gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dovr̀šāvām, 3. l. mn. dovršávajū, imp. dovr̀šāvāj, aor. dovršávah, imperf. dovr̀šāvāh, prid. r. dovršávao, prid. t. dovr̀šāvān〉 dovoditi što do kraja, obavljati što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. svršavati, završavati; ant. počinjati, začinjati zast., započinjati; vidski parnjak: dovršiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòvr̀šīm, 3. l. mn. dòvr̀šē, imp. dovŕši, aor. dovŕših, prid. r. dovŕšio, prid. t. dòvr̀šen〉 učiniti, obaviti što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. svršiti, završiti; ant. početi, započeti; vidski parnjak: dovršavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dovúčem, 3. l. mn. dovúkū, imp. dovúci, aor. dovúkoh, prid. r. dòvūkao, prid. t. dovùčen, pril. p. dòvūkāvši〉 1. vukući dovesti koga ili što na određeno mjesto [~ drva u dvorište]; vidski parnjak: dovlačiti 2. vukući dovesti koga ili što s određenoga mjesta [~ drva iz dvorišta]; vidski parnjak: dovlačiti • dòvūći se 〈povr.〉 teškim korakom, polako doći [Dovukao se do kreveta.]; ant. odvući (se)

im. ž. 〈G dózē; mn. N dóze, G dózā〉 određena količina koje tvari [propisana ~ lijeka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòzīdām, 3. l. mn. dozídajū, imp. dòzīdāj, aor. dozídah, prid. r. dozídao, prid. t. dòzīdān〉 zidanjem dodati [~ sobu]; sin. (nadozidati); vidski parnjak: dozidavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dozìdāvām, 3. l. mn. dozidávajū, imp. dozìdāvāj, aor. dozidávah, imperf. dozìdāvāh, prid. r. dozidávao, prid. t. dozìdāvān〉 zidanjem dodavati [~ sobu]; sin. (nadozidavati); vidski parnjak: dozidati

im. s. 〈G dozívānja〉 privlačenje čije pozornosti glasom; sin. prizivanje, zazivanje, zvanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòzīvām/dòzīvljēm, 3. l. mn. dozívajū/dòzīvljū, imp. dòzīvāj/dozívlji, aor. dozívah, imperf. dòzīvāh, prid. r. dozívao, prid. t. dòzīvān〉 1. glasom privlačiti čiju pozornost [~ prolaznike]; sin. prizivati, zazivati, zvati 2. obraćati se komu očekujući da dođe ili da se odazove [~ djecu u kuhinju; ~ psa]; sin. pozivati, zvati; vidski paranjak: dozvati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dozlògr̀dīm, 3. l. mn. dozlògr̀dē, imp. dozlogŕdi, aor. dozlogŕdih, prid. r. dozlogŕdio〉 〈3. l.〉 izazvati u komu dosadu, narušiti komu mir svojim ponašanjem [Dozlogrdilo mi je čitanje ove knjige.; Jučer mi je dozlogrdio svojim zanovijetanjem.]; sin. dodijati, dojaditi, dosaditi¹, udaviti pren., razg.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. doznàčāvām, 3. l. mn. doznačávajū, imp. doznàčāvāj, aor. doznačávah, imperf. doznàčāvāh, prid. r. doznačávao, prid. t. doznàčāvān〉 davati komu novac s pomoću naloga za isplatu [~ milijun kuna]; sin. doznačivati; vidski parnjak: doznačiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòznāčīm, 3. l. mn. dòznāčē, imp. doznáči, aor. doznáčih, prid. r. doznáčio, prid. t. dòznāčen〉 dati komu novac s pomoću naloga za isplatu [~ milijun kuna]; vidski parnjaci: doznačavati, doznačivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. doznàčujēm, 3. l. mn. doznàčujū, imp. doznàčūj, aor. doznačívah, imperf. doznàčīvāh, prid. r. doznačívao, prid. t. doznàčīvān〉 usp. doznačavati

im. ž. 〈G dȍznakē, DL dȍznaci; mn. N dȍznake, G dȍznākā〉 1. nalog za isplatu [devizna ~] 2. dokument o bolovanju

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòznām, 3. l. mn. dòznajū, imp. dòznāj, aor. dòznah, prid. r. dòznao, prid. t. dȍznān〉 doći do podataka ili vijesti; sin. (saznati); vidski parnjak: doznavati • dòznati se 〈povr.; 3. l.〉 proširiti se kao vijest [Doznalo se da je izgubio posao.]; sin. pročuti se

im. s. 〈G doznávānja〉 dolaženje do podataka ili vijesti; sin. (saznavanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòznājēm, 3. l. mn. dòznājū, imp. doznáji, aor. doznávah, imperf. dòznāvāh, prid. r. doznávao, prid. t. dòznāvān〉 dolaziti do podataka ili vijesti; sin. (saznavati); vidski parnjak: doznati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȍzrēm/dȍzrijēm, 3. l. jd. dȍzrē/dȍzrijē, 3. l. mn. dȍzrū/dȍzrijū, imp. dòzri/dòzrīj, aor. dòzreh/dòzrijeh, prid. r. m. dòzreo/dòzrio, ž. dòzrela, s. dòzrelo, mn. dòzreli〉 1. postati zrelim [Grožđe je dozrelo u jesen.]; sin. prispjeti, sazreti 2. pren. postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dorasti, sazreti pren., stasati; vidski paranjak: dozrijevati

im. s. 〈G dozrijévānja〉 1. postajanje zrelim; sin. prispijevanje 2. pren. dosezanje psihičke i/ili tjelesne zrelosti; sin. dorastanje; sin. sazrijevanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòzrijēvām, 3. l. mn. dozrijévajū, imp. dòzrijēvāj, aor. dozrijévah, imperf. dòzrijēvāh, prid. r. dozrijévao〉 1. postajati zrelim [Grožđe dozrijeva u jesen.]; sin. prispijevati, zreti 2. postajati sposobnim ili spremnim za što, dosezati psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dorastati; sin. sazrijevati; vidski paranjak: dozreti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dozòvem, 3. l. mn. dozòvū, imp. dozòvi, aor. dòzvah, prid. r. m. dȍzvao, ž. dȍzvāla, s. dȍzvālo, mn. dȍzvāli, prid. t. dȍzvān〉 1. glasom privući čiju pozornost [~ prolaznika]; sin. prizvati, zazvati 2. obratiti se komu očekujući da dođe ili da se odazove [~ djecu u kuhinju; ~ psa]; sin. pozvati; vidski paranjak: dozivati

im. ž. 〈G dȍzvolē; mn. N dȍzvole, G dȍzvōlā〉 1. isprava kojom se komu odobrava da što učini [~ boravka; vozačka ~] 2. → dopuštenje

gl. svrš. prijel. → dopustiti

gl. nesvrš. prijel. → dopuštati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòžīvīm, 3. l. mn. dòžīvē, imp. dožívi, aor. dožívjeh, prid. r. m. dožívio, ž. dožívjela, s. dožívjelo, mn. dožívjeli, prid. t. dòžīvljen〉 1. ostati živ do kakva događaja, zbivanja ili do kojega doba [~ put na Mjesec; ~ duboku starost]; sin. dočekati 2. spoznati što iskustvom, osjećajno što proživjeti [mnogo ~ u životu]; sin. iskusiti; vidski parnjak: doživljavati

im. m. 〈G dȍživljāja; mn. N dȍživljāji, G dȍživljājā〉 događaj koji ostavlja dubok dojam i koji ostaje u sjećanju [nezaboravan ~; ~ iz djetinjstva]

im. s. 〈G doživljávānja〉 spoznavanje čega iskustvom, osjećajno proživljavanje čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dožìvljāvām, 3. l. mn. doživljávajū, imp. dožìvljāvāj, aor. doživljávah, imperf. dožìvljāvāh, prid. r. doživljávao, prid. t. dožìvljāvān〉 spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživljavati; vidski parnjak: doživjeti

prid. 〈G dȍživotnōg(a); ž. dȍživotnā, s. dȍživotnō〉 koji traje do kraja života [doživotna kazna]

oznaka za dioptriju

kratica za doktor

kratica za drugi

im. m. 〈G drȁča〉 1. razg. v. korov 2. samonikla bodljikava biljka

im. ž. 〈G drȁčē; mn. N drȁče, G drȃčā〉 bot. bodljikav listopadni grm zlatnožutih grozdastih cvatova

prid. 〈G drága; odr. drȃgī, G drȃgōg(a); ž. drága, s. drȃgo; komp. drȁžī〉 1. prema kojemu se osjeća naklonost [~ susjed]; sin. mio; ant. mrzak 2. koji se rado upotrebljava, gleda, čita i sl. [draga igračka; draga knjiga]

im. ž. 〈G drȁgē, DL drȁzi; mn. N drȁge, G drȃgā〉 zem. 1. mali morski zaljev; sin. uvala, zaton 2. dugačka dolina oblikovana u manje otpornim stijenama s obradivom površinom u dnu

pril. 〈komp. drȁžē〉 izriče ugodu ili radost [Drago mi je!]

prid. 〈G dragòcjena; odr. dragòcjenī, G dragòcjenōg(a); ž. dragòcjena, s. dragòcjeno; komp. dragocjènijī〉 1. koji ima veliku vrijednost [~ prsten]; sin. skupocjen, vrijedan; ant. bezvrijedan 2. pren. koji je veoma koristan [~ savjet]

im. ž. 〈G dragòcjenosti, I dragòcjenošću/dragòcjenosti〉 1. svojstvo onoga što ima veliku vrijednost; sin. skupocjenost, vrijednost; ant. bezvrijednost 2. pren. svojstvo onoga što je veoma korisno

im. m. 〈G drȁgoljūba; mn. N drȁgoljūbi, G drȁgoljūbā〉 bot. 1. južnoamerička ukrasna biljka žutonarančastoga ili crvenoga cvijeta 2. žutonarančasti ili crveni cvijet istoimene biljke

im. ž. 〈G drágosti, I drágošću/drágosti〉 1. osobina onoga koji je drag ili svojstvo onoga što je drago 2. stanje ushićenosti

im. m. 〈G dragovóljca, V drȁgovōljče; mn. N dragovóljci, G dragòvōljācā〉 osoba koja dragovoljno sudjeluje u čemu; sin. dobrovoljac (volonter)

prid. 〈G dragovòljačkōg(a); ž. dragovòljačkā, s. dragovòljačkō〉 koji se odnosi na dragovoljce; sin. dobrovoljački (volonterski)

prid. 〈G drȁgovōljna; odr. drȁgovōljnī, G drȁgovōljnōg(a); ž. drȁgovōljna, s. drȁgovōljno〉 slobodno izabran [dragovoljni rad]; sin. dobrovoljan, svojevoljan

prid. 〈G dragovóljčeva; ž. dragovóljčeva, s. dragovóljčevo〉 koji pripada dragovoljcu; sin. dobrovoljčev

im. ž. 〈G dragòvōljkē, DL dragòvōljki; mn. N dragòvōljke, G dragòvōljkā/dragòvōljkī〉 žena koja dragovoljno sudjeluje u čemu; sin. dobrovoljka (volonterka)

pril. svojom voljom [~ raditi]; sin. dobrovoljno, svojevoljno

im. m. 〈G dragúlja; mn. N dragúlji, G dragúljā〉 1. dragi kamen, veoma vrijedan i rijedak mineral koji se upotrebljava za izradbu nakita, npr. dijamant 2. pren. ono što je veoma vrijedno

im. m. 〈G draguljára, V drȁguljāru/drȁguljāre; mn. N draguljári, G draguljárā〉 obrtnik koji izrađuje nakit od dragulja i plemenitih kovina i trguje njime