gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bòlujēm, 3. l. mn. bòlujū, imp. bòlūj, aor. bolòvah, imperf. bòlovāh, prid. r. bolòvao〉 1. biti bolestan [~ od gripe] 2. pren. osjećati duševnu bol

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. bòlī, 3. l. mn. bòlē, aor. 3. l. jd. bȍlje, imperf. 3. l. jd. bòljāše, prid. r. m. bòlio, ž. bòljela, s. bòljelo, mn. bòljeli〉 biti uzročnikom bola ili boli [Boli me glava.; Boli me tvoja grubost.]

im. m. 〈G boljítka〉 sigurnost, sreća i zadovoljstvo; sin. dobrobit

prid. 〈G boljšèvīčkōg(a); ž. boljšèvīčkā, s. bojšèvīčkō〉 koji se odnosi na boljševike i boljševizam; ant. menjševički

im. m. 〈G boljševíka, V bȍljševīče; mn. N boljševíci, G boljševíkā〉 pov. Lenjinov pobornik i član vladajuće stranke u SSSR-u koja je bila na vlasti od 1917. do 1991. godine; ant. menjševik

im. ž. 〈G boljševìkinjē; mn. N boljševìkinje, G boljševìkīnjā〉 pov. Lenjinova pobornica i članica vladajuće stranke u SSSR-u koja je bila na vlasti od 1917. do 1991. godine; ant. menjševikinja

im. m. 〈G boljševìzma〉 pov. komunistička vladajuća ideologija u SSSR-u od 1917. do 1991. godine koja se temelji na jednostranačkoj apsolutnoj vlasti; ant. menjševizam

im. ž. 〈G bȏmbē; mn. N bȏmbe, G bȏmbā/bȏmbī〉 čvrsta ovojnica ispunjena eksplozivom koja služi za razaranje [ručna ~; atomska ~]

im. s. 〈G bombardírānja〉 bacanje bomba na određene ciljeve

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bombàrdīrām, 3. l. mn. bombardírajū, imp. bombàrdīrāj, aor. bombardírah, imperf. bombàrdīrāh, prid. r. bombardírao, prid. t. bombàrdīrān〉 baciti/bacati bombe na određene ciljeve

im. m. 〈G bombáša, V bȍmbāšu; mn. N bombáši, G bombášā〉 vojn. vojnik koji baca ručne bombe na neprijatelja

prid. 〈G bòmbāškōg(a); ž. bòmbāškā, s. bòmbāškō〉 koji se odnosi na bombaše [~ napad]

im. m. 〈G bombóna; mn. N bombóni, G bombónā〉 mali slatkiš koji se može odjednom uzeti u usta [čokoladni ~]

im. ž. 〈G bombonijérē; mn. N bombonijére, G bombonijérā〉 kutija s čokoladnim bombonima

im. m. 〈G bȏna, L bónu; mn. N bȍnovi, G bȍnōvā〉 1. obveznica ili potvrda na određeni iznos novca 2. vrijednosni papir koji se mijenja za određeni proizvod ili uslugu [~ za mobitel]

im. ž. 〈G bònacē; mn. N bònace, G bȍnācā〉 met. potpuno mirno more bez valova i vjetra; sin. utiha

im. m. 〈G bȍnga; mn. m. s. N bȍngi/bȍnga, G bȏngā〉 udaraljkaško glazbalo sastavljeno od dvaju spojenih malih bubnjeva na kojemu se svira prstima

im. m. 〈G bontóna〉 pravila o dobrome ponašanju u društvu [internetski ~]

im. m. 〈G bòra, I bòrom; mn. N bòrovi, G bȍrōvā〉 1. bot. a. 〈mn.〉 porodica vazdazelenih golosjemenjača četinjača visokih stabala i dugih iglica b. pripadnik istoimene porodice [dalmatinski crni ~; obični ~; primorski ~] 2. božićno drvce; sin. jelka razg. ◇ ~ krivulj bot. planinski bor u obliku polegnutih grmova; sin. krivulj

im. m. 〈G bȏra, I bȏrom〉 kem. kemijski element (B), nekovina, važan za rast bilja, upotrebljava se u tehnici i medicini

im. ž. 〈G bórē; mn. N bóre, G bórā〉 1. nabor na koži, osobito na licu 2. geol. valoviti sloj Zemljine kore

im. m. 〈G bórca, V bȏrče; mn. N bórci, G bȏrācā〉 1. osoba koja sudjeluje u borbi; sin. ratnik 2. osoba koja zagovara, zastupa koga, koja se zalaže za što; sin. (pobornik), zagovornik

prid. 〈G bòračkōg(a); ž. bòračkā, s. bòračkō〉 koji se odnosi na borce, osobe koje su sudjelovale u ratu [boračka mirovina]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȏrām, 3. l. mn. bórajū, imp. bȏrāj, aor. bórah, imperf. bȏrāh, prid. r. bórao, prid. t. bȏrān〉 praviti bore na čemu [~ čelo] • bórati se 〈povr.〉 dobivati bore

im. m. 〈G bòrāvka; mn. N bòrāvci, G bòravākā〉 življenje, prebivanje ili stanovanje na kojemu mjestu [~ na moru] ◇ dnevni ~ prostorija u kući ili stanu u kojoj se boravi danju

prid. 〈G bòravišnōg(a); ž. bòravišnā, s. bòravišnō〉 koji se odnosi na boravište [boravišna pristojba]

im. s. 〈G bòravīšta; mn. N bòravīšta, G bòravīštā〉 mjesto na kojemu tko boravi; sin. (obitavalište)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bòravīm, 3. l. mn. bòravē, imp. bòravi, aor. bòravih, imperf. bòravljāh, prid. r. bòravio〉 živjeti, biti ili provoditi dulje vrijeme na kojemu mjestu [~ u hotelu; ~ na selu]; sin. (obitavati)

im. s. 〈G bòravljēnja〉 življenje, bivanje ili provođenje duljega vremena na kojemu mjestu; sin. (obitavanje)

im. ž. 〈G bòrbē; mn. N bòrbe, G bórbā/bòrbī〉 1. veći sukob vojnih jedinica ili vojska, osnovni oblik ratnoga djelovanja [žestoka ~] 2. sudjelovanje u igrama i djelatnostima radi pobjede ili postizanja boljega položaja [sportska ~; ~ za isto radno mjesto]; sin. nadmetanje, natjecanje 3. svađa ili sukob među ljudima 4. napor da se riješi težak problem ili iziđe iz teške situacije [~ za bolje sutra; ~ za život] ♦ ~ na život i smrt žestoka borba, borba do krajnjih mogućnosti; ~ s vjetrenjačama uzaludna borba, borba s nepostojećim protivnikom

prid. 〈G bòrbena; odr. bòrbenī, G bòrbenōg(a); ž. bòrbena, s. bòrbeno; komp. borbènijī〉 1. koji je sklon borbi, koji se žestoko bori [~ ratnik] 2. koji odražava čiju sklonost borbi, čiju spremnost za borbu [~ stav]

im. ž. 〈G bòrbenosti, I bòrbenošću/bòrbenosti〉 osobina onoga koji je borben ili svojstvo onoga što je borbeno

prid. 〈G bòrčeva; ž. bòrčeva, s. bòrčevo〉 koji pripada borcu

im. m. 〈G bòrioca, V bòrioče; mn. N bòrioci, G bòrilācā〉 sportaš koji se natječe u boksu, džudu, karateu, mačevanju itd.

prid. 〈G bòrilačkōg(a); ž. bòrilačkā, s. bòrilačkō〉 koji se odnosi na borioce [~ sportovi]

im. s. 〈G bòrilīšta; mn. N bòrilīšta, G bòrilīštā〉 mjesto na kojemu se bori [sportsko ~]

prid. 〈G bòriočeva; ž. bòriočeva, s. bòriočevo〉 koji pripada boriocu [boriočeva vještina]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. bòrīm se, 3. l. mn. bòrē se, imp. bòri se, aor. bòrih se, imperf. bòrāh se, prid. r. bòrio se〉 1. voditi borbu protiv koga ili čega [~ protiv neprijatelja] 2. natjecati se s kim [~ za prvo mjesto] 3. truditi se da se riješi koji težak problem ili iziđe iz teške situacije

im. ž. 〈G bòrkinjē; mn. N bòrkinje, G bȍrkīnjā〉 1. žena koja sudjeluje u borbi; sin. ratnica 2. žena koja zagovara, zastupa koga, koja se zalaže za što; sin. (pobornica), zagovornica

prid. 〈G bȏrnōg(a); ž. bȏrnā, s. bȏrnō〉 koji se odnosi na kemijski element bor [borna kiselina; borna voda]

prid. 〈G bòrova; ž. bòrova, s. bòrovo〉 1. koji pripada boru [~ češer; borove iglice; borova grana] 2. koji se odnosi na borove [borova šuma]

prid. 〈G bȏrova; ž. bȏrova, s. bȏrovo〉 kem. 1. koji pripada boru [~ atom] 2. koji sadržava bor [~ klorid]

im. ž. 〈G boròvicē; mn. N boròvice, G boròvīcā〉 bot. 1. vazdazelena mediteranska grmolika biljka bodljikavih iglica iz porodice čempresa s okruglastim sjajnim tamnoljubičastim plodovima [obična ~] 2. gorka jestiva sjajna tamnoljubičasta boba, plod istoimene biljke, koja se upotrebljava u medicini i od koje se izrađuje rakija; sin. kleka, smrekinja, ( smrika), šmrika pokr.

im. ž. 〈G boróvnicē; mn. N boróvnice, G boróvnīcā〉 bot. 1. višegodišnja samonikla grmolika listopadna biljka iz porodice vrijesova [obična ~; šumska ~] 2. slatka jestiva tamnoplava bobica, plod istoimene biljke [sok od borovnica]

prid. 〈G bòsa; odr. bòsī, G bòsōg(a); ž. bòsa, s. bȍso〉 koji je golih stopala, koji nema ništa na nogama; sin. bosonog; ant. obuven v. pod obuti ♦ 〈i〉 gol i ~, usp. gol

im. ž. 〈G bòsānčicē〉 jez. 1. jedna od rukopisnih inačica hrvatske ćirilice 2. v. hrvatska ćirilica pod ćirilica

im. m. 〈G bòsīljka〉 bot. 1. zeljasta grmolika, ukrasna i ljekovita jednogodišnja biljka iz porodice usnača ugodna mirisa 2. listovi istoimene biljke koji se svježi ili sušeni upotrebljavaju kao začin

zb. im. s. 〈G bòsīlja〉 skup bosiljaka