gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ulìzujēm se, 3. l. mn. ulìzujū se, imp. ulìzūj se, aor. ulizívah se, imperf. ulìzīvāh se, prid. r. ulizívao se〉 laskanjem i umiljavanjem postajati komu bliskim radi postizanja kakve koristi; sin. dodvoravati se, ( podilaziti); vidski parnjak: ulizati se

im. m. 〈G ùloga; mn. N ùlozi, G ȕlōgā〉 ono što se ulaže, novčani iznos, rad ili sl., za sudjelovanje u poslu, igri i sl. [visok ~] ◇ štedni ~ novac koji se ulaže na štednju

im. ž. 〈G ȕlogē, DL ȕlozi; mn. N ȕloge, G ȕlōgā〉 1. lik koji glumac tumači u scenskome djelu [glavna ~; sporedna ~] 2. zadatak, dužnost ili mjesto koje tko zauzima [~ škole u odgoju djece; vodeća ~] ♦ odigrati važnu (veliku i sl.) ulogu imati veliku važnost, odlučujući utjecaj

im. m. 〈G ùlōmka; mn. N ùlōmci, G ùlomākā〉 v. odlomak

im. m. 〈G ùlova〉 ulovljena riba ili divljač [dobar ~; slab ~]; sin. (lovina)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlovīm, 3. l. mn. ùlovē, imp. ulòvi, aor. ulòvih, prid. r. ulòvio, prid. t. ùlovljen〉 1. uhvatiti ili ubiti u lovu [~ mnogo ribe; ~ zeca] 2. izjednačiti se s onim tko je bio u prednosti ili s onim što je bilo u prednosti [~ druge učenike u učenju] 3. loveći stići i uhvatiti onoga koji bježi [~ lopova u bijegu] 4. naći ili otkriti koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [Čuvari su ga ulovili u krivolovu.; Učitelj ga je ulovio nespremna.]; sin. uhvatiti, zateći

im. m. 〈G ùloška; mn. N ùlošci, G ùložākā〉 1. ono što je izrađeno i predviđeno da se u što uloži [higijenski ~] 2. pomagalo izrađeno po otisku stopala, umetak u cipelu [ortopedski ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùložīm, 3. l. mn. ùložē, imp. ulòži, aor. ulòžih, prid. r. ulòžio, prid. t. ùložen〉 1. staviti što u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje [~ knjigu među druge knjige; ~ pismo u omotnicu] 2. dati novac kako bi se ostvarila dobit [~ novac u banku]; sin. (investirati) 3. raditi ili potruditi se oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist [~ u razvoj školstva]; sin. (investirati); vidski paranjak: ulagati

im. m. 〈G ultimátuma; mn. N ultimátumi, G ultimátūmā〉 1. zahtjev popraćen prijetnjom da će se nešto dogoditi ne bude li ispunjen 2. posljednje upozorenje

prid. 〈G ultraljùbičasta; odr. ultraljùbičastī, G ultraljùbičastōg(a); ž. ultraljùbičasta, s. ultraljùbičasto〉 koji zrači elektromagnetne valove čija je valna duljina kraća od vidljive svjetlosti

im. m. 〈G ȕltrazvūka〉 1. fiz. zvučni valovi frekvencija viših od onih koje čovjek čuje svojim uhom 2. razg. pregled istoimenim valovima [Idem na ~.]

pril. bez razloga, bez potrebe, bez koristi [potrošiti novac ~]; sin. nizašto, uzalud

prid. 〈G ùljanōg(a); ž. ùljānā, s. ùljanō〉 koji sadržava ulje [uljana repica; uljane boje]

im. ž. 〈G uljànicē; mn. N uljànice, G uljànīcā〉 svjetiljka na ulje [zapaliti uljanicu]

im. m. 〈G uljára, V ȕljāru/ȕljāre; mn. N ùljāri, G ȕljārā〉 osoba koja proizvodi ulje

im. ž. 〈G ùljarē; mn. N ùljare, G ȕljārā〉 tvornica u kojoj se proizvodi ulje

prid. 〈G uljáreva; ž. uljáreva, s. uljárevo〉 koji pripada uljaru; sin. uljarov

im. ž. 〈G uljàricē; mn. N uljàrice, G uljàrīcā〉 žena koja proizvodi ulje

im. ž. 〈G ùljaricē; mn. N ùljarice, G ùljarīcā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 skupina industrijskih biljaka iz čijih se dijelova, najčešće plodova i sjemenka, dobiva ulje b. pripadnica istoimene skupine 2. pom. brod za prijevoz manjih količina ulja

prid. 〈G uljàričina; ž. uljàričina, s. uljàričino〉 koji pripada uljarici, ženi koja proizvodi ulje

prid. 〈G uljárova; ž. uljárova, s. uljárovo〉 usp. uljarev

prid. 〈G ȕljasta; odr. ȕljastī, G ȕljastōg(a); ž. ȕljasta, s. ȕljasto〉 koji je poput ulja

im. s. 〈G ȗlja; mn. N ȗlja, G ȗljā〉 1. masna tekućina, najčešće biljnoga podrijetla, koja se upotrebljava u prehrani [maslinovo ~; riblje ~] 2. kem. skupina tekućih masti ◇ eterično ~ hlapljiva tvar jaka mirisa koja se nalazi u biljkama, a dobiva se destilacijom biljnoga gradiva (npr. ružino, metvičino ulje); masno ~ tekuća tvar koja se dobiva tiještenjem maslinovih, suncokretovih i dr. plodova; mineralno ~ tvar koja se dobiva destilacijom nafte ili katrana ♦ dolijevati ~ na vatru pogoršavati situaciju (raspoloženje), podbadati koga

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uljèpšām, 3. l. mn. uljèpšajū, imp. uljèpšāj, aor. uljèpšah, prid. r. uljèpšao, prid. t. ȕljepšān〉 dovesti što u red, učiniti koga ili što ljepšim; sin. dotjerati (se) v. pod dotjerati, urediti (se) v. pod urediti; vidski parnjak: uljepšavati ( se)

im. s. 〈G uljepšávānja〉 dovođenje čega u red, činjenje koga ili čega ljepšim; sin. dotjeravanje, dotjerivanje, uređivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uljèpšāvām, 3. l. mn. uljepšávajū, imp. uljèpšāvāj, aor. uljepšávah, imperf. uljèpšāvāh, prid. r. uljepšávao, prid. t. uljèpšāvān〉 dovoditi što u red, činiti koga ili što ljepšim; sin. dotjeravati (se), dotjerivati (se), uređivati (se) v. pod uređivati; vidski parnjak: uljepšati ( se)

im. m. 〈G ùljeza; mn. N ùljezi, G ȕljēzā〉 onaj koji je došao nezvan, koji se nalazi gdje mu nije mjesto, onaj koji po čemu odudara od ostalih članova koje skupine [otkriti uljeza]

prid. 〈G ȗljnōg(a); ž. ȗljnā, s. ȗljnō〉 koji radi na ulje [uljna peć]

prid. 〈G ùljudna; odr. ùljudnī, G ùljudnōg(a); ž. ùljudna, s. ùljudno; komp. uljùdnijī〉 1. koji se zna lijepo ponašati, koji poštuje uobičajena pravila ponašanja; ant. prost 2. koji pokazuje čije lijepo ponašanje, poštovanje pravila ponašanja [~ odgovor]; sin. pristojan; ant. nepristojan, neuljudan

im. ž. 〈G ùljudbē; mn. N ùljudbe, G ùljudābā/ȕljūdbā/ùljudbī〉 duhovna i materijalna kultura društvene zajednice; sin. civilizacija

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùljūdīm, 3. l. mn. ùljūdē, imp. uljúdi, aor. uljúdih, prid. r. uljúdio, prid. t. ùljūđen〉 proširiti uljudbu; sin. civilizirati; vidski parnjak: uljuđivati

pril. 〈komp. uljùdnijē〉 tako da se poštuju uobičajena pravila reda i pristojnosti [~ razgovarati]; sin. pristojno; ant. nepristojno, neuljudno

im. ž. 〈G ùljudnosti, I ùljudnošću/ùljudnosti〉 osobina onoga koji je uljudan ili svojstvo onoga što je uljudno; sin. pristojnost; ant. nepristojnost, neuljudnost

prid. 〈G ùljūđena; odr. ùljūđenī, G ùljūđenōg(a); ž. ùljūđena, s. ùljūđeno; komp. uljuđènijī〉 1. koji se ponaša u skladu s pravilima društvene zajednice [~ čovjek] 2. koji je u skladu s pravilima društvene zajednice [~ postupak]; sin. civiliziran; ant. neciviliziran, neuljuđen

im. ž. 〈G ùljūđenosti, I ùljūđenošću/ùljūđenosti〉 osobina onoga koji je uljuđen ili svojstvo onoga što je uljuđeno; sin. civiliziranost; ant. neciviliziranost, neuljuđenost 

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uljùđujēm, 3. l. mn. uljùđujū, imp. uljùđūj, aor. uljuđívah, imperf. uljùđīvāh, prid. r. uljuđívao, prid. t. uljùđīvān〉 širiti uljudbu; sin. civilizirati; vidski parnjak: uljuditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùljūljām, 3. l. mn. uljúljajū, imp. ùljūljāj, aor. uljúljah, prid. r. uljúljao, prid. t. ùljūljān〉 laganim ljuljanjem umiriti, smiriti koga, učiniti da zaspi [~ dijete u san] • uljúljati se 〈povr.〉 osjetiti se sigurno i opušteno, prepustiti se ustaljenom ritmu bez potrebe za promjenom [~ se u nerad]; sin. uljuljkati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùljuljkām, 3. l. mn. ùljuljkajū, imp. ùljuljkāj, aor. ùljuljkah, prid. r. ùljuljkao, prid. t. ùljuljkān〉 usp. uljuljati

im. m. 〈G ȗma, L úmu; mn. N ȕmovi, G ȕmōvā〉 sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja [bistar ~]; sin. intelekt, razum ♦ imati na umu (pameti) koga, što, usp. pamet; palo je (pada) na ~ (pamet) komu što, usp. pamet; sići s uma poludjeti, izgubiti razum; smetnuti s uma koga, što zaboraviti 〈na〉 koga, 〈na〉 što, izgubiti iz vida koga, što

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmaknēm, 3. l. mn. ùmaknū, imp. umàkni, aor. umàkoh, prid. r. umàkao, pril. p. ùmakāvši〉 v. umaknuti

pril. poet. istoga trenutka, u onome trenutku u kojemu govoritelj govori; sin. odmah, smjesta

im. m. 〈G ȕmāka; mn. N ȕmāci, G ȕmākā〉 posebno pripremljen i začinjen tekući dodatak jelu [~ od rajčica]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmāčēm, 3. l. mn. ùmāčū, imp. umáči, aor. umákah, imperf. ùmākāh, prid. r. umákao, prid. t. ùmākān〉 više puta zaredom stavljati u kakvu tekućinu i vaditi iz nje [~ kruh u mlijeko; ~ noge u more]; vidski parnjak: umočiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmaknēm, 3. l. mn. ùmaknū, imp. umàkni, aor. umàknuh, prid. r. umàknuo, pril. p. umàknūvši〉 brzo se krećući udaljiti se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač je umaknuo policiji.; Zec je umaknuo lovcima.]; sin. pobjeći, šmugnuti razg., ( umaći), uteći; vidski parnjak: umicati

pril. izriče da je malo nedostajalo da se što dogodi, samo što se nije dogodilo [Umalo sam pao.]; sin. gotovo, zamalo

prid. 〈G úmna; odr. ȗmnī, G ȗmnōg(a); ž. úmna, s. ȗmno; komp. ùmnijī〉 1. koji ima veliku sposobnost mišljenja i moć spoznavanja i donošenja sudova [~ starac] 2. koji odražava veliku sposobnost mišljenja i moć spoznavanja i donošenja sudova [~ zaključak]

im. ž. 〈G umanjènicē; mn. N umanjènice, G umanjènīcā〉 gram. izvedenica koja označuje da je biće, stvar ili pojava koja je označena osnovnom riječju umanjena ili mala; sin. (deminutiv); ant. (augmentativ), uvećanica

im. m. 〈G umanjeníka; mn. umanjeníci, G umanjeníkā〉 mat. broj od kojega se oduzima; sin. (minuend)