zažèljeti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàželīm, 3. l. mn. zàželē, imp. zažèli, aor. zažèljeh, prid. r. m. zažèlio, ž. zažèljela, s. zažèljelo, mn. zažèljeli, prid. t. zàželjen〉 1. osjetiti želju da se što dogodi ili dobije [~ bicikl; ~ otići u kino]; sin. poželjeti 2. iskazati komu dobre želje [~ sretan rođendan prijateljici]; sin. poželjeti • zažèljeti se 〈povr.〉 postati željnim onoga čega se dulje nije imalo ili koga se dulje nije vidjelo [~ se kolača; ~ se majke] |
zažmíriti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàžmīrīm, 3. l. mn. zàžmīrē, imp. zažmíri, aor. zažmírih, prid. r. zažmírio〉 1. zatvoriti očne kapke 2. pren. ne htjeti vidjeti neki prekršaj ili loš postupak [Učitelj je zažmirio na njegove izostanke.] |
zažútiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàžūtīm, 3. l. mn. zàžūtē, imp. zažúti, aor. zažútih, prid. r. zažútio, prid. t. zàžūćen〉 1. učiniti što žutim 2. kratko pržiti na vrelome ulju dok ne poprimi žutu boju [~ luk] |
zažútjeti (se) | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zažútīm, 3. l. mn. zažútē, imp. zažúti, aor. zažútjeh, prid. r. m. zažútio, ž. zažútjela, s. zažútjelo, mn. zažútjeli〉 početi žutjeti ili postati žutim [Lišće je zažutjelo.] |
zbíjānje | im. s. 〈G zbíjānja〉 1. nabijanje jednoga uz drugo tiskanjem, stavljanje tako da se ispuni sav prostor; sin. (sabijanje) 2. činjenje čega sažetijim; sin. sažimanje 3. činjenje čega tvrdim ili tvrđim udaranjem ili tiskanjem; sin. nabijanje 4. razg. nastojanje da se zauzme što manje mjesta tiskanjem jednoga uz drugoga; sin. naguravanje, natiskivanje, stiskanje |
zbíjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zbȋjām, 3. l. mn. zbíjajū, imp. zbȋjāj, aor. zbíjah, imperf. zbȋjāh, prid. r. zbíjao, prid. t. zbȋjān〉 1. tiskajući nabijati jedno uz drugo, stavljati tako da se ispuni sav prostor [~ ljude na uski prostor; ~ stvari u torbu]; sin. (sabijati) 2. činiti što sažetijim [~ kulturni program u dvije točke; ~ odgovore u nekoliko riječi]; sin. sažimati 3. udaranjem ili tiskanjem činiti što tvrdim ili tvrđim [~ zemlju]; sin. nabijati • zbíjati se 〈povr.〉 razg. v. naguravati se pod naguravati, natiskivati se pod natiskivati, stiskati se pod stiskati; vidski paranjak: zbiti |
zbílja | im. ž. 〈G zbíljē〉 ono što uistinu postoji [okrutna ~] |
zbȉlja | |
zbȋr | im. m. 1. → zbroj 2. → skup |
zbȋrka | im. ž. 〈G zbȋrkē, DL zbȋrci; mn. N zbȋrke, G zbȋrkā/zbȋrkī〉 1. skup predmeta koji se sustavno skupljaju radi čuvanja, izlaganja i proučavanja [~ umjetničkih slika; ~ povijesnih dokumenata] 2. skup istovrsnih tekstova u jednoj knjizi [~ pjesama; ~ matematičkih zadataka] |
zbȉti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zbȉjēm, 3. l. mn. zbȉjū, imp. zbȋj, aor. zbȉh, prid. r. zbȉo, prid. t. zbìjen〉 1. tiskajući nabiti jedno uz drugo [~ stvari u torbu]; sin. (sabiti) 2. učiniti što sažetijim [~ kulturni program u dvije točke; ~ odgovore u nekoliko riječi]; sin. sažeti, zgusnuti pren. 3. udaranjem ili tiskanjem činiti što tvrdim ili tvrđim [~ zemlju]; sin. nabiti • zbȉti se 〈povr.〉 razg. v. nagurati se pod nagurati, natiskati se pod natiskati; vidski paranjak: zbijati |
zbȉti se | |
zbívānje | im. s. 〈G zbívānja; mn. N zbívānja, G zbívānjā〉 ono što je nastalo kao posljedica kakvih okolnosti |
zbívati se | |
zbližávati | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zblìžāvām, 3. l. mn. zbližávajū, imp. zblìžāvāj, aor. zbližávah, imperf. zblìžāvāh, prid. r. zbližávao, prid. t. zblìžāvān〉 činiti koga bliskim [Zbližava ih ljubav prema glazbi.] • zbližávati se 〈povr.〉 postajati uzajamno bliskim; vidski paranjak: zbližiti |
zblížiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zblȋžīm, 3. l. mn. zblìžujū, imp. zblìžūj, aor. zblížih, prid. r. zblížio, prid. t. zblȋžen〉 učiniti koga bliskim [Zbližila ih je ljubav prema glazbi.] • zblížiti se 〈povr.〉 postati uzajamno bliskim [Zbližili smo se.]; vidski paranjak: zbližavati |
zbog | |
zbȍgom | usk. pozdrav pri rastanku ili odlasku |
zbȍr | im. m. 〈G zbȍra, L zbòru, I zbȍrom; mn. N zbȍrovi, G zbȍrōvā〉 1. sastanak određenoga broja ljudi [javni ~; politički ~]; sin. skup 2. tijelo koje čine osobe koje su iste struke ili istoga položaja [nastavnički ~; biskupski ~; diplomatski ~] 3. skup pjevača ili veliki pjevački sastav [dječji ~; mješoviti ~] |
zbòriti | |
zbȏrnī | prid. 〈G zbȏrnōg(a); ž. zbȏrnā, s. zbȏrnō〉 koji se odnosi na zbor [zborno pjevanje] |
zbórnica | im. ž. 〈G zbórnicē; mn. N zbórnice, G zbórnīcā〉 školska prostorija namijenjena boravku nastavnika |
zbȏrnīk | im. m. 〈G zbȏrnīka; mn. N zbȏrnīci, G zbȏrnīkā〉 knjiga s više različitih tekstova povezanih zajedničkom temom ili namjenom [~ radova o Marku Maruliću; Petrisov ~] |
zbrájānje | im. s. 〈G zbrájānja〉 1. mat. računska operacija u kojoj se jednomu broju ponovljeno dodaje jedinica onoliko puta koliko to određuje drugi broj; sin. (adicija); ant. oduzimanje 2. izvođenje istoimene računske operacije |
zbrájati | |
zbrȉnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zbrȉnēm, 3. l. mn. zbrȉnū, imp. zbrȉni, aor. zbrȉnuh, prid. r. zbrȉnuo, prid. t. zbrȉnūt〉 1. pobrinuti se za koga 2. pomoći komu nakon kakve nesreće, osigurati komu kvalitetne životne uvjete [~ stradale u potresu]; vidski parnjak: zbrinjavati |
zbrȉnūtōst | im. ž. 〈G zbrȉnūtosti, I zbrȉnūtošću/zbrȉnūtosti〉 osobina onoga koji je zbrinut; ant. nezbrinutost |
zbrinjávānje | im. s. 〈G zbrinjávānja〉 pomaganje komu nakon kakve nesreće, osiguravanje komu kvalitetnih životnih uvjeta |
zbrinjávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zbrìnjāvām, 3. l. mn. zbrinjávajū, imp. zbrìnjāvāj, aor. zbrinjávah, imperf. zbrìnjāvāh, prid. r. zbrinjávao, prid. t. zbrìnjāvān〉 1. brinuti se za koga 2. pomagati komu nakon kakve nesreće, osiguravati komu kvalitetne životne uvjete [~ stradale u potresu]; vidski parnjak: zbrinuti |
zbrȉsati | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zbrȉšēm, 3. l. mn. zbrȉšū, imp. zbrȉši, aor. zbrȉsah, prid. r. zbrȉsao, prid. t. zbrȉsān〉 1. 〈prijel.〉 v. izbrisati, obrisati 2. 〈neprijel.〉 a. razg. brzo nestati ili pobjeći komu [~ policiji; ~ u drugu zemlju] b. pren. uništiti koga ili što, učiniti da tko ili što nestane [~ s lica zemlje]; sin. izbrisati pren. |
zbȑka | |
zbrȏj | im. m. 〈G zbrȍja, L zbròju; mn. N zbrȍjevi, G zbrȍjēvā〉 mat. rezultat računske operacije zbrajanja; sin. (suma) |
zbròjiti | |
zbúniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zbȗnīm, 3. l. mn. zbȗnē, imp. zbúni, aor. zbúnih, prid. r. zbúnio, prid. t. zbȗnjen〉 dovesti koga u zabunu ili potaknuti zabunu [~ profesore]; vidski parnjak: zbunjivati • zbúniti se 〈povr.〉 ne moći jasno misliti i zaključivati [~ se pred pločom]; sin. smotati se razg. v. pod smotati, spetljati se razg. v. pod spetljati; sin. smesti |
zbȗnjen | prid. 〈G zbȗnjena; odr. zbȗnjenī, G zbȗnjenōg(a); ž. zbȗnjena, s. zbȗnjeno; komp. zbunjènijī〉 1. koji ne može jasno misliti i zaključivati [~ učenik] 2. koji odražava da tko ne može jasno misliti i zaključivati [~ smiješak] |
zbȗnjeno | pril. 〈komp. zbunjènijē〉 tako da odražava da tko ne može jasno misliti i zaključivati [~ se smješkati] |
zbȗnjenōst | im. ž. 〈G zbȗnjenosti, I zbȗnjenošću/zbȗnjenosti〉 osobina onoga koji je zbunjen ili svojstvo onoga što je zbunjeno |
zbunjívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zbùnjujēm, 3. l. mn. zbùnjujū, imp. zbùnjūj, aor. zbunjívah, imperf. zbùnjīvāh, prid. r. zbunjívao, prid. t. zbùnjīvān〉 dovoditi koga u zabunu ili poticati zabunu [~ profesore]; vidski parnjak: zbuniti |
zdénac | im. m. 〈G zdénca; mn. N zdénci, G zdȇnācā〉 duboka jama iskopana za skupljanje podzemne ili izvorske pitke vode; sin. bunar |
zdȅpast | prid. 〈G zdȅpasta; odr. zdȅpastī, G zdȅpastōg(a); ž. zdȅpasta, s. zdȅpasto; komp. zdepàstijī〉 koji je nizak i širok [~ čovjek; zdepasto tijelo] |
zdȅsna | |
zdjȅla | im. ž. 〈G zdjȅlē; mn. N zdjȅle, G zdjȇlā〉 1. posuda u koju se stavlja jelo za više osoba [~ za juhu; ~ za salatu] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu posudu [pojesti zdjelu salate] |
zdjȅlica | im. ž. 〈G zdjȅlicē; mn. N zdjȅlice, G zdjȅlīcā〉 1. um. mala zdjela 2. pren. količina čega koja stane u malu zdjelu 3. anat. dio tijela omeđen donjom stranom prednjega dijela trbuha, križima i trticom |
zdjȅličnī | prid. 〈G zdjȅličnōg(a); ž. zdjȅličnā, s. zdjȅličnō〉 koji se odnosi na zdjelicu, dio tijela omeđen donjom stranom prednjega dijela trbuha, križima i trticom [zdjelična kost] |
zdrȁv | prid. 〈G zdràva; odr. zdràvī, G zdràvōg(a); ž. zdràva, s. zdrȁvo; komp. zdràvijī〉 1. koji je dobra zdravlja [~ čovjek]; ant. bolestan 2. čije funkcije nisu ugrožene bolešću ili ozljedom [zdravi zubi; zdravo srce]; ant. bolestan, nezdrav 3. koji koristi zdravlju [zdrava hrana; zdrava klima]; ant. nezdrav ♦ živ i ~, usp. živ |
zdrȁvica | im. ž. 〈G zdrȁvicē; mn. N zdrȁvice, G zdrȁvīcā〉 kratak govor uz piće u čiju čast ili u povodu kojega događaja [svadbena ~] |
zdrȃvlje | im. s. 〈G zdrȃvlja〉 stanje organizma pri normalnome radu organa, dobro fizičko i psihičko stanje [čuvati ~; duševno ~; tjelesno ~]; ant. bolest ♦ pucati od zdravlja biti potpuno zdrav, biti dobra zdravlja |
zdrȁvo |