prid. 〈G vodèničkōg(a); ž. vodèničkā, s. vodèničkō〉 koji se odnosi na vodenice [~ kamen]

im. ž. 〈G vodènikē, DL vodèniki; mn. N vodènike, G vodènīkā〉 bot. jednogodišnja biljka podrijetlom iz tropskih krajeva koja cvate bijelim, ružičastim ili crvenim cvjetovima i čiji se zreli plodovi naglo otvaraju izbacujući sjemenke; sin. nedirak

im. m. 〈G vòdenkonja; mn. N vòdenkonji, G vòdenkōnjā〉 zool. 1. a. 〈mn.〉 porodica parnoprstaša nepreživača duga i teška tijela, kratkih nogu i velike glave koji žive u vodi, a hrane se na kopnu b. pripadnik istoimene porodice [afrički ~] 2. rijetka i ugrožena životinja iz istoimene porodice koja živi samo u Africi, tijelo joj je pokriveno tamnosmeđom kožom s rijetkim debelim dlakama, hrani se uglavnom biljem i živi u čoporima; sin. (nilski konj) v. pod konj ◇ patuljasti ~ noćna životinja iz istoimene porodice tamne boje kože koja živi u šumama i močvarama zapadne Afrike

im. m. 〈G vodenjáka, V vȍdenjāče; mn. N vodenjáci, G vodenjákā〉 1. zool. vodozemac repaš duguljasta tijela, slabih i kratkih nogu te bočno sploštena repa [planinski ~] 2. anat. unutrašnji dio opne embrijskoga mjehura koji obavija zametak u gmazova, ptica i sisavaca; sin. (amnion) 3. mit. vodeni duh 4. 〈jd.〉 (Vodènjāk) astr. zviježđe u zodijaku na južnoj nebeskoj hemisferi u kojemu nema sjajnih zvijezda 5. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 21. siječnja do 18. veljače b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku

im. ž. 〈G vòdicē; mn. N vòdice, G vȍdīcā〉 1. um. mala količina vode 2. hip. voda od milja ◇ sveta ~ blagoslovljena voda; ~ za usta sredstvo za osvježavanje usta

im. m. 〈G vodíča, V vȍdīču; mn. N vodíči, G vodíčā〉 1. osoba koja vodi ljude kroz nepoznata mjesta i krajeve, koja im tumači znamenitosti i umjetnička djela [muzejski ~; turistički ~] 2. knjiga koja sadržava podatke o kojemu mjestu ili kraju [~ kroz grad] 3. fiz. tvar koja dobro provodi električnu struju [električni ~]

im. m. 〈G vodíka〉 kem. kemijski element (H), bezbojni plin bez mirisa i okusa, najlakši kemijski element, sastojak je vode i svih živih organizama

prid. 〈G vodíkova; ž. vodíkova, s. vodíkovo〉 kem. 1. koji pripada vodiku [~ atom] 2. koji sadržava vodik [~ peroksid]

im. m. 〈G vòditelja; mn. N vòditelji, G vòditēljā〉 1. osoba koja što vodi, upravlja čime [~ televizijskoga programa; ~ priredbe] 2. osoba koja vodi poslove u tvrtkama, trgovačkim društvima i ustanovama; sin. (rukovoditelj)

im. ž. 〈G voditèljicē; mn. N voditèljice, G voditèljīcā〉 1. žena koja što vodi, upravlja čime [~ televizijskoga programa; ~ priredbe] 2. žena koja vodi poslove u tvrtkama, trgovačkim društvima i ustanovama; sin. (rukovoditeljica)

prid. 〈G voditèljičina; ž. voditèljičina, s. voditèljičino〉 koji pripada voditeljici; sin. (rukovoditeljičin)

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vȍdīm, 3. l. mn. vȍdē, imp. vòdi, aor. vòdih, imperf. vȍđāh/vòdijāh, prid. r. vòdio, prid. t. vȍđen〉 1. 〈prijel.〉 a. idući s kim pokazivati mu put ili mu pomagati da kamo stigne ili otkamo ode [~ putnike u hotel; ~ razred na izlet] b. biti na čelu komu ili čemu [~ državu; ~ tvornicu] c. obavljati voditeljski posao [~ televizijsku emisiju] d. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ bilješke v. bilježiti; ~ brigu v. brinuti se; ~ pregovore v. pregovarati; ~ rat v. ratovati e. ◇ ~ loptu sp. u košarci i rukometu trčati odbijajući pritom loptu od tla; ~ ljubav imati spolni odnos s kim 2. 〈neprijel.〉 a. biti prvi, biti u prednosti [domaći vode] b. protezati se do kakva cilja [Put vodi u šumu.] c. pren. biti uzrokom čemu [Jedna glupost vodi u drugu.; Taj te posao vodi u zatvor.] • vòditi se 〈povr.〉 imati što kao temeljno [~ se idejom ljubavi]

prid. 〈G vòdljiva; odr. vòdljivī, G vòdljivōg(a); ž. vòdljiva, s. vòdljivo; komp. vodljìvijī〉 koji provodi elektricitet ili toplinu [vodljiva otopina]

im. ž. 〈G vòdljivosti, I vòdljivošću/vòdljivosti〉 fiz. svojstvo tvari da provodi elektricitet ili toplinu [električna ~]

prid. 〈G vȏdnōg(a); ž. vȏdnā, s. vȏdnō〉 koji se odnosi na vod [vodno naoružanje]

prid. 〈G vȍdnōg(a); ž. vȍdnā, s. vȍdnō〉 koji se odnosi na vode, prirodne vodene mase jezera, rijeke i mora [~ režim; vodno gospodarstvo]

im. ž. 〈G vȍdnicē; mn. N vȍdnice, G vȍdnīcā〉 vojn. žena s činom vodnika

prid. 〈G vȍdničina; ž. vȍdničina, s. vȍdničino〉 koji pripada vodnici

im. m. 〈G vȍdnīka, V vȍdnīče; mn. N vȍdnīci, G vȍdnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 niži dočasnički čin viši od čina desetnika 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G vododèrinē; mn. N vododèrine, G vododèrīnā〉 uska udolina na padini brijega ili na strmini kojom se slijeva voda; sin. jaruga

im. ž. 〈G vododijélnicē; mn. N vododijélnice, G vododijélnīcā〉 v. razvodnica¹

im. m. 〈G vodoinstalatéra, V vȍdoinstalatēru; mn. N vodoinstalatéri, G vodoinstalatérā〉 obrtnik koji postavlja i popravlja vodovodne cijevi

im. ž. 〈G vodoinstalàtērkē, DL vodoinstalàtērki; mn. N vodoinstalàtērke, G vodoinstalàtērkā/vodoinstalàtērkī〉 obrtnica koji postavlja i popravlja vodovodne cijevi

im. m. 〈G vodokòtlića; mn. N vodokòtlići, G vodokòtlīćā〉 posuda u kojoj se skuplja i iz koje se izlijeva voda za ispiranje zahodske školjke

im. m. 〈G vȍdomāra, I vȍdomārom/vȍdomārem; mn. N vȍdomāri, G vȍdomārā〉 zool. ptica velike glave i jaka kljuna koja živi uz vodu, leđna joj je strana tijela zelena ili plava, a trbušna narančasta

im. m. 〈G vȍdomjēra, I vȍdomjērom; mn. N vȍdomjēri, G vȍdomjērā〉 tehn. 1. brojilo koje mjeri količinu potrošene vode 2. uređaj za mjerenje vodostaja na rijekama, potocima i kanalima

im. m. 〈G vodònošē, V vȍdonošo; mn. m. ž. N vodònoše, G vodònōšā〉 hist. osoba koja dobavlja, donosi vodu [taj ~; ti vodonoše; te vodonoše]

im. ž. 〈G vodoòpskrbē〉 gosp. gospodarska djelatnost koja se bavi crpljenjem i dostavom vode do potrošača

prid. 〈G vodoòtpōrna; odr. vodoòtpōrnī, G vodoòtpōrnōg(a); ž. vodoòtpōrna, s. vodoòtpōrno〉 koji je otporan na vodu [vodootporno odijelo]

im. m. 〈G vȍdopādi; mn. N vȍdopādi, G vȍdopādā〉 zem. v. slap

im. ž. 〈G vodòpijē; mn. N vodòpije, G vodòpījā〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika 2. korijen istoimene biljke koji služi kao dodatak kavi ili zamjena za nju; sin. cikorija

prid. 〈G vȍdorāvna; odr. vȍdorāvnī, G vȍdorāvnōg(a); ž. vȍdorāvna, s. vȍdorāvno〉 koji je u istoj ravnini ili je usporedan s površinom mirne vode [vodoravna ploha]; sin. (horizontalan); ant. uspravan

im. ž. 〈G vodorávnosti, I vodorávnošću/vodorávnosti〉 svojstvo onoga što je vodoravno; sin. (horizontalnost); ant. uspravnost

im. m. 〈G vȍdoskoka; mn. N vȍdoskoci, G vȍdoskōkā〉 mlazovi vode koji štrcaju uvis i padaju u bazen koji ih okružuje, obično u perivojima, na trgovima ili u vrtovima

im. m. 〈G vȍdostāja; mn. N vȍdostāji, G vȍdostājā〉 zem. razina vode u rijeci, kanalu, močvari i jezeru u odnosu na nultu točku koja se izražava u centimetrima kao pozitivna ili negativna vrijednost

im. m. 〈G vȍdotōka; mn. N vȍdotōci, G vȍdotōkā〉 zem. koritasta udubina na Zemljinoj površini u kojoj se skuplja i iz koje se odvodi površinska i podzemna voda

im. m. 〈G vodotórnja; mn. N vodotórnjevi, G vodotórnjēvā〉 spremnik za vodu u obliku tornja [vukovarski ~]

im. m. 〈G vȍdovōda; mn. N vȍdovōdi, G vȍdovōdā〉 1. sustav za opskrbu vodom stanovništva naseljenih mjesta i industrijskih pogona 2. služba koja se bavi opskrbom vode [gradski ~]

prid. 〈G vȍdovōdnōg(a); ž. vȍdovōdnā, s. vȍdovōdnō〉 koji se odnosi na vodovod [vodovodna cijev]

prid. 〈G vodozáštitnōg(a); ž. vodozáštitnā, s. vodozáštitnō〉 koji se odnosi na sustav zaštite voda

im. m. 〈G vodozémca; mn. N vodozémci, G vodòzēmācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred kralježnjaka koji žive u vodi i na kopnu kao ličinke dišu škrgama, a kao odrasle životinje veoma jednostavnim plućima 2. pripadnik istoimenoga razreda

prid. 〈G vodòžīlnōg(a); ž. vodòžīlnā, s. vodòžīlnō〉 koji se odnosi na vodene žile

im. s. 〈G vòdstva; mn. N vòdstva, G vȍdstāvā/vódstvā〉 tijelo koje upravlja državom, strankom, tvrtkom i sl. [državno ~]

im. ž. 〈G vodùrinē; mn. N vodùrine, G vodùrīnā〉 pogr., uv. velika voda

im. m. 〈G vȍđē; mn. m. ž. N vȍđe, G vȏđā〉 osoba koja vodi družinu, igru, posao, natjecanje i sl. [taj ~; ti vođe; te vođe; ~ puta; ~ navale]

im. s. 〈G vȍđēnja〉 1. pokazivanje puta komu ili pomaganje da tko kamo stigne ili otkamo ode 2. bivanje na čelu komu ili čemu 3. obavljanje voditeljskoga posla 4. bivanje prvim, bivanje u prednosti

im. ž. 〈G vòjārnē; mn. N vòjārne, G vòjārnā/vòjārnī〉 zgrada za smještaj vojnika

prid. 〈G vȏjnōg(a); ž. vȏjnā, s. vȏjnō〉 koji se odnosi na vojsku [vojna služba; vojna tajna]; ant. civilni