gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmrāčīm, 3. l. mn. zàmrāčē, imp. zamráči, aor. zamráčih, prid. r. zamráčio, prid. t. zàmrāčen〉 učiniti što mračnim, zastrijeti izvore svjetla [~ sobu]; vidski parnjak: zamračivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zamràčujēm, 3. l. mn. zamràčujū, imp. zamràčūj, aor. zamračívah, imperf. zamràčīvāh, prid. r. zamračívao, prid. t. zamràčīvān〉 činiti što mračnim, zastirati izvore svjetla [~ sobu]; vidski parnjak: zamračiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁmrēm, 3. l. mn. zȁmrū, imp. zàmri, aor. zàmrijēh, prid. r. m. zȁmrō, ž. zȁmr̄la, s. zȁmr̄lo, mn. zȁmr̄li〉 1. doći u stanje bez živosti, u stanje slično smrti; ant. oživjeti 2. pren. a. ukočiti se od siline kakva neugodna osjećaja, izgubiti prisebnost od neugode [~ od straha; ~ od strepnje]; sin. obamrijeti b. prestati napredovati, zaustaviti se u razvoju [Stari su obrti zamrli.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmr̄sīm, 3. l. mn. zàmr̄sē, imp. zamŕsi, aor. zamŕsih, prid. r. zamŕsio, prid. t. zàmr̄šen〉 1. učiniti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplesti, zaplesti; ant. otpetljati, raspetljati 2. pren. učiniti što nejasnim ili teško razumljivim [~ situaciju]; sin. zapetljati; ant. odmrsiti

prid. 〈G zàmr̄šena; odr. zàmr̄šenī, G zàmr̄šenōg(a); ž. zàmr̄šena, s. zàmr̄šeno〉 koji je nejasan ili teško razumljiv [zamršena situacija]

im. ž. 〈G zàmr̄šenosti, I zàmr̄šenošću/zàmr̄šenosti〉 svojstvo onoga što je zamršeno

im. s. 〈G zamrzávānja〉 1. izlaganje temperaturi nižoj od ledišta; sin. leđenje, smrzavanje, zaleđivanje; ant. odleđivanje, odmrzavanje 2. pren. zaustavljanje daljnjega odvijanja čega, zadržavanje postojećega stanja 3. pretvaranje u led; sin. leđenje, smrzavanje, zaleđivanje; ant. odleđivanje, odmrzavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zamr̀zāvām, 3. l. mn. zamrzávajū, imp. zamr̀zāvāj, aor. zamrzávah, prid. r. zamrzávao, prid. t. zamr̀zāvān〉 1. izlagati temperaturi nižoj od ledišta; sin. smrzavati, zaleđivati; ant. odleđivati, odmrzavati, otapati 2. pren. zaustavljati daljnje odvijanje čega, zadržavati postojeće stanje [~ članstvo] • zamrzávati se 〈povr.〉 pretvarati se u led [Jezero se zamrzava.]; sin. lediti se, smrzavati se v. pod smrzavati, zaleđivati se v. pod zaleđivati; ant. odleđivati se v. pod odleđivati, odmrzavati se v. pod odmrzavati, otapati se v. pod otapati; vidski paranjak: zamrznuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmr̄zīm, 3. l. mn. zàmr̄zē, imp. zamŕzi, aor. zamŕzih, prid. r. zamŕzio, prid. t. zàmržen〉 osjetiti mržnju prema komu ili čemu [~ djevojku; ~ momka; ~ novi posao] • zamŕziti se 〈povr.〉 početi se uzajamno mrziti [Zamrzili su se.]; ant. zavoljeti

im. m. 〈G zamrziváča; mn. N zamrziváči, G zamrziváčā〉 hladnjak za zamrzavanje namirnica i njihovo čuvanje u zamrznutome stanju; sin. škrinja razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmrznēm, 3. l. mn. zàmrznū, imp. zàmrzni, aor. zàmrznuh, prid. r. zàmrznuo, prid. t. zàmrznūt〉 1. izložiti temperaturi nižoj od ledišta [~ jelo]; sin. smrznuti, zalediti; ant. odlediti, odmrznuti, otopiti 2. pren. zaustaviti daljnje odvijanje čega, zadržati postojeće stanje [~ članstvo] • zàmrznuti se 〈povr.〉 pretvoriti se u led [Jezero se zamrznulo.]; sin. smrznuti se v. pod smrznuti, zalediti se v. pod zalediti; ant. odlediti se v. pod odlediti, odmrznuti se v. pod odmrznuti, otopiti se v. pod otopiti; vidski paranjak: zamrzavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmucām, 3. l. mn. zàmucajū, imp. zàmucāj, aor. zàmucah, prid. r. zàmucao〉 početi mucati, početi govoriti mucajući [~ od straha; ~ zbog neznanja]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zamùckujēm, 3. l. mn. zamùckujū, imp. zamùckūj, aor. zamuckívah, imperf. zamùckīvāh, prid. r. zamuckívao〉 govoriti mucajući

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmuknēm, 3. l. mn. zàmuknū, imp. zàmukni, aor. zàmuknuh, prid. r. zàmuknuo〉 1. pren. prestati govoriti, početi šutjeti; ant. progovoriti, prozboriti 2. pren. prestati proizvoditi kakav zvuk [Oružje je zamuknulo.]; sin. ušutjeti, zanijemjeti, zašutjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàmūtīm, 3. l. mn. zàmūtē, imp. zamúti, aor. zamútih, prid. r. zamútio, prid. t. zàmūćen〉 1. učiniti mutnim [~ vodu] 2. pren. učiniti što nejasnim ili zamršenim [~ pitanje] • zamútiti se 〈povr.〉 1. postati mutnim [Voda se zamutila.] 2. pren. postati nejasnim ili zamršenim [Situacija se zamutila.; Odnosi su se zamutili.]

prid. 〈G zanàglasnōg(a); ž. zanàglasnā, s. zanàglasnō〉 1. koji se odnosi na zanaglasnice; sin. (enklitički) 2. koji se nalazi iza naglaska [zanaglasna dužina]

im. ž. 〈G zanàglasnicē; mn. N zanàglasnice, G zanàglasnīcā〉 gram. riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu; sin. (enklitika, naslonjenica); ant. prednaglasnica

im. m. 〈G zanáta; mn. N zanáti, G zanátā〉 1. gospodarska djelatnost koja se bavi ručnom ili strojnom obradbom sirovina, proizvodnjom i prodajom pojedinačnih gotovih predmeta [stolarski ~; kovački ~]; sin. obrt 2. školovanje za stručno bavljenje kakvim obrtom [dati na ~]; sin. nauk ♦ ispeći ~ postati vješt u kojemu poslu

im. m. 〈G zanàtlijē; mn. N zanàtlije, G zanàtlījā〉 v. obrtnik

im. ž. 〈G zanèmārenosti, I zanèmārenošću/zanèmārenosti〉 osobina onoga koji je zanemaren ili svojstvo onoga što je zanemareno; sin. zapostavljenost, zapuštenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zanèmārīm, 3. l. mn. zanèmārē, imp. zanemári, aor. zanemárih, prid. r. zanemário, prid. t. zanèmāren〉 ne pobrinuti se dovoljno za koga ili što, ne pokloniti komu ili čemu dovoljno pozornosti [~ kuću; ~ posao; ~ djecu]; sin. zapostaviti, zapustiti; vidski parnjak: zanemarivati

prid. 〈G zanemàriva; odr. zanemàrivī, G zanemàrivōg(a); ž. zanemàriva, s. zanemàrivo; komp. zanemarìvijī〉 koji se smije ili može zanemariti, koji nema veliku važnost

im. s. 〈G zanemarívānja〉 nebriga o kome ili čemu, uskraćivanje pozornosti komu ili čemu; sin. zapostavljanje, zapuštanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zanemàrujēm, 3. l. mn. zanemàrujū, imp. zanemàrūj, aor. zanemarívah, imperf. zanemàrīvāh, prid. r. zanemarívao, prid. t. zanemàrīvān〉 ne brinuti se dovoljno o kome ili čemu, ne poklanjati komu ili čemu dovoljno pozornosti [~ kuću; ~ posao; ~ djecu]; sin. zapostavljati, zapuštati; vidski parnjak: zanemariti

im. ž. 〈G zanèsenosti, I zanèsenošću/zanèsenosti〉 osobina onoga koji se čime zanosi ili pretjerano čime oduševljava; sin. (entuzijazam)

im. m. 〈G zanesenjáka, V zȁnesenjāče; mn. N zanesenjáci, G zanesenjákā〉 osoba koja se čime zanosi ili pretjerano čime oduševljava; sin. (entuzijast)

im. ž. 〈G zanesenjàkinjē; mn. N zanesenjàkinje, G zanesenjàkīnjā〉 žena koja se čime zanosi ili pretjerano čime oduševljava; sin. (entuzijastica)

prid. 〈G zanesenjàkinjina; ž. zanesenjàkinjina, s. zanesenjàkinjino〉 koji pripada zanesenjakinji; sin. (entuzijastičin)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zànijēmīm, 3. l. mn. zànijēmē, imp. zanijémi, aor. zanijémjeh, prid. r. m. zanijémio, ž. zanijémjela, s. zanijémjelo, mn. zanijémjeli〉 1. postati nijemim ili izgubiti dar govora [Zanijemio je nakon bolesti.] 2. pren. a. prestati govoriti, početi šutjeti; sin. ušutjeti, zamuknuti, zašutjeti; ant. progovoriti, prozboriti b. prestati proizvoditi kakav zvuk [Oružje je zanijemjelo.]; sin. ušutjeti, zamuknuti, zašutjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zanèsem, 3. l. mn. zanèsū, imp. zanèsi, aor. zȁnijēh/zanèsoh, prid. r. m. zȁnio, ž. zȁnijēla, s. zȁnijēlo, mn. zȁnijēli, prid. t. zanèsen〉 1. skrenuti s puta, odvući u kraj ili baciti u stranu [Valovi su zanijeli brod.; Puška je zanijela ulijevo.; Kotač je zanio u stranu.] 2. pobuditi, privući čiju pozornost [Zanijela ga je ona lijepa djevojka.] • zànijeti se 〈povr.〉 biti obuzet čime [~ se planovima za budućnost]; vidski paranjak: zanositi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zanèsem, 3. l. mn. zanèsū, imp. zanèsi, aor. zȁnijēh/zanèsoh, prid. r. ž. zȁnijēla〉 ostati u drugome stanju, postati trudnom; sin. začeti, začeti dijete v. pod začeti, zatrudnjeti

im. s. 〈G zanímānja; mn. N zanímānja, G zanímānjā〉 1. posao kojim se tko bavi i od kojega živi [Po zanimanju je službenik.]; sin. (profesija) 2. 〈jd.〉 volja i želja da se što radi, da se u čemu sudjeluje [Već je kao dijete pokazivao ~ za glazbu.]; sin. (interes)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zànīmām, 3. l. mn. zanímajū, imp. zànīmāj, aor. zanímah, imperf. zànīmāh, prid. r. zanímao, prid. t. zànīmān〉 biti predmetom čijega zanimanja i želje da se što dozna, nauči, bolje upozna ili sudjeluje u čemu [Zanima ih film.] • zanímati se 〈povr.〉 pokazivati osjećaj znatiželje za koga ili što [~ se za kazalište i film]; sin. (interesirati)

prid. 〈G zanìmljiva; odr. zanìmljivī, G zanìmljivōg(a); ž. zanìmljiva, s. zanìmljivo; komp. zanimljìvijī〉 koji izaziva zanimanje [~ sugovornik; zanimljiva knjiga]; sin. (interesantan); ant. dosadan, ( neinteresantan), nezanimljiv

pril. 〈komp. zanimljìvijē〉 tako da izaziva zanimanje [~ pisati]; sin. (interesantno); ant. (neinteresantno), nezanimljivo 

im. ž. 〈G zanìmljivosti, I zanìmljivošću/zanìmljivosti; mn. N zanìmljivosti, G zanìmljivostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je zanimljiv ili svojstvo onoga što je zanimljivo; ant. nezanimljivost 2. ono što je zanimljivo; sin. (atrakcija)

im. ž. 〈G zànokticē; mn. N zànoktice, G zànoktīcā〉 1. kožica oko nokta 2. med. upala tkiva ispod nokta

im. m. 〈G zánosa; mn. N zánosi, G zánōsā〉 radosno uzbuđenje; sin. (entuzijazam), ushit, žar pren.

prid. 〈G zánosna; odr. zánosnī, G zánosnōg(a); ž. zánosna, s. zánosno; komp. zanòsnijī〉 koji izaziva zanos ili oduševljenje [~ glumac; zanosna pjesma]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zànosīm, 3. l. mn. zànosē, imp. zanòsi, aor. zanòsih, imperf. zànošāh/zanòsijāh, prid. r. zanòsio, prid. t. zànošen〉 1. skretati s puta, odvlačiti u kraj ili bacati u stranu [Valovi zanose brod.; Puška zanosi ulijevo.; Kotač zanosi u stranu.] 2. 〈prijel.〉 izazivati, privlačiti čiju pozornost [Zanosile su ga lijepe djevojke.] • zanòsiti se 〈povr.〉 biti obuzet čime [~ se planovima za budućnost]; vidski paranjak: zanijeti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zanòvijētām, 3. l. mn. zanovijétajū, imp. zanòvijētāj, aor. zanovijétah, imperf. zanòvijētāh, prid. r. zanovijétao〉 dosađivati komu prigovorima i zahtjevima; sin. kvocati pren.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zànjāčē, 3. l. mn. zànjāčū, aor. 3. l. jd. zanjáka, prid. r. zanjákao〉 početi njakati, oglasiti se njakanjem [Magarac je zanjakao.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zànjīšēm, 3. l. mn. zànjīšū, imp. zanjíši, aor. zanjíhah, prid. r. zanjíhao, prid. t. zànjīhān〉 učiniti da se što njiše [~ ljuljačku; ~ granu] • zanjíhati se 〈povr.〉 početi se njihati, kratko se njihati [Zastava se zanjihala na vjetru.; Kuća se zanjihala od potresa.]

prid. 〈G zlȁ; odr. zlȋ, G zlȏg(a); ž. zlȁ, s. zlȍ; komp. gȍrī〉 1. koji čini i želi zlo [zla vila]; ant. dobar 2. koji je prožet željom da se komu nanese kakva šteta [~ postupak; zla misao]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaòbīđēm, 3. l. mn. zaòbīđū, imp. zaobíđi, aor. zaobíđoh, prid. r. zaòbišao, prid. t. zaòbīđen〉 1. proći iza ili oko čega, ići okolnim putom [~ kuću; ~ jezero; ~ prepreku na putu] 2. pren. a. ukloniti se čemu lošem [~ loše društvo] b. ne držati se čega [~ istinu; ~ zakon]; vidski paranjak: zaobilaziti

im. m. 〈G zaobìlaska; mn. N zaobìlasci, G zaobìlazākā〉 v. obilazak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaobìlazīm, 3. l. mn. zaobìlazē, imp. zaobìlazi, aor. zaobìlazih, imperf. zaobìlažāh, prid. r. zaobìlazio, prid. t. zaobìlažen〉 v. obilaziti

prid. 〈G zaobìlaznōg(a); ž. zaobìlaznā, s. zaobìlaznō〉 v. obilazni