zaùrlati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùrlām, 3. l. mn. zaùrlajū, imp. zaùrlāj, aor. zaùrlah, prid. r. zaùrlao〉 početi urlati, zavikati iz svega glasa, oglasiti se urlikom [~ od bola] |
zaùstaviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùstavīm, 3. l. mn. zaùstavē, imp. zaùstavi, aor. zaùstavih, prid. r. zaùstavio, prid. t. zaùstavljen〉 1. spriječiti koga ili što u kretanju [~ pješake; ~ vlak]; sin. (ustaviti), zadržati; ant. propustiti 2. prekinuti kakav rad [~ motor; ~ disanje] • zaùstaviti se 〈povr.〉 1. prestati se kretati [~ se na benzinskoj crpki; ~ se pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. stati; ant. krenuti 2. prestati se odvijati [Disanje se zaustavilo.]; vidski paranjak: zaustavljati |
zaùstavljānje | im. s. 〈G zaùstavljānja〉 1. sprečavanje koga ili čega u kretanju; sin. zadržavanje; ant. propuštanje 2. prekidanje kakva rada 3. prestanak kretanja; sin. stajanje 4. prestajanje odvijanja |
zaùstavljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùstavljām, 3. l. mn. zaùstavljajū, imp. zaùstavljāj, aor. zaùstavljah, imperf. zaùstavljāh, prid. r. zaùstavljao, prid. t. zaùstavljān〉 1. sprečavati koga ili što u kretanju [~ pješake; ~ vlak]; sin. ustavljati zast., zadržavati; ant. propuštati 2. prekidati kakav rad [~ motor; ~ disanje] • zaùstavljati se 〈povr.〉 1. prestajati se kretati [~ se na benzinskoj crpki; ~ se pred crvenim svjetlom na semaforu]; sin. stajati; ant. kretati 2. prestajati se odvijati [Disanje se zaustavlja.]; vidski paranjak: zaustaviti |
zȁustāvnī | prid. 〈G zȁustāvnōg(a); ž. zȁustāvnā, s. zȁustāvnō〉 koji se odnosi na zaustavljanje, koji služi za zaustavljanje [~ trak] |
zàuvijēk | |
zaùzēti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁuzmēm, 3. l. mn. zȁuzmū, imp. zaùzmi, aor. zaùzēh, prid. r. m. zȁuzeo, ž. zȁuzēla, s. zȁuzēlo, mn. zȁuzēli, prid. t. zȁuzēt〉 1. doći u posjed čega što je slobodno [~ stolicu] 2. vojn. prisvojiti ili uzeti čiji teritorij ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali]; sin. osvojiti, zaposjesti 3. dospjeti na kakvo mjesto ili položaj [~ četvrto mjesto u gimnastičkome natjecanju] 4. stati u određeni položaj [~ borbeni stav] 5. ispuniti svojim obujmom [~ mnogo prostora] 6. zauzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvojiti, zaposjesti ◇ ~ stajalište odrediti svoj odnos prema čemu, izraziti svoje mišljenje • zaùzēti se 〈povr.〉 uložiti velik trud kako bi se što postiglo ili ostvarilo [~ se za uspjeh svojega razreda]; sin. (angažirati se) v. pod angažirati, založiti se v. pod založiti¹; vidski paranjak: zauzimati |
zaùzimānje | im. s. 〈G zaùzimānja〉 1. uzimanje slobodnoga mjesta i smještanje na njemu 2. prisvajanje ili uzimanje čijega područja ili zemlje oružanom silom; sin. osvajanje, zaposjedanje 3. dospijevanje na kakvo mjesto ili položaj 4. postavljanje u određeni položaj 5. ispunjanje svojim obujmom 6. ulaganje velikoga truda kako bi se što postiglo ili ostvarilo; sin. (angažiranost, angažman), zalaganje |
zaùzimati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zaùzimām/zaùzimljēm, 3. l. mn. zaùzimajū/zaùzimljū, imp. zaùzimāj/zaùzimlji, aor. zaùzimah, imperf. zaùzimāh, prid. r. zaùzimao, prid. t. zaùzimān〉 1. uzimati slobodno mjesto i smještati se na njemu [~ stolicu] 2. vojn. prisvajati ili uzimati čije područje ili zemlju oružanom silom [~ gradove na obali]; sin. osvajati, zaposjedati 3. dospijevati na kakvo mjesto ili položaj [~ četvrto mjesto u gimnastičkome natjecanju] 4. postavljati se u određeni položaj [~ borbeni stav] 5. ispunjati svojim obujmom [~ mnogo prostora] 6. zauzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. osvajati, zaposjedati ◇ ~ stajalište određivati svoj odnos prema čemu, izražavati svoje mišljenje • zaùzimati se 〈povr.〉 ulagati velik trud kako bi se što postiglo ili ostvarilo [~ se za uspjeh svojega razreda]; sin. (angažirati se) v. pod angažirati, zalagati se v. pod zalagati; vidski paranjak: zauzeti |
zàuzvrāt | pril. u zamjenu, kao uzvrat za što [dobiti ~] |
zàvada | im. ž. 〈G zàvadē; mn. N zàvade, G zȁvādā〉 međusobno neslaganje, prekid odnosa |
zàvaditi | |
zȁvala | im. ž. 〈G zȁvalē; mn. N zȁvale, G zȁvālā〉 zem. široko i veliko ravničarsko područje ovalna ili nepravilna oblika okruženo padinama bližih uzvišenja |
zavápiti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvāpīm, 3. l. mn. zàvāpē, imp. zavápi, aor. zavápih, prid. r. zavápio〉 početi vapiti za čim, vapeći zatražiti što |
zàvarati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvarām, 3. l. mn. zàvarajū, imp. zàvarāj, aor. zàvarah, prid. r. zàvarao, prid. t. zàvarān〉 lažući učiniti prijevaru, dovesti koga u zabludu [~ djecu lažnim obećanjima]; vidski paranjak: zavaravati |
zavarávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavàrāvām, 3. l. mn. zavarávajū, imp. zavàrāvāj, aor. zavarávah, imperf. zavàrāvāh, prid. r. zavarávao, prid. t. zavàrāvān〉 lažući činiti prijevare, dovoditi koga u zabludu [~ djecu lažnim obećanjima]; vidski parnjak: zavarati • zavarávati se 〈povr.〉 biti u zabludi zbog pogrešne procjene, ne poznavati pravu istinu [Zavaravaš se ako misliš da si u pravu.]; sin. varati |
zaváriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvārīm, 3. l. mn. zàvārē, imp. zavári, aor. zavárih, prid. r. zavário, prid. t. zàvāren〉 spojiti užarene dijelove kovine; vidski parnjak: zavarivati |
zavarívānje | im. s. 〈G zavarívānja〉 spajanje užarenih dijelova kovina; sin. (varenje) |
zavarívati | |
zȁveslāj | im. m. 〈G zȁveslāja; mn. N zȁveslāji, G zȁveslājā〉 zamah veslom, put vesla kroz vodu između njegovih dvaju krajnjih položaja [kratak ~; jak ~] |
zavèslati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zavèslām, 3. l. mn. zavèslajū, imp. zavèslāj, aor. zavèslah, prid. r. zavèslao〉 početi veslati, veslajući krenuti [~ prema pučini] |
zàvesti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavèdem, 3. l. mn. zavèdū, imp. zavèdi, aor. zavèdoh, prid. r. zàveo, prid. t. zavèden〉 1. izgledom ili ponašanjem osvojiti koga, pridobiti čiju seksualnu naklonost 2. navesti koga na kakav pogrešan zaključak ili pogrešno djelovanje; vidski paranjak: zavoditi |
zàvesti | gl. svrš. prijel. → uvesti |
zavézati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvēžēm, 3. l. mn. zàvēžū, imp. zavéži, aor. zavézah, prid. r. zavézao, prid. t. zàvēzān〉 vezanjem i s pomoću čvora učvrstiti što ili povezati u cjelinu [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. svezati, zavezati; ant. odvezati, razvezati; vidski parnjak: zavezivati |
zavezívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavèzujēm, 3. l. mn. zavèzujū, imp. zavèzūj, aor. zavezívah, imperf. zavèzīvāh, prid. r. zavezívao, prid. t. zavèzīvān〉 v. vezati |
zȁvežljāj | im. m. 〈G zȁvežljāja; mn. N zȁvežljāji, G zȁvežljājā〉 ono što je uvijeno u platno i zavezano; sin. svežanj |
zȁvičāj | im. m. 〈G zȁvičāja; mn. N zȁvičāji, G zȁvičājā〉 mjesto ili kraj u kojemu je tko rođen ili iz kojega tko potječe, kojemu tko pripada po svojim pravima ili osjećajima |
zȁvičājnī | prid. 〈G zȁvičājnōg(a); ž. zȁvičājnā, s. zȁvičājnō〉 koji se odnosi na zavičaj [~ klub] |
závidan | prid. 〈G závidna; odr. závidnī, G závidnōg(a); ž. závidna, s. závidno; komp. zavìdnijī〉 1. koji osjeća zavist [~ kolega] 2. koji izaziva zavist [~ uspjeh] |
závidjeti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. závidīm, 3. l. mn. závidē, imp. závidi, aor. závidjeh, imperf. záviđāh, prid. r. m. závidio, ž. závidjela, s. závidjelo, mn. závidjeli〉 teško podnositi i ne prihvaćati čiji uspjeh ili postignuće, osjećati zavist [~ prijateljici na novoj haljini] |
zavíjānje | im. s. 〈G zavíjānja〉 1. oblaganje čega kakvom tkaninom ili papirom; sin. zamatanje, zamotavanje; ant. odmatanje, odmotavanje 2. obuhvaćanje sa svih strana svijanjem; sin. zamatanje, zamotavanje; ant. odmatanje, odmotavanje 3. zatezanje vijka; sin. zavrtanje; ant. odvijanje, odvrtanje 4. neravni smjer ili tok 5. glasanje otegnutim i dugim glasom 6. glasanje dugačkim i jednoličnim zvukom; sin. tuljenje 7. obavijanje čega oko sebe; sin. zamatanje, zamotavanje |
zavíjati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvījām, 3. l. mn. zavíjajū, imp. zàvījāj, aor. zavíjah, imperf. zàvījāh, prid. r. zavíjao, prid. t. zàvījān〉 1. 〈prijel.〉 a. oblagati što kakvom tkaninom ili papirom [~ kruh u krpu; ~ ribu u papir]; sin. zamatati, zamotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski parnjak: zaviti b. svijajući obuhvaćati sa svih strana [~ gazu oko noge]; sin. zamatati, zamotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski parnjak: zaviti c. vrteći zatezati što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; ant. odvijati; vidski parnjak: zaviti 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 a. imati neravan smjer ili tok, biti ispunjen zavojima [Cesta zavija uzbrdo.; Rijeka zavija dolinom.] b. vijući prekrivati [Snijeg zavija brijeg.] c. ispuštati dugačak i jednoličan zvuk [Sirena zavija.]; sin. tuliti d. glasati se dugačkim i jednoličnim zvukom [Pas zavija.]; sin. tuliti • zavíjati se 〈povr.〉 obavijati što oko sebe [~ se šalom]; sin. zamatati se v. pod zamatati, zamotavati se v. pod zamotavati |
zavíkati | |
zavíknuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvīknēm, 3. l. mn. zàvīknū, imp. zavíkni, aor. zavíknuh, prid. r. zavíknuo〉 jednom viknuti |
zavínuti | |
zavíriti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvīrīm, 3. l. mn. zàvīrē, imp. zavíri, aor. zavírih, prid. r. zavírio〉 vireći pogledati [~ kroz ključanicu; ~ u razred]; vidski parnjak: zavirivati |
zavirívati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zavìrujēm, 3. l. mn. zavìrujū, imp. zavìrūj, aor. zavirívah, imperf. zavìrīvāh, prid. r. zavirívao〉 vireći pogledavati [~ kroz ključanicu; ~ u razred]; vidski parnjak: zaviriti |
zàvisan | |
zàvisiti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàvisīm, 3. l. mn. zàvisē, imp. zàvisi, aor. zàvisih, imperf. zàvišāh, prid. r. zàvisio〉 1. ne biti slobodan, ne biti samostalan [~ od roditelja] 2. biti u međusobnome djelovanju s čim drugim, biti rezultat čega drugoga [brzina će ~ od strmine puta; članstvo će ~ od rezultata pregovora]; sin. ovisiti |
zàvisnosloženī | prid. 〈G zàvisnosloženōg(a); ž. zàvisnosloženā, s. zàvisnosloženō〉 koji je složen tako da dijelovi ovise jedan o drugome (o rečenici); ant. nezavisnosloženi |
zàvisnōst | im. ž. 〈G zàvisnosti, I zàvisnošću/zàvisnosti〉 osobina onoga koji je zavisan ili svojstvo onoga što je zavisno; sin. ovisnost; ant. neovisnost, nezavisnost |
závist | im. ž. 〈G závisti, I závišću/závisti; mn. N závisti, G závistī〉 osjećaj teškoga podnošenja tuđega uspjeha, teškoga mirenja s tuđim dobrim ili boljim položajem u društvu |
zàviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁvijēm, 3. l. mn. zȁvijū, imp. zàvīj, aor. zàvih, prid. r. m. zȁvio, ž. zȁvīla, s. zȁvīlo, mn. zȁvīli, prid. t. zavìjen〉 1. obložiti što kakvom tkaninom ili papirom [~ kruh u krpu; ~ ribu u papir]; sin. zamotati; ant. odmotati 2. svijajući obuhvatiti sa svih strana [~ gazu oko noge]; sin. zamotati; ant. odmotati 3. vrteći zategnuti što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; sin. zavinuti; ant. odvinuti, odviti • zàviti se 〈povr.〉 obaviti što oko sebe [~ se šalom]; sin. zamotati se v. pod zamotati; vidski paranjak: zavijati |
zavìtlati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavìtlām, 3. l. mn. zavìtlajū, imp. zavìtlāj, aor. zavìtlah, prid. r. zavìtlao, prid. t. zȁvitlān〉 1. vitlajući zamahnuti čime [~ rukom; ~ šibom; ~ zastavom] 2. baciti snažno, sa zamahom [~ kamen] |
zavitlávānje | im. s. 〈G zavitlávānja〉 1. bacanje snažno, sa zamahom 2. razg. zbijanje šala na čiji račun, podmetanje u šali; sin. zafrkancija razg., zafrkavanje razg., zezanje žarg. |
zavitlávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zavìtlāvām, 3. l. mn. zavitlávajū, imp. zavìtlāvāj, aor. zavitlávah, imperf. zavìtlāvāh, prid. r. zavitlávao, prid. t. zavìtlāvān〉 razg. šaliti se na čiji račun, podmetati komu u šali [~ mlađega brata] • zavitlávati se 〈povr.〉 razg. zabavljati se s kim zbijajući šale [~ se s društvom]; sin. zafrkavati razg., zezati žarg. |
zàvjera | im. ž. 〈G zàvjerē; mn. N zàvjere, G zȁvjērā〉 tajni dogovor o zajedničkoj akciji protiv koga; sin. urota |
zavjerènica | im. ž. 〈G zavjerènicē; mn. N zavjerènice, G zavjerènīcā〉 žena koja sudjeluje u zavjeri; sin. urotnica |