bosònog | |
bȍsti | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bòdem, 3. l. mn. bòdū, imp. bòdi, aor. bòdoh, imperf. bòdijāh, prid. r. m. bȏ, ž. bòla, s. bȍlo, mn. bȍli, prid. t. bòden, pril. s. bòdūći, pril. p. bȏvši〉 1. 〈prijel.〉 a. pritiskati što ili prodirati u što šiljastim predmetom; sin. ubadati b. ozljeđivati koga rogovima ili žalcem; sin. ubadati 2. 〈neprijel.〉 imati sposobnost ozljeđivanja koga rogovima ili žalcem [Govedo bode.; Pčele bodu.]; sin. ubadati • bȍsti se 〈povr.〉 uzajamno se napadati rogovima [Ovnovi se bodu.] |
boškàrīn | im. m. 〈G boškarína; mn. N boškaríni, G boškarínā〉 zool. govedo koje je u Istri bilo prošireno do sredine 20. st. |
bòšnjāčkī | prid. 〈G bòšnjāčkōg(a); ž. bòšnjāčkā, s. bòšnjāčkō〉 1. koji se odnosi na Bošnjake 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u dijelu Bosne i Hercegovine i narodni jezik Bošnjaka |
botàničār | im. m. 〈G botàničāra, V botàničāru/botàničāre; mn. N botàničāri, G botàničārā〉 stručnjak koji se bavi botanikom |
botàničārev | prid. 〈G botàničāreva; ž. botàničāreva, s. botàničārevo〉 koji pripada botaničaru; sin. botaničarov |
botàničārka | im. ž. 〈G botàničārkē, DL botàničārki; mn. N botàničārke, G botàničārkā/botàničārkī〉 stručnjakinja koja se bavi botanikom |
botàničārov | prid. 〈G botàničārova; ž. botàničārova, s. botàničārovo〉 usp. botaničarev |
botàničkī | prid. 〈G botàničkōg(a); ž. botàničkā, s. botàničkō〉 koji se odnosi na botaniku [~ vrt] |
botànika | im. ž. 〈G botànikē, DL botànici〉 biol. grana biologije koja proučava život biljaka i biljni svijet |
botulìzam | im. m. 〈G botulìzma; mn. N botulìzmi, G botulìzāmā〉 med. trovanje prouzročeno bakterijama iz konzervirane hrane |
božànskī | prid. 〈G božànskōg(a); ž. božànskā, s. božànskō〉 koji se odnosi na božanstva |
božànstven | prid. 〈G božànstvena; odr. božànstvenī, G božànstvenōg(a); ž. božànstvena, s. božànstveno〉 razg. koji je kao u božanstva, koji se ističe ljepotom, koji je izvrstan, vrstan, iznimno dobar i kvalitetan [božanstvena hrana; božanstveno putovanje] |
božànstvo | im. s. 〈G božànstva; mn. N božànstva, G bòžanstāvā/bòžānstvā〉 božansko biće, bog ili božica |
bòžica | im. ž. 〈G bòžicē; mn. N bòžice, G bȍžīcā〉 1. nadnaravno, nevidljivo i sveto žensko biće u koje vjeruju i koje štuju pripadnici različitih religija 2. pren. obožavana žena ili žena koja ima božanske osobine; sin. (boginja) |
bòžičin | prid. 〈G bòžičina; ž. bòžičina, s. bòžičino〉 koji pripada božici; sin. (boginjin) |
Bòžić | im. m. 〈G Bòžića〉 rel. kršćanski blagdan i državni praznik koji se slavi 25. prosinca u spomen na rođenje Božjega sina Isusa Krista |
bòžićnī | prid. 〈G bòžićnōg(a); ž. bòžićnā, s. bòžićnō〉 koji se odnosi na Božić [božićno drvce; ~ ručak] |
bòžićnica | im. ž. 〈G bòžićnicē; mn. N bòžićnice, G bòžićnīcā〉 1. kasna jesenska jabuka jarko crvene boje koja se o Božiću stavlja pod bor 2. novčana nagrada koju zaposlenici dobivaju o Božiću |
bòžikovina | im. ž. 〈G bòžikovinē; mn. N bòžikovine, G bòžikovīnā〉 bot. vazdazeleni grm s bijelim cvjetovima i crvenim bobičastim otrovnim plodovima |
bòžjī | prid. 〈G bòžjēg(a); ž. bòžjā, s. bòžjē〉 1. koji se odnosi na bogove 2. (Bòžjī) koji se odnosi na Boga, koji pripada Bogu [sin Božji] |
Bq | oznaka za bekerel |
br. | kratica za broj |
bráco | im. m. 〈G brácē, V brȃco; mn. N bráce, G brácā〉 hip. brat od milja |
bràčić | im. m. 〈G bràčića; mn. N bràčići, G brȁčīćā〉 bot. velika smeđa morska alga [jadranski ~] |
brȃčnī | prid. 〈G brȃčnōg(a); ž. brȃčnā, s. brȃčnō〉 koji se odnosi na brak, koji se odvija u braku, koji je u braku [~ drug; ~ život]; ant. izvanbračni |
brȁća | zb. im. ž. 〈G brȁćē〉 dvoje ili više muške djece ili djece različita spola i istih roditelja u međusobnome odnosu |
bráda | im. ž. 〈G brádē; mn. N bráde, G brádā〉 1. anat. zaobljeni dio donje čeljusti ljudi i životinja 2. dlake koje rastu na licu odrasloga muškarca i ispod donje vilice nekih životinja [kozja ~] ♦ gladiti bradu (brk, brkove) biti zadovoljan, uživati, likovati; promrmljati sebi u bradu reći nerazgovijetno (nerazumljivo) i veoma tiho; sijeda (bijela) ~ star čovjek, starac |
bràdac | im. m. 〈G brádca; mn. N brádci, G brȃdācā〉 v. mrena |
bràdat | prid. 〈G bràdata; odr. bràdatī, G bràdatōg(a); ž. bràdata, s. bràdato; komp. bradàtijī〉 koji je obrastao bradom |
bràdavica | im. ž. 〈G bràdavicē; mn. N bràdavice, G bràdavīcā〉 1. anat. izbočeni vrh dojke, prsa ili vimena 2. med. manja okrugla izraslina na koži ili sluznici ◇ predljiva ~ zool. organ kojim pauci proizvode paučinu |
bràdica | im. ž. 〈G bràdicē; mn. N bràdice, G brȁdīcā〉 um. mala brada |
bràhmān | im. m. 〈G brahmána, V brȁhmāne; mn. N brahmáni, G brahmánā〉 rel. pripadnik svećeničke kaste u Indiji |
brahmanìzam | im. m. 〈G brahmanìzma〉 rel. mnogobožačka religija utemeljena na učenju sadržanu u svetim indijskim tekstovima; sin. hinduizam |
bràhmānskī | prid. 〈G bràhmānskōg(a); ž. bràhmānskā, s. bràhmānskō〉 koji se odnosi na brahmane i brahmanizam |
bràjica | im. ž. 〈G bràjicē〉 pismo za slijepe koje se sastoji od izbočenih točkica utisnutih u papir |
brȃk | im. m. 〈G brȃka, L bráku; mn. N brȁkovi, G brȁkōvā〉 zajednica muškarca i žene koja nastaje vjenčanjem [sklopiti ~] |
brána | |
brànati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. brànām, 3. l. mn. brànajū, imp. brànāj, aor. brànah, imperf. brànāh, prid. r. brànao, prid. t. brȁnān〉 obrađivati zemlju branom; sin. drljati |
bràncīn | im. m. 〈G brancína; mn. N brancíni, G brancínā〉 v. lubin |
brànīč | im. m. 〈G braníča, V brȁnīču; mn. N braníči, G braníčā〉 sp. obrambeni igrač u sportskim igrama koji brani svoj prostor kad je protivnička ekipa u napadu |
brànīk | im. m. 〈G braníka; mn. braníci, G braníkā〉 ono što brani prolaz ili služi kao zaštita [~ uz rub ceste; automobilski ~] |
brànitelj | im. m. 〈G brànitelja; mn. N brànitelji, G brànitēljā〉 1. osoba koja koga ili što brani; sin. zaštitnik 2. sudionik obrambenoga rata, osoba koja se bori u obrani [~ domovine] 3. prav. pravnik koji brani optuženika u kaznenome postupku [~ po službenoj dužnosti] |
branitèljica | im. ž. 〈G branitèljicē; mn. N branitèljice, G branitèljīcā〉 1. žena koja koga ili što brani; sin. zaštitnica¹ 2. sudionica obrambenoga rata, žena koja se bori u obrani [~ domovine] 3. prav. pravnica koja brani optuženika u kaznenome postupku [~ po službenoj dužnosti] |
branitèljičin | prid. 〈G branitèljičina; ž. branitèljičina, s. branitèljičino〉 1. koji pripada ženi koja koga ili što brani; sin. zaštitničin 2. koji pripada sudionici obrambenoga rata, ženi koja se bori u obrani 3. koji pripada pravnici koja brani optuženika u kaznenome postupku |
bràniteljskī | prid. 〈G bràniteljskōg(a); ž. bràniteljskā, s. bràniteljskō〉 koji se odnosi na branitelje [braniteljske udruge] |
branitèljstvo | im. s. 〈G branitèljstva〉 skup svih branitelja |
brániti | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brȃnīm, 3. l. mn. brȃnē, imp. bráni, aor. bránih, imperf. brȃnjāh, prid. r. bránio, prid. t. brȃnjen〉 1. 〈prijel.〉 a. štititi koga ili što od napada, štete ili opasnosti [~ grad] b. polagati kakav završni ispit usmeno izlažući pismeni rad i odgovarajući na pitanja koja o njemu postavlja povjerenstvo [~ maturalni rad; ~ doktorat] 2. 〈neprijel.〉 ne dopuštati komu da što učini [Mama mi brani da idem u kino.] • brániti se 〈povr.〉 otklanjati od sebe opasnost ili napad [~ se od neprijatelja]; sin. štititi se v. pod štititi |