pril. 1. zbog čega, radi čega, iz kojih razloga [Zašto žuriš?]; sin. što razg. 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Ne znamo ~ nije došao.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Ne zna se ~ nije došao.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zašùmorī, 3. l. mn. zašùmorē, aor. 3. l. jd. zȁšumorī, prid. r. zašumòrio〉 početi šumoriti [Lišće je zašumorilo.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàšūtīm, 3. l. mn. zàšūtē, imp. zašúti, aor. zašútjeh, prid. r. m. zašútio, ž. zašútjela, s. zašútjelo, mn. zašútjeli〉 1. pren. prestati govoriti, početi šutjeti; ant. progovoriti, prozboriti 2. pren. prestati proizvoditi kakav zvuk [Oružje je zašutjelo.]; sin. ušutjeti, zamuknuti, zanijemjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtaknēm, 3. l. mn. zàtaknū, imp. zatàkni, aor. zatàkoh, prid. r. zàtakao, prid. t. zàtaknūt, pril. p. zàtakāvši〉 v. zataknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtaknēm, 3. l. mn. zàtaknū, imp. zatàkni, aor. zatàknuh, prid. r. zatàknuo, prid. t. zàtaknūt, pril. p. zatàknūvši〉 staviti što u što drugo tako da se zakvači [~ pero za šešir]; sin. (zataći); vidski parnjak: zaticati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zatèčem/zàteknēm, 3. l. mn. zatèkū/zàteknū, imp. zatèci/zàtekni, aor. zatèkoh, prid. r. zàtekao, prid. t. zatèčen, pril. p. zàtekāvši〉 1. dolazeći naći, vidjeti koga ili što [~ red u razredu; ~ prijatelje kod kuće] 2. naći ili otkriti koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [~ koga u krivolovu; zateći koga nespremna]; sin. uhvatiti, uloviti • zàteći se 〈povr.〉 1. naći se na kojemu mjestu kad se što počinje zbivati [Zatekli smo se na ulici kad je počela padati kiša.] 2. slučajno ili nepredviđeno dospjeti u kakvo stanje [~ se u nevolji]; sin. naći se v. pod naći; vidski paranjak: zaticati²

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtēgnēm, 3. l. mn. zàtēgnū, imp. zatégni, aor. zatégnuh, prid. r. zatégnuo, prid. t. zàtēgnūt〉 1. učiniti što napetim [~ žicu]; sin. napeti, napregnuti, nategnuti; ant. olabaviti, opustiti, otpustiti, popustiti 2. učvrstiti što oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora [~ remen; ~ vijak]; sin. pritegnuti, stegnuti; vidski paranjak: zatezati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zatetùrām, 3. l. mn. zatetùrajū, imp. zatetùrāj, aor. zatetùrah, prid. r. zatetùrao〉 teturajući se zanjihati, nagnuti se tijelom i glavom prema naprijed ili u stranu [~ na nesigurnim nogama]; sin. zaglavinjati

im. s. 〈G zatézānja〉 1. činjenje čega napetim; sin. napinjanje, naprezanje, natezanje; ant. opuštanje, otpuštanje, popuštanje 2. učvršćivanje čega oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora; sin. pritezanje, stezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtēžēm, 3. l. mn. zàtēžū, imp. zatéži, aor. zatézah, imperf. zàtēzāh, prid. r. zatézao, prid. t. zàtēzān〉 1. činiti što napetim [~ žicu]; sin. napinjati, naprezati, natezati; ant. labaviti, opuštati, otpuštati, popuštati 2. učvršćivati što oko čega drugoga tako da između ne ostane prostora [~ vijak; ~ remen]; sin. pritezati, stezati; vidski paranjak: zategnuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtičēm, 3. l. mn. zàtičū, imp. zàtiči, aor. zàticah, imperf. zàticāh, prid. r. zàticao, prid. t. zàticān〉 stavljati što u što drugo tako da se zakvači [~ pero za šešir]; vidski parnjak: zataknuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtičēm, 3. l. mn. zàtičū, imp. zàtiči, aor. zàticah, imperf. zàticāh, prid. r. zàticao, prid. t. zàticān〉 1. dolazeći nalaziti, viđati koga ili što [~ red u razredu; ~ prijatelje kod kuće] 2. nalaziti ili otkrivati koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [~ koga u krivolovu; ~ koga nespremna] • zàticati se 〈povr.〉 1. nalaziti se na kojemu mjestu kad se što počinje zbivati [~ se na ulici] 2. slučajno ili nepredviđeno dospijevati u kakvo stanje [~ se u nevolji]; vidski paranjak: zateći

im. m. 〈G zátīljka; mn. N zátīljci, G zátiljākā〉 stražnji dio glave

pril. nakon toga; sin. potom

im. s. 〈G zàtirānja〉 potpuno uklanjanje, potpuno uništavanje čega; sin. istrebljivanje pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtirēm, 3. l. mn. zàtirū, imp. zàtiri, aor. zàtirah, imperf. zàtirāh, prid. r. zàtirao, prid. t. zàtirān〉 potpuno uklanjati, potpuno uništavati što [~ običaje]; sin. istrebljivati pren.; vidski paranjak: zatrti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtječēm, 3. l. mn. zàtječū, imp. zàtječi, aor. zàtjecah, imperf. zàtjecāh, prid. r. zàtjecao, prid. t. zàtjecān〉 1. dolazeći nalaziti, vidjeti koga ili što [~ red u razredu; ~ prijatelje kod kuće; Često smo ih zatjecali na kolodvoru.] 2. nalaziti ili otkrivati koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [Čuvari su zatjecali lopove u krađi.] • zàtjecati se 〈povr.〉 nalaziti se na kojemu mjestu u vrijeme kad se što počinje zbivati [Često smo se zatjecali na ulici kad je počinjala padati kiša.]; sin. (zaticati²); vidski paranjak: zateći

pril. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj zaključnoj rečenici [Umoran sam, ~ me ostavi na miru]; sin. stoga, zbog toga v. pod zbog

im. ž. 〈G zatočènicē; mn. N zatočènice, G zatočènīcā〉 žena koja je lišena slobode i nalazi se pod nadzorom na određenome mjestu; sin. uznica poet.

prid. 〈G zatočèničina; ž. zatočèničina, s. zatočèničino〉 koji pripada zatočenici; sin. uzničin poet.

im. m. 〈G zatočeníka, V zȁtočenīče; mn. N zatočeníci, G zatočeníkā〉 osoba koja je lišena slobode i nalazi se pod nadzorom na određenome mjestu; sin. uznik poet.

im. s. 〈G zatočeníštva〉 stanje i položaj zatočenika; sin. uzništvo poet., nesloboda; ant. sloboda

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtočīm, 3. l. mn. zàtočē, imp. zatòči, aor. zatòčih, prid. r. zatòčio, prid. t. zàtočen〉 uhvatiti koga i lišiti ga slobode [~ ratne zarobljenike]; sin. zarobiti, zatvoriti; ant. osloboditi, pustiti

im. m. 〈G zátona; mn. N zátoni, G zátōnā〉 zem. mali morski zaljev; sin. draga, uvala

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtoplīm, 3. l. mn. zàtoplē, imp. zatòpli, aor. zatòplih, prid. r. zatòplio, prid. t. zàtopljen〉 1. 〈prijel.〉 učiniti toplijim [~ odnose s prijateljima] 2. 〈neprijel.; 3. l.〉 postati toplijim [Vrijeme je zatoplilo.]; ant. zahladnjeti

im. s. 〈G zatopljénja〉 porast temperature [naglo ~]; ant. zahladnjenje

im. m. 〈G zátora, I zátorom; mn. N zátori, G zátōrā〉 poet. potpuno uništenje čega [~ vjere]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtrāvīm, 3. l. mn. zàtrāvē, imp. zatrávi, aor. zatrávih, prid. r. zatrávio, prid. t. zàtrāvljen〉 1. zasijati travu [~ parkove; ~ tenisko igralište] 2. pren. ostaviti snažan dojam na koga, izazvati u kome divljenje ili ushit; sin. očarati, opčiniti, zadiviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtrāžīm, 3. l. mn. zàtrāžē, imp. zatráži, aor. zatrážih, prid. r. zatrážio, prid. t. zàtrāžen〉 postaviti komu kakav zahtjev ili uputiti komu kakvu molbu [~ pomoć za kupnju knjiga]; sin. (postaviti zahtjev) v. pod postaviti, zaiskati zast.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zatrepèrīm, 3. l. mn. zatrepèrē, imp. zatrepèri, aor. zatrepèrih, prid. r. zatrepèrio〉 početi treperiti, kratko treperiti [~ od uzbuđenja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zatrésem, 3. l. mn. zatrésū, imp. zatrési, aor. zatrésoh, prid. r. zàtrēsao, prid. t. zatrèsen〉 početi tresti, kratko tresti [~ granje] • zàtrēsti se 〈povr.〉 kratko se tresti [Zemlja se zatresla.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zatr̀pām, 3. l. mn. zatr̀pajū, imp. zatr̀pāj, aor. zatr̀pah, prid. r. zatr̀pao, prid. t. zȁtrpān〉 1. trpajući napuniti što čime [~ jamu zemljom] 2. prekriti čime kakvu površinu [~ stol knjigama] 3. pren. dati komu velike obveze, dužnosti ili brige [Zatrpali su ga zadatcima.]; sin. natovariti razg., opteretiti pren.; ant. rasteretiti; Vidski parnjak: zatrpavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zatr̀pāvām, 3. l. mn. zatrpávajū, imp. zatr̀pāvāj, aor. zatrpávah, imperf. zatr̀pāvāh, prid. r. zatrpávao, prid. t. zatr̀pāvān〉 1. trpajući puniti što čime [~ jamu zemljom] 2. prekrivati čime kakvu površinu [~ stol knjigama]; sin. zagrtati 3. pren. davati komu velike obveze, dužnosti ili brige [Zatrpavali su ga zadatcima.]; sin. natovarivati razg., opterećivati pren.; ant. rasterećivati; vidski paranjak: zatrpati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁtrēm/zàtarēm, 3. l. mn. zȁtrū/zàtarū, imp. zàtri/zatàri, aor. zàtrh/zàtrah, 3. l. jd. zȁtr/zȁtra, prid. r. m. zȁtrō/zȁtrao, ž. zȁtr̄la/zȁtrāla, s. zȁtr̄lo/zȁtrālo, mn. zȁtr̄li/zȁtrāli, prid. t. zȁtr̄t/zatr̀ven, pril. p. zȁtr̄vši/zàtrāvši〉 potpuno ukloniti, potpuno uništiti što [~ običaje]; sin. istrijebiti pren.; vidski paranjak: zatirati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtrūdnīm, 3. l. mn. zàtrūdnē, imp. zatrúdni, aor. zatrúdnjeh, prid. r. ž. zatrúdnjela〉 ostati u drugome stanju, ostati trudnom; sin. začeti, začeti dijete v. pod začeti, zanijeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zatúčem, 3. l. mn. zatúkū, imp. zatúci, aor. zatúkoh, prid. r. zàtūkao, prid. t. zatùčen〉 tukući ubiti koga; sin. dotući

im. s. 〈G zatvárānja〉 1. pomicanje dijelova čega tako da više nije otvoreno, sklapanje dijela tako da što bude zatvoreno; ant. otvaranje 2. pomicanje dijela vlastitoga tijela tako da više nije otvoren; sin. sklapanje; ant. otvaranje 3. prestajanje s kakvom službenom, javnom ili radnom djelatnošću ili kakvom djelatnošću unutar određenoga prostora; ant. otvaranje 4. prestajanje s dnevnom djelatnošću; ant. otvaranje 5. hvatanje koga i lišavanje slobode; ant. oslobađanje, puštanje 6. ispunjanje šupljine, začepljivanje kakva otvora 7. omatanje ili stavljanje u omotnicu, lijepljenje ili stavljanje pečata na što 8. nedopuštanje pristupa čemu 9. činjenje da što prestane raditi 10. prekidanje dotoka čega i prouzročivanje prestanka rada 11. smještanje koga u kakav ograničen prostor 12. pren. povlačenje u sebe, nedruženje s ljudima; ant. otvaranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtvārām, 3. l. mn. zatvárajū, imp. zàtvārāj, aor. zatvárah, imperf. zàtvārāh, prid. r. zatvárao, prid. t. zàtvārān〉 1. pomicati dio ili dijelove čega tako da ne bude slobodan prolaz izvana unutra i unutra van [~ automobil; ~ kutiju; ~ prozor; ~ vrata]; ant. otvarati 2. pomicati dijelove vlastitoga tijela tako da ne budu u dodiru [~ oči; ~ usta]; sin. sklapati; ant. otvarati 3. prestajati s kakvom službenom, javnom ili radnom djelatnošću ili kakvom djelatnošću unutar određenoga prostora [~ izložbu; ~ javnu raspravu; ~ školu]; ant. otvarati 4. prestajati s dnevnom djelatnošću [~ pekarnicu u šest navečer]; ant. otvarati 5. hvatati koga i lišavati ga slobode [~ ratne zarobljenike]; sin. zarobljavati, zarobljivati; ant. oslobađati, puštati 6. ispunjati šupljinu, začepljivati kakav otvor [~ rupu; ~ otvor] 7. omatati ili stavljati u omotnicu, zalijepiti ili staviti pečat na što [~ pismo] 8. ne dopuštati pristup čemu [~ prilaze parkiralištu] 9. činiti da što prestane raditi [~ trgovinu; ~ tvornicu] 10. prekidati dotok čega i tako prouzročivati prestanak rada [~ vodu; ~ radio] • zatvárati (se) 〈prijel.〉 smještati koga u kakav ograničen prostor [~ kokoši u kokošinjac; ~ se u sobu] • zatvárati se 〈povr.〉 pren. povlačiti se u sebe, ne družiti se s ljudima; ant. otvarati se pren. v. pod otvarati; vidski paranjak: zatvoriti

im. m. 〈G zátvora, I zátvorom; mn. N zátvori, G zátvōrā〉 1. zgrada ili dio zgrade u kojoj su zatvoreni ljudi lišeni slobode [odvesti čovjeka u ~] 2. kazna oduzimanja slobode [osuditi zločinca na ~; dobiti dvije godine zatvora]

prid. 〈G zàtvorena; odr. zàtvorenī, G zàtvorenōg(a); ž. zàtvorena, s. zàtvoreno; komp. zatvorènijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji je ograđen, kroz koji se ne može proći [~ prostor]; ant. otvoren 2. 〈pozitiv〉 koji nije na slobodi, koji je zatočen ili vezan; ant. slobodan 3. psih., pren. koji je okrenut u vlastitu nutrinu, okrenut sebi [zatvoreno dijete]; sin. (introvertiran); ant. (ekstrovertiran), otvoren pren.

im. ž. 〈G zatvorènicē; mn. N zatvorènice, G zatvorènīcā〉 žena koja je osuđena na zatvor, koja izdržava zatvorsku kaznu; sin. uznica poet.

prid. 〈G zatvorèničina; ž. zatvorèničina, s. zatvorèničino〉 koji pripada zatvorenici; sin. uzničin poet.

im. m. 〈G zatvoreníka, V zȁtvorenīče; mn. N zatvoreníci, G zatvoreníkā〉 osoba koja je osuđena na zatvor, koja izdržava zatvorsku kaznu; sin. uznik poet.

im. ž. 〈G zàtvorenosti, I zàtvorenošću/zàtvorenosti〉 1. svojstvo onoga što je ograđeno, kroza što se ne može proći; ant. otvorenost 2. psih. osobina onoga koji je okrenut u vlastitu nutrinu, okrenut sebi; sin. (introvertiranost); ant. (ekstrovertiranost), otvorenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàtvorīm, 3. l. mn. zàtvorē, imp. zatvòri, aor. zatvòrih, prid. r. zatvòrio, prid. t. zàtvoren〉 1. pomaknuti dio ili dijelove čega tako da ne bude slobodan prolaz izvana unutra ili iznutra van [~ automobil; ~ kutiju; ~ prozor; ~ vrata]; ant. otvoriti 2. pomaknuti dijelove vlastitoga tijela tako da budu u dodiru [~ oči; ~ usta]; sin. sklopiti; ant. otvoriti 3. prestati s kakvom službenom, javnom ili radnom djelatnošću ili kakvom djelatnošću unutar određenoga prostora [~ izložbu; ~ školu] 4. prestati s dnevnom djelatnošću [~ pekarnicu u šest navečer]; ant. otvoriti 5. uhvatiti koga i lišiti ga slobode [~ ratne zarobljenike]; sin. zarobiti, zatočiti, zatvoriti; ant. osloboditi, pustiti 6. ispuniti šupljinu, začepiti kakav otvor [~ rupu; ~ otvor; ~ uši] 7. omotati ili staviti u omotnicu, zalijepiti ili staviti pečat na što [~ pismo] 8. ne dopustiti pristup čemu [~ prilaze parkiralištu] 9. učiniti da što prestane raditi [~ trgovinu; ~ tvornicu] 10. prekinuti dotok čega i tako prouzročiti prestanak rada [~ vodu; ~ radio] • zatvòriti (se) 〈prijel.〉 smjestiti koga u kakav ograničen prostor [~ kokoši u kokošinjac; ~ se u sobu] • zatvòriti se 〈povr.〉 pren. postati nepristupačan drugima, ne družiti se s ljudima; ant. otvoriti se pren. v. pod otvoriti; vidski paranjak: zatvarati

prid. 〈G zátvōrnīčkōg(a); ž. zátvōrnīčkā, s. zátvōrnīčkō〉 v. suglasnički

im. m. 〈G zátvōrnīka; mn. N zátvōrnīci, G zátvōrnīkā〉 v. suglasnik

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùdarām, 3. l. mn. zaùdarajū, imp. zaùdarāj, aor. zaùdarah, imperf. zaùdarāh, prid. r. zaùdarao〉 širiti smrad; sin. smrdjeti, vonjati