bòdōvnī | prid. 〈G bòdōvnōg(a); ž. bòdōvnā, s. bòdōvnō〉 koji se odnosi na bodove [~ prag] |
bȍdriti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȍdrīm, 3. l. mn. bȍdrē, imp. bȍdri, aor. bȍdrih, imperf. bȍdrāh, prid. r. bȍdrio, prid. t. bȍdren〉 v. hrabriti, ohrabrivati, sokoliti |
bòēm | im. m. 〈G boéma, V bȍēmu; mn. N boémi, G boémā〉 1. hist. mladi umjetnik slobodnijega ponašanja u drugoj polovici 19. stoljeća 2. pren. muškarac slobodnijega ponašanja svojstvenoga mladim umjetnicima u drugoj polovici 19. stoljeća |
bòēmka | im. ž. 〈G bòēmkē, DL bòēmki; mn. N bòēmke, G bòēmkā/bòēmkī〉 1. hist. mlada umjetnica slobodnijega ponašanja u drugoj polovici 19. stoljeća 2. pren. žena slobodnijega ponašanja svojstvenoga mladim umjetnicama u drugoj polovici 19. stoljeća |
bòēmskī | prid. 〈G bòēmskōg(a); ž. bòēmskā, s. bòēmskō〉 koji se odnosi na boeme [~ život] |
bòfōr | im. m. 〈G bofóra, I bofórom; mn. N bofóri, G bofórā〉 met. mjerna jedinica za jačinu i brzinu vjetra u Beaufortovoj ljestvici |
bȏg | im. m. 〈G bȍga, V bȍže; mn. N bȍgovi/bȍzi, G bȍgōvā/bȏgā〉 1. nadnaravno nevidljivo i sveto biće u koje vjeruju i koje štuju pripadnici različitih religija 2. 〈jd.〉 rel. (Bȏg) u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista [vjerovati u Boga]; sin. Gospod, Stvoritelj v. pod stvoritelj, Svevišnji v. pod svevišnji, Svemogući v. pod svemogući, Tvorac v. pod tvorac ♦ ~ bogova 1. izvrstan, odličan 2. izvrsno, odlično; ~ i batina osoba koja vodi glavnu riječ, osoba koja odlučuje i koje se drugi boje; bogu iza leđa (za leđima, iza nogu) veoma daleko, na zabačenu mjestu; gdje je ~ (vrag) rekao laku noć veoma daleko, na zabačenu mjestu; i (pa) ~! i gotovo, i ništa više, i gotova (svršena) stvar; kad (dok) je 〈još〉 Bog po zemlji hodao veoma davno, u dobra stara vremena; kako ~ zapovijeda kako treba, kako se očekuje; kao mali ~ [živjeti i sl.] lagodno, bezbrižno, u obilju [živjeti i sl.]; ko ~ 1. izvrstan, odličan 2. odlično, izvrsno; kojega (koga) boga (vraga), usp. vrag; koji ti je ~ (vrag) što ti je, što se s tobom događa; krasti bogu dane ljenčariti, ne baviti se ničim korisnim; ne daj Bože 1. kojim slučajem, slučajno 2. nikako, ni u kojemu slučaju; ništa pod milim bogom apsolutno ništa; ni za boga nikako, ni u kojemu slučaju; otići Bogu na istinu (račun) umrijeti; pitaj boga ne znam, nemam pojma; ubiti boga u kome prebiti koga; sačuvaj Bože 1. nikako, ni govora 2. strašan, u lošemu stanju, ispod svake razine; 〈to je〉 Bogu za plakati 〈to je〉 žalosno, 〈to je〉 tužno; ubij Bože 1. veoma loš, ne može biti gori 2. veoma loše, ne može biti gore; uhvatiti boga za bradu napraviti (postići) nešto što se činilo nemogućim, učiniti (postići) nešto o čemu drugi maštaju; vidjet ćeš ti svoga boga bit ćeš kažnjen; snosit ćeš posljedice; za bogove odličan, izvrstan, lijep |
bógac | |
bògat | prid. 〈G bògata; odr. bògatī, G bògatōg(a); ž. bògata, s. bògato; komp. bogàtijī〉 1. koji ima mnogo novca, dobara ili drugih vrijednosti [~ čovjek]; sin. imućan; ant. siromašan 2. čija je količina velika, kojega ima mnogo [~ obrok]; sin. izdašan, obilan; ant. mršav pren., oskudan, siromašan 3. koji donosi velik urod [bogata žetva] 4. koji nešto sadržava u velikoj količini [jelo bogato vitaminima] 5. pren. koji je jako vrijedan i sastoji se od mnogo raznovrsnih sastavnica [bogata književnost] |
bogàtāš | |
bogatàšica | im. ž. 〈G bogatàšicē; mn. N bogatàšice, G bogatàšīcā〉 žena koja je bogata, koja ima mnogo novca ili vrijednih stvari; ant. bogica razg., siromahinja, siromašica, sirotica |
bogatàšičin | prid. 〈G bogatàšičina; ž. bogatàšičina, s. bogatàšičino〉 koji pripada bogatašici; ant. bogičin razg., siromahinjin, siromašičin, sirotičin |
bogàtāškī | prid. 〈G bogàtāškōg(a); ž. bogàtāškā, s. bogàtāškō〉 koji se odnosi na bogataše [~ sin] |
bògatiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bògatīm, 3. l. mn. bògatē, imp. bògati, aor. bògatih, imperf. bògaćāh, prid. r. bògatio, prid. t. bògaćen〉 činiti koga bogatim ili još bogatijim • bògatiti se 〈povr.〉 postajati bogatim [~ se radom]; sin. obogaćivati se v. pod obogaćivati |
bògatstvo | im. s. 〈G bògatstva; mn. N bògatstva, G bògatstāvā/bògātstvā〉 1. stanje onoga koji je bogat [živjeti u bogatstvu]; sin. blagostanje, obilje, raskoš; ant. bijeda, neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo 2. velika količina novca ili vrijednih predmeta [Stekao je ~.] 3. velika raznolikost [~ boja; ~ riječi]; sin. obilje, raskoš; ant. siromaštvo |
bògica | im. ž. 〈G bògicē; mn. N bògice, G bȍgīcā〉 razg. v. jadnica, siromahinja, siromašica, sirotica |
bògičin | prid. 〈G bògičina; ž. bògičina, s. bògičino〉 razg. v. jadničin, siromahinjin, siromašičin, sirotičin |
bòginja | im. ž. 〈G bòginjē; mn. N bòginje, G bȍgīnjā〉 v. božica |
bòginje | |
bòginjin | prid. 〈G bòginjina; ž. bòginjina, s. bòginjino〉 v. božičin |
bogobòjāzan | prid. 〈G bogobòjāzna; odr. bogobòjāznī, G bogobòjāznōg(a); ž. bogobòjāzna, s. bogobòjāzno; komp. bogobojàznijī〉 1. koji se boji Boga [~ čovjek] 2. koji odražava čiji strah od Boga [bogobojazno ponašanje] |
bogobòjāznōst | im. ž. 〈G bogobòjāznosti, I bogobòjāznošću/bogobòjāznosti〉 osobina onoga koji je bogobojazan ili svojstvo onoga što je bogobojazno |
bȍgohūlan | prid. 〈G bȍgohūlna; odr. bȍgohūlnī, G bȍgohūlnōg(a); ž. bȍgohūlna, s. bȍgohūlno; komp. bogohùlnijī〉 koji huli, psuje i vrijeđa Boga |
Bogojávljenje | im. s. 〈G Bogojávljenja〉 rel. kršćanski blagdan koji se slavi 6. siječnja u spomen na Božju objavu čovječanstvu u ljudskome liku; sin. Sveta tri kralja v. pod kralj |
bogòmolja | |
bogòmōljka | im. ž. 〈G bogòmōljkē, DL bogòmōljki; mn. N bogòmōljke, G bogòmōljkā/bogòmōljkī〉 zool. grabežljivi ravnokrilac zelene boje, trokutaste glave, velikih očiju i tijela koje nalikuje na grančicu |
Bogoròdica | |
Bogoròdičin | |
bȍgoslōv | im. m. 〈G bȍgoslova; mn. N bȍgoslovi, G bȍgoslōvā〉 rel. katolički student bogoslovlja koji se priprema za svećeničko zvanje; sin. klerik |
bogoslòvija | im. ž. 〈G bogoslòvijē; mn. N bogoslòvije, G bogoslòvījā〉 rel. 1. visoka škola ili fakultet na kojemu se uči vjerski nauk, teološki fakultet ili učilište; sin. (teologija) 2. crkveni zavod u kojemu borave studenti teologije, veliko sjemenište |
bogòslōvlje | im. s. 〈G bogòslōvlja〉 rel. sustavno proučavanje Boga i vjerskoga iskustva; sin. (teologija) |
bogòslōvnī | prid. 〈G bogòslōvnōg(a); ž. bogòslōvnā, s. bogòslōvnō〉 koji se odnosi na bogoslove i bogosloviju |
bogòslūžje | im. s. 〈G bogòslūžja; mn. N bogòslūžja, N bogòslūžjā〉 rel. obred štovanja Boga u jednobožačkoj religiji, služba Božja |
bogòštōvlje | im. s. 〈G bogòštōvlja〉 rel. 1. hist. vjeronauk u nastavi, naučavanje vjere 2. štovanje Boga |
bogùmīl | im. m. 〈G bogumíla, V bȍgumīle; mn. N bogumíli, G bogumílā〉 rel. 1. 〈mn.〉 kršćanska sljedba nastala pod dualističkim utjecajem koja je bila proširena u Makedoniji i Bugarskoj u srednjemu vijeku 2. pripadnik istoimene sljedbe |
bogùmīlka | im. ž. 〈G bogùmīlkē, DL bogùmīlki; mn. N bogùmīlke, G bogùmīlkā/bogùmīlkī〉 pripadnica bogumilske sljedbe |
bogùmīlskī | prid. 〈G bogùmīlskōg(a); ž. bogùmīlskā, s. bogùmīlskō〉 koji se odnosi na bogumile i njihov nauk |
bohemìzam | im. m. 〈G bohemìzma; mn. N bohemìzmi, G bohemìzāmā〉 jez. riječ češkoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu |
bȏj | im. m. 〈G bȍja, L bòju; mn. N bȍjevi, G bȍjēvā〉 zast. v. bitka |
bòja | im. ž. 〈G bòjē; mn. N bòje, G bójā〉 1. dojam koji na ljudsko oko ostavljaju zrake od kojih se sastoji svjetlost [svijetla ~; tamna ~] 2. pripravak za bojenje [vodena ~] ♦ promijeniti boju postati blijed ili crven u licu (od straha, ljutnje i sl.) |
bòjānka | im. ž. 〈G bòjānkē, DL bòjānki; mn. N bòjānke, G bòjānkā/bòjānkī〉 knjižica za vježbanje bojenja |
bòjānje | im. s. → bojenje |
bòjati | gl. nesvrš. prijel. → bojiti |
bòjati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. bòjīm se, 3. l. mn. bòjē se, imp. bȏj se, aor. bòjah se, imperf. bòjāh se, prid. r. bòjao se〉 osjećati strah, biti u strahu zbog koga ili čega [~ grmljavine]; sin. plašiti se v. pod plašiti, strahovati |
bȍjāzan | im. ž. 〈G bȍjāzni, I bȍjāzni; mn. N bȍjāzni, G bȍjāznī〉 nelagodan osjećaj prouzročen opasnošću koja prijeti [~ od očeve ljutnje] |
bojàžljiv | |
bojàžljivo | |
bojàžljivōst | im. ž. 〈G bojàžljivosti, I bojàžljivošću/bojàžljivosti〉 1. osobina onoga koji lako osjeti strah, koji se lako uplaši; ant. hrabrost, neustrašivost, odvažnost, smionost 2. svojstvo onoga što odražava da se tko čega boji; sin. plahost, plašljivost |