gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpustīm, 3. l. mn. zàpustē, imp. zapùsti, aor. zapùstih, prid. r. zapùstio, prid. t. zàpušten〉 ne pobrinuti se dovoljno za koga ili što, ne pokloniti komu ili čemu dovoljno pozornosti [~ kuću; ~ posao; ~ djecu]; sin. zanemariti, zapostaviti • zapùstiti se 〈povr.〉 prestati se brinuti o svojemu izgledu, zdravlju ili načinu života; vidski paranjak: zapuštati

im. s. 〈G zapúštānja〉 nebriga o kome ili čemu, uskraćivanje pozornosti komu ili čemu; sin. zanemarivanje, zapostavljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàpūštām, 3. l. mn. zapúštajū, imp. zàpūštāj, aor. zapúštah, imperf. zàpūštāh, prid. r. zapúštao, prid. t. zàpūštān〉 ne brinuti se dovoljno o kome ili čemu, ne poklanjati komu ili čemu dovoljno pozornosti [~ kuću; ~ posao; ~ djecu]; sin. zanemarivati, zapostavljati • zapúštati se 〈povr.〉 prestajati se brinuti o svojemu izgledu, zdravlju ili načinu života; vidski paranjak: zapustiti

im. ž. 〈G zàpūštenosti, I zàpūštenošću/zàpūštenosti〉 osobina onoga koji je zapušten ili svojstvo onoga što je zapušteno; sin. zanemarenost, zapostavljenost

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàpūtīm se, 3. l. mn. zàpūtē se, imp. zapúti se, aor. zapútih se, prid. r. zapútio se〉 pomaknuti se s kojega mjesta u određenome smjeru [~ pješice; ~ po djecu u vrtić; ~ u grad autobusom]; sin. uputiti se v. pod uputiti

im. m. 〈G zȃra, I zȃrom/zȃrem; mn. N zȁrovi, G zȁrōvā〉 koprena kojom muslimanke pokrivaju lice

čest. upitna čestica kojom se izriče čuđenje, nevjerica, provjerava se kakva obavijest itd. [Zar je to istina?]

im. ž. 〈G zàradē; mn. N zàrade, G zȁrādā〉 1. novac koji se dobiva za rad, koji se zasluži radom [mjesečna ~] 2. ostvarena dobit u poslu [čista ~]

prij. v. radi

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrādīm, 3. l. mn. zàrādē, imp. zarádi, aor. zarádih, prid. r. zarádio, prid. t. zàrāđen〉 1. 〈prijel.〉 a. steći što radom [~ plaću]; vidski parnjak: zarađivati b. pren. dobiti što protiv svoje volje [~ batine; ~ bolest] 2. 〈neprijel.〉 ostvariti zaradu ili dobit u poslu [dobro ~; loše ~]; vidski parnjak: zarađivati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaràđujēm, 3. l. mn. zaràđujū, imp. zaràđūj, aor. zarađívah, imperf. zaràđīvāh, prid. r. zarađívao, prid. t. zaràđīvān〉 1. 〈prijel.〉 stjecati što radom [~ plaću] 2. 〈neprijel.〉 ostvarivati zaradu ili dobit u poslu [dobro ~; loše ~]; vidski paranjak: zaraditi

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrānjām, 3. l. mn. zaránjajū, imp. zàrānjāj, aor. zaránjah, imperf. zàrānjāh, prid. r. zaránjao, prid. t. zàrānjān〉 1. 〈prijel.〉 v. uranjati 2. 〈neprijel.〉 ulaziti ispod površine vode [~ u more]; sin. uranjati; ant. izranjati; vidski paranjak: zaroniti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàrāstā, 3. l. mn. zarástajū, aor. 3. l. jd. zarásta, imperf. 3. l. jd. zàrāstāše, prid. r. zarástao〉 1. rastući se zatvarati, prekrivati se novim tkivom [Rana brzo zarasta.]; sin. cijeljeti, zacjeljivati 2. prekrivati se čime što gusto raste [~ u bradu; Njiva je polako zarastala u korov.]; sin. zarašćivati; vidski paranjak: zarasti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zaráste, 3. l. mn. zarástū, aor. 3. l. jd. zȁrāste, prid. r. zàrāstao〉 1. rastući se zatvoriti, prekriti se novim tkivom [Rana je brzo zarasla.]; sin. zacijeljeti 2. prekriti se čime što gusto raste [~ u bradu; Njiva je zarasla u korov.]; Vidski parnjaci: zarašćivati, zarastati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zaràšćujē, 3. l. mn. zaràšćujū, aor. 3. l. jd. zarašćíva, imperf. 3. l. jd. zaràšćīvāše, prid. r. zarašćívao〉 1. rastući se zatvarati, prekrivati se novim tkivom [Rana brzo zarašćuje.]; sin. cijeljeti, zacjeljivati 2. prekrivati se čime što gusto raste [~ u bradu; Njiva je polako zarašćivala u korov.]; sin. zarastati; vidski paranjak: zarasti

im. ž. 〈G zȁrāvni; mn. N zȁrāvni, G zȁrāvnī〉 zem. prostrana i blago valovita površina [krška ~]

im. ž. 〈G zȁrazē; mn. N zȁraze, G zȁrāzā〉 med. bolesno stanje koje nastaje prodorom štetnih tvari, mikroorganizama, virusa ili bakterija u koga ili u što [bakterijska ~; gljivična ~; virusna ~]; sin. (infekcija)

prid. 〈G zȁrāzna; odr. zȁrāznī, G zȁrāznōg(a); ž. zȁrāzna, s. zȁrāzno; komp. zaràznijī〉 koji se širi poput zaraze [~ smijeh]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrāzīm, 3. l. mn. zàrāzē, imp. zarázi, aor. zarázih, prid. r. zarázio, prid. t. zàrāžen〉 1. unijeti u koga ili u što štetne tvari 2. izložiti koga ili što zarazi, prenijeti zarazu [~ hranu; ~ prijatelja]; sin. (inficirati, okužiti); ant. (dezinficirati), raskužiti 3. pren. prenijeti na koga svoje zanimanje za što ili svoje navike [~ pušenjem; ~ šahom] • zaráziti se 〈povr.〉 1. dobiti zaraznu bolest [~ se vodom iz potoka]; sin. (inficirati se) v. pod inficirati 2. pren. postati zanesen ili obuzet čime [~ se šahom]

prid. 〈G zȁrāznōg(a); ž. zȁrāznā, s. zȁrāznō〉 koji se odnosi na zarazu [zarazna bolest]; sin. (infekcijski)

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zarèčem se/zàreknēm se, 3. l. mn. zarèkū se/zàreknū se, imp. zarèci se/zàrekni se, aor. zarèkoh se, prid. r. zàrekao se, pril. p. zàrekāvši se〉 dati komu riječ, vjeru ili obećanje, obvezati se samomu sebi [Zarekao se da neće ponoviti pogrešku.; ~ na vjernost]; vidski paranjak: zaricati se

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrēdām, 3. l. mn. zarédajū, imp. zàrēdāj, aor. zarédah, prid. r. zarédao〉 1. ići zaredom, ići jedan za drugim [zaredali su gosti] 2. početi ostvarivati što u nizu jedno za drugim [~ s porazima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrēdīm, 3. l. mn. zàrēdē, imp. zarédi, aor. zarédih, prid. r. zarédio, prid. t. zàrēđen〉 rel. svetim sakramentom potvrditi pristup u svećenički red [~ novoga svećenika] • zaréditi se 〈povr.〉 primiti sveti sakrament svećeničkoga reda; vidski paranjak: zaređivati

pril. tako da što slijedi jedno za drugim [Čulo se nekoliko pucnjeva ~.]

im. s. 〈G zaređénja; mn. N zaređénja, G zaređénjā〉 čin potvrđivanja pristupa u svećenički red svetim sakramentom

im. s. 〈G zaređívānja〉 proces potvrđivanja pristupa u svećenički red svetim sakramentom, primanje svetoga sakramenta svećeničkoga reda

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zarèđujēm, 3. l. mn. zarèđujū, imp. zarèđūj, aor. zaređívah, imperf. zarèđīvāh, prid. r. zaređívao, prid. t. zarèđīvān〉 rel. svetim sakramentom potvrđivati pristup u svećenički red [~ nove svećenike] • zaređívati se 〈povr.〉 primati sveti sakrament svećeničkoga reda; vidski paranjak: zarediti

im. m. 〈G záreza; mn. N zárezi, G zárēzā〉 pravop. 1. razgodak (,) kojim se označuje inverzija rečeničnih dijelova ili surečenica, suprotnost, umetanje ili naknadno dodavanje 2. pravopisni znak (,) kojim se odjeljuju desetinke od cijeloga broja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrežēm, 3. l. mn. zàrežū, imp. zàreži, aor. zàrezah, prid. r. zàrezao, prid. t. zàrezān〉 učiniti rez u čemu [~ drvo; ~ meso; ~ kolač]; vidski parnjak: zarezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zarèzujēm, 3. l. mn. zarèzujū, imp. zarèzūj, aor. zarezívah, imperf. zarèzīvāh, prid. r. zarezívao, prid. t. zarèzīvān〉 činiti rezove u čemu [~ kožu; ~ koru drveta]; vidski parnjak: zarezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrībām, 3. l. mn. zaríbajū, imp. zàrībāj, aor. zaríbah, prid. r. zaríbao, prid. t. zàrībān〉 1. uništiti strojne dijelove radom bez maziva [~ motor] 2. pren., razg. a. v. uništiti b. v. izigrati, nasamariti, obmanuti, prevariti • zaríbati se 〈povr.〉 pren., razg. v. prevariti se pod prevariti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zàričēm se, 3. l. mn. zàričū se, imp. zàriči se, aor. zàricah se, imperf. zàricāh se, prid. r. zàricao se〉 1. davati komu riječ, vjeru ili obećanje, obvezivati se samomu sebi [Zaricao se pred svima da neće ponoviti pogrešku.] 2. davati komu zavjet [~ Bogu; ~ djevojci na vjernost]; sin. zavjetovati se; vidski paranjak: zareći se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁrijēm, 3. l. mn. zȁrijū, imp. zàrīj, aor. zàrih, prid. r. zàrio, prid. t. zarìven〉 ubosti oštrim, šiljastim predmetom ili dijelom tijela [~ žalac u kožu; ~ nož u trbuh; ~ prste u tijesto] • zàriti se 〈povr.〉 ući duboko u što [Žalac se zario u prst.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrobīm, 3. l. mn. zàrobē, imp. zaròbi, aor. zaròbih, prid. r. zaròbio, prid. t. zàrobljen〉 uhvatiti koga i lišiti ga slobode [~ razne zarobljenike]; sin. zarobiti, zatočiti, zatvoriti; ant. osloboditi, pustiti; vidski parnjaci: zarobljavati, zarobljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaròbljāvām, 3. l. mn. zarobljávajū, imp. zaròbljāvāj, aor. zarobljávah, imperf. zaròbljāvāh, prid. r. zarobljávao, prid. t. zaròbljāvān〉 hvatati koga i lišavati ga slobode [~ ratne zarobljenike]; sin. zarobljivati, zatvarati; ant. oslobađati, puštati; vidski parnjak: zarobiti

im. ž. 〈G zarobljènicē; mn. N zarobljènice, G zarobljènīcā〉 žena koja je zarobljena [ratna ~]

prid. 〈G zarobljèničina; ž. zarobljèničina, s. zarobljèničino〉 koji pripada zarobljenici

prid. 〈G zarobljènīčkōg(a); ž. zarobljènīčkā, s. zarobljènīčkō〉 koji se odnosi na zarobljenike

im. m. 〈G zarobljeníka, V zȁrobljenīče; mn. N zarobljeníci, G zarobljeníkā〉 osoba koja je zarobljena [ratni ~]

im. s. 〈G zarobljeníštva〉 stanje i položaj zarobljenika [pasti u ~]

im. ž. 〈G zàrobljenosti, I zàrobljenošću/zàrobljenosti〉 stanje onoga koji je zarobljen

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaròbljujēm, 3. l. mn. zaròbljujū, imp. zaròbljūj, aor. zarobljívah, imperf. zaròbljīvāh, prid. r. zarobljívao, prid. t. zaròbljīvān〉 usp. zarobljavati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàronīm, 3. l. mn. zàronē, imp. zaròni, aor. zarònih, prid. r. zarònio, prid. t. zàronjen〉 1. 〈prijel.〉 v. uroniti 2. 〈neprijel.〉 ući ispod površine vode [~ u more]; sin. uroniti; ant. izroniti; vidski paranjak: zaranjati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrūbīm, 3. l. mn. zàrūbē, imp. zarúbi, aor. zarúbih, prid. r. zarúbio, prid. t. zàrūbljen〉 zašiti rub na čemu [~ hlače; ~ zavjesu]; sin. porubiti; vidski parnjak: zarubljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zarùbljujēm, 3. l. mn. zarùbljujū, imp. zarùbljūj, aor. zarubljívah, imperf. zarùbljīvāh, prid. r. zarubljívao, prid. t. zarùbljīvān〉 šivati rub na čemu [~ hlače; ~ zavjesu]; sin. porubljivati; vidski parnjak: zarubiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàrūčīm, 3. l. mn. zàrūčē, imp. zarúči, aor. zarúčih, prid. r. zarúčio, prid. t. zàrūčen〉 dati prsten u znak obveze sklapanja braka [~ djevojku] • zarúčiti se 〈povr.〉 sklopiti zaruke, međusobno se obvezati na sklapanje braka [~ se s djevojkom; ~ se s mladićem]; vidski paranjak: zaručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zarùčujēm, 3. l. mn. zarùčujū, imp. zarùčūj, aor. zaručívah, imperf. zarùčīvāh, prid. r. zaručívao, prid. t. zarùčīvān〉 davati prsten djevojci u znak obveze sklapanja braka [~ djevojku] • zaručívati se 〈povr.〉 sklapati zaruke, međusobno se obvezivati na sklapanje braka [~ se s djevojkom; ~ se s mladićem]; vidski paranjak: zaručiti

im. ž. 〈G záručnicē; mn. N záručnice, G záručnīcā〉 žena koja je zaručena