bòdōvnī

prid. G bòdōvnōg(a); ž. bòdōvnā, s. bòdōvnō koji se odnosi na bodove [~ prag]

bȍdriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bȍdrīm, 3. l. mn. bȍdrē, imp. bȍdri, aor. bȍdrih, imperf. bȍdrāh, prid. r. bȍdrio, prid. t. bȍdren v. hrabriti, ohrabrivati, sokoliti

bòēm

im. m. G boéma, V bȍēmu; mn. N boémi, G boémā 1. hist. mladi umjetnik slobodnijega ponašanja u drugoj polovici 19. stoljeća 2. pren. muškarac slobodnijega ponašanja svojstvenoga mladim umjetnicima u drugoj polovici 19. stoljeća

bòēmka

im. ž. G bòēmkē, DL bòēmki; mn. N bòēmke, G bòēmkā/bòēmkī 1. hist. mlada umjetnica slobodnijega ponašanja u drugoj polovici 19. stoljeća 2. pren. žena slobodnijega ponašanja svojstvenoga mladim umjetnicama u drugoj polovici 19. stoljeća

bòēmskī

prid. G bòēmskōg(a); ž. bòēmskā, s. bòēmskō koji se odnosi na boeme [~ život]

bòfōr

im. m. G bofóra, I bofórom; mn. N bofóri, G bofórā met. mjerna jedinica za jačinu i brzinu vjetra u Beaufortovoj ljestvici

bȏg

im. m. G bȍga, V bȍže; mn. N bȍgovi/bȍzi, G bȍgōvā/bȏ 1. nadnaravno nevidljivo i sveto biće u koje vjeruju i koje štuju pripadnici različitih religija 2. jd. rel. (Bȏg) u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista [vjerovati u Boga]; sin. Gospod, Stvoritelj v. pod stvoritelj, Svevišnji v. pod svevišnji, Svemogući v. pod svemogući, Tvorac v. pod tvorac ♦ ~ bogova 1. izvrstan, odličan 2. izvrsno, odlično; ~ i batina osoba koja vodi glavnu riječ, osoba koja odlučuje i koje se drugi boje; bogu iza leđa (za leđima, iza nogu) veoma daleko, na zabačenu mjestu; gdje je ~ (vrag) rekao laku noć veoma daleko, na zabačenu mjestu; i (pa) ~! i gotovo, i ništa više, i gotova (svršena) stvar; kad (dok) je još Bog po zemlji hodao veoma davno, u dobra stara vremena; kako ~ zapovijeda kako treba, kako se očekuje; kao mali ~ [živjeti i sl.] lagodno, bezbrižno, u obilju [živjeti i sl.]; ko ~ 1. izvrstan, odličan 2. odlično, izvrsno; kojega (koga) boga (vraga), usp. vrag; koji ti je ~ (vrag) što ti je, što se s tobom događa; krasti bogu dane ljenčariti, ne baviti se ničim korisnim; ne daj Bože 1. kojim slučajem, slučajno 2. nikako, ni u kojemu slučaju; ništa pod milim bogom apsolutno ništa; ni za boga nikako, ni u kojemu slučaju; otići Bogu na istinu (račun) umrijeti; pitaj boga ne znam, nemam pojma; ubiti boga u kome prebiti koga; sačuvaj Bože 1. nikako, ni govora 2. strašan, u lošemu stanju, ispod svake razine; to je Bogu za plakati to je žalosno, to je tužno; ubij Bože 1. veoma loš, ne može biti gori 2. veoma loše, ne može biti gore; uhvatiti boga za bradu napraviti (postići) nešto što se činilo nemogućim, učiniti (postići) nešto o čemu drugi maštaju; vidjet ćeš ti svoga boga bit ćeš kažnjen; snosit ćeš posljedice; za bogove odličan, izvrstan, lijep

bógac

im. m. G bókca, V bȏkče; mn. N bókci, G bȏgācā razg. v. jadnik, siromah, sirotan

bògat

prid. G bògata; odr. bògatī, G bògatōg(a); ž. bògata, s. bògato; komp. bogàtijī 1. koji ima mnogo novca, dobara ili drugih vrijednosti [~ čovjek]; sin. imućan; ant. siromašan 2. čija je količina velika, kojega ima mnogo [~ obrok]; sin. izdašan, obilan; ant. mršav pren., oskudan, siromašan 3. koji donosi velik urod [bogata žetva] 4. koji nešto sadržava u velikoj količini [jelo bogato vitaminima] 5. pren. koji je jako vrijedan i sastoji se od mnogo raznovrsnih sastavnica [bogata književnost]

bogàtāš

im. m. G bogatáša, V bȍgatāšu; mn. N bogatáši, G bogatášā osoba koja je bogata, koja ima mnogo novca ili vrijednih stvari; ant. bogac razg., siromah, sirotan

bogatàšica

im. ž. G bogatàšicē; mn. N bogatàšice, G bogatàšīcā žena koja je bogata, koja ima mnogo novca ili vrijednih stvari; ant. bogica razg., siromahinja, siromašica, sirotica

bogatàšičin

prid. G bogatàšičina; ž. bogatàšičina, s. bogatàšičino koji pripada bogatašici; ant. bogičin razg., siromahinjin, siromašičin, sirotičin

bogàtāškī

prid. G bogàtāškōg(a); ž. bogàtāškā, s. bogàtāškō koji se odnosi na bogataše [~ sin]

bògatiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bògatīm, 3. l. mn. bògatē, imp. bògati, aor. bògatih, imperf. bògaćāh, prid. r. bògatio, prid. t. bògaćen činiti koga bogatim ili još bogatijim • bògatiti se povr. postajati bogatim [~ se radom]; sin. obogaćivati se v. pod obogaćivati

bògatstvo

im. s. G bògatstva; mn. N bògatstva, G bògatstāvā/bògātstvā 1. stanje onoga koji je bogat [živjeti u bogatstvu]; sin. blagostanje, obilje, raskoš; ant. bijeda, neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo 2. velika količina novca ili vrijednih predmeta [Stekao je ~.] 3. velika raznolikost [~ boja; ~ riječi]; sin. obilje, raskoš; ant. siromaštvo

bògica

im. ž. G bògicē; mn. N bògice, G bȍgīcā razg. v. jadnica, siromahinja, siromašica, sirotica

bògičin

prid. G bògičina; ž. bògičina, s. bògičino razg. v. jadničin, siromahinjin, siromašičin, sirotičin

bòginja

im. ž. G bòginjē; mn. N bòginje, G bȍgīnjā v. božica

bòginje

im. pl. t. ž. G bȍgīnjā med. virusna zarazna bolest popraćena kožnim osipom ili krastama  male ~ razg. v. ospice; velike ~ virusna zarazna bolest, simptomi su joj gnojni osip i visoka temperatura; sin. (variola)

bòginjin

prid. G bòginjina; ž. bòginjina, s. bòginjino v. božičin

bogobòjāzan

prid. G bogobòjāzna; odr. bogobòjāznī, G bogobòjāznōg(a); ž. bogobòjāzna, s. bogobòjāzno; komp. bogobojàznijī 1. koji se boji Boga [~ čovjek] 2. koji odražava čiji strah od Boga [bogobojazno ponašanje]

bogobòjāznōst

im. ž. G bogobòjāznosti, I bogobòjāznošću/bogobòjāznosti osobina onoga koji je bogobojazan ili svojstvo onoga što je bogobojazno

bȍgohūlan

prid. G bȍgohūlna; odr. bȍgohūlnī, G bȍgohūlnōg(a); ž. bȍgohūlna, s. bȍgohūlno; komp. bogohùlnijī koji huli, psuje i vrijeđa Boga

Bogojávljenje

im. s. G Bogojávljenja rel. kršćanski blagdan koji se slavi 6. siječnja u spomen na Božju objavu čovječanstvu u ljudskome liku; sin. Sveta tri kralja v. pod kralj

bogòmolja

im. ž. G bogòmoljē; mn. N bogòmolje, G bogòmōljā građevina ili prostor u kojemu se obavljaju javni religijski obredi; sin. Božji hram v. pod hram, crkva

bogòmōljka

im. ž. G bogòmōljkē, DL bogòmōljki; mn. N bogòmōljke, G bogòmōljkā/bogòmōljkī zool. grabežljivi ravnokrilac zelene boje, trokutaste glave, velikih očiju i tijela koje nalikuje na grančicu

Bogoròdica

im. ž. G Bogoròdicē rel. majka Isusa Krista; sin. Blažena Djevica Marija v. pod djevica, Gospa v. pod gospa, Majka Božja v. pod majka

Bogoròdičin

prid. G Bogoròdičina; ž. Bogoròdičina, s. Bogoròdičino koji pripada Bogorodici; sin. Gospin v. pod gospin

bȍgoslōv

im. m. G bȍgoslova; mn. N bȍgoslovi, G bȍgoslōvā rel. katolički student bogoslovlja koji se priprema za svećeničko zvanje; sin. klerik

bogoslòvija

im. ž. G bogoslòvijē; mn. N bogoslòvije, G bogoslòvījā rel. 1. visoka škola ili fakultet na kojemu se uči vjerski nauk, teološki fakultet ili učilište; sin. (teologija) 2. crkveni zavod u kojemu borave studenti teologije, veliko sjemenište

bogòslōvlje

im. s. G bogòslōvlja rel. sustavno proučavanje Boga i vjerskoga iskustva; sin. (teologija)

bogòslōvnī

prid. G bogòslōvnōg(a); ž. bogòslōvnā, s. bogòslōvnō koji se odnosi na bogoslove i bogosloviju

bogòslūžje

im. s. G bogòslūžja; mn. N bogòslūžja, N bogòslūžjā rel. obred štovanja Boga u jednobožačkoj religiji, služba Božja

bogòštōvlje

im. s. G bogòštōvlja rel. 1. hist. vjeronauk u nastavi, naučavanje vjere 2. štovanje Boga

bogùmīl

im. m. G bogumíla, V bȍgumīle; mn. N bogumíli, G bogumílā rel. 1. mn. kršćanska sljedba nastala pod dualističkim utjecajem koja je bila proširena u Makedoniji i Bugarskoj u srednjemu vijeku 2. pripadnik istoimene sljedbe

bogùmīlka

im. ž. G bogùmīlkē, DL bogùmīlki; mn. N bogùmīlke, G bogùmīlkā/bogùmīlkī pripadnica bogumilske sljedbe

bogùmīlskī

prid. G bogùmīlskōg(a); ž. bogùmīlskā, s. bogùmīlskō koji se odnosi na bogumile i njihov nauk

bohemìzam

im. m. G bohemìzma; mn. N bohemìzmi, G bohemìzāmā jez. riječ češkoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

bȏj

im. m. G bȍja, L bòju; mn. N bȍjevi, G bȍjēvā zast. v. bitka

bòja

im. ž. G bòjē; mn. N bòje, G bójā 1. dojam koji na ljudsko oko ostavljaju zrake od kojih se sastoji svjetlost [svijetla ~; tamna ~] 2. pripravak za bojenje [vodena ~] ♦ promijeniti boju postati blijed ili crven u licu (od straha, ljutnje i sl.)

bòjānka

im. ž. G bòjānkē, DL bòjānki; mn. N bòjānke, G bòjānkā/bòjānkī knjižica za vježbanje bojenja

bòjānje

im. s. bojenje

bòjati

gl. nesvrš. prijel. bojiti

bòjati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. bòjīm se, 3. l. mn. bòjē se, imp. bȏj se, aor. bòjah se, imperf. bòjāh se, prid. r. bòjao se osjećati strah, biti u strahu zbog koga ili čega [~ grmljavine]; sin. plašiti se v. pod plašiti, strahovati

bȍjāzan

im. ž. G bȍjāzni, I bȍjāzni; mn. N bȍjāzni, G bȍjāznī nelagodan osjećaj prouzročen opasnošću koja prijeti [~ od očeve ljutnje]

bojàžljiv

prid. G bojàžljiva; odr. bojàžljivī, G bojàžljivōg(a); ž. bojàžljiva, s. bojàžljivo; komp. bojažljìvijī 1. koji lako osjeti strah, koji se lako uplaši [~ borac]; ant. hrabar, neustrašiv, odvažan, smion, smjel 2. koji odražava da se tko čega boji [~ pogled]; sin. plah, plašljiv

bojàžljivo

pril. komp. bojažljìvijē na način koji odražava čiju uplašenost [~ pogledati]; sin. plaho, plašljivo; ant. hrabro, neustrašivo, odvažno, smiono 

bojàžljivōst

im. ž. G bojàžljivosti, I bojàžljivošću/bojàžljivosti 1. osobina onoga koji lako osjeti strah, koji se lako uplaši; ant. hrabrost, neustrašivost, odvažnost, smionost 2. svojstvo onoga što odražava da se tko čega boji; sin. plahost, plašljivost

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga