višestàvačnī

prid. G višestàvačnōg(a); ž. višestàvačnā, s. višestàvačnō koji sadržava više stavaka; ant. jednostavačni

višestòljetnī

prid. G višestòljetnōg(a); ž. višestòljetnā, s. višestòljetnō 1. koji ima više stoljeća [~ hrast] 2. koji traje više stoljeća [višestoljetna tradicija; višestoljetno iskustvo naroda] 3. koji se odnosi na više stoljeća

višestrànāčje

im. s. G višestrànāčja pol. politički i društveni sustav u kojemu postoji više političkih stranaka i mogućnost građana da ih smjenjuju s vlasti; ant. jednostranačje

višèstruk

prid. G višèstruka; odr. višèstrukī, G višèstrukōg(a); ž. višèstruka, s. višèstruko 1. koji ima više dijelova [višestruko dno]; ant. jednostruk 2. koji se ponovio više puta ili koji je što ponovio više puta [višestruki pobjednik] 3. koji pruža više mogućnosti [višestruka namjena; višestruka korist]; sin. (mnogostruk)

višèstrukosložen

prid. G višèstrukosložena; odr. višèstrukosloženī, G višèstrukosloženōg(a); ž. višèstrukosložena, s. višèstrukosloženo koji se sastoji od više sastavnih dijelova [višestrukosložena rečenica]

višèstrukōst

im. ž. G višèstrukosti, I višèstrukošću/višèstrukosti svojstvo onoga što pruža više mogućnosti [~ namjene]; sin. (mnogostrukost)

višesvèzačnī

prid. G višesvèzačnōg(a); ž. višesvèzačnā, s. višesvèzačnō koji ima više svezaka [~ rječnik]; ant. jednosvezačni

višètjednī

prid. G višètjednōg(a); ž. višètjednā, s. višètjednō 1. koji ima više tjedana [višetjedna brada] 2. koji traje više tjedana [~ dopust] 3. koji se odnosi na više tjedana [~ plan]; ant. jednotjedni

vȉšetōčje

im. s. G vȉšetōčja; mn. N vȉšetōčja, G vȉšetōčjā pravop. razgodak (.....) kojim se označuje duža stanka ili se posebno ističe da je izostavljen duži tekst, a sastoji se od pet, šest ili više točaka

višèznačan

prid. G višèznačna; odr. višèznačnī, G višèznačnōg(a); ž. višèznačna, s. višèznačno 1. koji se može shvatiti na više načina [~ odgovor] 2. koji ima više značenja (o riječi); sin. polisemičan; ant. monosemičan; ant. jednoznačan

višèznačnōst

im. ž. G višèznačnosti, I višèznačnošću/višèznačnosti 1. svojstvo onoga što je višeznačno 2. jez. pojava da jedna riječ ima više značenja; sin. polisemija; ant. monosemija; ant. jednoznačnost

vȉšnja

im. ž. G vȉšnjē; mn. N vȉšnje, G vȉšānjā/vȋšnjā/vȉšnjī bot. 1. voćka iz porodice ruža široke krošnje, sitnih bijelih cvjetova raspoređenih u cvatove i kiselkastih bobičastih plodova 2. kiselkasta sočna jestiva i okrugla tamnocrvena boba, plod istoimene voćke s košticom u sredini

vȉšnjev

prid. G vȉšnjeva; ž. vȉšnjeva, s. vȉšnjevo 1. koji pripada višnji [~ cvijet]; sin. višnjin 2. koji se odnosi na višnju, koji se dobiva od višnje [~ sok]

vìšnjīk

im. m. G višnjíka; mn. N višnjíci, G višnjíkā polj. voćnjak u kojemu se uzgajaju višnje

vȉšnjin

prid. G vȉšnjina; ž. vȉšnjina, s. vȉšnjino usp. višnjev

vȉtak

prid. G vìtka; odr. vìtkī, G vìtkōg(a); ž. vìtka, s. vȉtko; komp. vìtkijī 1. koji je skladna stasa [vitka djevojka] 2. koji je maloga opsega [~ struk]

vìtālan

prid. G vìtālna; odr. vìtālnī, G vìtālnōg(a); ž. vìtālna, s. vìtālno; komp. vitàlnijī 1. koji je pun života i životne snage [~ starac] 2. koji je važan za život [vitalni organi]

vitálnōst

im. ž. G vitálnosti, I vitálnošću/vitálnosti osobina onoga koji je vitalan ili svojstvo onoga što je vitalno

vitàmīn

im. m. G vitamína; mn. N vitamíni, G vitamínā biol., kem. organski spoj koji u malim količinama u tijelu sudjeluje u metaboličkim procesima, organizam ga obično ne može proizvesti sam pa se unosi hranom [~ A; ~ B; ~ C; ~ D]

vȉtao

im. m. G vȉtla; mn. N vȉtlovi, G vȉtlōvā tehn. naprava ili uređaj za namatanje užeta ili lanca koji služi za podizanje tereta; sin. (vitlo)

vȉtēškī

prid. G vȉtēškōg(a); ž. vȉtēškā, s. vȉtēškō koji se odnosi na vitezove [~ turnir]

vȉtēštvo

im. s. G vȉtēštva 1. pov. feudalni vojni stalež profesionalnih ratnika u službi vladara ili velikaša 2. postupak ili djelo viteza

vȉtēz

im. m. G vȉteza, V vȉteže; mn. N vȉtezovi/vȉtezi, G vȉtezōvā/vȉtēzā pov. ratnik na konju ili pripadnik viteškoga staleža u srednjemu vijeku  malteški ~ 1. rel. pripadnik malteškoga reda 2. pren. hrabri ratnik

vȉti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. vȉjēm, 3. l. mn. vȉ, imp. vȋj, aor. vȉh, imperf. vȉjāh, prid. r. m. vȉo, ž. víla, s. vȋlo, mn. vȋli, prid. t. vìjen 1. prijel. upletanjem ili prepletanjem izrađivati što [~ vijenac] 2. neprijel. a. puhati u snažnim zapusima (o vjetru) b. kovitlati se nošen vjetrom [Snijeg vije.] • vȉti se povr. živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava se vije.]; sin. lepršati, vijati se v. pod vijati, vijoriti se v. pod vijoriti

vȉtica

im. ž. G vȉticē; mn. N vȉtice, G vȉtīcā 1. uvijen pramen kose [zlatna ~]; sin. kovrča, uvojak 2. bot. list biljaka penjačica preobražen u končasti organ koji služi za prihvaćanje

vȉtičast

prid. G vȉtičasta; odr. vȉtičastī, G vȉtičastōg(a); ž. vȉtičasta, s. vȉtičasto koji ima oblik vitice [vitičasta zagrada]

vȉtkōst

im. ž. G vȉtkosti, I vȉtkošću/vȉtkosti osobina onoga koji je vitak ili svojstvo onoga što je vitko

vìtlati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. vìtlām, 3. l. mn. vìtlajū, imp. vìtlāj, aor. vìtlah, imperf. vìtlāh, prid. r. vìtlao, prid. t. vȉtlān 1. prijel. praviti od čega zračne vrtloge [Vjetar vitla prašinu.] 2. neprijel. mahati čime tako da leprša [~ zastavom]; sin. vihoriti, vijoriti

vȉtlo

im. s. G vȉtla; mn. N vȉtla, G vȉtālā v. vitao

vìtrāj

im. m. G vitrája; mn. N vitráji, G vitrájā 1. lik. slikarska tehnika spajanja komadića obojenoga stakla olovnim okvirima 2. prozor izrađen istoimenom tehnikom

vitrína

im. ž. G vitrínē; mn. N vitríne, G vitrínā ormar sa staklenim plohama

víza

im. ž. G vízē; mn. N víze, G vízā dozvola stranomu državljaninu za ulazak u koju državu koja se unosi u putovnicu

vízija

im. ž. G vízijē; mn. N vízije, G vízījā 1. predviđanje onoga što će doći 2. slika u mašti bez realne podloge, halucinacija, priviđenje

viziònār

im. m. G vizionára, V vȉzionāru/vȉzionāre; mn. N vizionári, G vizionárā osoba koja ima vizije, koja predviđa buduće događaje

vizionárev

prid. G vizionáreva; ž. vizionáreva, s. vizionárevo koji pripada vizionaru; sin. vizionarov

viziònārka

im. ž. G viziònārkē, DL viziònārki; mn. N viziònārke, G viziònārkā/viziònārkī žena koja ima vizije, koja predviđa buduće događaje

vizionárov

prid. G vizionárova; ž. vizionárova, s. vizionárovo usp. vizionarev

viziònārskī

prid. G viziònārskōg(a); ž. viziònārskā, s. viziònārskō koji se odnosi na vizionare

vizìta

im. ž. G vizìtē; mn. N vizìte, G vizítā liječnički obilazak bolesnika

vȉzuālan

prid. G vȉzuālna; odr. vȉzuālnī, G vȉzuālnōg(a); ž. vȉzuālna, s. vȉzuālno koji se doživljava s pomoću osjetila vida

vȉzuālnī

prid. G vȉzuālnōg(a); ž. vȉzuālnā, s. vȉzuālnō koji se odnosi na vid [~ medij]

vjȅčan

prid. G vjèčna; odr. vjèčnī, G vjèčnōg(a); ž. vjèčna, s. vjȅčno koji je beskonačan u trajanju, koji ne prolazi [vječna slava; vječna ljubav; vječno pitanje]; sin. vječit

vjèčit

prid. G vjèčita; odr. vjèčitī, G vjèčitōg(a); ž. vjèčita, s. vjèčito usp. vječan

vjȅčno

pril. za sva vremena [Voljet ću te ~.]; sin. dovijeka, svagda, uvijek, vazda zast., zasvagda, zauvijek

vjȅčnōst

im. ž. G vjȅčnosti, I vjȅčnošću/vjȅčnosti 1. svojstvo onoga što je vječno; sin. vječitost 2. ničime ograničeno vrijeme

vjȅdro

im. s. G vjȅdra; mn. N vjȅdra, G vjȅdārā veća drvena posuda s dvjema ručicama, sužena pri vrhu u kojoj se drži voda, mlijeko i sl.; sin. čabar

vjȅđa

im. ž. G vjȅđē; mn. N vjȅđe, G vjȇđā poet. v. kapak

vjȅkōvnī

prid. G vjȅkōvnōg(a); ž. vjȅkōvnā, s. vjȅkōvnō v. stogodišnji, stoljetni

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga