im. ž. 〈G zaobìlaznicē; mn. N zaobìlaznice, G zaobìlaznīcā〉 v. obilaznica

pril. v. obilazno

im. s. 〈G zaobìlažēnja〉 v. obilaženje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàoblīm, 3. l. mn. zàoblē, imp. zaòbli, aor. zaòblih, prid. r. zaòblio, prid. t. zàobljen〉 učiniti što oblim ili okruglim • zaòbliti se 〈povr.〉 postati oblim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòdijēvām, 3. l. mn. zaodijévajū, imp. zaòdijēvāj, aor. zaodijévah, imperf. zaòdijēvāh, prid. r. zaodijévao, prid. t. zaòdijēvān〉 poet. okruživati se i ograđivati čime [~ se tišinom]; vidski parnjak: zaodjenuti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòdjenēm, 3. l. mn. zaòdjenū, imp. zaòdjeni, aor. zaòdjenuh, prid. r. zaòdjenuo, prid. t. zaòdjenūt〉 poet. okružiti se i ograditi čime [~ se tišinom]; sin. zaogrnuti; vidski parnjak: zaodijevati ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaògr̄nēm, 3. l. mn. zaògr̄nū, imp. zaogŕni, aor. zaogŕnuh, prid. r. zaogŕnuo, prid. t. zaògr̄nūt〉 obaviti čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrnuti (se), zagrnuti (se) v. pod zagrnuti; vidski parnjak: zaogrtati ( se) • zaogŕnuti se 〈povr.〉 pren. okružiti se i ograditi čime [~ se tišinom]; sin. zaodjenuti se v. pod zaodjenuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaògr̄ćēm, 3. l. mn. zaògr̄ćū, imp. zaògrći, aor. zaògrtah, imperf. zaògrtāh, prid. r. zaògrtao, prid. t. zaògrtān〉 obavijati čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. ogrtati (se), zagrtati (se) v. pod zagrtati; vidski parnjak: zaogrnuti ( se)

im. m. 〈G zȁokrēta; mn. N zȁokrēti, G zȁokrētā〉 1. oštra promjena smjera kretanja [izvesti ~ brodom] 2. pren. veća promjena u ljudskome ponašanju i djelovanju [duhovni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòkrūžīm, 3. l. mn. zaòkrūžē, imp. zaokrúži, aor. zaokrúžih, prid. r. zaokrúžio, prid. t. zaòkrūžen〉 1. nacrtati krug oko čega [~ točne odgovore] 2. pren. učiniti potpunim i cjelovitim [~ predavanje] 3. mat. svesti koji broj na najbliži okrugli broj • zaokrúžiti se 〈povr.〉 postati okruglim od debljine [Lice mu se zaokružilo.]; vidski paranjak: zaokruživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaokrùžujēm, 3. l. mn. zaokrùžujū, imp. zaokrùžūj, aor. zaokružívah, imperf. zaokrùžīvāh, prid. r. zaokružívao, prid. t. zaokrùžīvān〉 1. crtati krugove oko čega [~ točne odgovore] 2. pren. činiti potpunim i cjelovitim [~ predavanje] 3. mat. svoditi koji broj na najbliži okrugli broj • zaokružívati se 〈povr.〉 postajati okruglim od debljine [Lice mu se počelo zaokruživati.]; vidski paranjak: zaokružiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòkupīm, 3. l. mn. zaòkupē, imp. zaòkupi, aor. zaòkupih, prid. r. zaòkupio, prid. t. zaòkupljen〉 u potpunosti ispuniti ili obuzeti koga, u potpunosti privući čije zanimanje [Zaokupilo ga je pisanje.]; vidski paranjak: zaokupljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòkūpljām, 3. l. mn. zaokúpljajū, imp. zaòkūpljāj, aor. zaokúpljah, imperf. zaòkūpljāh, prid. r. zaokúpljao, prid. t. zaòkūpljān〉 u potpunosti ispunjati ili obuzimati koga, u potpunosti privlačiti čije zanimanje [Zaokupljalo ga je pisanje.]; vidski paranjak: zaokupiti

im. ž. 〈G zaòkupljenosti, I zaòkupljenošću/zaòkupljenosti〉 stanje u kojem se nalazi onaj koji je zaokupljen čime

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. zàorī se, 3. l. mn. zàorē se, aor. 3. l. jd. zȁori se, prid. r. zaòrio se〉 početi se oriti [Pjesma se zaorila.]

im. s. 〈G zaòstajānja〉 1. neodržavanje brzine kretanja koju ima tko drugi ili što drugo; ant. prestizanje, pretjecanje 2. nedosezanje psihičke i mentalne zrelosti uobičajene za neku dob

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòstajēm, 3. l. mn. zaòstajū, imp. zaòstāj, aor. zaòstajah, imperf. zaòstajāh, prid. r. zaòstajao〉 1. ne održavati brzinu kretanja koju ima tko drugi ili što drugo [Zaostajao je za pobjednikom.]; ant. prestizati, pretjecati 2. ne razvijati se onoliko brzo kao tko drugi [Selo zaostaje za gradom.] 3. ne dosezati psihičku i mentalnu zrelost uobičajenu za neku dob [~ u razvoju; mentalno ~]; vidski paranjak: zaostati

im. ž. 〈G zaòstalosti, I zaòstalošću/zaòstalosti〉 osobina onoga koji je zaostao ili svojstvo onoga što je zaostalo

prid. 〈G zaòstala; odr. zaòstalī, G zaòstalōg(a); ž. zaòstala, s. zaòstalo; komp. zaostàlijī〉 1. koji nije u skladu s prosječnim, očekivanim ili uobičajenim stupnjem razvoja [~ kraj; zaostala shvaćanja] 2. koji nije dosegnuo psihičku i mentalnu zrelost uobičajenu za neku dob [zaostalo dijete]; ant. napredan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòstanēm, 3. l. mn. zaòstanū, imp. zaòstani, aor. zaòstah/zaòstadoh, prid. r. zaòstao〉 1. ne održati istu brzinu kretanja kao tko drugi ili što drugo [Zaostao je tri sekunde za pobjednikom.]; ant. prestići, preteći 2. ne dosegnuti psihičku i mentalnu zrelost uobičajenu za neku dob [~ u razvoju; mentalno ~]; vidski paranjak: zaostajati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòštrāvām, 3. l. mn. zaoštrávajū, imp. zaòštrāvāj, aor. zaoštrávah, imperf. zaòštrāvāh, prid. r. zaoštrávao, prid. t. zaòštrāvān〉 pogoršavati postojeće stanje, dovoditi do sukoba [~ odnose] • zaoštrávati se 〈povr.〉 postajati napetim, voditi u sukobe [Odnosi su se zaoštravali.]; sin. zaoštrivati; vidski paranjak: zaoštriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàoštrīm, 3. l. mn. zàoštrē, imp. zaòštri, aor. zaòštrih, prid. r. zaòštrio, prid. t. zaòštren〉 1. oštreći napraviti šiljast vrh [~ olovku; ~ kolac] 2. pren. pogoršati postojeće stanje, dovesti do sukoba [~ odnose]; vidski parnjak: zaoštravati • zaòštriti se 〈povr.〉 pren. postati napetim, dovesti u sukob [Odnosi su se zaoštrili.]; vidski parnjak: zaoštravati se v. pod zaoštravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòštrujēm, 3. l. mn. zaòštrujū, imp. zaòštrūj, aor. zaoštrívah, imperf. zaòštrīvāh, prid. r. zaòštrivao, prid. t. zaòštrīvān〉 usp. zaoštravati

im. ž. 〈G zȁovē; mn. N zȁove, G zȁōvā〉 muževa sestra; sin. šogorica razg.

im. m. 〈G zȁōvca, V zȁōvče; mn. N zȁōvci, G zȁovācā〉 muž muževe sestre; sin. kunjad pokr., šogor razg.

prid. 〈G zȁovčeva; ž. zȁovčeva, s. zȁovčevo〉 koji pripada zaovcu; sin. kunjadov pokr., šogorov razg.

im. m. 〈G západa〉 1. zem. jedna od četiriju glavnih strana svijeta na kojoj zalazi Sunce (Z); ant. istok 2. (Západ) a. zemlje koje pripadaju području zapadne Europe; ant. Istok v. pod istok b. pol. razvijene kapitalističke zemlje Europe, Australije i Sjeverne Amerike

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpadām, 3. l. mn. zàpadajū, imp. zàpadāj, aor. zàpadah, imperf. zàpadāh, prid. r. zàpadao〉 1. 〈neprijel.〉 a. 〈3. l.〉 nestajati krećući se u silaznoj putanji (o Suncu); sin. zalaziti b. 〈3. l.〉 padati u većoj količini i zadržavati se na zemlji [Snijeg zapada svake godine.] c. dolaziti u težak, bezizlazan položaj [Stalno zapada u probleme.; ~ u neprilike; ~ u nevolje] 2. 〈prijel.; 3. l.〉 postajati čijim vlasništvom [Uvijek me zapada veći dio.]; sin. dopadati, pripadati vidski paranjak: zapasti

prid. 〈G západnōg(a); ž. západnā, s. západnō; komp. zapàdnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji se odnosi na zapad i Zapad 2. koji se nalazi na zapadu, koji je okrenut zapadu [zapadna strana kuće; zapadne granice Hrvatske] 3. 〈pozitiv〉 koji dolazi sa zapada [~ vjetar]; ant. istočni

prid. 〈G zapàdnjāčkōg(a); ž. zapàdnjāčkā, s. zapàdnjāčkō〉 koji se odnosi na zapadnjake [zapadnjačka kultura]; ant. istočnjački

im. m. 〈G západnjāka, V západnjāče; mn. N západnjāci, G západnjākā〉 1. čovjek koji je sa zapada ili Zapada, stanovnik zapadnih zemalja 2. met. zapadni vjetar, vjetar koji puše sa zapada; ant. istočnjak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapàkīrām, 3. l. mn. zapakírajū, imp. zapàkīrāj, aor. zapakírah, imperf. zapàkīrāh, prid. r. zapakírao, prid. t. zapàkīrān〉 staviti što u kakav omot ili ambalažu [~ dar u ukrasni papir; ~ boce u kartonsku kutiju]; sin. upakirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpālīm, 3. l. mn. zàpālē, imp. zapáli, aor. zapálih, prid. r. zapálio, prid. t. zàpāljen〉 1. učiniti da što počne gorjeti [~ svijeću; ~ šibicu; ~ vatru]; sin. upaliti; ant. ugasiti, utrnuti poet. 2. pren., razg. v. zainteresirati • zapáliti se 〈povr.〉 1. početi gorjeti [Kuća se zapalila.] 2. razg. v. zainteresirati se pod zainteresirati

prid. 〈G zapàljiva; odr. zapàljivī, G zapàljivōg(a); ž. zapàljiva, s. zapàljivo〉 koji se može zapaliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpāmtīm, 3. l. mn. zàpāmtē, imp. zàpāmti, aor. zàpāmtih, prid. r. zàpāmtio, prid. t. zàpāmćen〉 zadržati u pamćenju [~ melodiju; Zapamti moje riječi.]; sin. (memorirati), upamtiti; ant. zaboraviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpānjīm, 3. l. mn. zàpānjē, imp. zapánji, aor. zapánjih, prid. r. zapánjio, prid. t. zàpānjen〉 v. preneraziti, zaprepastiti

prid. 〈G zapànjujūćēg(a); ž. zapànjujūćā, s. zapànjujūćē〉 v. zaprepašćujući

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpašēm, 3. l. mn. zàpašū, imp. zapàši, aor. zapàsah, prid. r. zapàsao, prid. t. zȁpasān〉 1. stegnuti pasom 2. pren. zauzeti koje područje [~ tuđi teritorij]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpadnēm, 3. l. mn. zàpadnū, imp. zàpadni, aor. zàpadoh/zàpah, prid. r. zàpao〉 1. 〈neprijel.〉 a. 〈3. l.〉 nestati krećući se u silaznoj putanji (o Suncu); sin. zaći b. 〈3. l.〉 pasti u velikoj količini i zadržati se na zemlji (o snijegu) c. doći u kakav težak, bezizlazan položaj [~ u dugove; ~ u nevolje; ~ u probleme] 2. 〈prijel.; 3. l.〉 postati čijim vlasništvom [Zapao me je veći dio.]; sin. dopasti, pripasti; vidski paranjak: zapadati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpazīm, 3. l. mn. zàpazē, imp. zàpazi, aor. zàpazih, prid. r. zàpazio, prid. t. zàpažen〉 uočiti što promatranjem [~ čiji izgled; ~ promjene u ponašanju]; sin. opaziti, primijetiti, zamijetiti; vidski parnjak: zapažati

im. s. 〈G zapážānja; mn. N zapážānja, G zapážānjā〉 1. 〈jd.〉 uočavanje čega promatranjem 2. rezultat procesa u kojemu se što promatralo ili razmatralo [zanimljivo ~]; sin. opažanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpāžām, 3. l. mn. zapážajū, imp. zàpāžāj, aor. zapážah, imperf. zàpāžāh, prid. r. zapážao, prid. t. zàpāžān〉 uočavati što promatranjem [~ čiji izgled; ~ promjene u ponašanju]; sin. opažati, primjećivati, zamjećivati; vidski parnjak: zapaziti

prid. 〈G zàpažena; odr. zàpaženī, G zàpaženōg(a); ž. zàpažena, s. zàpaženo; komp. zapažènijī〉 koji je primijećen zbog svoje kakvoće [~ nastup; zapažena knjiga]; ant. nezapažen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapèčatīm, 3. l. mn. zapèčatē, imp. zapèčati, aor. zapèčatih, prid. r. zapèčatio, prid. t. zapèčaćen〉 1. staviti pečat na što, utisnuti pečat u što [~ pismo; ~ pošiljku voskom; ~ vrata] 2. pren. a. učiniti čemu kraj, ne dopustiti da tko što postigne ili da se što dogodi [~ čije napredovanje] b. potvrditi da će se što uistinu dogoditi [~ dogovor]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapèčem, 3. l. mn. zapèkū, imp. zapèci, aor. zapèkoh, prid. r. zàpekao, prid. t. zapèčen, pril. p. zàpekāvši〉 nakratko izložiti kuhanu ili pečenu hranu visokoj temperaturi da dobije koricu [~ grah]

im. s. 〈G zápēšća; mn. N zápēšća, G zápēšćā〉 anat. dio ruke iza pesti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁpnēm, 3. l. mn. zȁpnū, imp. zàpni, aor. zàpēh, prid. r. m. zȁpeo, ž. zȁpēla, s. zȁpēlo, mn. zȁpēli, prid. t. zȁpēt〉 1. naići na prepreku pri kakvu kretanju [Zapela mu je kost u grlu.] 2. pren. a. ne moći jasno smisliti i zaključiti [Sve je dobro znao, ali je na kraju zapeo.] b. zaustaviti se zbog kakvih neprilika, ne ići glatko [Posao je zapeo.] 3. truditi se oko čega, usredotočiti se na kakvu stvar ili posao; vidski paranjak: zapinjati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zapètljām, 3. l. mn. zapètljajū, imp. zapètljāj, aor. zapètljah, prid. r. zapètljao, prid. t. zȁpetljān〉 1. učiniti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplesti, zamrsiti, zaplesti; ant. odmrsiti, otpetljati, raspetljati; vidski parnjak: zapetljavati 2. pren. učiniti što nejasnim, teško razumljivim [~ priču; ~ situaciju]; sin. zamrsiti; ant. odmrsiti; vidski parnjak: zapetljavati • zapetljati se 〈povr.〉 postati nejasnim, teško razumljivim [Situacija se zapetljala.]