im. m. 〈G zȅmljotrēsa; mn. N zȅmljotrēsi, G zȅmljotrēsā〉 v. potres

im. m. 〈G zȅmljovīda; mn. N zȅmljovīdi, G zȅmljovīdā〉 zem. pojednostavnjeni i umanjeni prikaz Zemlje ili njezina dijela na ravnoj plohi [topografski ~]; sin. (karta)

prid. 〈G zȅmnōg(a); ž. zȅmnā, s. zȅmnō〉 koji se nalazi u dubljim slojevima Zemlje [~ plin]

im. ž. 〈G zemùnicē; mn. N zemùnice, G zemùnīcā〉 nastamba ukopana u zemlju i prekrivena slojevima pruća, lišća i zemlje

prid. 〈G zemùničkōg(a); ž. zemùničkā, s. zemùničkō〉 koji se odnosi na zemunice

im. m. 〈G zeníta; mn. N zeníti, G zenítā〉 1. astr. prividna točka na nebeskoj sferi koja je točno iznad glave motritelja 2. pren. najviša točka čega [u zenitu slave]

prid. 〈G zènītnōg(a); ž. zènītnā, s. zènītnō〉 koji se odnosi na zenit

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zébem, 3. l. mn. zébū, imp. zébi, aor. zéboh, imperf. zébljāh, prid. r. m. zȇbao, ž. zébla, s. zȇblo, mn. zȇbli, pril. s. zébūći, pril. p. zȇbāvši〉 trpjeti studen ili hladnoću, biti izložen jakoj hladnoći [Ruke mi zebu.]

im. m. 〈G zȅrdāva; mn. N zȅrdāvi, G zȅrdāvā〉 zool. mala zvijer izdužena tijela i smećkasta krzna koje zimi postaje bijelo, ali je vrh repa uvijek crn

im. m. 〈G zȅta, V zȅte; mn. N zȅtovi, G zȅtōvā〉 1. kćerin muž 2. sestrin muž; sin. kunjad pokr., šogor razg.

im. s. 〈G zȅzānja〉 žarg. zbijanje šala na čiji račun, podmetanje u šali; sin. zafrkancija razg., zafrkavanje razg., zavitlavanje razg.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȅzām, 3. l. mn. zȅzajū, imp. zȅzāj, aor. zȅzah, imperf. zȅzāh, prid. r. zȅzao, prid. t. zȅzān〉 žarg. šaliti se na čiji račun, podmetati komu u šali [~ mlađega brata]; vidski parnjak: zeznuti • zȅzati se 〈povr.〉 žarg. zabavljati se s kim zbijajući šale [~ se s društvom]; sin. zafrkavati razg., zavitlavati razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȅznēm, 3. l. mn. zȅznū, imp. zȅzni, aor. zȅznuh, prid. r. zȅznuo, prid. t. zȅznūt〉 žarg. našaliti se na čiji račun, podmetnuti komu u šali [~ mlađega brata]; sin. zafrknuti razg.; vidski parnjak: zezati • zȅznuti se 〈povr.〉 razg. v. prevariti se pod prevariti

im. s. 〈G zgȁrīšta; mn. N zgȁrīšta, G zgȁrīštā〉 mjesto na kojemu je bio požar, ostatci nakon požara; sin. (garište)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgȁzīm, 3. l. mn. zgȁzē, imp. zgȁzi, aor. zgȁzih, prid. r. zgȁzio, prid. t. zgȁžen〉 gazeći nogom uništiti ili stisnuti što [~ cvijeće; ~ travu]

im. m. 〈G zglòba; mn. N zglòbovi, G zglȍbōvā〉 1. anat. pokretni spoj između kosti 2. tehn. mjesto u kojemu se spajaju dijelovi stroja [klizni ~; mehanički ~]

prid. 〈G zglȍbnōg(a); ž. zglȍbnā, s. zglȍbnō〉 koji se odnosi na zglob ili koji ima zglob [~ obruč]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgnjȇčīm, 3. l. mn. zgnjȇčē, imp. zgnjéči, aor. zgnjéčih, prid. r. zgnjéčio, prid. t. zgnjȇčen〉 gnječeći stisnuti, pritisnuti što da bude mekše, da pusti sok ili da smanji obujam [~ grožđe]

im. ž. 〈G zgȍdē; mn. N zgȍde, G zgȏdā〉 1. zanimljiv događaj iz života [~ iz djetinjstva]; sin. dogodovština 2. povoljan trenutak [Sad je ~.]; sin. prigoda, prilika ♦ od zgode do zgode povremeno, od prilike do prilike

prid. 〈G zgòdna; odr. zgȍdnī, G zgȍdnōg(a); ž. zgòdna, s. zgȍdno; komp. zgòdnijī〉 1. koji lijepo izgleda ili se sviđa drugima [~ mladić; zgodna djevojka] 2. koji dobro odgovara prilikama, cilju ili namjeni [doći u zgodno vrijeme]; sin. prikladan; ant. nezgodan

im. m. 〈G zgodítka; mn. N zgodítci, G zgòdītākā〉 1. novac koji se dobiva u igrama na sreću [~ na lutriji]; sin. dobitak 2. sp. pogodak koji se postiže ubacivanjem lopte ili pločice u vrata; sin. gol² 3. pren. neočekivana korist, više od onoga čemu se tko nada ili što tko zaslužuje [on je za nju pravi ~]; sin. dobitak ♦ glavni ~ ono najvažnije, najveći životni dobitak (uspjeh)

pril. 〈komp. zgòdnijē〉 1. tako da lijepo izgleda ili se sviđa drugima 2. tako da odgovara prilikama, cilju ili namjeni [~ se odjenuti]; sin. prikladno; ant. nezgodno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgrȁbīm, 3. l. mn. zgrȁbē, imp. zgrȁbi, aor. zgrȁbih, prid. r. zgrȁbio, prid. t. zgrȁbljen〉 1. hitrom kretnjom grubo uhvatiti koga ili što [~ loptu]; sin. dograbiti 2. pren. doći do čega na brzinu ili u pravi čas [~ priliku]

im. ž. 〈G zgrȁdē; mn. N zgrȁde, G zgrȃdā〉 građevina u kojoj ima više stanovnika ili u kojoj se obavlja kakva poslovna ili javna djelatnost [upravna ~; školska ~; ~ općine; stambena ~]

im. ž. 〈G zgradùrinē; mn. N zgradùrine, G zgradùrīnā〉 uv. velika ružna zgrada

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgrȁnēm, 3. l. mn. zgrȁnū, imp. zgràni, aor. zgrànuh, prid. r. zgrànuo, prid. t. zgrȁnūt〉 jako i neugodno iznenaditi • zgrànuti se 〈povr.〉 postati jako i neugodno iznenađenim i to pokazati [~ se nad čijim ponašanjem]; sin. snebiti se

im. s. 〈G zgrážānja〉 žestoko negodovanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zgrȃžām se, 3. l. mn. zgrážajū se, imp. zgràžāj se, aor. zgražáh se, imperf. zgrȃžāh se, prid. r. zgrážao se〉 biti jako i neugodno iznenađenim i to pokazivati [~ nad čijim ponašanjem]; sin. snebivati se, (zgražavati se)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zgràžāvām se, 3. l. mn. zgražávajū se, imp. zgràžāvāj se, aor. zgražávah se, imperf. zgràžāvāh se, prid. r. zgražávao se〉 v. zgražati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgȑbīm, 3. l. mn. zgȑbē, imp. zgȑbi, aor. zgȑbih, prid. r. zgȑbio, prid. t. zgȑbljen〉 iskriviti u obliku grbe (o leđima, ramenima) • zgȑbiti se 〈povr.〉 iskriviti leđa, poviti leđa prema naprijed; sin. pogrbiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgȑčīm, 3. l. mn. zgȑčē, imp. zgȑči, aor. zgȑčih, prid. r. zgȑčio, prid. t. zgȑčen〉 snažnim trzajem stisnuti (o dijelovima tijela) [~ noge; ~ šake] • zgȑčiti se 〈povr.〉 snažnim trzajem stisnuti cijelo tijelo [~ se od bola]

im. ž. 〈G zgȑčkē, DL zgȑčki〉 sp. skok preko kozlića zgrčenih nogu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgȓnēm, 3. l. mn. zgȓnū, imp. zgŕni, aor. zgŕnuh, prid. r. zgŕnuo, prid. t. zgȓnūt〉 1. skupiti, prikupiti na jedno mjesto, nabaciti na gomilu [~ lišće na hrpu] 2. neumjereno skupiti velike količine čega, stvoriti zalihe [~ hranu; ~ novac] 3. pren. steći kakvu vrijednost [~ bogatstvo]; vidski paranjak: zgrtati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zgrȏzīm, 3. l. mn. zgrȏzē, imp. zgrózi, aor. zgrózih, prid. r. zgrózio, prid. t. zgrȏžen〉 jako i neugodno iznenaditi • zgróziti se 〈povr.〉 postati jako i neugodno iznenađenim i to pokazati [~ se nad čijim ponašanjem]; sin. snebiti se

im. s. 〈G zgȑtānja〉 neumjereno skupljanje velikih količina čega, stvaranje zaliha

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgȑćēm, 3. l. mn. zgȑćū, imp. zgr̀ći, aor. zgr̀tah, imperf. zgȑtāh, prid. r. zgr̀tao, prid. t. zgȑtān〉 1. skupljati, prikupljati na jedno mjesto, nabacivati na gomilu [~ lišće na hrpu] 2. neumjereno skupljati velike količine čega, stvarati zalihe [~ hranu; ~ novac] 3. pren. stjecati kakvu materijalnu vrijednost [~ bogatstvo]; vidski paranjak: zgrnuti

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. zgrȕšā se, 3. l. mn. zgrȕšajū se, aor. 3. l. jd. zgrȕša se, prid. r. zgrùšao se, prid. t. zgrȕšān〉 1. pretvoriti se u ugruške [Krv se zgrušala.; Mlijeko se zgrušalo.] 2. kem. prijeći iz tekućega stanja u čvrsto; sin. (koagulirati); vidski paranjak: zgrušavati se

im. s. 〈G zgrušávānja〉 1. pretvaranje u ugrušak 2. kem. prelazak iz tekućega u čvrsto agregacijsko stanje; sin. (koagulacija); sin. grušanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. zgrùšāvā se, 3. l. mn. zgrušávajū se, aor. 3. l. jd. zgrušáva se, imperf. 3. l. jd. zgrùšāvāše se, prid. r. zgrušávao se〉 1. pretvarati se u ugruške [Krv se zgrušava.; Mlijeko se zgrušava.] 2. kem. prelaziti iz tekućega stanja u čvrsto; sin. (koagulirati); sin. grušati se; vidski paranjak: zgrušati se

im. s. 〈G zgusnúća〉 fiz. prelazak tvari iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje; sin. kondenzacija, ukapljivanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgȕsnēm, 3. l. mn. zgȕsnū, imp. zgȕsni, aor. zgȕsnuh, prid. r. zgȕsnuo, prid. t. zgȕsnūt〉 1. učiniti što gustim ili gušćim [~ varivo]; ant. razrijediti 2. pren. učiniti što sažetijim [~ kulturni program u dvije točke; ~ odgovore u nekoliko riječi]; sin. sažeti, zbiti • zgȕsnuti se 〈povr.〉 1. postati gustim ili gušćim [Puding se zgusnuo.] 2. prijeći iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje; sin. kondenzirati; Vidski parnjaci: zgušnjavati, zgušnjivati

im. s. 〈G zgušnjávānja〉 1. činjenje gustim ili gušćim; ant. razrjeđivanje 2. postajanje gustim ili gušćim; sin. zgušnjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgùšnjāvām, 3. l. mn. zgušnjávajū, imp. zgùšnjāvāj, aor. zgušnjávah, imperf. zgùšnjāvāh, prid. r. zgušnjávao, prid. t. zgùšnjāvān〉 1. činiti što gustim ili gušćim [~ varivo]; ant. razrjeđivati 2. pren. činiti što sažetim, manjim ili kraćim [~ tekst] • zgušnjávati se 〈povr.〉 1. postajati gustim ili gušćim [Kaša se zgušnjavala.] 2. prelaziti iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje; sin. kondenzirati; sin. zgušnjivati; vidski paranjak: zgusnuti

im. s. 〈G zgušnjívānja〉 usp. zgušnjavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgùšnjujēm, 3. l. mn. zgùšnjujū, imp. zgùšnjūj, aor. zgušnjívah, imperf. zgùšnjīvāh, prid. r. zgušnjívao, prid. t. zgùšnjīvān〉 usp. zgušnjavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zgȕžvām, 3. l. mn. zgȕžvajū, imp. zgȕžvāj, aor. zgȕžvah, prid. r. zgȕžvao, prid. t. zgȕžvān〉 1. stišćući i gnječeći uništiti oblik čemu [~ papir] 2. nošenjem ili neprilagođenom uporabom napraviti nabore na odjeći ili tkanini [~ suknju; ~ zastore]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȋbām/zȋbljēm, 3. l. mn. zíbajū/zȋbljū, imp. zȋbāj/zíblji, aor. zíbah, imperf. zȋbāh, prid. r. zíbao, prid. t. zȋbān〉 laganim pokretima ravnomjerno pomicati koga ili što naprijed i natrag ili lijevo i desno [~ dijete]; sin. ljuljati, njihati

im. m. 〈G zȋda, L zídu; mn. N zȉdovi, G zȉdōvā〉 1. uspravni dio građevine, obično od čvrstoga gradiva, služi kao podloga krovnoj konstrukciji ili kao pregrada unutrašnjih prostora [vanjski ~; unutrašnji ~; nosivi ~; pregradni ~] 2. zidana ograda od cigle, kamena ili betona [vrtni ~; dvorišni ~] ◇ zvučni ~ fiz. nagli porast aerodinamičkoga otpora pri kretanju tijela brzinom koja se približava brzini zvuka ♦ između četiri zida u sobi, u svojemu domu, u zatvorenoj prostoriji; pritisnuti (pritjerati i sl.) koga uza ~ učiniti pritisak na koga, dovesti koga u tešku situaciju