došljàkinja

im. ž. G došljàkinjē; mn. N došljàkinje, G došljàkīnjā razg. 1. žena koja se odnekud doselila 2. žena koja nije rođena u kojemu kraju; ant. domorotkinja; sin. doseljenica

došúljati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. dòšūljām se, 3. l. mn. došúljajū se, imp. dòšūljāj se, aor. došúljah se, prid. r. došúljao se 1. šuljajući se dospjeti na određeno mjesto [~ u sobu] 2. šuljajući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz sobe]; ant. odšuljati se

došvŕljati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dòšvr̀ljām, 3. l. mn. došvŕljajū, imp. dòšvr̀ljāj, aor. došvŕljah, prid. r. došvŕljao 1. švrljajući dospjeti na određeno mjesto [~ u dvorište] 2. švrljajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz dvorišta]; ant. odšvrljati

dòtaći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòtaknēm, 3. l. mn. dòtaknū, imp. dotàkni, aor. dotàkoh, prid. r. dòtakao, prid. t. dòtaknūt, pril. p. dòtakāvši v. dotaknuti

dòtad

pril. do toga trenutka, do trenutka koji nije veoma udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori; sin. dotada, dotle; ant. otad, otada

dotàda

pril., usp. dotad

dotàdašnjī

prid. G dotàdašnjēg(a); ž. dotàdašnjā, s. dotàdašnjē koji je bio dotad, do toga trenutka

dotàknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòtaknēm, 3. l. mn. dòtaknū, imp. dotàkni, aor. dotàknuh, prid. r. dotàknuo, prid. t. dòtaknūt, pril. p. dotàknūvši nakratko biti s kim ili s čim u kratkome tjelesnom doticaju [~ komu ruku]; sin. dirnuti, dodirnuti, taknuti poet. • dotàknuti (se) prijel. pren. usput spomenuti [~ problem; ~ se problema] • dotàknuti se povr. uzajamno doći s kim ili s čim u kratak tjelesni doticaj; sin. dodirnuti se v. pod dodirnuti; sin. (dotaći); vidski paranjak: doticati

dòteći

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. dotèče/dòteknē, 3. l. mn. dotèkū/dòteknū, aor. 3. l. jd. dȍteče, prid. r. dòtekao, pril. p. dòtekāvši 1. tekući se uliti ili doći na kakvo mjesto [Voda je dotekla.]; ant. oteći¹; vidski parnjak: dotjecati 2. pren. imati dosta čega [Sredstva su mu dotekla do kraja mjeseca.]

dȍticāj

im. m. G dȍticāja; mn. N dȍticāji, G dȍticājā međusobni odnos, uzajamna veza s kim ili s čim [biti u doticaju s glumcima; doći u ~ sa strukom]; sin. dodir, ( kontakt)

dòticati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòtičēm, 3. l. mn. dòtičū, imp. dòtiči, aor. dòticah, imperf. dòticāh, prid. r. dòticao, prid. t. dòticān više puta dolaziti s kim ili s čim u kratak tjelesni doticaj; sin. dirati, dodirivati, ticati poet. • dòticati (se) prijel. pren. usput spominjati [~ problem; ~ se problema] • dòticati se povr. više puta uzajamno dolaziti s kim ili s čim u kratak tjelesni doticaj; sin. dodirivati se v. pod dodirivati; vidski paranjak: dotaknuti

dòtjecānje

im. s. G dòtjecānja 1. ulijevanje ili dolaženje tekućine na kakvo mjesto 2. skupljanje čega na jednome mjestu [~ novca]; sin. dotok, priljev

dòtjecati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. dòtječē, 3. l. mn. dòtječū, aor. 3. l. jd. dȍtjeca, imperf. 3. l. jd. dòtjecāše, prid. r. dòtjecao 1. tekući se ulijevati ili dolaziti na kakvo mjesto (o tekućini) [Voda dotječe.]; ant. otjecati; vidski parnjak: doteći 2. pren. skupljati se [Novac dotječe.]

dòtjerati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòtjerām, 3. l. mn. dòtjerajū, imp. dòtjerāj, aor. dòtjerah, prid. r. dòtjerao, prid. t. dòtjerān 1. tjerajući dovesti koga na određeno mjesto [~ ovce u staju]; ant. otjerati 2. tjerajući dovesti koga kamo s određenoga mjesta [~ iz staje]; ant. otjerati • dòtjerati (se) prijel. dovesti što u red, učiniti koga ili što ljepšim; sin. uljepšati (se), urediti (se) v. pod urediti; Vidski parnjaci: dotjeravati, dotjerivati

dotjerávānje

im. s. G dotjerávānja dovođenje čega u red, činjenje koga ili čega ljepšim; sin. dotjerivanje, uljepšavanje, uređivanje

dotjerávati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dotjèrāvām, 3. l. mn. dotjerávajū, imp. dotjèrāvāj, aor. dotjerávah, imperf. dotjèrāvāh, prid. r. dotjerávao, prid. t. dotjèrāvān dovoditi što u red, činiti koga ili što ljepšim; sin. dotjerivati (se), uljepšavati (se), uređivati (se) v. pod uređivati; vidski parnjak: dotjerati ( se)

dotjerívānje

im. s. G dotjerívānja usp. dotjeravanje

dotjerívati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dotjèrujēm, 3. l. mn. dotjèrujū, imp. dotjèrūj, aor. dotjerívah, imperf. dotjèrīvāh, prid. r. dotjerívao, prid. t. dotjèrīvān usp. dotjeravati ( se)

dótlē

pril. 1. do toga trenutka, do trenutka koji nije veoma udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori; sin. dotad, dotada; ant. otad, otada 2. do toga mjesta, do mjesta koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [odatle ~]; ant. odatle

dòtok

im. m. G dòtoka; mn. N dòtoci, G dȍtōkā 1. neprestano jednolično kretanje do kojega mjesta [~ električne struje] 2. skupljanje čega na jednome mjestu [~ novca]; sin. dotjecanje, priljev

dòtrajati

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. dòtrajē, 3. l. mn. dòtrajū, aor. 3. l. jd. dȍtraja, prid. r. dòtrajao potrošiti se, uništiti se uporabom

dotr̀čati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dòtrčīm, 3. l. mn. dòtrčē, imp. dotr̀či, aor. dotr̀čah, prid. r. dotr̀čao 1. trčeći dospjeti na određeno mjesto [~ u selo] 2. trčeći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz sela]; ant. otrčati

dòtūći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dotúčem, 3. l. mn. dotúkū, imp. dotúci, aor. dotúkoh, prid. r. dòtūkao, prid. t. dotùčen 1. tukući ubiti koga; sin. zatući 2. pren. oduzeti komu nadu [Poraz ga je dotukao.]

dovábiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòvābīm, 3. l. mn. dòvābē, imp. dovábi, aor. dovábih, prid. r. dovábio, prid. t. dòvābljen 1. namamiti životinje dozivanjem, posebnim uzvicima, riječima ili mamcem [~ kokoši zrnjem; ~ psa dajući mu kost; ~ rakove u košaru]; ant. odvabiti 2. pren. privući koga obećanjima; sin. domamiti, namamiti, primamiti

dováljati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòvāljām, 3. l. mn. dováljajū, imp. dòvāljāj, aor. dováljah, imperf. dòvāljāh, prid. r. dováljao, prid. t. dòvāljān 1. valjajući dogurati na određeno mjesto [~ u dvorište] 2. valjajući dogurati kamo s određenoga mjesta [~ iz dvorišta] • dováljati se povr. 1. valjajući se dospjeti na određeno mjesto [~ se u dvorište] 2. valjajući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ se iz dvorišta]; sin. dokotrljati; ant. odvaljati, otkotrljati

dóvdē

pril. do ovoga mjesta, do mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; sin. dovle; ant. odavde, odavle

dovèslati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dovèslām, 3. l. mn. dovèslajū, imp. dovèslāj, aor. dovèslah, prid. r. dovèslao 1. veslajući dospjeti na određeno mjesto [~ u zaljev] 2. veslajući dospjeti kamo s određenoga mjesto [~ iz zaljeva]; ant. odveslati

dòvesti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dovèdem, 3. l. mn. dovèdū, imp. dovèdi, aor. dovèdoh, prid. r. dòveo, prid. t. dovèden 1. vodeći koga dospjeti na određeno mjesto [~ oca u grad]; ant. odvesti 2. vodeći koga dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ oca iz grada]; ant. odvesti 3. dopremiti, postaviti što čega nije bilo [~ plin]; sin. uvesti 4. pren. kakvim postupkom prouzročiti ili izazvati što [~ do ludila]; vidski paranjak: dovoditi

dòvesti (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dovèzem, 3. l. mn. dovèzū, imp. dovèzi, aor. dovèzoh, prid. r. dòvezao, prid. t. dovèzen 1. vozeći prebaciti koga ili što na određeno mjesto [Dovezao je prijatelja u bolnicu.; Dovezli su se na more.] 2. vozeći prebaciti koga ili što kamo s određenoga mjesta [Dovezao je prijatelja iz bolnice.; Dovezli su se s mora.]; ant. odvesti ( se); vidski paranjak: dovoziti ( se)

doviđénja

usk. pozdrav pri rastanku

dovíjati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. dòvijām se, 3. l. mn. dovíjajū se, imp. dòvijāj se, aor. dovíjah se, imperf. dòvijāh se, prid. r. dovíjao se v. domišljati se

dȍvijēka

pril. za sva vremena [Voljet ću te ~.]; sin. svagda, uvijek, vazda zast., vječno, zasvagda, zauvijek

dovikívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dovìkujēm, 3. l. mn. dovìkujū, imp. dovìkūj, aor. dovikívah, imperf. dovìkīvāh, prid. r. dovikívao, prid. t. dovìkīvān govoriti što komu vičući • dovikívati se povr. razgovarati s kim vičući; vidski paranjak: doviknuti

dovíknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòvīknēm, 3. l. mn. dòvīknū, imp. dovíkni, aor. dovíknuh, prid. r. dovíknuo, prid. t. dòvīknūt reći što komu vičući; vidski parnjak: dovikivati

dovínuti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. dòvīnēm se, 3. l. mn. dòvīnū se, imp. dovíni se, aor. dovínuh se, prid. r. dovínuo se, prid. t. dòvīnūt v. domisliti se pod domisliti

dòviti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. dȍvijēm se, 3. l. mn. dȍvijū se, imp. dòvīj se, aor. dòvih se, prid. r. m. dȍvio se, ž. dȍvīla se, s. dȍvīlo se; mn. dȍvīli se v. domisliti se pod domisliti

dovláčēnje

im. s. G dovláčēnja 1. dovođenje koga ili čega na određeno mjesto vučenjem 2. dovođenje koga ili čega kamo s određenoga mjesta vučenjem; ant. odvlačenje

dovláčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòvlāčīm, 3. l. mn. dòvlāčē, imp. dovláči, aor. dovláčih, imperf. dovláčijāh, prid. r. dovláčio, prid. t. dòvlāčen 1. vukući dovoditi koga ili što na određeno mjesto [~ drva u dvorište] 2. vukući dovoditi koga ili što kamo s određenoga mjesta [~ drva iz dvorišta]; ant. odvlačiti; vidski paranjak: dovući

dóvlē

pril. do ovoga mjesta, do mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; sin. dovde; ant. odavde, odavle

dòvod

im. m. G dòvoda; mn. N dòvodi, G dȍvōdā 1. cijev ili otvor koji služi za dovođenje tekućine, pare, plina i sl. [začepio se ~] 2. omogućivanje dotjecanja tekućine, plina i sl. sustavom cijevi i otvora [~ vode]; sin. dovođenje; ant. odvođenje; ant. odvod

dovòditi

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòvodīm, 3. l. mn. dòvodē, imp. dovòdi, aor. dovòdih, imperf. dòvođāh/dovòdijāh, prid. r. dovòdio, prid. t. dòvođen 1. vodeći koga dospijevati na određeno mjesto [~ oca u grad]; ant. odvoditi; vidski parnjak: dovesti 2. vodeći koga dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ oca iz grada]; ant. odvoditi; vidski parnjak: dovesti 3. kakvim postupkom izazivati što [~ do ludila]; vidski parnjak: dovesti 4. dopremati, postavljati što čega nije bilo [~ plin]; sin. uvoditi; vidski parnjak: dovesti 5. sustavom cijevi i otvora omogućiti tekućini, plinu i sl. da dotječe [~ vodu u stan; ~ plin u zgradu]; ant. odvoditi

dòvođēnje

im. s. G dòvođēnja 1. vođenje koga otkamo na određeno mjesto; ant. odvođenje 2. vođenje koga s određenoga mjesta; ant. odvođenje 3. izazivanje čega kakvim postupkom 4. dopremanje, postavljanje onoga čega nije bilo; sin. uvođenje 5. omogućivanje dotjecanja tekućine, plina i sl. sustavom cijevi i otvora [~ vode]; sin. dovod; ant. odvod, odvođenje

dȍvōljan

prid. G dȍvōljna; odr. dȍvōljnī, G dȍvōljnōg(a); ž. dȍvōljna, s. dȍvōljno 1. koji je onolik koliko je potrebno [dovoljna količina]; sin. dostatan; ant. nedostatan, nedovoljan 2. neodr.; u im. funkciji najniža prolazna školska ocjena označena s 2 [~ iz matematike]; sin. dvojka razg.

dȍvōljno

pril. u dovoljnoj mjeri, onoliko koliko je potrebno; sin. dosta, dostatno; ant. nedovoljno, nedostatno 

dȍvōljnōst

im. ž. G dȍvōljnosti, I dȍvōljnošću/dȍvōljnosti svojstvo onoga što je dovoljno; sin. dostatnost; ant. nedostatnost, nedovoljnost

dòvoz

im. m. G dòvoza; mn. N dòvozi, G dȍvōzā skupljanje i prijevoz na određeno mjesto [~ smeća]; sin. (dovoženje); ant. odvoz, ( odvoženje)

dovòziti (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòvozīm, 3. l. mn. dòvozē, imp. dovòzi, aor. dovòzih, imperf. dòvožāh/dovòzijāh, prid. r. dovòzio, prid. t. dòvožen 1. vozeći prebacivati koga ili što na određeno mjesto [Dovozio je prijatelja u bolnicu.; Dovozili su se na more.] 2. vozeći prebacivati koga ili što kamo s određenoga mjesta [Dovozio je prijatelja iz bolnice.; Dovozili su se s mora.]; ant. odvoziti (se); vidski paranjak: dovesti ( se)

dòvožēnje

im. s. G dòvožēnja; mn. N dòvožēnja, G dòvožēnjā v. dovoz

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga