gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapètljāvām, 3. l. mn. zapetljávajū, imp. zapètljāvāj, aor. zapetljávah, imperf. zapètljāvāh, prid. r. zapetljávao, prid. t. zapètljāvān〉 1. činiti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplitati, mrsiti, zaplitati; ant. otpetljavati, raspetljavati 2. pren. činiti što nejasnim, teško razumljivim [~ priču; ~ situaciju]; vidski paranjak: zapetljati

im. s. 〈G zàpinjānja〉 1. nailaženje na prepreke pri kakvu kretanju 2. pren. zaustavljanje zbog kakvih neprilika

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpinjēm, 3. l. mn. zàpinjū, imp. zàpinji, aor. zàpinjah, imperf. zàpinjāh, prid. r. zàpinjao〉 1. nailaziti na prepreke pri kakvu kretanju 2. pren. a. ne moći se dobro izraziti [Nije dobro znao i stalno je zapinjao.] b. zaustavljati se zbog kakvih neprilika, ne ići glatko [Posao je zapinjao.]; vidski paranjak: zapeti

im. m. 〈G zápisa; mn. N zápisi, G zápīsā〉 1. kraći tekst; sin. bilješka 2. način bilježenja podataka na kakav medij [digitalni ~; ~ na videokaseti]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpīšēm, 3. l. mn. zàpīšū, imp. zapíši, aor. zapísah, prid. r. zapísao, prid. t. zàpīsān〉 napraviti zapis [~ podatke]; sin. (evidentirati, notirati), zabilježiti; vidski parnjak: zapisivati

im. m. 〈G zapisiváča, V zȁpisivāču; mn. N zapisiváči, G zapisiváčā〉 osoba koja što zapisuje

im. ž. 〈G zapisivàčicē; mn. N zapisivàčice, G zapisivàčīcā〉 žena koja što zapisuje

prid. 〈G zapisivàčičina; ž. zapisivàčičina, s. zapisivàčičino〉 koji pripada zapisivačici

prid. 〈G zapisìvāčkōg(a); ž. zapisìvāčkā, s. zapisìvāčkō〉 koji se odnosi na zapisivače

im. s. 〈G zapisívānja〉 pravljenje zapisa; sin. bilježenje, ( notiranje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapìsujēm, 3. l. mn. zapìsujū, imp. zapìsūj, aor. zapisívah, imperf. zapìsīvāh, prid. r. zapisívao, prid. t. zapìsīvān〉 praviti zapis [~ podatke]; sin. bilježiti, ( evidentirati, notirati); vidski parnjak: zapisati

im. m. 〈G zápisničāra, V zápisničāru/zápisničāre; mn. N zápisničāra, G zápisničārā〉 osoba koja vodi zapisnik

prid. 〈G zápisničāreva; ž. zápisničāreva, s. zápisničārevo〉 koji pripada zapisničaru; sin. zapisničarov

im. ž. 〈G zápisničārkē, DL zápisničārki; mn. N zápisničārke, G zápisničārkā/zápisničārkī〉 žena koja vodi zapisnik

prid. 〈G zápisničārova; ž. zápisničārova, s. zápisničārovo〉 usp. zapisničarev

prid. 〈G zápisničārskōg(a); ž. zápisničārskā, s. zápisničārskō〉 koji se odnosi na zapisničare

prid. 〈G zápisničkōg(a); ž. zápisničkā, s. zápisničkō〉 koji se odnosi na zapisnik

im. m. 〈G zápisnīka; mn. N zápisnīci, G zápisnīkā〉 1. zabilježena rasprava o točkama dnevnoga reda sa sastanaka, sjednica, zasjedanja i sl. [voditi ~] 2. zapisana izjava dana službenoj osobi [~ o prometnoj nesreći] 3. sp. službeni obrazac u kojemu se bilježe događaji prije, za vrijeme i poslije utakmice

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpīštīm, 3. l. mn. zàpīštē, imp. zapíšti, aor. zapíštah, prid. r. zapíštao〉 početi pištati, oglasiti se piskom [Lokomotiva je zapištala.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpītām, 3. l. mn. zapítajū, imp. zàpītāj, aor. zapítah, prid. r. zapítao, prid. t. zàpītān〉 1. postaviti komu pitanje, obratiti se komu tražeći odgovor [~ koga koliko je sati]; ant. odgovoriti² 2. tražiti što od koga, zamoliti koga što [~ oca za savjet] • zapítati se 〈povr.〉 pren. dobro o čemu promisliti [~ se kako dalje; Moraš se ~ što želiš.]; sin. upitati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁpijēm, 3. l. mn. zȁpijū, imp. zàpīj, aor. zàpih, prid. r. m. zȁpio, ž. zȁpīla, s. zȁpīlo, mn. zȁpīli, prid. t. zapìjen〉 potrošiti na piće [~ plaću] • zàpiti se 〈povr.〉 zadržati se duže pijući [~ se do jutra]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zapìtkujēm, 3. l. mn. zapìtkujū, imp. zapìtkūj, aor. zapitkívah, imperf. zapìtkīvāh, prid. r. zapitkívao, prid. t. zapìtkīvān〉 stalno postavljati pitanja

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpjevām, 3. l. mn. zàpjevajū, imp. zàpjevāj, aor. zàpjevah, prid. r. zàpjevao, prid. t. zàpjevān〉 1. 〈prijel.〉 početi pjevati [~ himnu] 2. 〈neprijel.〉 oglasiti se pjevanjem [~ tiho; Ptice su zapjevale.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàplačēm, 3. l. mn. zàplačū, imp. zàplači, aor. zàplakah, prid. r. zàplakao〉 početi plakati, oglasiti se plačem; sin. (ispustiti suzu) v. pod ispustiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàplēšēm, 3. l. mn. zàplēšū, imp. zapléši, aor. zaplésah, prid. r. zaplésao〉 početi plesati [~ valcer]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaplètem, 3. l. mn. zaplètū, imp. zaplèti, aor. zaplètoh, prid. r. zàpleo, prid. t. zaplèten〉 učiniti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplesti, zamrsiti, zapetljati; ant. odmrsiti, otpetljati, raspetljati; vidski parnjak: zaplitati

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. zaplète se, 3. l. mn. zaplètū, aor. 3. l. jd. zȁplete, prid. r. zàpleo〉 1. prijeći iz stanja reda u stanje nereda 2. pren. postati nejasnim i nerazumljivim; ant. rasplesti se; vidski paranjak: zapletati se

im. m. 〈G zápleta; mn. N zápleti, G záplētā〉 knjiž. drugi dio dramske radnje između uvoda i kulminacije koji se temelji na sukobu i suprotstavljenim odnosima među likovima

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. zàplećē se, 3. l. mn. zàplećū se, aor. 3. l. jd. zȁpleta se, imperf. 3. l. jd. zàpletāše se, prid. r. zàpletao se〉 1. prelaziti iz stanja nereda u stanje reda 2. pren. postajati nejasnim i nerazumljivim; ant. raspletati se; vidski paranjak: zaplesti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàplijēnīm, 3. l. mn. zàplijēnē, imp. zaplijéni, aor. zaplijénih, prid. r. zaplijénio, prid. t. zàplijēnjen〉 1. uzeti kao plijen [~ neprijateljske tenkove] 2. oduzeti komu ono što protuzakonito posjeduje [~ cigarete; ~ drogu; ~ oružje] 3. oduzeti komu imovinu radi namirivanja duga [~ kuću]; vidski paranjak: zapljenjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàplićēm, 3. l. mn. zàplićū, imp. zàplići, aor. zàplitah, imperf. zàplitāh, prid. r. zàplitao, prid. t. zàplitān〉 činiti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. mrsiti, ispreplitati, zapetljavati; ant. otpetljavati, raspetljavati; vidski parnjak: zaplesti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàplivām, 3. l. mn. zàplivajū, imp. zàplivāj, aor. zàplivah, prid. r. zàplivao〉 početi plivati [~ leđno; ~ u bazenu]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàplovīm, 3. l. mn. zàplovē, imp. zaplòvi, aor. zaplòvih, prid. r. zaplòvio〉 početi ploviti, započeti plovidbu [~ punim jedrima]

im. ž. 〈G zàpljenē〉 1. uzimanje plijena 2. oduzimanje čega što se nezakonito posjeduje 3. oduzimanje imovine radi namirivanja duga

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapljènjujēm, 3. l. mn. zapljènjujū, imp. zapljènjūj, aor. zapljenjívah, imperf. zapljènjīvāh, prid. r. zapljenjívao, prid. t. zapljènjīvān〉 1. uzimati kao plijen [~ neprijateljske tenkove] 2. oduzimati komu ono što protuzakonito posjeduje [~ cigarete; ~ drogu; ~ oružje] 3. oduzimati komu imovinu radi namirivanja duga [~ kuće]; vidski paranjak: zaplijeniti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpljeskām/zàplješćēm, 3. l. mn. zàpljeskajū/zàplješćū, imp. zàpljeskāj/zàplješći, aor. zàpljeskah, prid. r. zàpljeskao〉 početi pljeskati, oglasiti se pljeskom [~ glumcima]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapljùskujēm, 3. l. mn. zapljùskujū, imp. zapljùskūj, aor. zapljuskívah, imperf. zapljùskīvāh, prid. r. zapljuskívao, prid. t. zapljùskīvān〉 pljuskajući zalijevati [More zapljuskuje obalu.]; vidski parnjak: zapljusnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpljusnēm, 3. l. mn. zàpljusnū, imp. zàpljusni, aor. zàpljusnuh, prid. r. zàpljusnuo, prid. t. zàpljusnūt〉 pljuskajući zaliti [More je zapljusnulo obalu.]; vidski parnjak: zapljuskivati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁpočnēm, 3. l. mn. zȁpočnū, imp. zapòčni, aor. zapòčēh, prid. r. m. zȁpočeo, ž. zȁpočēla, s. zȁpočēlo, mn. zȁpočēli, prid. t. zȁpočēt〉 1. 〈prijel.〉 krenuti od početka, pokrenuti kakvo djelovanje ili događanje [~ posao; ~ razgovor; ~ predavanje; ~ učenje]; sin. početi; ant. dovršiti, svršiti, završiti 2. učiniti da što počne ili nastane, dati poticaj čemu [~ svađu]; sin. začeti, zametnuti¹ 3. učiniti prvi korak u čemu [~ pjesmu; ~ razgovor o školi]; sin. povesti 4. 〈neprijel.; 3. l.〉 biti na početku [Započeli su bolovi.; Započela je škola.]; sin. početi; ant. prestati; vidski paranjak: započinjati

im. s. 〈G zapòčinjānja〉 1. kretanje od početka, pokretanje kakva djelovanja ili događanja; ant. dovršavanje 2. bivanje na početku; sin. počinjanje; ant. svršavanje, završavanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zapòčinjēm, 3. l. mn. zapòčinjū, imp. zapòčinji, aor. zapòčinjah, imperf. zapòčinjāh, prid. r. zapòčinjao, prid. t. zapòčinjān〉 1. 〈prijel.〉 kretati od početka, pokretati kakvo djelovanje ili događanje [~ posao; ~ razgovor; ~ predavanje; ~ učenje]; sin. počinjati, začinjati zast., dovršavati, svršavati, završavati 2. činiti da što počne ili nastane, davati poticaj čemu [~ svađu]; sin. zametati¹ 3. 〈neprijel.; 3. l.〉 biti na početku [Započinju bolovi.; Započinje škola.]; sin. počinjati, začinjati zast.; ant. prestajati; vidski paranjak: započeti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zapòmāžēm, 3. l. mn. zapòmāžū, imp. zapomáži, aor. zapomágah, imperf. zapòmāgāh, prid. r. zapomágao〉 dozivati koga u pomoć, tražiti pomoć od koga [glasno ~]

im. m. 〈G zápora, I záporom; mn. N zápori, G zápōrā〉 1. dio naprave koji što zatvara 2. tehn. a. naprava na palubi broda kojom se nadzire brzina istjecanja sidrenoga lanca ili se zaustavlja uže u napetu položaju b. naprava ili uređaj kojima se zadržava brod prije porinuća 3. nasip izgrađen radi zaštite od poplava; sin. brana 4. gram. potpuni zatvor prolasku zračne struje

im. ž. 〈G zápōrkē, DL zápōrci; mn. N zápōrke, G záporākā/zápōrkā/zápōrkī〉 brojčana ili slovna oznaka koja se stavlja umjesto imena ili naziva kako bi se što prepoznalo ili kako bi se sačuvala tajnost; sin. (šifra)

prid. 〈G zápōrnōg(a); ž. zápōrnā, s. zápōrnō〉 1. koji se odnosi na zapor, na dio naprave kojim se što zatvara 2. tehn. a. koji se odnosi na brodsku napravu za nadziranje brzine istjecanja sidrenoga lanca ili za zaustavljanje užeta u napetu položaju b. koji se odnosi na napravu ili uređaj kojima se zadržava brod prije porinuća 3. koji se odnosi na nasip izgrađen radi zaštite od poplava 4. gram. koji se odnosi na zapor, potpuni zatvor prolasku zračne struje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapòsjēdām, 3. l. mn. zaposjédajū, imp. zapòsjēdāj, aor. zaposjédah, imperf. zapòsjēdāh, prid. r. zaposjédao〉 1. vojn. prisvajati ili uzimati čije područje ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali] 2. preuzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvajati, zauzimati; vidski paranjak: zaposjesti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapòsjednēm, 3. l. mn. zapòsjednū, imp. zapòsjedni, aor. zapòsjedoh/zapòsjeh, prid. r. zapòsjeo, prid. t. zapòsjednūt〉 1. vojn. prisvojiti ili uzeti čiji teritorij ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali] 2. zauzeti velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvojiti, zauzeti; vidski paranjak: zaposjedati

prid. 〈G zàposlena; odr. zàposlenī, G zàposlenōg(a); ž. zàposlena, s. zàposleno; komp. zaposlènijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji ima posao, koji ima radno mjesto [stalno ~; ~ na neodređeno vrijeme]; ant. nezaposlen 2. pren. koji je zaokupljen čime, koji se bavi čime [Ne mogu razgovarati s tobom jer sam veoma zaposlen.]