usk. pozdrav pri susretu ili rastanku [Zdravo! Kako si?]

prid. 〈G zdràvstvenōg(a); ž. zdràvstvenā, s. zdràvstvenō〉 koji se odnosi na zdravstvo [zdravstvena iskaznica; zdravstveno osiguranje]

prid. 〈G zdràvstvenōg(a); ž. zdràvstvenā, s. zdràvstvenō〉 koji se odnosi na zdravlje [~ problem]

im. s. 〈G zdràvstva〉 djelatnost koja se bavi zaštitom zdravlja i liječenjem bolesti [raditi u zdravstvu; Ministarstvo zdravstva]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zdrȍbīm, 3. l. mn. zdrȍbē, imp. zdròbi, aor. zdròbih, prid. r. zdròbio, prid. t. zdrȍbljen〉 drobeći razbiti, slomiti što na sitne dijelove [~ orah]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zdrȗžīm, 3. l. mn. zdrȗžē, imp. zdrúži, aor. zdrúžih, prid. r. zdrúžio, prid. t. zdrȗžen〉 1. povezati ljude u kakvo zajedništvo ili potaknuti među njima prijateljstvo; ant. rastaviti 2. sastaviti, spojiti koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi [~ tvrtke]; sin. udružiti, ujediniti • zdrúžiti se 〈povr.〉 uzajamno se sastaviti, spojiti radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. udružiti se v. pod udružiti, ujediniti se v. pod ujediniti; vidski paranjak: združivati

im. s. 〈G združívānja〉 1. povezivanje ljudi u neko zajedništvo ili poticanje prijateljstva među njima; ant. rastavljanje 2. uzajamno sastavljanje, spajanje radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. udruživanje, ujedinjavanje, ujedinjivanje 3. postupak kojim se što s čim združuje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zdrùžujēm, 3. l. mn. zdrùžujū, imp. zdrùžūj, aor. združívah, imperf. zdrùžīvāh, prid. r. združívao, prid. t. zdrùžīvān〉 1. povezivati ljude u neko zajedništvo ili poticati među njima prijateljstvo; ant. rastavljati 2. sastavljati, spajati koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. udruživati, ujedinjavati, ujedinjivati • združívati se 〈povr.〉 uzajamno se sastavljati, spajati radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. udruživati se v. pod udruživati, ujedinjavati se v. pod ujedinjavati, ujedinjivati se v. pod ujedinjivati; vidski paranjak: združiti

im. s. 〈G zdvájānja〉 gubljenje svake nade, ne nalaženje izlaza iz teške situacije; sin. očajavanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zdvȃjām, 3. l. mn. zdvájajū, imp. zdvȃjāj, aor. zdvájah, imperf. zdvȃjāh, prid. r. zdvájao〉 gubiti svaku nadu, ne vidjeti izlaz iz teške situacije [~ zbog siromaštva]; sin. očajavati

prid. 〈G zdvójna; odr. zdvȏjnī, G zdvȏjnōg(a); ž. zdvójna, s. zdvȏjno; komp. zdvòjnijī〉 1. koji nema nade, koji ne vidi izlaza iz kakva stanja ili položaja, koji očajava [~ čovjek]; sin. očajan 2. koji je posljedica bezizlaznoga stanja ili položaja [~ pogled]

im. ž. 〈G zȅbē; mn. N zȅbe, G zȇbā〉 zool. mala ptica pjevica iz skupine skitalica koja ima kratak čunjast kljun

im. ž. 〈G zébnjē〉 uznemirenost koja se pojavljuje zbog slutnje kakva zla ili opasnosti [iščekivati kraj polugodišta sa zebnjom]; sin. strepnja

im. ž. 〈G zȅbrē; mn. N zȅbre, G zȅbārā/zȇbrā/zȅbrī〉 1. zool. afrički kopitar iz porodice konja kratke guste dlake s crnim i bijelim prugama 2. pren. pješački prijelaz preko ulice, mjesto na kolniku označeno bijelim prugama

im. m. 〈G zȇca, I zȇcom; mn. N zȅčevi, G zȅčēvā〉 zool. sisavac dugih ušiju, kratka repa i dugih stražnjih nogu s pomoću kojih brzo trči i skače ♦ spavati kao ~ imati lagan san

im. ž. 〈G zèčicē; mn. N zèčice, G zȅčīcā〉 ženka zeca

im. m. 〈G zèčića; mn. N zèčići, G zȅčīćā〉 um. mlado zeca

im. ž. 〈G zèčinē; mn. N zèčine, G zȅčīnā〉 1. uv. veliki zec 2. v. različak

im. m. 〈G zèčinjāka; mn. N zèčinjāci, G zèčinjākā〉 nastamba za domaće zečeve

prid. 〈G zèčjēg(a); ž. zèčjā, s. zèčjē〉 1. koji se odnosi na zečeve 2. pren. koji je kao u zeca [zečje uši]

im. m. 〈G zékē, DL zéki; mn. N zéke, G zékā〉 hip. zec od milja

im. m. 〈G zelembáća; mn. N zelembáći, G zelembáćā〉 1. zool. žutozelena gušterica široke glave s crnim pjegama po leđima kojoj je rep obično dvostruko duži od tijela 2. pren. mlad, neiskusan čovjek, početnik u kakvu poslu

prid. 〈G zelèna; odr. zèlenī, G zèlenōg(a); ž. zelèna, s. zelèno; komp. zelènijī〉 1. koji je boje trave ili mladoga lišća 2. koji nije dospio za branje [zeleno voće]; sin. nezreo; ant. dozreo, zreo 3. pren. koji je bez iskustva, koji nije stekao iskustvo; sin. neiskusan, mlad pren.; ant. iskusan 4. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja trave ili mladoga lišća [Volim zeleno.]

im. ž. 〈G zȅleni〉 zeleno raslinje i lišće [bujna ~]; sin. zelenilo

im. m. 〈G zelendúra, I zelendúrom; mn. N zelendúri, G zelendúrā〉 zool. ptica pjevica zagasite zelene boje s velikim žutim perima na repu i krilima

im. s. 〈G zelènila; mn. N zelènila, G zelènīlā〉 1. svojstvo onoga što je zelene boje [~ travnjaka] 2. zeleno raslinje i lišće [bujno ~]; sin. zelen

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zèlenīm, 3. l. mn. zèlenē, imp. zelèni, aor. zelènih, imperf. zèlenjāh, prid. r. zelènio, prid. t. zèlenjen〉 bojiti što u zeleno, činiti zelenim [~ vunu]

prid. 〈G zèlenkasta; odr. zèlenkastī, G zèlenkastōg(a); ž. zèlenkasta, s. zèlenkasto〉 koji je pomalo zelen, koji ima zelene boje

zb. im. s. 〈G zèlēnja〉 različito zeljasto i korjenasto povrće, npr. mrkva, peršin, celer, koraba, kupus i sl. [~ za juhu]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zelènīm, 3. l. mn. zelènē, imp. zelèni, aor. zelènjeh, imperf. zelènjāh, prid. r. m. zelènio, ž. zelènjela, s. zelènjelo, mn. zelènjeli〉 postajati zelenim [U proljeće lišće zeleni.] • zelènjeti se 〈povr.〉 isticati se zelenom bojom [Trava se zeleni u daljini.]

prid. 〈G zȅljasta; odr. zȅljastī, G zȅljastōg(a); ž. zȅljasta, s. zȅljasto〉 koji ima zelenu stabljiku bez drvenastih dijelova [zeljasta biljka]

zb. im. s. 〈G zȇlja〉 1. razg. v. kupus 2. pokr. različito zeljasto povrće

prid. 〈G zemàljskōg(a); ž. zemàljskā, s. zemàljskō〉 1. koji se odnosi na Zemlju [zemaljska kugla] 2. koji se odnosi na zemlju ili pokrajinu [~ muzej]

im. ž. 〈G zèmljē, D zȅmlji, A zȅmlju; mn. N zȅmlje, G zemáljā/zémljā〉 1. geol. površinski rahao sloj Zemljine kore određenih obilježja ili određene namjene [obradiva ~; neplodna ~; plodna ~; ~ za cvijeće]; sin. tlo razg. 2. područje koje je u čijemu posjedu [crkvena ~; gradska ~; općinska ~]; sin. zemljište 3. pol. političko-pravna, međunarodno priznata upravna organizacija s punim ili ograničenim suverenitetom i različitim oblicima vladavine i uređenja; sin. država 4. 〈jd.〉 (Zèmlja) astr. treći planet Sunčeva sustava, planet između Venere i Marsa ♦ stajati čvrsto na zemlji biti razborit (racionalan); kao da je u zemlju propao nestao je, izgubio se, ništa se ne zna o njemu; razlikovati se kao nebo i ~, usp. nebo; ni na nebu ni na zemlji, usp. nebo; obećana ~ žuđena zemlja, zemlja bogatstva i sreće, raj na zemlji; prevrnuti 〈i〉 nebo i zemlju, usp. nebo; propasti u zemlju 〈od srama〉 jako se postidjeti (posramiti), doživjeti veliku nelagodu, osjetiti želju da se nestane 〈zbog srama〉; spustiti se na zemlju urazumiti se, otrijezniti se, shvatiti svoje zablude (pogreške); sravniti sa zemljom što razoriti, uništiti do temelja

prid. 〈G zèmljana; odr. zèmljanī, G zèmljanōg(a); ž. zèmljana, s. zèmljano〉 koji je od zemlje [zemljana posuda; zemljani vrč; zemljani nasip]

prid. 〈G zèmljanōg(a); ž. zèmljanā, s. zèmljanō〉 koji se odnosi na zemlju [zemljani radovi]

prid. 〈G zèmljīšnōg(a); ž. zèmljīšnā, s. zèmljīšnō〉 koji se odnosi na zemljište; sin. (agrarni)

im. m. 〈G zèmljīšnīka; mn. N zèmljīšnīci, G zèmljīšnīkā〉 prav. isprava u koju se upisuju podatci o vlasniku, vrsti i veličini zemljišta ili nekretnine; sin. (gruntovnica), zemljišna knjiga v. pod knjiga

prid. 〈G zȅmljišnoknjižnōg(a); ž. zȅmljišnoknjižnā, s. zȅmljišnoknjižnō〉 koji se odnosi na zemljišne knjige

im. s. 〈G zèmljīšta; mn. N zèmljīšta, G zȅmljīštā〉 1. zem. dio Zemljine površine određenih obilježja [brdovito ~; močvarno ~; pjeskovito ~]; sin. (teren), tlo 2. prostor namijenjen obradbi ili izgradnji [građevinsko ~] 3. područje koje je u čijemu posjedu [crkveno ~; gradsko ~; općinsko ~]; sin. zemlja

im. s. 〈G zemljomjérstva〉 zast. v. geodezija

im. m. 〈G zȅmljopīsa〉 1. znanost o Zemlji, pojavama i oblicima na njezinoj površini i uvjetima života na njoj 2. nastavni predmet u kojemu se poučavaju osnovne spoznaje istoimene znanosti; sin. geografija

prid. 〈G zȅmljopīsnōg(a); ž. zȅmljopīsnā, s. zȅmljopīsnō〉 koji se odnosi na zemljopis; sin. geografski

im. ž. 〈G zemljopósjednicē; mn. N zemljopósjednice, G zemljopósjednīcā〉 žena koja posjeduje zemlju, vlasnica zemlje

prid. 〈G zemljopósjedničina; ž. zemljopósjedničina, s. zemljopósjedničino〉 koji pripada zemljoposjednici

prid. 〈G zemljopósjedničkōg(a); ž. zemljopósjedničkā, s. zemljopósjedničkō〉 koji se odnosi na zemljoposjednike

im. m. 〈G zemljopósjednīka, V zemljopósjednīče; mn. N zemljopósjednīci, G zemljopósjednīkā〉 osoba koja posjeduje zemlju, vlasnik zemlje

im. ž. 〈G zemljorádnjē〉 grana poljoprivrede koja se bavi obradbom zemlje; sin. poljodjelstvo, ratarstvo