ulizívati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ulìzujēm se, 3. l. mn. ulìzujū se, imp. ulìzūj se, aor. ulizívah se, imperf. ulìzīvāh se, prid. r. ulizívao se〉 laskanjem i umiljavanjem postajati komu bliskim radi postizanja kakve koristi; sin. dodvoravati se, ( podilaziti); vidski parnjak: ulizati se |
ùlog | im. m. 〈G ùloga; mn. N ùlozi, G ȕlōgā〉 ono što se ulaže, novčani iznos, rad ili sl., za sudjelovanje u poslu, igri i sl. [visok ~] ◇ štedni ~ novac koji se ulaže na štednju |
ȕloga | im. ž. 〈G ȕlogē, DL ȕlozi; mn. N ȕloge, G ȕlōgā〉 1. lik koji glumac tumači u scenskome djelu [glavna ~; sporedna ~] 2. zadatak, dužnost ili mjesto koje tko zauzima [~ škole u odgoju djece; vodeća ~] ♦ odigrati važnu (veliku i sl.) ulogu imati veliku važnost, odlučujući utjecaj |
ùlomak | im. m. 〈G ùlōmka; mn. N ùlōmci, G ùlomākā〉 v. odlomak |
ùlov | im. m. 〈G ùlova〉 ulovljena riba ili divljač [dobar ~; slab ~]; sin. (lovina) |
ulòviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùlovīm, 3. l. mn. ùlovē, imp. ulòvi, aor. ulòvih, prid. r. ulòvio, prid. t. ùlovljen〉 1. uhvatiti ili ubiti u lovu [~ mnogo ribe; ~ zeca] 2. izjednačiti se s onim tko je bio u prednosti ili s onim što je bilo u prednosti [~ druge učenike u učenju] 3. loveći stići i uhvatiti onoga koji bježi [~ lopova u bijegu] 4. naći ili otkriti koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [Čuvari su ga ulovili u krivolovu.; Učitelj ga je ulovio nespremna.]; sin. uhvatiti, zateći |
ùložak | im. m. 〈G ùloška; mn. N ùlošci, G ùložākā〉 1. ono što je izrađeno i predviđeno da se u što uloži [higijenski ~] 2. pomagalo izrađeno po otisku stopala, umetak u cipelu [ortopedski ~] |
ulòžiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùložīm, 3. l. mn. ùložē, imp. ulòži, aor. ulòžih, prid. r. ulòžio, prid. t. ùložen〉 1. staviti što u veću cjelinu ili između dijelova čega tako da tijesno pristaje [~ knjigu među druge knjige; ~ pismo u omotnicu] 2. dati novac kako bi se ostvarila dobit [~ novac u banku]; sin. (investirati) 3. raditi ili potruditi se oko čega što će u budućnosti donositi kakvu korist [~ u razvoj školstva]; sin. (investirati); vidski paranjak: ulagati |
ultimátum | im. m. 〈G ultimátuma; mn. N ultimátumi, G ultimátūmā〉 1. zahtjev popraćen prijetnjom da će se nešto dogoditi ne bude li ispunjen 2. posljednje upozorenje |
ultraljùbičast | prid. 〈G ultraljùbičasta; odr. ultraljùbičastī, G ultraljùbičastōg(a); ž. ultraljùbičasta, s. ultraljùbičasto〉 koji zrači elektromagnetne valove čija je valna duljina kraća od vidljive svjetlosti |
ȕltrazvūk | im. m. 〈G ȕltrazvūka〉 1. fiz. zvučni valovi frekvencija viših od onih koje čovjek čuje svojim uhom 2. razg. pregled istoimenim valovima [Idem na ~.] |
ȕlūdo | |
ùljanī | prid. 〈G ùljanōg(a); ž. ùljānā, s. ùljanō〉 koji sadržava ulje [uljana repica; uljane boje] |
uljànica | im. ž. 〈G uljànicē; mn. N uljànice, G uljànīcā〉 svjetiljka na ulje [zapaliti uljanicu] |
ùljār | im. m. 〈G uljára, V ȕljāru/ȕljāre; mn. N ùljāri, G ȕljārā〉 osoba koja proizvodi ulje |
ùljara | im. ž. 〈G ùljarē; mn. N ùljare, G ȕljārā〉 tvornica u kojoj se proizvodi ulje |
uljárev | prid. 〈G uljáreva; ž. uljáreva, s. uljárevo〉 koji pripada uljaru; sin. uljarov |
uljàrica | im. ž. 〈G uljàricē; mn. N uljàrice, G uljàrīcā〉 žena koja proizvodi ulje |
ùljarica | im. ž. 〈G ùljaricē; mn. N ùljarice, G ùljarīcā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 skupina industrijskih biljaka iz čijih se dijelova, najčešće plodova i sjemenka, dobiva ulje b. pripadnica istoimene skupine 2. pom. brod za prijevoz manjih količina ulja |
uljàričin | prid. 〈G uljàričina; ž. uljàričina, s. uljàričino〉 koji pripada uljarici, ženi koja proizvodi ulje |
uljárov | prid. 〈G uljárova; ž. uljárova, s. uljárovo〉 usp. uljarev |
ȕljast | prid. 〈G ȕljasta; odr. ȕljastī, G ȕljastōg(a); ž. ȕljasta, s. ȕljasto〉 koji je poput ulja |
ȗlje | im. s. 〈G ȗlja; mn. N ȗlja, G ȗljā〉 1. masna tekućina, najčešće biljnoga podrijetla, koja se upotrebljava u prehrani [maslinovo ~; riblje ~] 2. kem. skupina tekućih masti ◇ eterično ~ hlapljiva tvar jaka mirisa koja se nalazi u biljkama, a dobiva se destilacijom biljnoga gradiva (npr. ružino, metvičino ulje); masno ~ tekuća tvar koja se dobiva tiještenjem maslinovih, suncokretovih i dr. plodova; mineralno ~ tvar koja se dobiva destilacijom nafte ili katrana ♦ dolijevati ~ na vatru pogoršavati situaciju (raspoloženje), podbadati koga |
uljèpšati (se) | |
uljepšávānje | im. s. 〈G uljepšávānja〉 dovođenje čega u red, činjenje koga ili čega ljepšim; sin. dotjeravanje, dotjerivanje, uređivanje |
uljepšávati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uljèpšāvām, 3. l. mn. uljepšávajū, imp. uljèpšāvāj, aor. uljepšávah, imperf. uljèpšāvāh, prid. r. uljepšávao, prid. t. uljèpšāvān〉 dovoditi što u red, činiti koga ili što ljepšim; sin. dotjeravati (se), dotjerivati (se), uređivati (se) v. pod uređivati; vidski parnjak: uljepšati ( se) |
ùljez | im. m. 〈G ùljeza; mn. N ùljezi, G ȕljēzā〉 onaj koji je došao nezvan, koji se nalazi gdje mu nije mjesto, onaj koji po čemu odudara od ostalih članova koje skupine [otkriti uljeza] |
ȗljnī | prid. 〈G ȗljnōg(a); ž. ȗljnā, s. ȗljnō〉 koji radi na ulje [uljna peć] |
ùljudan | prid. 〈G ùljudna; odr. ùljudnī, G ùljudnōg(a); ž. ùljudna, s. ùljudno; komp. uljùdnijī〉 1. koji se zna lijepo ponašati, koji poštuje uobičajena pravila ponašanja; ant. prost 2. koji pokazuje čije lijepo ponašanje, poštovanje pravila ponašanja [~ odgovor]; sin. pristojan; ant. nepristojan, neuljudan |
ùljudba | im. ž. 〈G ùljudbē; mn. N ùljudbe, G ùljudābā/ȕljūdbā/ùljudbī〉 duhovna i materijalna kultura društvene zajednice; sin. civilizacija |
uljúditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùljūdīm, 3. l. mn. ùljūdē, imp. uljúdi, aor. uljúdih, prid. r. uljúdio, prid. t. ùljūđen〉 proširiti uljudbu; sin. civilizirati; vidski parnjak: uljuđivati |
ùljudno | pril. 〈komp. uljùdnijē〉 tako da se poštuju uobičajena pravila reda i pristojnosti [~ razgovarati]; sin. pristojno; ant. nepristojno, neuljudno |
ùljudnōst | im. ž. 〈G ùljudnosti, I ùljudnošću/ùljudnosti〉 osobina onoga koji je uljudan ili svojstvo onoga što je uljudno; sin. pristojnost; ant. nepristojnost, neuljudnost |
ùljūđen | prid. 〈G ùljūđena; odr. ùljūđenī, G ùljūđenōg(a); ž. ùljūđena, s. ùljūđeno; komp. uljuđènijī〉 1. koji se ponaša u skladu s pravilima društvene zajednice [~ čovjek] 2. koji je u skladu s pravilima društvene zajednice [~ postupak]; sin. civiliziran; ant. neciviliziran, neuljuđen |
ùljūđenōst | im. ž. 〈G ùljūđenosti, I ùljūđenošću/ùljūđenosti〉 osobina onoga koji je uljuđen ili svojstvo onoga što je uljuđeno; sin. civiliziranost; ant. neciviliziranost, neuljuđenost |
uljuđívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uljùđujēm, 3. l. mn. uljùđujū, imp. uljùđūj, aor. uljuđívah, imperf. uljùđīvāh, prid. r. uljuđívao, prid. t. uljùđīvān〉 širiti uljudbu; sin. civilizirati; vidski parnjak: uljuditi |
uljúljati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùljūljām, 3. l. mn. uljúljajū, imp. ùljūljāj, aor. uljúljah, prid. r. uljúljao, prid. t. ùljūljān〉 laganim ljuljanjem umiriti, smiriti koga, učiniti da zaspi [~ dijete u san] • uljúljati se 〈povr.〉 osjetiti se sigurno i opušteno, prepustiti se ustaljenom ritmu bez potrebe za promjenom [~ se u nerad]; sin. uljuljkati |
ùljuljkati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùljuljkām, 3. l. mn. ùljuljkajū, imp. ùljuljkāj, aor. ùljuljkah, prid. r. ùljuljkao, prid. t. ùljuljkān〉 usp. uljuljati |
ȗm | im. m. 〈G ȗma, L úmu; mn. N ȕmovi, G ȕmōvā〉 sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja [bistar ~]; sin. intelekt, razum ♦ imati na umu (pameti) koga, što, usp. pamet; palo je (pada) na ~ (pamet) komu što, usp. pamet; sići s uma poludjeti, izgubiti razum; smetnuti s uma koga, što zaboraviti 〈na〉 koga, 〈na〉 što, izgubiti iz vida koga, što |
ùmaći | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmaknēm, 3. l. mn. ùmaknū, imp. umàkni, aor. umàkoh, prid. r. umàkao, pril. p. ùmakāvši〉 v. umaknuti |
ȕmāh | |
ȕmāk | im. m. 〈G ȕmāka; mn. N ȕmāci, G ȕmākā〉 posebno pripremljen i začinjen tekući dodatak jelu [~ od rajčica] |
umákati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmāčēm, 3. l. mn. ùmāčū, imp. umáči, aor. umákah, imperf. ùmākāh, prid. r. umákao, prid. t. ùmākān〉 više puta zaredom stavljati u kakvu tekućinu i vaditi iz nje [~ kruh u mlijeko; ~ noge u more]; vidski parnjak: umočiti |
umàknuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùmaknēm, 3. l. mn. ùmaknū, imp. umàkni, aor. umàknuh, prid. r. umàknuo, pril. p. umàknūvši〉 brzo se krećući udaljiti se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač je umaknuo policiji.; Zec je umaknuo lovcima.]; sin. pobjeći, šmugnuti razg., ( umaći), uteći; vidski parnjak: umicati |
ùmalo | |
ȗman | prid. 〈G úmna; odr. ȗmnī, G ȗmnōg(a); ž. úmna, s. ȗmno; komp. ùmnijī〉 1. koji ima veliku sposobnost mišljenja i moć spoznavanja i donošenja sudova [~ starac] 2. koji odražava veliku sposobnost mišljenja i moć spoznavanja i donošenja sudova [~ zaključak] |
umanjènica | im. ž. 〈G umanjènicē; mn. N umanjènice, G umanjènīcā〉 gram. izvedenica koja označuje da je biće, stvar ili pojava koja je označena osnovnom riječju umanjena ili mala; sin. (deminutiv); ant. (augmentativ), uvećanica |
umanjènīk | im. m. 〈G umanjeníka; mn. umanjeníci, G umanjeníkā〉 mat. broj od kojega se oduzima; sin. (minuend) |