vȉsēćī | prid. 〈G vȉsēćēg(a); ž. vȉsēćā, s. vȉsēćē〉 koji visi [~ most] |
vìsibaba | im. ž. 〈G vìsibabē; mn. N vìsibabe, G vìsibābā〉 bot. 1. proljetnica s podzemnim lukovicama tamnozelenih dugih uskih listova i bijelih cvjetova 2. bijeli cvijet istoimene proljetnice u obliku zvončića |
visìna | im. ž. 〈G visìnē; mn. N visìne, G visínā〉 1. razmak, udaljenost između najdonje i najgornje točke kakva objekta, predmeta ili osobe [~ nasipa] 2. frekvencijsko svojstvo zvuka ovisno o broju titraja u sekundi [~ tona]; ant. dubina 3. mat. udaljenost između osnovice i vrha kojega lika ili tijela [~ kvadrata; ~ trokuta] ◇ nadmorska ~ duljina okomice između zemljišta i srednje razine mora ♦ biti na visini biti izvrstan (odličan, kvalitetan), biti visoke kakvoće (vrijednosti); s visine [gledati, govoriti itd.] s prijezirom (podcjenjivanjem) [gledati, govoriti itd.] |
vìsīnskī | prid. 〈G vìsīnskōg(a); ž. vìsīnskā, s. vìsīnskō〉 koji se odnosi na visinu [visinska razlika; visinske pripreme] |
vȉsjeti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vȉsīm, 3. l. mn. vȉsē, imp. vȉsi, aor. vȉsih, imperf. vȉsijāh/vȉšāh, prid. r. m. vȉsio, ž. vȉsjela, s. vȉsjelo, mn. vȉsjeli〉 biti za što pričvršćen gornjim dijelom tako da se donji dio slobodno pruža dolje [Rublje visi na konopcu.; Ljuljačka visi na grani.] |
vȉski | im. m. 〈G vȉskija; mn. N vȉskiji, G vȉskījā〉 alkoholno piće, rakija od raži, ječma ili kukuruza |
viskóza | im. ž. 〈G viskózē〉 1. kem. otopina koja se dobiva obradbom celuloze natrijevom lužinom 2. tkanina od celuloznih vlakana obično pomiješanih s umjetnom svilom |
vìsok | prid. 〈G visòka; odr. vìsokī, G vìsokōg(a); ž. visòka, s. visòko; komp. vȉšī〉 1. koji ima veću visinu od prosječne [~ čovjek]; ant. nizak 2. koji ima veliku visinu, koji ima velik razmak između donje i gornje točke [visoka planina; visoko stablo]; ant. nizak 3. koji je veći od prosječnoga [visoka plaća; visoka temperatura]; ant. nizak 4. koji ima velik broj titraja u sekundi [~ glas]; ant. dubok |
visòko | pril. 〈komp. vȉšē〉 na velikoj visini ili na veliku visinu [letjeti ~; ~ postaviti zrcalo]; sin. nisko |
visokorazvìjen | prid. 〈G visokorazvijèna; odr. visokorazvìjenī, G visokorazvìjenōg(a); ž. visokorazvijèna, s. visokorazvijèno〉 koji je postigao visok stupanj razvoja |
visokostablàšica | im. ž. 〈G visokostablàšicē; mn. N visokostablàšice, G visokostablàšīcā〉 bot. voćka čije je stablo više od 150 cm; ant. niskostablašica |
visokoškòlskī | prid. 〈G visokoškòlskōg(a); ž. visokoškòlskā, s. visokoškòlskō〉 koji se odnosi na visoku školu [visokoškolska naobrazba] |
vȉsokotlāčnī | prid. 〈G vȉsokotlāčnōg(a); ž. vȉsokotlāčnā, s. vȉsokotlāčnō〉 1. koji se odnosi na visoki tlak, koji ima visoki tlak 2. koji radi s pomoću visokoga tlaka [~ bojler]; ant. niskotlačni |
vȉsorāvan | im. ž. 〈G vȉsorāvni; mn. N vȉsorāvni, G vȉsorāvnī〉 zem. prostrana ravnica iznad 200 m nadmorske visine; sin. (plato) |
víšak | im. m. 〈G víška; mn. N víškovi/víšci, G víškōvā/vȋšākā〉 ono čega ima previše, što preostaje nakon što se zadovolje sve potrebe [~ hrane; ~ novca]; ant. manjak, nedostatak |
vȉšē¹ | |
vȉšē | |
vȉše | prij. 〈G〉 označuje da je što u razini višoj od čega [drvo ~ kuće] |
vȉšē | pril. 〈komp.〉 v. pod visoko |
višeàtōmnī | prid. 〈G višeàtōmnōg(a); ž. višeàtōmnā, s. višeàtōmnō〉 koji ima više atoma [višeatomna molekula]; sin. višeatomski |
višeàtōmskī | prid. 〈G višeàtōmskōg(a); ž. višeàtōmskā, s. višeàtōmskō〉 usp. višeatomni |
vȉšebōj | im. m. 〈G vȉšebōja〉 sp. natjecanje u više različitih disciplina koje se odvojeno boduju, a poredak se određuje temeljem ukupnoga zbroja bodova koje je natjecatelj postigao |
višebójac | im. m. 〈G višebójca, V vȉšebōjče; mn. N višebójci, G višèbōjācā〉 osoba koja se bavi višebojem |
višebójčev | prid. 〈G višebójčeva; ž. višebójčeva, s. višebójčevo〉 koji pripada višebojcu |
višèbōjka | im. ž. 〈G višèbōjkē, DL višèbōjki; mn. N višèbōjke, G višèbōjkā/višèbōjkī〉 žena koja se bavi višebojem |
višèčlan | prid. 〈G višèčlana; odr. višèčlanī, G višèčlanōg(a); ž. višèčlana, s. višèčlano〉 koji se sastoji od više članova; ant. jednočlan |
višedimènzījskī | prid. 〈G višedimènzījskōg(a); ž. višedimènzījskā, s. višedimènzījskō〉 koji ima više dimenzija; sin. (višedimenzionalan) |
vȉšedimenzionālan | prid. 〈G vȉšedimenzionālna; odr. vȉšedimenzionālnī, G vȉšedimenzionālnōg(a); ž. vȉšedimenzionālna, s. vȉšedimenzionālno〉 v. višedimenzijski |
višèdnēvnī | prid. 〈G višèdnēvnōg(a); ž. višèdnēvnā, s. višèdnēvnō〉 1. koji ima više dana [višednevna brada] 2. koji traje više dana [višednevno razdoblje] 3. koji se odnosi na više dana; ant. jednodnevni |
višefunkcionálnōst | im. ž. 〈G višefunkcionálnosti, I višefunkcionálnošću/višefunkcionálnosti〉 svojstvo onoga što ima više funkcija |
višèglasan | prid. 〈G višèglasna; odr. višèglasnī, G višèglasnōg(a); ž. višèglasna, s. višèglasno〉 glazb. koji se izvodi s više glasova ili glazbala koji imaju različitu dionicu; sin. polifon; ant. homofon, jednoglasan |
višèglāsje | zb. im. s. 〈G višèglāsja〉 glazb. pjevanje ili sviranje u kojemu svaki glas ili svako glazbalo ima različitu dionicu; sin. polifonija; ant. jednoglasje |
višegòdišnjī | prid. 〈G višegòdišnjēg(a); ž. višegòdišnjā, s. višegòdišnjē〉 1. koji ima više godina 2. koji traje više godina [višegodišnja biljka; ~ napori] 3. koji se odnosi na više godina [~ plan]; ant. jednogodišnji |
višejèzičan | prid. 〈G višejèzična; odr. višejèzičnī, G višejèzičnōg(a); ž. višejèzična, s. višejèzično〉 1. koji se služi s više jezika [višejezični govornici] 2. koji je na više jezika [~ rječnik]; ant. jednojezičan |
višejèzičnōst | im. ž. 〈G višejèzičnosti, I višejèzičnošću/višejèzičnosti〉 1. osobina onoga koji se služi s više jezika [~ govornika] 2. svojstvo onoga što je na više jezika [~ teksta]; ant. jednojezičnost |
višèkatnica | im. ž. 〈G višèkatnicē; mn. N višèkatnice, G višèkatnīcā〉 zgrada koja se sastoji od više katova; ant. jednokatnica |
višekòrisničkī | prid. 〈G višekòrisničkōg(a); ž. višekòrisničkā, s. višekòrisničkō〉 koji se odnosi na više korisnika [~ sustav] |
višèkratan | prid. 〈G višèkratna; odr. višèkratnī, G višèkratnōg(a); ž. višèkratna, s. višèkratno〉 koji je u više dijelova [višekratna isplata]; ant. jednokratan |
višèkratnīk | im. m. 〈G višèkratnīka; mn. N višèkratnīci, G višèkratnīkā〉 mat. broj koji se može dijeliti drugim brojem bez ostatka |
višekùltūrnī | prid. 〈G višekùltūrnōg(a); ž. višekùltūrnā, s. višekùltūrnō〉 koji se sastoji od više kultura [višekulturno društvo]; sin. (multikulturalni, multikulturni) |
višemèdījskī | prid. 〈G višemèdījskōg(a); ž. višemèdījskā, s. višemèdījskō〉 koji se odnosi na više medija; sin. (multimedijalni, multimedijski) |
višèmjesečnī | prid. 〈G višèmjesečnōg(a); ž. višèmjesečnā, s. višèmjesečnō〉 1. koji ima više mjeseci [višemjesečna brada] 2. koji traje više mjeseci [~ dopust] 3. koji se odnosi na više mjeseci [~ obračun]; ant. mjesečni; ant. jednomjesečni |
višenámjenskī | prid. 〈G višenámjenskōg(a); ž. višenámjenskā, s. višenámjenskō〉 koji ima više namjena [~ uređaj] |
višèrječan | prid. 〈G višèrječna; odr. višèrječnī, G višèrječnōg(a); ž. višèrječna, s. višèrječno〉 koji se sastoji od više riječi [višerječni naziv]; ant. jednorječan |
višesjèmen | prid. 〈G višesjèmena; odr. višesjèmenī, G višesjèmenōg(a); ž. višesjèmena, s. višesjèmeno〉 koji sadržava više sjemenaka [višesjemeni plod]; ant. jednosjemen |
višèslovan | prid. 〈G višèslovna; odr. vìšèslovnī, G višèslovnōg(a); ž. višèslovna, s. višèslovno〉 koji se sastoji od više slova |
višèsložan | prid. 〈G višèsložna; odr. višèsložnī, G višèsložnōg(a); ž. višèsložna, s. višèsložno〉 koji se sastoji od više slogova; ant. jednosložan |
višestàničnī | prid. 〈G višestàničnōg(a); ž. višestàničnā, s. višestàničnō〉 biol. koji sa sastoji od više stanica; ant. jednostanični |