im. s. 〈G zídānja〉 podizanje kakve građevine od čvrstoga gradiva

im. m. 〈G zidára, V zȉdāru/zȉdāre; mn. N zidári, G zidárā〉 obrtnik ili radnik koji zida ◇ slobodni ~ pripadnik masonstva; sin. mason

prid. 〈G zidáreva; ž. zidáreva, s. zidárevo〉 koji pripada zidaru; sin. zidarov

im. ž. 〈G zidàricē; mn. N zidàrice, G zidàrīcā〉 obrtnica ili radnica koja zida

prid. 〈G zidàričina; ž. zidàričina, s. zidàričino〉 koji pripada zidarici

prid. 〈G zidárova; ž. zidárova, s. zidárovo〉 usp. zidarev

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȋdām, 3. l. mn. zídajū, imp. zȋdāj, aor. zídah, imperf. zȋdāh, prid. r. zídao, prid. t. zȋdān〉 podizati kakvu građevinu od čvrstoga gradiva [~ betonski most; ~ kuću od cigala]

im. ž. 〈G zìdinē; mn. N zìdine, G zȉdīnā〉 1. uv. veliki zid 2. 〈mn.〉 v. bedem

im. ž. 〈G zigòtē; mn. N zigòte, G zigótā〉 biol. stanica nastala spajanjem dviju gameta

im. m. 〈G ziguráta; mn. N ziguráti, G zigurátā〉 grad., hist. hram u obliku terasastoga ili stepeničastoga tornja tipičan za Mezopotamiju

im. s. 〈G zijévānja〉 1. duboko udisanje i izdisanje širenjem usne šupljine 2. pren. glupo gledanje, gledanje s nerazumijevanjem

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zijȇvām, 3. l. mn. zijévajū, imp. zijȇvāj, aor. zijévah, imperf. zijȇvāh, prid. r. zijévao〉 1. šireći usnu šupljinu duboko udisati i izdisati [~ od dosade; ~ od umora]; vidski parnjak: zijevnuti 2. pren. gledati glupo i s nerazumijevanjem

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zijȇvnēm, 3. l. mn. zijȇvnū, imp. zijévni, aor. zijévnuh, prid. r. zijévnuo〉 šireći usnu šupljinu duboko udahnuti i izdahnuti [~ od dosade; ~ od umora]; vidski parnjak: zijevati

im. ž. 〈G zímē, D zȋmi, A zȋmu; mn. N zȋme, G zímā, DLI zímama〉 1. godišnje doba koje počinje 22. prosinca i traje do 21. ožujka [oštra ~; blaga ~]; ant. ljeto 2. razg. v. hladnoća, studen poet. ♦ ciča ~ velika hladnoća (studen); nema zime 〈za koga, za što〉 nema opasnosti 〈za koga, za što〉, sve je u najboljemu redu

pril. razg. v. hladno

pril. tijekom zime, u zimsko doba; ant. ljeti

im. ž. 〈G zímnicē; mn. N zímnice, G zímnīcā〉 hrana spremljena za zimu

im. m. 〈G zȉmolēza; mn. N zȉmolēzi, G zȉmolēzā〉 bot. grmolika biljka čiji su plodovi otrovne crne i sjajne okrugle bobice koje rastu na vrhovima grančica; sin. kalina

im. s. 〈G zimòvalīšta; mn. N zimòvalīšta, G zimòvalīštā〉 mjesto u kojemu se zimuje; ant. ljetovalište

im. s. 〈G zimòvānja〉 zimski odmor izvan stalnoga mjesta boravka; ant. ljetovanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zìmujēm, 3. l. mn. zìmujū, imp. zìmūj, aor. zimòvah, imperf. zìmovāh, prid. r. zimòvao〉 provoditi zimski odmor izvan stalnoga mjesta boravka [~ na moru; ~ u planinama]; ant. ljetovati

im. ž. 〈G zȉmōvkē, DL zȉmōvki; mn. N zȉmōvke, G zȉmōvkā/zȉmōvkī〉 zool. ptica pjevica kratka kljuna crnosive boje i bijele trtice te crvene donje strane tijela u mužjaka, a smeđe u ženke

prid. 〈G zȋmskōg(a); ž. zȋmskā, s. zȋmskō〉 koji se odnosi na zimu; ant. ljetni

pril. prošle ili ove zime; ant. ljetos

prid. 〈G zȉmzelena; odr. zȉmzelenī, G zȉmzelenōg(a); ž. zȉmzelena, s. zȉmzeleno〉 bot. koji zimi ostaje zelen, do izbijanja novih listova sljedeće godine

im. ž. 〈G zȉpkē, DL zȉpci; mn. N zȉpke, G zȉbākā/zȋpkā/zȉpkī〉 v. kolijevka

im. m. 〈G zírka; mn. N zírci, G zȋrākā〉 otvor na vratima stana kroz koji se iznutra gleda tko je pred vratima; sin. špijunka razg.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zjápī, 3. l. mn. zjápē, aor. 3. l. jd. zjȃpi, imperf. 3. l. jd. zjápljāše, prid. r. zjápio〉 ◇ ~ prazan biti neočekivano i neželjeno prazan [Dvorana već godinama zjapi prazna.; Hoteli zjape prazni.]

im. ž. 〈G zjȅnē; mn. N zjȅne, G zjȇnā〉 v. zjenica

im. ž. 〈G zjȅnicē; mn. N zjȅnice, G zjȅnīcā〉 anat. okrugli otvor u sredini očne šarenice; sin. (zjena) ♦ čuvati koga, što kao zjenicu oka 〈svoga〉 brižljivo čuvati koga, što, paziti na koga, na što

prid. 〈G zlàćana; odr. zlàćanī, G zlàćanōg(a); ž. zlàćana, s. zlàćano〉 poet. koji ima zlatan odsjaj [zlaćana boja kose; zlaćana haljina]; sin. zlatast

prid. 〈G zlátna; odr. zlȃtnī, G zlȃtnōg(a); ž. zlátna, s. zlátno; komp. zlàtnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji je od zlata ili sadržava zlato [~ prsten; zlatna šipka] 2. koji je boje zlata [zlatni pojas] 3. pren. a. koji je vrijedan, koristan i spretan [zlatne ruke] b. koji je dobar i mio [zlatno dijete] c. koji je iznimno dobar, povoljan, plodan ili dugotrajan [zlatno doba kinematografije; zlatna prilika]

im. m. 〈G zlatára, V zlȁtāru/zlȁtāre; mn. N zlatári, G zlatárā〉 obrtnik koji izrađuje nakit od zlata i drugih plemenitih kovina

prid. 〈G zlatáreva; ž. zlatáreva, s. zlatárevo〉 koji pripada zlataru; sin. zlatarov

prid. 〈G zlatárova; ž. zlatárova, s. zlatárovo〉 usp. zlatarev

prid. 〈G zlȁtasta; odr. zlȁtastī, G zlȁtastōg(a); ž. zlȁtasta, s. zlȁtasto〉 koji ima zlatan odsjaj [zlatasta boja kose; zlatasta haljina]; sin. zlaćan poet.

im. ž. 〈G zlàticē; mn. N zlàtice, G zlȁtīcā〉 bot. šumska biljka iz porodice žabnjaka mesnatih listova i sitnih sjajnih žutih cvjetova razmaknutih latica ◇ krumpirova ~ zool. kornjaš zaobljena tijela koji se najčešće hrani krumpirovim lišćem

im. m. 〈G zlatinjáka; mn. N zlatinjáci, G zlatinjákā〉 bot. niska paprat mesnatih zelenih listova

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zlȃtīm, 3. l. mn. zlȃtē, imp. zláti, aor. zlátih, imperf. zlátijāh/zlȃćāh, prid. r. zlátio, prid. t. zlȃćen〉 poet. prekrivati što zlatnim sjajem [Sunce je zlatilo njezinu kosu.] • zlátiti se 〈povr.〉 pren. sjajiti se zlatnom bojom [U travi se zlate cvjetovi.]

im. m. 〈G zlȃtnīka; mn. N zlȃtnīci, G zlȃtnīkā〉 zlatni novac; sin. cekin, dukat

prid. 〈G zlatnožúta; odr. zlátnožūtī, G zlátnožūtōg(a); ž. zlatnožúta, s. zlatnožúto〉 koji je boje između zlatne i žute

im. s. 〈G zlȃta; mn. N zlȃta, G zlȃtā〉 1. kem. 〈jd.〉 kemijski element (Au), često se pojavljuje sam, plemenita žuta teška kovina jaka sjaja, upotrebljava se u izradbi ukrasnih predmeta 2. 〈jd.〉 predmeti od istoimenoga kemijskog elementa, npr. nakit, zlatnici i dr. [imati novac i ~] 3. pren. draga i mila osoba [Zlato moje!]; sin. sunašce pren., sunce pren. ♦ platiti suhim zlatom 〈što〉 skupo platiti što; zlata vrijedan dragocjen, veoma vrijedan, neobično važan

prid. 〈G zlatòkrila; odr. zlatòkrilī, G zlatòkrilōg(a); ž. zlatòkrila, s. zlatòkrilo〉 koji ima zlatna krila [utva zlatokrila]

prid. 〈G zlatònosna; odr. zlatònosnī, G zlatònosnōg(a); ž. zlatònosna, s. zlatònosno〉 u kojemu ima zlata [zlatonosna žila]

im. ž. 〈G zlatòokē, DL zlatòoki; mn. N zlatòoke, G zlatòōkā/zlatòokī〉 kukac zelene ili smeđe boje, zlatnih očiju, dugih ticala i dugih prozirnih mrežastih krila; sin. ušenjkar

im. ž. 〈G zlatòtopkē, DL zlatòtopki; mn. N zlatòtopke, G zlatòtōpkā/zlatòtopkī〉 kem. smjesa koncentrirane klorovodične i koncentrirane dušične kiseline koja otapa zlato i platinu

prid. 〈G zlȃtova; ž. zlȃtova, s. zlȃtovo〉 kem. 1. koji pripada zlatu [~ atom] 2. koji sadržava zlato [~ oksid]

im. ž. 〈G zlatòvranē; mn. N zlatòvrane, G zlatòvrānā〉 zool. ptica selica snažna duga kljuna te plava perja na glavi i trbuhu i crvenosmeđa perja na leđima i krilima koja se glasa poput vrane