šećerom]; vidski parnjak: ukuhavati |
ukuhávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ukùhāvām, 3. l. mn. ukuhávajū, imp. ukùhāvāj, aor. ukuhávah, imperf. ukùhāvāh, prid. r. ukuhávao, prid. t. ukùhāvān〉 kuhanjem spajati u jedno; vidski parnjak: ukuhati |
ùkupan | prid. 〈G ùkupna; odr. ùkupnī, G ùkupnōg(a); ž. ùkupna, s. ùkupno〉 koji obuhvaća sve sastavnice, kojim se izražava sve što je uključeno [~ prihod; ukupna vrijednost; ukupni troškovi] |
ùkupnōst | im. ž. 〈G ùkupnosti, I ùkupnošću/ùkupnosti〉 skup svih sastavnica |
ùkus | im. m. 〈G ùkusa; mn. N ùkusi, G ȕkūsā〉 osjećaj i sposobnost razlikovanja lijepoga i ružnoga [književni ~; odijevati se s ukusom; imati dobar ~] |
ùkusan | |
ulàgāč | im. m. 〈G ulagáča, V ȕlagāču; mn. N ulagáči, G ulagáčā〉 osoba koja ulaže novac u što; sin. (investitor) |
ulagàčica | im. ž. 〈G ulagàčicē; mn. N ulagàčice, G ulagàčīcā〉 žena koja ulaže novac u što; sin. (investitorica) |
ulagàčičin | prid. 〈G ulagàčičina; ž. ulagàčičina, s. ulagàčičino〉 koji pripada ulagačici; sin. (investitoričin) |
ulágānje | im. s. 〈G ulágānja; mn. N ulágānja, G ulágānjā〉 1. stavljanje čega u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje 2. davanje novca kako bi se ostvarila dobit 3. rad ili trud oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist 4. gosp. uporaba novčanih sredstava radi povećanja dohotka ili zadovoljenja nekih potreba; sin. (investicija) |
ulágati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlāžēm, 3. l. mn. ùlāžū, imp. uláži, aor. ulágah, imperf. ùlāgāh, prid. r. ulágao, prid. t. ùlāgān〉 1. stavljati što u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje [~ knjige među druge knjige; ~ pisma u omotnice] 2. davati novac kako bi se ostvarila dobit [~ novac u banku]; sin. (investirati) 3. raditi ili truditi se oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist [~ u razvoj školstva]; sin. (investirati); vidski paranjak: uložiti |
ulančávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ulànčāvām, 3. l. mn. ulančávajū, imp. ulànčāvāj, aor. ulančávah, imperf. ulànčāvāh, prid. r. ulančávao, prid. t. ulànčāvān〉 nizati kao karike u lancu; sin. ulančivati; vidski parnjak: ulančiti |
ùlānčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlānčīm, 3. l. mn. ùlānčē, imp. ùlānči, aor. ùlānčih, prid. r. ùlānčio, prid. t. ùlānčen〉 nanizati kao karike u lancu; vidski parnjaci: ulančavati, ulančivati |
ulančívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ulànčujēm, 3. l. mn. ulànčujū, imp. ulànčūj, aor. ulančívah, imperf. ulànčīvāh, prid. r. ulančívao, prid. t. ulànčīvān〉 usp. ulančavati |
ùlār | im. m. 〈G ulára, I ulárom/ulárem; mn. N ulári, G ulárā〉 petlja od užeta koja se navlači na glavu životinji radi vođenja ili vezanja |
ulàštiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlaštīm, 3. l. mn. ùlaštē, imp. ulàšti, aor. ulàštih, prid. r. ulàštio, prid. t. ùlašten〉 učiniti sjajnim s pomoću kakva sredstva [~ automobil; ~ cipele] |
ùlaz | im. m. 〈G ùlaza; mn. N ùlazi, G ȕlāzā〉 1. vrata ili otvor u zidu zgrade kroz koji se u nju ulazi [glavni ~; prednji ~]; ant. izlaz 2. put kojim se ide ili prilazi u koji prostor [kolni ~] |
ùlazak | im. m. 〈G ùlaska; mn. N ùlasci, G ùlazākā〉 1. čin kojim se ulazi u koji prostor 2. pren. čin kojim se pristupa kakvoj organizaciji ili društvu [~ u stranku]; ant. izlazak |
ùlaziti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlazīm, 3. l. mn. ùlazē, imp. ùlazi, aor. ùlazih, imperf. ùlažāh, prid. r. ùlazio〉 1. dolaziti ili pristupati u koji prostor [~ u školu]; ant. izlaziti 2. pristupati kakvu društvu, organizaciji i sl. [~ u stranku]; ant. istupati, izlaziti 3. pren. a. dolaziti u teško stanje [~ u krizu; ~ u rat]; ant. izlaziti b. počinjati sudjelovati u čemu [~ nespreman u utakmicu] c. prodirati u što kako bi se bolje razumjelo [~ u srž problema] d. dosezati određenu životnu dob [~ u pubertet; ~ u tridesete; ~ u zrele godine] ◇ ~ u brak razg. 1. v. ženiti se pod ženiti 2. v. udavati se pod udavati 3. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati; vidski paranjak: ući |
ùlaznica | im. ž. 〈G ùlaznicē; mn. N ùlaznice, G ùlaznīcā〉 tiskani listić kojim se stječe pravo ulaska u kakav javni prostor [~ za kazališnu predstavu; ~ za kino; ~ za nogometnu utakmicu]; sin. (karta) |
ùlažēnje | |
ùlegnuti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ùlegnē se, 3. l. mn. ùlegnū se, aor. 3. l. jd. ȕlegnu se, prid. r. ùlegnuo se, pril. p. ùlegnūvši se〉 spustiti se ispod razine površine, iskriviti se pod teretom [Krov se ulegnuo pod snijegom.]; sin. udubiti se v. pod udubiti, (ugnuti se) |
ulètjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùletīm, 3. l. mn. ùletē, imp. ulèti, aor. ulètjeh, prid. r. m. ulètio, ž. ulètjela, s. ulètjelo; mn. ulètjeli〉 1. leteći ući u što [~ u krletku]; ant. izletjeti 2. pren. a. ući trčeći [~ u sobu]; sin. utrčati; ant. istrčati, izjuriti, izletjeti pren. b. naglo, nepromišljeno ili neočekivano ući u što [~ u kakav posao; ~ u pregovore] c. vozeći naglo skrenuti [~ u zavoj]; vidski paranjak: ulijetati |
ȕlica | im. ž. 〈G ȕlicē; mn. N ȕlice, G ȕlīcā〉 1. prometnica u naseljenome mjestu kojom se kreću vozila i pješaci [glavna ~; sporedna ~]; sin. cesta 2. prometna površina zajedno sa zgradama i drugim sadržajima s njezinih obiju strana ◇ slijepa ~ ulica zatvorena na jednom kraju, ulica bez izlaza ♦ baciti na ulicu (cestu) koga, usp. cesta; biti (naći se itd.) na ulici (cesti), usp. cesta; slijepa ~ bezizlazna situacija, put koji nikamo ne vodi |
ȕličica | im. ž. 〈G ȕličicē; mn. N ȕličice, G ȕličīcā〉 um. mala ulica |
ȕličnī | prid. 〈G ȕličnōg(a); ž. ȕličnā, s. ȕličnō〉 koji se odnosi na ulicu [~ svirač] |
ulijétati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlijēćēm, 3. l. mn. ùlijēćū, imp. ulijéći, aor. ulijétah, imperf. ùlijētāh, prid. r. ulijétao〉 1. leteći ulaziti u što [~ u krletku]; ant. izlijetati 2. pren. a. ulaziti trčeći [~ u sobu]; sin. utrčavati; ant. istrčavati, izlijetati pren. b. naglo, neočekivano ili nepromišljeno ulaziti u što [~ u kakav posao; ~ u pregovore] c. vozeći naglo skretati [~ u zavoje]; vidski paranjak: uletjeti |
ulijévānje | im. s. 〈G ulijévānja〉 1. stavljanje čega tekućega u kakvu posudu lijevanjem; sin. nalijevanje; ant. istakanje, izlijevanje 2. povećavanje količine koje tekućice ili stajaćice svojom vodom; sin. slijevanje, utjecanje, uviranje |
ulijévati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlijēvām, 3. l. mn. ulijévajū, imp. ùlijēvāj, aor. ulijévah, imperf. ùlijēvāh, prid. r. ulijévao, prid. t. ùlijēvān〉 lijevajući stavljati što tekuće u kakvu posudu [~ vino u bačvu]; sin. nalijevati; ant. istakati, izlijevati • ulijévati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 svojom vodom povećavati količinu koje tekućice ili stajaćice [Neke se rijeke ulijevaju u Jadransko more.]; sin. slijevati se, utjecati, uvirati; vidski paranjak: uliti |
ȕlijēvo | pril. na lijevu stranu [skrenuti ~]; ant. udesno |
ùlīšte | im. s. 〈G ùlīšta; mn. N ùlīšta, G ȕlīštā〉 unutrašnjost košnice |
ùliti | |
ulízati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùlīžēm se, 3. l. mn. ùlīžū se, imp. ulíži se, aor. ulízah se, prid. r. ulízao se〉 laskanjem i umiljavanjem postati komu bliskim radi postizanja kakve koristi; sin. dodvoriti se; vidski parnjak: ulizivati se |
ùlizica | im. m. ž. 〈G ùlizicē, V ùlizice/ùlizico; mn. N ùlizice, G ùlizīcā〉 1. osoba koja se komu ulizuje [taj ~; ta ~; ti ulizice; te ulizice] 2. 〈ž.〉 žena koja se komu ulizuje [ta ~; te ulizice]; sin. dodvorica |
ùlizičin | prid. 〈G ùlizičina; ž. ùlizičina, s. ùlizičino〉 koji pripada ulizici; sin. dodvoričin |