dovršávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dovr̀šāvām, 3. l. mn. dovršávajū, imp. dovr̀šāvāj, aor. dovršávah, imperf. dovr̀šāvāh, prid. r. dovršávao, prid. t. dovr̀šāvān dovoditi što do kraja, obavljati što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. svršavati, završavati; ant. počinjati, začinjati zast., započinjati; vidski parnjak: dovršiti

dovŕšiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòvr̀šīm, 3. l. mn. dòvr̀šē, imp. dovŕši, aor. dovŕših, prid. r. dovŕšio, prid. t. dòvr̀šen učiniti, obaviti što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. svršiti, završiti; ant. početi, započeti; vidski parnjak: dovršavati

dòvūći (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dovúčem, 3. l. mn. dovúkū, imp. dovúci, aor. dovúkoh, prid. r. dòvūkao, prid. t. dovùčen, pril. p. dòvūkāvši 1. vukući dovesti koga ili što na određeno mjesto [~ drva u dvorište]; vidski parnjak: dovlačiti 2. vukući dovesti koga ili što s određenoga mjesta [~ drva iz dvorišta]; vidski parnjak: dovlačiti • dòvūći se povr. teškim korakom, polako doći [Dovukao se do kreveta.]; ant. odvući (se)

dóza

im. ž. G dózē; mn. N dóze, G dózā određena količina koje tvari [propisana ~ lijeka]

dozídati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòzīdām, 3. l. mn. dozídajū, imp. dòzīdāj, aor. dozídah, prid. r. dozídao, prid. t. dòzīdān zidanjem dodati [~ sobu]; sin. (nadozidati); vidski parnjak: dozidavati

dozidávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dozìdāvām, 3. l. mn. dozidávajū, imp. dozìdāvāj, aor. dozidávah, imperf. dozìdāvāh, prid. r. dozidávao, prid. t. dozìdāvān zidanjem dodavati [~ sobu]; sin. (nadozidavati); vidski parnjak: dozidati

dozívānje

im. s. G dozívānja privlačenje čije pozornosti glasom; sin. prizivanje, zazivanje, zvanje

dozívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòzīvām/dòzīvljēm, 3. l. mn. dozívajū/dòzīvljū, imp. dòzīvāj/dozívlji, aor. dozívah, imperf. dòzīvāh, prid. r. dozívao, prid. t. dòzīvān 1. glasom privlačiti čiju pozornost [~ prolaznike]; sin. prizivati, zazivati, zvati 2. obraćati se komu očekujući da dođe ili da se odazove [~ djecu u kuhinju; ~ psa]; sin. pozivati, zvati; vidski paranjak: dozvati

dozlogŕditi

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dozlògr̀dīm, 3. l. mn. dozlògr̀dē, imp. dozlogŕdi, aor. dozlogŕdih, prid. r. dozlogŕdio 3. l. izazvati u komu dosadu, narušiti komu mir svojim ponašanjem [Dozlogrdilo mi je čitanje ove knjige.; Jučer mi je dozlogrdio svojim zanovijetanjem.]; sin. dodijati, dojaditi, dosaditi¹, udaviti pren., razg.

doznačávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. doznàčāvām, 3. l. mn. doznačávajū, imp. doznàčāvāj, aor. doznačávah, imperf. doznàčāvāh, prid. r. doznačávao, prid. t. doznàčāvān davati komu novac s pomoću naloga za isplatu [~ milijun kuna]; sin. doznačivati; vidski parnjak: doznačiti

doznáčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòznāčīm, 3. l. mn. dòznāčē, imp. doznáči, aor. doznáčih, prid. r. doznáčio, prid. t. dòznāčen dati komu novac s pomoću naloga za isplatu [~ milijun kuna]; vidski parnjaci: doznačavati, doznačivati

doznačívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. doznàčujēm, 3. l. mn. doznàčujū, imp. doznàčūj, aor. doznačívah, imperf. doznàčīvāh, prid. r. doznačívao, prid. t. doznàčīvān usp. doznačavati

dȍznaka

im. ž. G dȍznakē, DL dȍznaci; mn. N dȍznake, G dȍznākā 1. nalog za isplatu [devizna ~] 2. dokument o bolovanju

dòznati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòznām, 3. l. mn. dòznajū, imp. dòznāj, aor. dòznah, prid. r. dòznao, prid. t. dȍznān doći do podataka ili vijesti; sin. (saznati); vidski parnjak: doznavati • dòznati se povr.; 3. l. proširiti se kao vijest [Doznalo se da je izgubio posao.]; sin. pročuti se

doznávānje

im. s. G doznávānja dolaženje do podataka ili vijesti; sin. (saznavanje)

doznávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòznājēm, 3. l. mn. dòznājū, imp. doznáji, aor. doznávah, imperf. dòznāvāh, prid. r. doznávao, prid. t. dòznāvān dolaziti do podataka ili vijesti; sin. (saznavati); vidski parnjak: doznati

dòzreti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dȍzrēm/dȍzrijēm, 3. l. jd. dȍzrē/dȍzrijē, 3. l. mn. dȍzrū/dȍzrijū, imp. dòzri/dòzrīj, aor. dòzreh/dòzrijeh, prid. r. m. dòzreo/dòzrio, ž. dòzrela, s. dòzrelo, mn. dòzreli 1. postati zrelim [Grožđe je dozrelo u jesen.]; sin. prispjeti, sazreti 2. pren. postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dorasti, sazreti pren., stasati; vidski paranjak: dozrijevati

dozrijévānje

im. s. G dozrijévānja 1. postajanje zrelim; sin. prispijevanje 2. pren. dosezanje psihičke i/ili tjelesne zrelosti; sin. dorastanje; sin. sazrijevanje

dozrijévati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. dòzrijēvām, 3. l. mn. dozrijévajū, imp. dòzrijēvāj, aor. dozrijévah, imperf. dòzrijēvāh, prid. r. dozrijévao 1. postajati zrelim [Grožđe dozrijeva u jesen.]; sin. prispijevati, zreti 2. postajati sposobnim ili spremnim za što, dosezati psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dorastati; sin. sazrijevati; vidski paranjak: dozreti

dòzvati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dozòvem, 3. l. mn. dozòvū, imp. dozòvi, aor. dòzvah, prid. r. m. dȍzvao, ž. dȍzvāla, s. dȍzvālo, mn. dȍzvāli, prid. t. dȍzvān 1. glasom privući čiju pozornost [~ prolaznika]; sin. prizvati, zazvati 2. obratiti se komu očekujući da dođe ili da se odazove [~ djecu u kuhinju; ~ psa]; sin. pozvati; vidski paranjak: dozivati

dȍzvola

im. ž. G dȍzvolē; mn. N dȍzvole, G dȍzvōlā 1. isprava kojom se komu odobrava da što učini [~ boravka; vozačka ~] 2.  dopuštenje

dozvòliti

gl. svrš. prijel. dopustiti

dozvoljávati

gl. nesvrš. prijel. dopuštati

dožívjeti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. dòžīvīm, 3. l. mn. dòžīvē, imp. dožívi, aor. dožívjeh, prid. r. m. dožívio, ž. dožívjela, s. dožívjelo, mn. dožívjeli, prid. t. dòžīvljen 1. ostati živ do kakva događaja, zbivanja ili do kojega doba [~ put na Mjesec; ~ duboku starost]; sin. dočekati 2. spoznati što iskustvom, osjećajno što proživjeti [mnogo ~ u životu]; sin. iskusiti; vidski parnjak: doživljavati

dȍživljāj

im. m. G dȍživljāja; mn. N dȍživljāji, G dȍživljājā događaj koji ostavlja dubok dojam i koji ostaje u sjećanju [nezaboravan ~; ~ iz djetinjstva]

doživljávānje

im. s. G doživljávānja spoznavanje čega iskustvom, osjećajno proživljavanje čega

doživljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dožìvljāvām, 3. l. mn. doživljávajū, imp. dožìvljāvāj, aor. doživljávah, imperf. dožìvljāvāh, prid. r. doživljávao, prid. t. dožìvljāvān spoznavati što iskustvom, osjećajno što proživljavati; vidski parnjak: doživjeti

dȍživotnī

prid. G dȍživotnōg(a); ž. dȍživotnā, s. dȍživotnō koji traje do kraja života [doživotna kazna]

dpt

oznaka za dioptriju

dr.

kratica za doktor

dr.

kratica za drugi

drȁč

im. m. G drȁča 1. razg. v. korov 2. samonikla bodljikava biljka

drȁča

im. ž. G drȁčē; mn. N drȁče, G drȃčā bot. bodljikav listopadni grm zlatnožutih grozdastih cvatova

drȃg

prid. G drága; odr. drȃ, G drȃgōg(a); ž. drága, s. drȃgo; komp. drȁžī 1. prema kojemu se osjeća naklonost [~ susjed]; sin. mio; ant. mrzak 2. koji se rado upotrebljava, gleda, čita i sl. [draga igračka; draga knjiga]

drȁga

im. ž. G drȁ, DL drȁzi; mn. N drȁge, G drȃ zem. 1. mali morski zaljev; sin. uvala, zaton 2. dugačka dolina oblikovana u manje otpornim stijenama s obradivom površinom u dnu

drȃgo

pril. komp. drȁžē izriče ugodu ili radost [Drago mi je!]

dragòcjen

prid. G dragòcjena; odr. dragòcjenī, G dragòcjenōg(a); ž. dragòcjena, s. dragòcjeno; komp. dragocjènijī 1. koji ima veliku vrijednost [~ prsten]; sin. skupocjen, vrijedan; ant. bezvrijedan 2. pren. koji je veoma koristan [~ savjet]

dragòcjenōst

im. ž. G dragòcjenosti, I dragòcjenošću/dragòcjenosti 1. svojstvo onoga što ima veliku vrijednost; sin. skupocjenost, vrijednost; ant. bezvrijednost 2. pren. svojstvo onoga što je veoma korisno

drȁgoljūb

im. m. G drȁgoljūba; mn. N drȁgoljūbi, G drȁgoljūbā bot. 1. južnoamerička ukrasna biljka žutonarančastoga ili crvenoga cvijeta 2. žutonarančasti ili crveni cvijet istoimene biljke

drágōst

im. ž. G drágosti, I drágošću/drágosti 1. osobina onoga koji je drag ili svojstvo onoga što je drago 2. stanje ushićenosti

dragovóljac

im. m. G dragovóljca, V drȁgovōljče; mn. N dragovóljci, G dragòvōljācā osoba koja dragovoljno sudjeluje u čemu; sin. dobrovoljac (volonter)

dragovòljačkī

prid. G dragovòljačkōg(a); ž. dragovòljačkā, s. dragovòljačkō koji se odnosi na dragovoljce; sin. dobrovoljački (volonterski)

drȁgovōljan

prid. G drȁgovōljna; odr. drȁgovōljnī, G drȁgovōljnōg(a); ž. drȁgovōljna, s. drȁgovōljno slobodno izabran [dragovoljni rad]; sin. dobrovoljan, svojevoljan

dragovóljčev

prid. G dragovóljčeva; ž. dragovóljčeva, s. dragovóljčevo koji pripada dragovoljcu; sin. dobrovoljčev

dragòvōljka

im. ž. G dragòvōljkē, DL dragòvōljki; mn. N dragòvōljke, G dragòvōljkā/dragòvōljkī žena koja dragovoljno sudjeluje u čemu; sin. dobrovoljka (volonterka)

drȁgovōljno

pril. svojom voljom [~ raditi]; sin. dobrovoljno, svojevoljno

dràgūlj

im. m. G dragúlja; mn. N dragúlji, G dragúljā 1. dragi kamen, veoma vrijedan i rijedak mineral koji se upotrebljava za izradbu nakita, npr. dijamant 2. pren. ono što je veoma vrijedno

dragùljār

im. m. G draguljára, V drȁguljāru/drȁguljāre; mn. N draguljári, G draguljárā obrtnik koji izrađuje nakit od dragulja i plemenitih kovina i trguje njime

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga