zažèljeti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàželīm, 3. l. mn. zàželē, imp. zažèli, aor. zažèljeh, prid. r. m. zažèlio, ž. zažèljela, s. zažèljelo, mn. zažèljeli, prid. t. zàželjen 1. osjetiti želju da se što dogodi ili dobije [~ bicikl; ~ otići u kino]; sin. poželjeti 2. iskazati komu dobre želje [~ sretan rođendan prijateljici]; sin. poželjeti • zažèljeti se povr. postati željnim onoga čega se dulje nije imalo ili koga se dulje nije vidjelo [~ se kolača; ~ se majke]

zažmíriti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàžmīrīm, 3. l. mn. zàžmīrē, imp. zažmíri, aor. zažmírih, prid. r. zažmírio 1. zatvoriti očne kapke 2. pren. ne htjeti vidjeti neki prekršaj ili loš postupak [Učitelj je zažmirio na njegove izostanke.]

zažútiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàžūtīm, 3. l. mn. zàžūtē, imp. zažúti, aor. zažútih, prid. r. zažútio, prid. t. zàžūćen 1. učiniti što žutim 2. kratko pržiti na vrelome ulju dok ne poprimi žutu boju [~ luk]

zažútjeti (se)

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zažútīm, 3. l. mn. zažútē, imp. zažúti, aor. zažútjeh, prid. r. m. zažútio, ž. zažútjela, s. zažútjelo, mn. zažútjeli početi žutjeti ili postati žutim [Lišće je zažutjelo.]

zbíjānje

im. s. G zbíjānja 1. nabijanje jednoga uz drugo tiskanjem, stavljanje tako da se ispuni sav prostor; sin. (sabijanje) 2. činjenje čega sažetijim; sin. sažimanje 3. činjenje čega tvrdim ili tvrđim udaranjem ili tiskanjem; sin. nabijanje 4. razg. nastojanje da se zauzme što manje mjesta tiskanjem jednoga uz drugoga; sin. naguravanje, natiskivanje, stiskanje

zbíjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbȋjām, 3. l. mn. zbíjajū, imp. zbȋjāj, aor. zbíjah, imperf. zbȋjāh, prid. r. zbíjao, prid. t. zbȋjān 1. tiskajući nabijati jedno uz drugo, stavljati tako da se ispuni sav prostor [~ ljude na uski prostor; ~ stvari u torbu]; sin. (sabijati) 2. činiti što sažetijim [~ kulturni program u dvije točke; ~ odgovore u nekoliko riječi]; sin. sažimati 3. udaranjem ili tiskanjem činiti što tvrdim ili tvrđim [~ zemlju]; sin. nabijati • zbíjati se povr. razg. v. naguravati se pod naguravati, natiskivati se pod natiskivati, stiskati se pod stiskati; vidski paranjak: zbiti

zbílja

im. ž. G zbíljē ono što uistinu postoji [okrutna ~]

zbȉlja

pril. izriče uvjeravanje, upravo tako, u punoj mjeri [Zbilja smo se trudili.; Zbilja je lijepa.]; sin. doista, stvarno, uistinu, zaista

zbȋr

im. m. 1.  zbroj 2.  skup

zbȋrka

im. ž. G zbȋrkē, DL zbȋrci; mn. N zbȋrke, G zbȋrkā/zbȋrkī 1. skup predmeta koji se sustavno skupljaju radi čuvanja, izlaganja i proučavanja [~ umjetničkih slika; ~ povijesnih dokumenata] 2. skup istovrsnih tekstova u jednoj knjizi [~ pjesama; ~ matematičkih zadataka]

zbȉti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbȉjēm, 3. l. mn. zbȉ, imp. zbȋj, aor. zbȉh, prid. r. zbȉo, prid. t. zbìjen 1. tiskajući nabiti jedno uz drugo [~ stvari u torbu]; sin. (sabiti) 2. učiniti što sažetijim [~ kulturni program u dvije točke; ~ odgovore u nekoliko riječi]; sin. sažeti, zgusnuti pren. 3. udaranjem ili tiskanjem činiti što tvrdim ili tvrđim [~ zemlju]; sin. nabiti • zbȉti se povr. razg. v. nagurati se pod nagurati, natiskati se pod natiskati; vidski paranjak: zbijati

zbȉti se

gl. svrš. povr. prez. 3. l. jd. zbȕdē se, 3. l. mn. zbȕdū se, aor. 3. l. jd. zbȋ se, prid. r. zbȉo se nastati kao posljedica kakvih okolnosti; sin. biti, dogoditi se, odigrati se v. pod odigrati, odviti se v. pod odviti; vidski parnjak: zbivati se

zbívānje

im. s. G zbívānja; mn. N zbívānja, G zbívānjā ono što je nastalo kao posljedica kakvih okolnosti

zbívati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. zbȋvā se, 3. l. mn. zbívajū se, aor. 3. l. jd. zbíva se, imperf. 3. l. jd. zbȋvāše se, prid. r. zbívao se nastajati kao posljedica kakvih okolnosti; sin. biti, događati se, odvijati se v. pod odvijati; vidski parnjak: zbiti se

zbližávati

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. zblìžāvām, 3. l. mn. zbližávajū, imp. zblìžāvāj, aor. zbližávah, imperf. zblìžāvāh, prid. r. zbližávao, prid. t. zblìžāvān činiti koga bliskim [Zbližava ih ljubav prema glazbi.] • zbližávati se povr. postajati uzajamno bliskim; vidski paranjak: zbližiti

zblížiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zblȋžīm, 3. l. mn. zblìžujū, imp. zblìžūj, aor. zblížih, prid. r. zblížio, prid. t. zblȋžen učiniti koga bliskim [Zbližila ih je ljubav prema glazbi.] • zblížiti se povr. postati uzajamno bliskim [Zbližili smo se.]; vidski paranjak: zbližavati

zbog

prij. G označuje da je što uzrok čemu [kasniti ~ djece; prosvjedovati ~ odluke]; sin. (glede)  ~ toga ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj zaključnoj rečenici [Umoran sam, ~ toga me ostavi na miru.]; sin. stoga, zato

zbȍgom

usk. pozdrav pri rastanku ili odlasku

zbȍr

im. m. G zbȍra, L zbòru, I zbȍrom; mn. N zbȍrovi, G zbȍrōvā 1. sastanak određenoga broja ljudi [javni ~; politički ~]; sin. skup 2. tijelo koje čine osobe koje su iste struke ili istoga položaja [nastavnički ~; biskupski ~; diplomatski ~] 3. skup pjevača ili veliki pjevački sastav [dječji ~; mješoviti ~]

zbòriti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zbȍrīm, 3. l. mn. zbȍ, imp. zbòri, aor. zbòrih, imperf. zbȍrāh, prid. r. zbòrio, prid. t. zbȍren poet. 1. izražavati ili priopćivati što govorom [mudro ~; ~ tekst napamet]; sin. govoriti, kazivati 2. neprijel. govoriti u svečanim prigodama

zbȏrnī

prid. G zbȏrnōg(a); ž. zbȏrnā, s. zbȏrnō koji se odnosi na zbor [zborno pjevanje]

zbórnica

im. ž. G zbórnicē; mn. N zbórnice, G zbórnīcā školska prostorija namijenjena boravku nastavnika

zbȏrnīk

im. m. G zbȏrnīka; mn. N zbȏrnīci, G zbȏrnīkā knjiga s više različitih tekstova povezanih zajedničkom temom ili namjenom [~ radova o Marku Maruliću; Petrisov ~]

zbrájānje

im. s. G zbrájānja 1. mat. računska operacija u kojoj se jednomu broju ponovljeno dodaje jedinica onoliko puta koliko to određuje drugi broj; sin. (adicija); ant. oduzimanje 2. izvođenje istoimene računske operacije

zbrájati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbrȃjām, 3. l. mn. zbrájajū, imp. zbrȃjāj, aor. zbrájah, imperf. zbrȃjāh, prid. r. zbrájao, prid. t. zbrȃjān mat. izvoditi računsku operaciju zbrajanja; sin. (adirati); ant. oduzimati; vidski parnjak: zbrojiti

zbrȉnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbrȉnēm, 3. l. mn. zbrȉ, imp. zbrȉni, aor. zbrȉnuh, prid. r. zbrȉnuo, prid. t. zbrȉnūt 1. pobrinuti se za koga 2. pomoći komu nakon kakve nesreće, osigurati komu kvalitetne životne uvjete [~ stradale u potresu]; vidski parnjak: zbrinjavati

zbrȉnūtōst

im. ž. G zbrȉnūtosti, I zbrȉnūtošću/zbrȉnūtosti osobina onoga koji je zbrinut; ant. nezbrinutost

zbrinjávānje

im. s. G zbrinjávānja pomaganje komu nakon kakve nesreće, osiguravanje komu kvalitetnih životnih uvjeta

zbrinjávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbrìnjāvām, 3. l. mn. zbrinjávajū, imp. zbrìnjāvāj, aor. zbrinjávah, imperf. zbrìnjāvāh, prid. r. zbrinjávao, prid. t. zbrìnjāvān 1. brinuti se za koga 2. pomagati komu nakon kakve nesreće, osiguravati komu kvalitetne životne uvjete [~ stradale u potresu]; vidski parnjak: zbrinuti

zbrȉsati

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. zbrȉšēm, 3. l. mn. zbrȉšū, imp. zbrȉši, aor. zbrȉsah, prid. r. zbrȉsao, prid. t. zbrȉsān 1. prijel. v. izbrisati, obrisati 2. neprijel. a. razg. brzo nestati ili pobjeći komu [~ policiji; ~ u drugu zemlju] b. pren. uništiti koga ili što, učiniti da tko ili što nestane [~ s lica zemlje]; sin. izbrisati pren.

zbȑka

im. ž. G zbȑ, DL zbȑci nesređeno stanje [Kakva je to ~?; ~ u stanu]; sin. nered; ant. red

zbrȏj

im. m. G zbrȍja, L zbròju; mn. N zbrȍjevi, G zbrȍjēvā mat. rezultat računske operacije zbrajanja; sin. (suma)

zbròjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbrȍjīm, 3. l. mn. zbrȍ, imp. zbròji/zbrȏj, aor. zbròjih, prid. r. zbròjio, prid. t. zbrȍjen mat. izvesti računsku operaciju zbrajanja; sin. (adirati); ant. oduzeti; vidski parnjak: zbrajati

zbúniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbȗnīm, 3. l. mn. zbȗ, imp. zbúni, aor. zbúnih, prid. r. zbúnio, prid. t. zbȗnjen dovesti koga u zabunu ili potaknuti zabunu [~ profesore]; vidski parnjak: zbunjivati • zbúniti se povr. ne moći jasno misliti i zaključivati [~ se pred pločom]; sin. smotati se razg. v. pod smotati, spetljati se razg. v. pod spetljati; sin. smesti

zbȗnjen

prid. G zbȗnjena; odr. zbȗnjenī, G zbȗnjenōg(a); ž. zbȗnjena, s. zbȗnjeno; komp. zbunjènijī 1. koji ne može jasno misliti i zaključivati [~ učenik] 2. koji odražava da tko ne može jasno misliti i zaključivati [~ smiješak]

zbȗnjeno

pril. komp. zbunjènijē tako da odražava da tko ne može jasno misliti i zaključivati [~ se smješkati]

zbȗnjenōst

im. ž. G zbȗnjenosti, I zbȗnjenošću/zbȗnjenosti osobina onoga koji je zbunjen ili svojstvo onoga što je zbunjeno

zbunjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zbùnjujēm, 3. l. mn. zbùnjujū, imp. zbùnjūj, aor. zbunjívah, imperf. zbùnjīvāh, prid. r. zbunjívao, prid. t. zbùnjīvān dovoditi koga u zabunu ili poticati zabunu [~ profesore]; vidski parnjak: zbuniti

zdénac

im. m. G zdénca; mn. N zdénci, G zdȇnācā duboka jama iskopana za skupljanje podzemne ili izvorske pitke vode; sin. bunar

zdȅpast

prid. G zdȅpasta; odr. zdȅpastī, G zdȅpastōg(a); ž. zdȅpasta, s. zdȅpasto; komp. zdepàstijī koji je nizak i širok [~ čovjek; zdepasto tijelo]

zdȅsna

pril. s desne strane [Zdesna je cesta.]; sin. desno; ant. lijevo, slijeva

zdjȅla

im. ž. G zdjȅ; mn. N zdjȅle, G zdjȇ 1. posuda u koju se stavlja jelo za više osoba [~ za juhu; ~ za salatu] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu posudu [pojesti zdjelu salate]

zdjȅlica

im. ž. G zdjȅlicē; mn. N zdjȅlice, G zdjȅlīcā 1. um. mala zdjela 2. pren. količina čega koja stane u malu zdjelu 3. anat. dio tijela omeđen donjom stranom prednjega dijela trbuha, križima i trticom

zdjȅličnī

prid. G zdjȅličnōg(a); ž. zdjȅličnā, s. zdjȅličnō koji se odnosi na zdjelicu, dio tijela omeđen donjom stranom prednjega dijela trbuha, križima i trticom [zdjelična kost]

zdrȁv

prid. G zdràva; odr. zdràvī, G zdràvōg(a); ž. zdràva, s. zdrȁvo; komp. zdràvijī 1. koji je dobra zdravlja [~ čovjek]; ant. bolestan 2. čije funkcije nisu ugrožene bolešću ili ozljedom [zdravi zubi; zdravo srce]; ant. bolestan, nezdrav 3. koji koristi zdravlju [zdrava hrana; zdrava klima]; ant. nezdrav ♦ živ i ~, usp. živ

zdrȁvica

im. ž. G zdrȁvicē; mn. N zdrȁvice, G zdrȁvīcā kratak govor uz piće u čiju čast ili u povodu kojega događaja [svadbena ~]

zdrȃvlje

im. s. G zdrȃvlja stanje organizma pri normalnome radu organa, dobro fizičko i psihičko stanje [čuvati ~; duševno ~; tjelesno ~]; ant. bolest ♦ pucati od zdravlja biti potpuno zdrav, biti dobra zdravlja

zdrȁvo

pril. 1. tako da koristi zdravlju [~ se hraniti]; ant. nezdravo 2. na način koji odaje dobro zdravlje [~ izgledati]; ant. bolesno ♦ uzeti (primiti) ~ za gotovo što prihvatiti što bez razmišljanja

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga