prid. 〈G dosjètljiva; odr. dosjètljivī, G dosjètljivōg(a); ž. dosjètljiva, s. dosjètljivo; komp. dosjetljìvijī〉 1. koji brzo misli i lako dolazi do djelotvornih rješenja [dosjetljiva učenica] 2. koji odražava brzinu misli i lakoću dolaska do rješenja [~ odgovor]; sin. domišljat

im. ž. 〈G dosjètljivosti, I dosjètljivošću/dosjètljivosti〉 osobina onoga koji je dosjetljiv ili svojstvo onoga što je dosjetljivo; sin. domišljatost

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòskāčēm, 3. l. mn. dòskāčū, imp. doskáči, aor. doskákah, imperf. dòskākāh, prid. r. doskákao〉 1. skačući dospjeti na određeno mjesto [Zec je doskakao u dvorište.]; ant. odskakati 2. skačući dospjeti kamo s određenoga mjesta [Zec je doskakao iz šume.];

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. doskàkućēm, 3. l. mn. doskàkućū, imp. doskakùći, aor. doskakùtah, prid. r. doskakùtao〉 1. skakućući dospjeti na određeno mjesto [~ u dvorište; ~ na igralište] 2. skakućući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz dvorišta; ~ s igrališta]; ant. odskakutati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dòskītām se/dòskīćēm se, 3. l. mn. doskítajū se/dòskīćū se, imp. dòskītāj se/doskíći se, aor. doskítah se, prid. r. doskítao se〉 1. skitajući se dospjeti na određeno mjesto [~ do dalekih krajeva] 2. skitajući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ s brda]; ant. odskitati se

im. ž. 〈G dòskočicē; mn. N dòskočice, G dòskočīcā〉 kratka duhovita primjedba; sin. dosjetka

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòskočīm, 3. l. mn. dòskočē, imp. doskòči, aor. doskòčih, prid. r. doskòčio〉 1. skokom dospjeti na određeno mjesto; ant. odskòčiti 2. pren. stati komu ili čemu na kraj [~ jadu]

im. m. 〈G dòskoka; mn. N dòskoci, G dȍskōkā〉 dodir s tlom nakon skoka

prid. 〈G dóslōvna; odr. dóslōvnī, G dóslōvnōg(a); ž. dóslōvna, s. dóslōvno〉 1. koji ima samo osnovno značenje [doslovno značenje]; ant. prenesen 2. koji je u svemu od početka do kraja isti kao i izvornik [doslovni prijevod]

im. m. 〈G dȍslūha〉 tajna suradnja s kim [biti u dosluhu s prijateljem]

prid. 〈G dòsljedna; odr. dòsljednī, G dòsljednōg(a); ž. dòsljedna, s. dòsljedno; komp. dosljèdnijī〉 1. koji je ustrajan u provođenju kakvih načela [~ nastavnik] 2. koji odražava ustrajno provođenje kakvih načela [~ postupak]; sin. (principijelan); ant. nedosljedan, ( neprincipijelan)

im. ž. 〈G dòsljednosti, I dòsljednošću/dòsljednosti〉 osobina onoga koji je dosljedan ili svojstvo onoga što je dosljedno; sin. (principijelnost); ant. nedosljednost, (neprincipijelnost) 

im. s. 〈G dospijéća; mn. N dospijéća, G dospijéćā〉 rok za ispunjenje koje obveze, vrijeme do kad se što mora učiniti [~ računa]

im. s. 〈G dospijévānja〉 1. dolaženje do kakva mjesta, na koji položaj, u kakvu situaciju 2. uspijevanje, stizanje pravljenja čega 3. dolaženje na naplatu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòspijēvām, 3. l. mn. dospijévajū, imp. dòspijēvāj, aor. dospijévah, imperf. dòspijēvāh, prid. r. dospijévao〉 1. dolaziti do kakva mjesta, na koji položaj, u kakvu situaciju [~ u neprilike] 2. uspijevati, stizati što napraviti [Ne dospijevam ni otići u kino.] 3. dolaziti na naplatu [Mjenica dospijeva sljedećega tjedna.]; vidski paranjak: dospjeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȍspijēm, 3. l. mn. dȍspijū, imp. dòspīj, aor. dòspjeh, prid. r. m. dòspio, ž. dòspjela, s. dòspjelo, mn. dòspjeli〉 1. doći do kakva mjesta, na koji položaj, u kakvu situaciju [~ u neprilike] 2. uspjeti, stići što napraviti [Neću ~ otići u kino.] 3. doći na naplatu [Mjenica će ~ sljedećega tjedna.]; vidski paranjak: dospijevati

pril. 1. u dovoljnoj mjeri, onoliko koliko je potrebno; sin. dostatno, dovoljno; ant. nedostatno, nedovoljno 2. u većoj mjeri [Ona je ~ umišljena.]; sin. prilično 3. pren. izriče zahtjev da se prekine s čim [Dosta plakanja!]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. dòstajē, 3. l. mn. dòstajū, aor. 3. l. jd. dȍstaja, imperf. 3. l. jd. dòstajāše, prid. r. dòstajao〉 imati dosta čega, ne oskudijevati u čemu [Dostaje mi hrane.]; ant. manjkati, nedostajati

prid. 〈G dòstatna; odr. dòstatnī, G dòstatnōg(a); ž. dòstatna, s. dòstatno〉 koji je onolik koliko je potrebno [dostatna količina]; sin. dovoljan; ant. nedostatan, nedovoljan

pril. u dovoljnoj mjeri, onoliko koliko je potrebno; sin. dosta, dovoljno; ant. nedostatno, nedovoljno 

im. ž. 〈G dòstatnosti, I dòstatnošću/dòstatnosti〉 svojstvo onoga što je dostatno; sin. dovoljnost; ant. nedostatnost, nedovoljnost

im. ž. 〈G dȍstavē; mn. N dȍstave, G dȍstāvā〉 1. isporuka pošiljke ili robe na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporuka pošiljke ili robe kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. doprema, ( isporuka); ant. otprema

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòstavīm, 3. l. mn. dòstavē, imp. dòstavi, aor. dòstavih, prid. r. dòstavio, prid. t. dòstavljen〉 1. isporučiti pošiljku ili robu na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporučiti pošiljku ili robu kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. dopremiti, ( isporučiti); ant. otpremiti; vidski paranjak: dostavljati

im. m. 〈G dostavljáča, V dȍstavljāču; mn. N dostavljáči, G dostavljáčā〉 osoba koja što dostavlja [~ pizza]

im. ž. 〈G dostavljàčicē; mn. N dostavljàčice, G dostavljàčīcā〉 žena koja što dostavlja [~ pizza]

prid. 〈G dostavljàčičina; ž. dostavljàčičina, s. dostavljàčičino〉 koji pripada dostavljačici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòstavljām, 3. l. mn. dòstavljajū, imp. dòstavljāj, aor. dòstavljah, imperf. dòstavljāh, prid. r. dòstavljao, prid. t. dòstavljān〉 1. donositi pošiljku ili robu na određeno mjesto [~ u skladište] 2. odnositi pošiljku ili robu kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. dopremati, ( isporučivati); ant. otpremati; vidski paranjak: dostaviti

prid. 〈G dȍstāvnōg(a); ž. dȍstāvnā, s. dȍstāvnō〉 koji se odnosi na dostavu [dostavno vozilo]; ant. otpremni

im. ž. 〈G dòstāvnicē; mn. N dòstāvnice, G dòstāvnīcā〉 potvrda o obavljenoj dostavi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòstignēm, 3. l. mn. dòstignū, imp. dòstigni, aor. dòstigoh, prid. r. dòstigao, prid. t. dòstignūt, pril. p. dòstigāvši〉 1. krećući se dospjeti do čega pred sobom [~ autobus]; sin. stići, sustići 2. dostići kakvu mjeru, količinu, doći do određene granice ili stupnja [~ vrhunac]; sin. dosegnuti; sin. (dostignuti); vidski paranjak: dostizati

im. s. 〈G dostignúća; mn. N dostignúća, G dostignúćā〉 ono što je dostignuto; sin. postignuće

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòstignēm, 3. l. mn. dòstignū, imp. dòstigni, aor. dòstignuh, prid. r. dòstignuo, prid. t. dòstignūt, pril. p. dòstignūvši〉 v. dostići

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòstižēm, 3. l. mn. dòstižū, imp. dòstiži, aor. dòstizah, imperf. dòstizāh, prid. r. dòstizao, prid. t. dòstizān〉 1. krećući se dospijevati do čega pred sobom [~ autobus]; sin. stizati, sustizati 2. dospijevati do određenoga stupnja [~ vrhunac]; sin. dosezati, dosizati; vidski paranjak: dostići

prid. 〈G dòstižna; odr. dòstižnī, G dòstižnōg(a); ž. dòstižna, s. dòstižno; komp. dostìžnijī〉 koji se može dostići, dohvatiti, shvatiti ili ostvariti [~ uspjeh; dostižna želja]; ant. nedostižan

im. ž. 〈G dòstižnosti, I dòstižnošću/dòstižnosti〉 svojstvo onoga što je dostižno; ant. nedostižnost

prid. 〈G dóstōjna; odr. dóstōjnī, G dóstōjnōg(a); ž. dóstōjna, s. dóstōjno; komp. dostòjnijī〉 1. koji je dovoljno dobar i vrijedan da zaslužuje čiju pozornost i poštovanje [~ protivnik]; ant. nedostojan 2. koji dolikuje komu [dostojno mjesto] 3. koji zaslužuje što [~ pohvale; ~ poštovanja]; sin. vrijedan

prid. 〈G dostojànstvena; odr. dostojànstvenī, G dostojànstvenōg(a); ž. dostojànstvena, s. dostojànstveno; komp. dostojanstvènijī〉 koji je častan, pošten, odmjerenih sudova i odmjerena ponašanja te time budi poštovanje

im. m. 〈G dostojànstvenīka, V dostojànstvenīče; mn. N dostojànstvenīci, G dostojànstvenīkā〉 osoba koja ima službu koja donosi čast i ugled [crkveni ~]; sin. velikodostojnik

im. s. 〈G dostojànstva〉 osobine koje izazivaju poštovanje i donose čast i ugled

prid. 〈G dòstupna; odr. dòstupnī, G dòstupnōg(a); ž. dòstupna, s. dòstupno; komp. dostùpnijī〉 koji se može nabaviti, postići ili razumjeti, do kojega se može doći; ant. nedostupan

im. ž. 〈G dòstupnosti, I dòstupnošću/dòstupnosti〉 osobina onoga koji je dostupan ili svojstvo onoga što je dostupno; ant. nedostupnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòšapnēm, 3. l. mn. dòšapnū, imp. došàpni, aor. došàpnuh, prid. r. došàpnuo, prid. t. dòšapnūt〉 1. šapnuti komu što kratko i na brzinu 2. pren. reći komu što u povjerenju [Došapnuo mi je najnoviju vijest.]; sin. prišapnuti pren.; vidski parnjak: došaptavati

im. s. 〈G došaptávānja〉 1. govorenje komu čega šaptom 2. razgovaranje s kim šaptom 3. pren. povjerljivo razgovaranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. došàptāvām, 3. l. mn. došaptávajū, imp. došàptāvāj, aor. došaptávah, imperf. došàptāvāh, prid. r. došaptávao, prid. t. došàptāvān〉 1. govoriti komu što šaptom 2. pren. izricati komu što u povjerenju [~ komu najnovije tajne]; vidski parnjak: došapnuti pren. • došaptávati se 〈povr.〉 razgovarati s kim šaptom

im. s. 〈G došášća〉 rel. priprava za blagdan Božića tijekom četiriju tjedana; sin. advent

gl. svrš. neprijel./povr. 〈prez. 1. l. jd. dòšētām/dòšēćēm, 3. l. mn. došétajū/dòšēćū, imp. dòšētāj/došéći, aor. došétah, prid. r. došétao〉 1. šećući dospjeti na određeno mjesto [~ u grad] 2. šećući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz grada]; ant. odšetati (se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòškolujēm, 3. l. mn. dòškolujū, imp. dòškolūj, aor. dòškolovah, imperf. dòškolovāh, prid. r. dòškolovao, prid. t. dòškolovān〉 naknadno školovati [~ radnike] • dòškolovati se 〈povr.〉 1. naknadno se školovati, školovati se dokraja [~ se za bravara] 2. dopuniti svoje obrazovanje školovanjem

im. m. 〈G došljáka, V dȍšljāče; mn. N došljáci, G došljákā〉 razg. 1. osoba koja se odnekud doselila 2. osoba koja nije rođena u kojemu kraju; ant. domorodac, starosjedilac; sin. doseljenik