im. ž. 〈G blȗdnicē; mn. N blȗdnice, G blȗdnīcā〉 1. žena koja se odaje bludu 2. žena koja se bavi prostitucijom; sin. prostitutka

prid. 〈G blȗdničina; ž. blȗdničina, s. blȗdničino〉 1. koji pripada ženi koja se odaje bludu 2. koji pripada ženi koja se bavi prostitucijom; sin. prostitutkin

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blȗdničīm, 3. l. mn. blȗdničē, imp. blȗdniči, aor. blȗdničih, imperf. blȗdničāh, prid. r. blȗdničio〉 odavati se bludu

im. m. 〈G blȗdnīka, V blȗdnīče; mn. N blȗdnīci, G blȗdnīkā〉 1. osoba koja se odaje bludu 2. osoba koja se bavi prostitucijom

im. ž. 〈G blúdnosti, I blúdnošću/blúdnosti〉 osobina onoga koji je bludan ili svojstvo onoga što je bludno

im. s. 〈G blúđēnja〉 odavanje bludu

im. s. 〈G blúđēnja〉 1. besciljno hodanje; sin. lutanje, skitanje 2. pren. razvijanje u svim smjerovima

im. ž. 〈G blúzē; mn. N blúze, G blúzā〉 gornji dio ženske odjeće koji se nosi uz suknju ili hlače [~ bez rukava]

usk. žarg. izriče gađenje [Bljak, ovo mi jelo nije dobro!]; sin. fuj

im. m. 〈G bljȅska; mn. N bljȅskovi/bljȅsci, G bljȅskōvā/bljȅsākā〉 jaka kratkotrajna svjetlost [~ munje]

im. s. 〈G bljȅskānja〉 1. pojavljivanje bljeska 2. odašiljanje bljeska 3. odražavanje u obliku bljeska

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. bljȅskā/bljȅšćē, 3. l. mn. bljȅskajū/bljȅšćū, aor. 3. l. jd. bljȅskā, imperf. 3. l. jd. bljȅskāše, prid. r. bljȅskao〉 1. više se puta pojavljivati u obliku bljeska [Munje bljeskaju.] 2. više puta odašiljati bljesak [Fotoaparati bljeskaju sa svih strana.]; vidski paranjak: bljesnuti²

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bljȅsnēm, 3. l. mn. bljȅsnū, imp. bljȅsni, aor. bljȅsnuh, prid. r. bljȅsnuo〉 1. jako zasjati [Sunce je bljesnulo.] 2. odbiti svjetlo [Ogledalo je bljesnulo.]; vidski paranjak: bliještati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bljȅsnēm, 3. l. mn. bljȅsnū, imp. bljȅsni, aor. bljȅsnuh, prid. r. bljȅsnuo〉 1. pojaviti se u obliku bljeska [Munja je bljesnula.] 2. odaslati bljesak [Fotoaparat je bljesnuo.] 3. odraziti se na čemu bljeskom [Mjesečina je bljesnula na oružju.]; vidski paranjak: bljeskati

prid. 〈G bljȅštava; odr. bljȅštavī, G bljȅštavōg(a); ž. bljȅštava, s. bljȅštavo; komp. blještàvijī〉 koji bliješti

im. s. 〈G blještàvila〉 1. jak sjaj onoga što bliješti 2. pren. iskazivanje obilja ili bogatstva [~ dvora]; sin. raskoš, sjaj pren.

prid. 〈G bljȕtava; odr. bljȕtavī, G bljȕtavōg(a); ž. bljȕtava, s. bljȕtavo; komp. bljutàvijī〉 koji je neugodna okusa i nedovoljno začinjen [bljutavo jelo]

im. m. 〈G bòba〉 bot. 1. jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice leptirnjača čvrste, uspravne stabljike kojoj je plod mahuna 2. debele okrugle jestive sjemenke istoimene biljke ♦ ne vrijedi (ne valja) ni pišljiva boba ništa ne vrijedi (ne valja); reći bobu ~, a popu pop otvoreno reći, govoriti istinu bez okolišanja, nazvati stvari pravim imenom

im. m. 〈G bȍba, L bòbu〉 sp. 1. sportske saonice od čelika i aluminija 2. sportsko natjecanje u vožnji istoimenim saonicama

im. ž. 〈G bóbē; mn. N bóbe, G bóbā〉 sitan i sočan okrugao plod nekih voćaka, grožđa, ribiza i dr.

im. ž. 〈G bòbicē; mn. N bòbice, G bȍbīcā〉 um. mala boba

prid. 〈G bòbičasta; odr. bòbičastī, G bòbičastōg(a); ž. bòbičasta, s. bòbičasto〉 koji se sastoji od bobica [bobičasti plod]

im. ž. 〈G bȍcē; mn. N bȍce, G bȏcā〉 1. duguljasta, obično staklena ili plastična posuda za tekućinu, uža pri vrhu [staklena ~; ~ vina] 2. spremnik za plin, zrak i sl. [plinska ~]

im. s. 〈G bȍckānja〉 1. lagano ubadanje koga ili čega čime oštrim 2. pren. izazivanje nelagode, obično podrugljivošću

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȍckām, 3. l. mn. bȍckajū, imp. bȍckāj, aor. bȍckah, imperf. bȍckāh, prid. r. bȍckao, prid. t. bȍckān〉 1. više puta lagano bosti koga ili što čime oštrim [~ iglom] 2. pren. izazivati čiju nelagodu učestalim podrugljivim primjedbama [~ prijatelje svojim komentarima]; vidski paranjak: bocnuti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȍcnēm, 3. l. mn. bȍcnū, imp. bȍcni, aor. bȍcnuh, prid. r. bȍcnuo, prid. t. bȍcnūt〉 1. lagano, malo ubosti koga ili što čime oštrim [~ iglom] 2. pren. izazvati čiju nelagodu podrugljivom primjedbom [~ prijatelja svojim komentarom]; vidski paranjak: bockati

prid. 〈G bòčata; odr. bòčatī, G bòčatōg(a); ž. bòčata, s. bòčato〉 koji sadržava malu količinu soli, koji je slankast, koji je posljedica ulijevanja rijeke u more (o vodi)

prid. 〈G bȍčnōg(a); ž. bȍčnā, s. bȍčnō〉 koji se odnosi na bok [bočna strana]

im. m. 〈G bȍčnīka; mn. N bȍčnīci, G bȍčnīkā〉 gram. suglasnik pri čijemu izgovoru dolazi do zatvora u sredini usne šupljine, a zračna struja prolazi sa strane; sin. (lateral)

pril. s bočne strane, bočnom stranom [sudariti se ~]

im. ž. 〈G bȍćē; mn. N bȍće, G bȏćā〉 sp. drvena ili plastična kugla kojom se boća

im. s. 〈G bȍćānja〉 sp. igra u kojoj igrači nastoje posebno oblikovane kugle što bliže dobaciti najmanjoj kugli

im. m. 〈G bȍćāra; mn. N bȍćāri, G bȍćārā〉 osoba koja se bavi boćanjem

prid. 〈G bȍćāreva; ž. bȍćāreva, s. bȍćārevo〉 koji pripada boćaru; sin. boćarov

im. ž. 〈G bȍćaricē; mn. N bȍćarice, G bȍćarīcā〉 žena koja se bavi boćanjem

prid. 〈G bȍćaričina; ž. bȍćaričina, s. bȍćaričino〉 koji pripada boćarici

prid. 〈G bȍćārova; ž. bȍćārova, s. bȍćārovo〉 usp. boćarev

prid. 〈G bȍćārskōg(a); ž. bȍćārskā, s. bȍćārskō〉 koji se odnosi na boćare i boćanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. bȍćām se, 3. l. mn. bȍćajū se, imp. bȍćāj se, aor. bȍćah se, imperf. bȍćāh se, prid. r. bȍćao se〉 natjecati se u boćanju

im. m. 〈G bȏda, L bódu; mn. N bȍdovi, G bȍdōvā〉 1. dogovorena jedinica za vrednovanje čega [Imao je najveći broj bodova na ispitu.] 2. sp. jedinica u vrednovanju ukupnoga rezultata [Domaćin je osvojio tri boda.]; sin. (poen) ♦ skupljati bodove dodvoravati se komu

im. m. 〈G bȏda, L bódu; mn. N bȍdovi, G bȍdōvā〉 način ili tehnika šivanja, pletenja ili vezenja [sitni ~]

im. m. 〈G bȏda, L bódu; mn. N bȏdi, G bȏdā〉 inform. mjerna jedinica za brzinu prijenosa podataka među elektroničkim uređajima, jedan bit u sekundi (Bd)

im. m. 〈G bòdeža, I bòdežom; mn. N bòdeži, G bȍdēžā〉 sječivo s dvjema oštricama i širokim drškom [lovački ~]

im. ž. 〈G bȍdljē; mn. N bȍdlje, G bȏdljā/bȍdljī〉 v. bodljika

im. ž. 〈G bòdljikē, DL bòdljici; mn. N bòdljike, G bȍdljīkā〉 1. zool. šiljasta izraslina na tijelu nekih životinja 2. bot. šiljasta izraslina na nekim biljkama [kaktusove bodljike]; sin. (bodlja, iglica)

im. m. 〈G bodljikáša; mn. N bodljikáši, G bodljikášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina malokolutićavaca zrakasto simetričnoga tijela i s bodljikama koji žive na morskome dnu, a čine ih ježinci, zvjezdače, zmijače i trpovi 2. pripadnik istoimene skupine

prid. 〈G bòdljikava; odr. bòdljikavī, G bòdljikavōg(a); ž. bòdljikava, s. bòdljikavo; komp. bodljikàvijī〉 koji ima bodljike [bodljikava biljka; bodljikava žica]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȍdujēm, 3. l. mn. bȍduju, imp. bȍdūj, aor. bodòvah, imperf. bȍdovāh, prid. r. bodòvao, prid. t. bȍdovān〉 dodijeliti/dodjeljivati bodove čemu, vrednovati što s pomoću bodova