draguljárev | prid. 〈G draguljáreva; ž. draguljáreva, s. draguljárevo〉 koji pripada draguljaru; sin. draguljarov |
draguljàrica | im. ž. 〈G draguljàricē; mn. N draguljàrice, G draguljàrīcā〉 obrtnica koja izrađuje nakit od dragulja i plemenitih kovina i trguje njime; sin. draguljarka |
dragùljārka | im. ž. 〈G dragùljārkē, DL dragùljārki; mn. N dragùljārke, G dragùljārkā/dragùljārki〉 usp. draguljarica |
dragùljārnica | im. ž. 〈G dragùljārnicē; mn. N dragùljārnice, G dragùljārnīcā〉 prodavaonica u kojoj se prodaju dragulji [seoska ~] |
draguljárov | prid. 〈G draguljárova; ž. draguljárova, s. draguljárovo〉 usp. draguljarev |
dragùljārskī | prid. 〈G dragùljārskōg(a); ž. dragùljārskā, s. dragùljārskō〉 koji se odnosi na draguljare i draguljarstvo |
draguljárstvo | im. s. 〈G draguljárstva〉 djelatnost obradbe dragulja i trgovanja njima |
dràgūn | im. m. 〈G dragúna, V drȁgūne; mn. N dragúni, G dragúnā〉 pov. vojnik lake konjice koju su osnovali Francuzi 1554. godine |
drȁma | im. ž. 〈G drȁmē; mn. N drȁme, G drȃmā〉 1. kaz., knjiž. a. glavni književni rod, uz liriku i epiku, koji obuhvaća djela pisana u obliku dijaloga, namijenjena izravnomu prikazivanju ljudske zbilje na pozornici [antička ~; barokna ~; liturgijska ~] b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti 2. pren. potresan, ozbiljan i težak događaj [obiteljska ~] ◇ radijska ~ knjiž. 1. dramska vrsta koja obuhvaća djela pisana za radijsko izvođenje koja se temelje na govornome i zvučnome prikazivanju radnje i likova 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. (radiodrama) |
dramàtičan | prid. 〈G dramàtična; odr. dramàtičnī, G dramàtičnōg(a); ž. dramàtična, s. dramàtično; komp. dramatìčnijī〉 1. koji je pun uzbudljive radnje i koji izaziva snažne osjećaje [dramatična priča]; sin. napet pren. 2. koji ima ozbiljne posljedice [~ pad dolara] |
dramàtičār | im. m. 〈G dramàtičāra, V dramàtičāru/dramàtičāre; mn. N dramàtičāri, G dramàtičārā〉 pisac drama |
dramàtičārev | prid. 〈G dramàtičāreva; ž. dramàtičāreva, s. dramàtičārevo〉 koji pripada dramatičaru; sin. dramatičarov |
dramàtičārka | im. ž. 〈G dramàtičārkē, DL dramàtičārki; mn. N dramàtičārke, G dramàtičārkā/dramàtičārkī〉 spisateljica drama |
dramàtičārov | prid. 〈G dramàtičārova; ž. dramàtičārova, s. dramàtičārovo〉 usp. dramatičarev |
dramatizácija | im. ž. 〈G dramatizácijē; mn. N dramatizácije, G dramatizácījā〉 kaz., knjiž. prilagodba književnoga teksta za prikazivanje na pozornici, televiziji ili filmu [~ romana] |
dramatizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dramatìzīrām, 3. l. mn. dramatizírajū, imp. dramatìzīrāj, aor. dramatizírah, imperf. dramatìzīrāh, prid. r. dramatizírao, prid. t. dramatìzīrān〉 1. prilagoditi/prilagođivati koji književni tekst za prikazivanje na pozornici, televiziji ili filmu [~ roman] 2. pren. pridati/pridavati čemu pretjeranu važnost [~ probleme] |
dramàturg | im. m. 〈G dramàturga, V dramàturže; mn. N dramàturzi, G dramàtūrgā〉 1. osoba koja sudjeluje u izboru i sastavljanju dramskoga programa u kazalištu, na televiziji itd. 2. pisac koji prilagođuje književno djelo za scensko izvođenje |
dramatùrgija | im. ž. 〈G dramatùrgijē〉 tehnika stvaranja dramskoga djela i njegove izvedbe na pozornici, televiziji ili u filmu |
dramàturginja | im. ž. 〈G dramàturginjē; mn. N dramàturginje, G dramàturgīnjā〉 1. žena koja sudjeluje u izboru i sastavljanju dramskoga programa u kazalištu, na televiziji itd. 2. spisateljica koja prilagođuje književno djelo za scensko izvođenje |
dramàturškī | prid. 〈G dramàturškōg(a); ž. dramàturškā, s. dramàturškō〉 koji se odnosi na dramaturge i dramaturgiju |
drȁmskī | prid. 〈G drȁmskōg(a); ž. drȁmskā, s. drȁmskō〉 koji se odnosi na dramu [dramska predstava; ~ tekst; dramsko kazalište] |
drȁp | |
dràžba | im. ž. 〈G dràžbē; mn. N dràžbe, G drážbā/dràžbī〉 1. javna prodaja najboljemu ponuditelju; sin. (aukcija) 2. ustupanje obavljanja radova ili usluga javnim natječajem |
drȁžesno | |
drȁžestan | |
dràžica | im. ž. 〈G dràžicē; mn. N dràžice, G drȁžīcā〉 1. um. mala draga 2. anat. mali organ na ženskome spolovilu; sin. (klitoris) |
drážiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. drȃžīm, 3. l. mn. drȃžē, imp. dráži, aor. drážih, imperf. drȃžāh, prid. r. drážio, prid. t. drȃžen〉 1. izazivati koju životinju, činiti je bijesnom 2. zast. v. podbadati 3. pren. v. zadirkivati |
dréčati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dréčīm, 3. l. mn. dréčē, imp. dréči, aor. dréčih, imperf. dréčāh, prid. r. dréčao〉 jako vikati; vidski parnjak: dreknuti |
drȅka | |
dréknuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. drȇknēm, 3. l. mn. drȇknū, imp. drékni, aor. dréknuh, prid. r. dréknuo〉 jako viknuti; vidski parnjak: drečati |
dremùckati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dremùckām, 3. l. mn. dremùckajū, imp. dremùckāj, aor. dremùckah, imperf. dremùckāh, prid. r. dremùckao〉 spavati laganim snom s prekidima [~ na suncu] |
drènjina | im. ž. 〈G drènjinē; mn. N drènjine, G drȅnjīnā〉 bot. duguljast jestiv crven plod drijena |
drȅs | im. m. 〈G drèsa; mn. N drèsovi, G drȅsōvā〉 sp. službena sportska odjeća [nacionalni ~; školski ~] |
dresírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. drèsīrām, 3. l. mn. dresírajū, imp. drèsīrāj, aor. dresírah, imperf. drèsīrāh, prid. r. dresírao, prid. t. drèsīrān〉 uvježbati/uvježbavati životinje da budu poslušne i da obavljaju različite radnje koje im nisu urođene [~ lavove] |
dresúra | im. ž. 〈G dresúrē; mn. N dresúre, G dresúrā〉 postupak kojim se životinje uvježbavaju da budu poslušne i da obavljaju različite radnje koje im nisu urođene |
drȇvnī | |
dȑhtāj | im. m. 〈G dȑhtāja; mn. N dȑhtāji, G dȑhtājā〉 kratak pokret tijela koje podrhtava |
dȑhtānje | im. s. 〈G dȑhtānja〉 1. slabo tresenje od hladnoće, straha, uzbuđenja, brige i sl. 2. slabo tresenje od potresa, eksplozije i sl.; sin. vibracija; sin. podrhtavanje |
dr̀htati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȑšćēm/dr̀htīm, 3. l. mn. dȑšćū/dr̀htē, imp. dr̀šći/dr̀hti, aor. dr̀htah, imperf. dȑhtāh, prid. r. dr̀htao, pril. s. dȑšćūći/dr̀htajūći〉 1. slabo se tresti od hladnoće, straha, uzbuđenja, brige i sl. [~ od zime] 2. 〈3. l.〉 slabo se tresti od potresa, eksplozije i sl. [Tlo drhti.]; sin. vibrirati; sin. podrhtavati |
dr̀htav | prid. 〈G dr̀htava; odr. dr̀htavī, G dr̀htavōg(a); ž. dr̀htava, s. dr̀htavo; komp. drhtàvijī〉 koji drhti [drhtave ruke] |
dr̀htavica | im. ž. 〈G dr̀htavicē; mn. N dr̀htavice, G dȑhtavīcā〉 stanje u kojemu tijelo drhti, npr. od visoke temperature, slabosti ili straha |
drhtúriti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dr̀htūrīm, 3. l. mn. dr̀htūrē, imp. drhtúri, aor. drhtúrih, imperf. dr̀htūrāh, prid. r. drhtúrio〉 lagano drhtati, drhtati na prekide [~ cijelim tijelom] |
drȉblati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. drȉblām, 3. l. mn. drȉblajū, imp. drȉblāj, aor. drȉblah, imperf. drȉblāh, prid. r. drȉblao, prid. t. drȉblān〉 sp. izvoditi dribling [~ braniče protivničke momčadi] |
drȉblīng | im. m. 〈G drȉblīnga; mn. N drȉblīnzi, G drȉblīngā〉 sp. oslobađanje od protivnika vještom varkom gurajući pred sobom loptu ili pak ne gubeći nadzor nad njima |
drijémati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. drijȇmām, 3. l. mn. drijémajū, imp. drijȇmāj, aor. drijémah, imperf. drijȇmāh, prid. r. drijémao〉 spavati laganim snom [~ ispred televizora] |
drijémovac | im. m. 〈G drijémōvca; mn. N drijémōvci, G drijémovācā〉 bot. zeljasta proljetnica s plavim, ljubičastim ili bijelim cvjetovima u obliku zvona [proljetni ~; ljetni ~]; sin. zvončić |
drijȇn | im. m. 〈G drijéna; mn. N drijénovi, G drijénōvā〉 bot. južnoeuropska grmolika biljka žutih cvjetova i malih, duguljastih crvenih plodova |
drijéšiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. drijȇšīm, 3. l. mn. drijȇšē, imp. drijéši, aor. drijéših, imperf. drijȇšāh, prid. r. drijéšio, prid. t. drijȇšen〉 otpuštati čvor [~ uže]; sin. razvezivati |