im. s. 〈G bòjēnja; mn. N bòjēnja, G bòjēnjā〉 premazivanje, prekrivanje čega bojom

im. ž. 〈G bòjicē; mn. N bòjice, G bȍjīcā〉 olovka u boji [crvena ~] ◇ vodene bojice boje koje se otapaju u vodi; drvene bojice boje u obliku drvene olovke

im. s. 〈G bòjila; mn. N bòjila, G bȍjīlā〉 tvar s pomoću koje se što boji [prirodna bojila; umjetna bojila]

im. ž. 〈G bòjīšnicē; mn. N bòjīšnice, G bòjīšnīcā〉 vojn. prva bojna crta, mjesto izravnoga dodira dviju zaraćenih strana

im. s. 〈G bòjīšta; mn. N bòjīšta, G bȍjīštā〉 vojn. mjesto ili područje na kojemu se vodi borba; sin. ratište

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bòjīm, 3. l. mn. bòjē, imp. bòji, aor. bòjih, imperf. bòjāh, prid. r. bòjio, prid. t. bȍjen〉 premazivati, prekrivati što bojom [~ ogradu; ~ zidove]

im. m. 〈G bòjkota; mn. N bòjkoti, G bȍjkōtā〉 obustava odnosa s kojom osobom, organizacijom ili državom radi postizanja određenoga cilja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bojkòtīrām, 3. l. mn. bojkotírajū, imp. bojkòtīrāj, aor. bojkotírah, imperf. bojkòtīrāh, prid. r. bojkotírao, prid. t. bojkòtīrān〉 obustaviti/obustavljati odnose s kojom osobom, organizacijom ili državom radi postizanja određenoga cilja

im. m. 〈G bòjlera, I bòjlerom; mn. N bòjleri, G bȍjlērā〉 tehn. kućanski uređaj, spremnik za grijanje vode [električni ~; plinski ~]

im. ž. 〈G bȏjnē; mn. N bȏjne, G bȏjnā/bȏjnī〉 vojn. postrojba kopnene vojske kojoj je u sastavu više satnija i kojom zapovijeda bojnik

prid. 〈G bȏjnōg(a); ž. bȏjnā, s. bȏjnō〉 koji se odnosi na boj [~ metak; ~ poklič]

im. ž. 〈G bȏjnicē; mn. N bȏjnice, G bȏjnīcā〉 vojn. žena s činom bojnika

prid. 〈G bȏjničina; ž. bȏjničina, s. bȏjničino〉 koji pripada bojnici

im. m. 〈G bȏjnīka, V bȏjnīče; mn. N bȏjnīci, G bȏjnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 viši časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu; 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G bòjōvnicē; mn. N bòjōvnice, G bòjōvnīcā〉 zast. v. ratnica

prid. 〈G bòjōvničina; ž. bòjōvničina, s. bòjōvničino〉 zast. v. ratničin

prid. 〈G bòjōvnīčkōg(a); ž. bòjōvnīčkā, s. bòjōvnīčkō〉 zast. v. ratnički

im. m. 〈G bòjōvnīka, V bòjōvnīče; mn. N bòjōvnīci, G bòjōvnīkā〉 zast. v. ratnik

im. m. 〈G bòka; mn. N bòkovi, G bȍkōvā〉 1. dio tijela koji se nalazi sa strane 2. ono što se nalazi sa strane čega, što nije ni sprijeda ni straga [~ broda] ♦ ~ uz (o) ~ jedan uz drugoga, zajedno, složno; stati uz ~ komu, čemu 1. postati ravan komu, čemu, izjednačiti se s kim, s čim, mjeriti se s kim po dobrim osobinama 2. pomoći komu, biti oslonac komu; staviti uz ~ s kim izjednačiti po vrijednosti koga

prid. 〈G bókčeva; ž. bókčeva, s. bókčevo〉 koji pripada bokcu

im. m. 〈N bȍkocrta; mn. N bȍkocrti, G bȍkocr̄tā〉 predmet ili objekt prikazan s bočne strane [~ stana; ~ zgrade]

im. m. 〈G bȍksa; mn. N bȍksovi, G bȍksōvā〉 1. pregrada za smještaj robe ili životinja 2. 〈jd.〉 sp. sportska disciplina teške atletike u kojoj se dva natjecatelja bore šakama u posebnim rukavicama; sin. šakanje zast.

im. m. 〈G boksáča, V bȍksāču; mn. N boksáči, G boksáčā〉 osoba koja se bavi boksom; sin. šakač zast.

im. ž. 〈G boksàčicē; mn. N boksàčice, G, boksàčīcā〉 žena koja se bavi boksom; sin. šakačica zast.

prid. 〈G boksàčičina; ž. boksàčičina, s. boksàčičino〉 koji pripada boksačici; sin. šakačičin zast.

prid. 〈G bòksāčkōg(a); ž. bòksāčkā, s. bòksāčkō〉 koji se odnosi na boksače i boks [boksačke rukavice; ~ ring]; sin. šakački zast.

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȍksām, 3. l. mn. bȍksajū, imp. bȍksāj, aor. bȍksah, imperf. bȍksāh, prid. r. bȍksao, prid. t. bȍksān〉 sp. 1. 〈neprijel.〉 baviti se boksom 2. 〈prijel.〉 razg. izbijati loptu pred napadačem stisnutim šakama [Vratar je boksao loptu.] • bȍksati se 〈neprijel./povr.〉 boriti se po boksačkim pravilima; sin. šakati se zast.

im. m. 〈G boksíta〉 geol. ruda ili rudača crvenkaste boje od koje se dobiva aluminij

im. m. 〈G bȏla, L bólu; mn. N bȍlovi, G bȍlōvā, DLI bȍlovima〉 tjelesna patnja ili neugodan osjećaj koji nastaje kao posljedica ozljede ili bolesti [bolovi u želudcu]

im. ž. 〈G bȏli, L bóli, I bȏli/bȏlju; mn. N bȏli, G bólī, DLI bólima〉 osjećaj patnje [ljubavne boli]

prid. 〈G bólna; odr. bȏlnī, G bȏlnōg(a); ž. bólna, s. bȏlno; komp. bòlnijī〉 koji je pun boli ili bola; ant. bezbolan

im. ž. 〈G bolèsnicē; mn. N bolèsnice, G bolèsnīcā〉 žena koja je bolesna

prid. 〈G bolèsničina; ž. bolèsničina, s. bolèsničino〉 koji pripada bolesnici

prid. 〈G bolèsnīčkōg(a); ž. bolèsnīčkā, s. bolèsnīčkō〉 koji se odnosi na bolesnike [~ krevet]

im. m. 〈G bolesníka, V bȍlesnīče; mn. N bolesníci, G bolesníkā〉 osoba koja je bolesna

pril. 〈komp. bolèsnijē〉 na način koji odaje loše zdravlje; ant. zdravo

im. ž. 〈G bȍlesti, L bolèsti, I bȍlešću/bȍlesti; mn. N bȍlesti, G bolèstī, DLI bolèstima〉 poremećaj rada organizma, nezdravo stanje organizma [dječja ~; zarazna ~]; sin. (oboljenje) ◇ spolna ~ med. zaraza koja se najčešće prenosi spolnim odnosom sa zaraženom osobom; šećerna ~ med. poremećaj metabolizma zbog povišene razine glukoze u krvi pri čemu dolazi do oštećenja različitih organa i dijelova tijela; sin. dijabetes ♦ dječje bolesti početne poteškoće, poteškoće povezane s početkom rada, promašaji uvjetovani nedostatkom iskustva

prid. 〈G bȍlesna; odr. bȍlesnī, G bȍlesnōg(a); ž. bȍlesna, s. bȍlesno; komp. bolèsnijī〉 1. koji nije dobra zdravlja [~ čovjek]; ant. zdrav 2. čije su funkcije ugrožene bolešću ili ozljedom [bolesni zubi; bolesno srce]; sin. nezdrav; ant. zdrav 3. pren. koji je posve obuzet kakvim iznimno jakim osjećajem [~ od ljubavi]

prid. 〈G bolèžljiva; odr. bolèžljivī, G bolèžljivōg(a); ž. bolèžljiva, s. bolèžljivo; komp. boležljìvijī〉 koji je često bolestan, koji je sklon bolestima

im. m. 〈G bolída; mn. N bolídi, G bolídā〉 1. astr. meteor jarkoga sjaja koji ulazi u atmosferu i u njoj eksplodira, a njegovi ostatci padaju na površinu Zemlje 2. sp. trkaći automobil za jednoga vozača [voziti ~]

im. ž. 〈G bólnicē; mn. N bólnice, G bólnīcā〉 zdravstvena ustanova za boravak i liječenje bolesnika [opća ~; dječja ~]

im. m. 〈G bólničāra, V bólničāru/bólničāre; mn. N bólničāri, G bólničārā〉 osoba koja je školovana za rad u bolnici, član medicinskoga osoblja koji vodi brigu o bolesnicima prema uputama liječnika

prid. 〈G bólničāreva; ž. bólničāreva, s. bólničārevo〉 koji pripada bolničaru; sin. bolničarov

im. ž. 〈G bólničārkē, DL bólničārki; mn. N bólničārke, G bólničārkā/bólničārkī〉 žena koja je školovana za rad u bolnici, članica medicinskoga osoblja koja vodi brigu o bolesnicima prema uputama liječnika

prid. 〈G bólničārova; ž. bólničārova, s. bólničārovo〉 usp. bolničarev

prid. 〈G bólničkōg(a); ž. bólničkā, s. bólničkō〉 koji se odnosi na bolnicu [bolničko liječenje]

im. s. 〈G bolòvānja〉 1. bivanje bolesnim 2. pren. osjećaj psihičke patnje

im. s. 〈G bȍlovānja; mn. N bȍlovānja, G bȍlovānjā〉 plaćeni izostanak s posla zbog bolesti