gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskvārīm, 3. l. mn. ìskvārē, imp. iskvári, aor. iskvárih, prid. r. iskvário, prid. t. ìskvāren〉 posve pokvariti • iskváriti se 〈povr.〉 postati posve pokvarenim

im. m. 〈G isláma〉 rel. jednobožačka religija utemeljena na vjeri u Alaha koja je nastala na Arapskome poluotoku

im. ž. 〈G islamizácijē〉 proces obraćanja na islam, širenje islama

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. islamìzīrām, 3. l. mn. islamizírajū, imp. islamìzīrāj, aor. islamizírah, imperf. islamìzīrāh, prid. r. islamizírao, prid. t. islamìzīrān〉 1. prevesti/prevoditi koga na islam 2. uvesti/uvoditi islamski nauk u civilno društvo • islamizírati se 〈povr.〉 obratiti se/obraćati se na islam, prihvatiti/prihvaćati islamsku vjeru

prid. 〈G ìslāmskōg(a); ž. ìslāmskā, s. ìslāmskō〉 koji se odnosi na islam [islamska bogomolja]

prid. 〈G ìslandskōg(a); ž. ìslandskā, s. ìslandskō〉 1. koji se odnosi na Islanđane i Island 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik na Islandu i narodni jezik Islanđana

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsmijem, 3. l. mn. ìsmijū, imp. ìsmīj, aor. ismìjah, prid. r. ismìjao, prid. t. ȉsmijān〉 učiniti koga ili što smiješnim, izložiti koga ili što ruglu, reći što pogrdno o kome ili čemu [~ brata]; sin. narugati se; vidski parnjak: ismijavati

im. s. 〈G ismijávānja; mn. N ismijávānja, G ismijávānjā〉 činjenje koga ili čega smiješnim, izlaganje koga ili čega ruglu, pogrdno govorenje o kome ili čemu; sin. izrugivanje, ruganje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ismìjāvām, 3. l. mn. ismijávajū, imp. ismìjāvāj, aor. ismijávah, imperf. ismìjāvāh, prid. r. ismijávao, prid. t. ismìjāvān〉 činiti koga ili što smiješnim, izlagati koga ili što ruglu, pogrdno govoriti o kome ili čemu [~ brata]; sin. rugati se, izrugivati se, smijati se; vidski parnjak: ismijati

prid. 〈G ìspaćena; odr. ìspaćenī, G ìspaćenōg(a); ž. ìspaćena, s. ìspaćeno; komp. ispaćènijī〉 koji je izmučen od patnje, teškoga rada, boli i sl.

im. m. 〈G ìspada; mn. N ìspadi, G ȉspādā〉 1. naglo istupanje protiv koga ili nezgodan postupak koji se protivi dobrim običajima i pristojnosti 2. zaustavljanje dotoka energije ili stavljanje čega izvan pogona [~ iz mreže]

im. s. 〈G ìspadānja; mn. N ìspadānja, G ìspadānjā〉 1. odvajanje od čega; sin. otpadanje 2. prestanak bivanja dijelom čega; sin. otpadanje 3. nehotično padanje iz ruke ili s kakva mjesta ◇ ~ suglasnika gram. glasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupovima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspadām, 3. l. mn. ìspadajū, imp. ìspadāj, aor. ìspadah, imperf. ìspadāh, prid. r. ìspadao〉 1. odvajati se od cjeline (o dijelovima tijela) [Ispadaju mi zubi.]; vidski parnjak: ispasti 2. odvajati se od čega i padati (o kosi); sin. opadati; vidski parnjak: ispasti 3. pren. prestajati biti dio čega [~ iz momčadi]; sin. otpadati pren.; vidski parnjak: ispasti 4. nehotice padati iz ruke ili s kakva mjesta [Ta zdjela mu uvijek ispada.]; vidski parnjak: ispasti 5. događati se, pojavljivati se ili pokazivati se kakvim kao posljedica čega, završavati kakvim rezultatom [Ispada da smo krivi.; ~ dobro na fotografiji; ~ smiješan; Kruh ispada dobro.]; vidski parnjak: ispasti • ìspadati se 〈povr.; 3. l.〉 jako i dugo padati (o kiši)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspālīm, 3. l. mn. ìspālē, imp. ispáli, aor. ispálih, prid. r. ispálio, prid. t. ìspāljen〉 1. izbaciti streljivo iz vatrenoga oružja [~ metak iz puške]; sin. ispucati 2. pren., razg. naglo izreći što [~ odgovor]; vidski paranjak: ispaljivati

im. s. 〈G ispaljívānja〉 1. izbacivanje streljiva iz vatrenoga oružja; sin. ispucavanje, pucanje 2. pren., razg. naglo izricanje čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispàljujēm, 3. l. mn. ispàljujū, imp. ispàljūj, aor. ispaljívah, imperf. ispàljīvāh, prid. r. ispaljívao, prid. t. ispàljīvān〉 1. izbacivati streljivo iz vatrenoga oružja; sin. ispucavati, pucati 2. pren., razg. naglo izricati što [~ odgovor za odgovorom]; vidski paranjak: ispaliti

im. s. 〈G isparávānja〉 1. prelazak iz tekućega u plinovito stanje 2. gubljenje mirisa 3. ispuštanje vlage u obliku pare; sin. isparivanje, hlapljenje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ispàrāvā, 3. l. mn. isparávajū, aor. 3. l. jd. isparáva, imperf. 3. l. jd. ispàrāvāše, prid. r. isparávao〉 1. prelaziti iz tekućega u plinovito stanje [Voda isparava.; Parfem isparava.]; sin. hlapjeti 2. pren. prestajati postojati [Novac isparava.] • isparávati se 〈povr.〉 ispuštati vlagu u obliku pare [Tlo se isparava pod suncem.]; sin. isparivati; vidski paranjak: ispariti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsparīm, 3. l. mn. ìsparē, imp. ìspari, aor. ìsparih, prid. r. ìspario〉 1. prijeći iz tekućega u plinovito stanje [Voda je isparila.; Parfem je ispario.] 2. pren. prestati postojati [Novac je ispario.]; Vidski parnjaci: isparavati, isparivati

im. s. 〈G isparívānja〉 usp. isparavanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ispàrujē, 3. l. mn. ispàrujū, aor. 3. l. jd. isparíva, imperf. 3. l. jd. ispàrīvāše, prid. r. isparívao〉 usp. isparavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspadnēm, 3. l. mn. ìspadnū, imp. ìspadni, aor. ìspadoh/ìspah, prid. r. ìspao〉 1. odvojiti se od čega i pasti (o dijelovima tijela) [Ispali su mu zubi.] 2. odvojiti se od čega i pasti (o kosi); sin. otpasti 3. pren. prestati biti dio čega [~ iz momčadi]; sin. otpasti pren. 4. nehotice pasti iz ruke ili s kakva mjesta [~ iz torbe] 5. dogoditi se, pojaviti se ili pokazati se kakvim kao posljedica čega, završiti kakvim rezultatom [Ispali smo krivi.; ~ dobro na fotografiji; ~ smiješan; Kruh je ispao dobro.]; vidski paranjak: ispadati

im. ž. 〈G ȉspašē; mn. N ȉspaše, G ȉspāšā〉 1. travnata površina, mjesto na kojemu pase stoka; sin. pašnjak 2. hranjenje stoke na pašnjaku; sin. napasanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispèčem, 3. l. mn. ispèkū, imp. ispèci, aor. ispèkoh, prid. r. ìspekao, prid. t. ispèčen, pril. p. ìspekāvši〉 1. pripremiti jelo pečenjem [~ kruh; ~ meso; ~ tortu]; sin. speći razg. 2. obraditi što na visokoj temperaturi [~ ciglu; ~ rakiju]; sin. speći razg. • ìspeći se 〈povr.〉 pren., razg. v. izgorjeti

gl. svrš. prijel. → izglačati

im. m. 〈G ìspērka; mn. N ìspērci, G ìsperākā〉 manji struk kukuruza ili druge biljke koji raste uz glavni

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspījām, 3. l. mn. ispíjajū, imp. ìspījāj, aor. ispíjah, imperf. ìspījāh, prid. r. ispíjao, prid. t. ìspījān〉 pijući prazniti što do kraja [~ čašu za čašom]; vidski parnjak: ispiti

prid. 〈G ispijèna; odr. ispìjenī, G ispìjenōg(a); ž. ispijèna, s. ispijèno; komp. ispijènijī〉 mršav, blijed i iscrpljen

im. ž. 〈G ispìjenosti, I ispìjenošću/ispìjenosti〉 osobina onoga koji je ispijen

im. s. 〈G ìspirānja〉 1. uklanjanje nečistoća vodom ili kakvim sredstvom za pranje 2. pročišćivanje iznutra

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspirēm, 3. l. mn. ìspirū, imp. ìspiri, aor. ìspirah, imperf. ìspirāh, prid. r. ìspirao, prid. t. ìspirān〉 1. vodom uklanjati nečistoću ili kakvo sredstvo za pranje [~ kosu] 2. pročišćivati iznutra [~ usta; ~ želudac]; vidski paranjak: isprati

im. m. 〈G ìspisa; mn. N ìspisi, G ȉspīsā〉 1. čin kojim se tko ili što ispisuje, isključuje iz popisa ili prestaje biti članom čega [~ iz škole; ~ iz sportskoga društva]; sin. upis 2. tekst otisnut na papiru

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspīšēm, 3. l. mn. ìspīšū, imp. ispíši, aor. ispísah, prid. r. ispísao, prid. t. ìspīsān〉 1. načiniti potpun popis, napisati što u potpunosti [~ imena učenika; ~ osobne podatke] 2. pisanjem popuniti što [~ bilježnicu] 3. pišući izvaditi što iz teksta, prepisati iz teksta [~ definiciju iz čitanke] 4. isključiti koga iz članstva [~ sve neposlušne članove]; sin. iščlaniti; ant. učlaniti, upisati • ispísati se 〈povr.〉 1. prestati biti članom kakve udruge [~ se iz planinarskoga društva]; sin. iščlaniti se v. pod iščlaniti; ant. učlaniti se v. pod učlaniti, upisati se v. pod upisati 2. prestati pohađati što [~ se s pravnoga fakulteta]; ant. upisati se v. pod upisati; vidski paranjak: ispisivati

im. s. 〈G ispisívānja〉 1. činjenje potpuna popisa, pisanje čega u potpunosti 2. popunjavanje čega pisanjem 3. vađenje čega iz teksta pisanjem, prepisivanje iz teksta 4. izbacivanje koga iz članstva; sin. iščlanjivanje; ant. učlanjivanje, upisivanje 5. prestanak članstva u kakvoj udruzi; sin. iščlanjivanje; ant. učlanjivanje, upisivanje 6. prestanak pohađanja čega; ant. upisivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispìsujēm, 3. l. mn. ispìsujū, imp. ispìsūj, aor. ispisívah, imperf. ispìsīvāh, prid. r. ispisívao, prid. t. ispìsīvān〉 1. činiti potpun popis, pisati što u potpunosti [~ imena učenika; ~ osobne podatke] 2. pisanjem popunjavati što [~ bilježnicu za bilježnicom] 3. pišući vaditi što iz teksta, prepisivati iz teksta [~ definicije iz čitanke] 4. izbacivati koga iz članstva [~ sve neposlušne članove]; sin. iščlanjivati; ant. učlanjivati, upisivati • ispisívati se 〈povr.〉 1. prestajati biti članom kakve udruge [~ se iz planinarskoga društva]; sin. iščlanjivati se v. pod iščlanjivati; ant. učlanjivati se v. pod učlanjivati, upisivati se v. pod upisivati 2. prestajati pohađati što [~ se s pravnoga fakulteta]; ant. upisivati se v. pod upisivati; vidski paranjak: ispisati

im. ž. 〈G ìspisnicē; mn. N ìspisnice, G ìspisnīcā〉 potvrda o ispisu [~ s fakulteta]; ant. upisnica

im. m. 〈G ìspita; mn. N ìspiti, G ȉspītā〉 provjera znanja i sposobnosti [~ iz matematike; pismeni ~; usmeni ~; vozački ~] ◇ popravni ~ naknadni ispit prije upisa u viši razred kako bi se popravila nedovoljna ocjena s kraja školske godine; sin. popravak razg. ♦ pasti na ispitu 〈čega〉 ne biti dorastao visokim kriterijima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspītām, 3. l. mn. ispítajū, imp. ìspītāj, aor. ispítah, prid. r. ispítao, prid. t. ìspītān〉 1. postaviti pitanja kako bi se što doznalo [~ koga o njegovu životu.; ~ svjedoke] 2. provjeriti čije znanje i sposobnost postavljanjem pitanja [~ biologiju; ~ matematiku] 3. sustavno provjeriti ili prikupiti činjenice o onome što je slabo poznato ili nepoznato [~ utjecaj štetnih plinova na okoliš]; sin. istražiti 4. provjeriti što stavljanjem na kušnju [~ čije strpljenje]; sin. iskušati 5. izložiti što znanstvenomu istraživanju, utvrditi svojstva kakve tvari ili proizvoda [~ lijek; ~ nove metode]; sin. istražiti; vidski paranjak: ispitivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉspijēm, 3. l. mn. ȉspijū, imp. ìspīj, aor. ìspih, prid. r. m. ȉspio, ž. ȉspīla, s. ȉspīlo, mn. ȉspīli, prid. t. ispìjen〉 pijući isprazniti što do kraja [~ čašu soka]; sin. popiti; vidski parnjak: ispijati

im. s. 〈G ispitívānja; mn. N ispitívānja, G ispitívānjā〉 1. postavljanje pitanja kako bi se što doznalo 2. postavljanje pitanja kako bi se utvrdilo znanje ili sposobnosti [~ gradiva]; sin. provjera 3. provjeravanje čega stavljanjem na kušnju; sin. iskušavanje 4. izlaganje čega znanstvenomu istraživanju, utvrđivanje svojstva kakve tvari ili proizvoda; sin. istraživanje 5. utvrđivanje kakvoće ili svojstava čega [~ čistoće vode]; sin. provjera ◇ unakrsno ~ način ispitivanja osumnjičenika u kojemu se postavljanjem različitih pitanja nastoji njegov iskaz učiniti proturječnim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispìtujēm, 3. l. mn. ispìtujū, imp. ispìtūj, aor. ispitívah, imperf. ispìtīvāh, prid. r. ispitívao, prid. t. ispìtīvān〉 1. postavljati pitanja kako bi se što doznalo [~ koga o njegovu životu; ~ svjedoke] 2. provjeravati čije znanje i sposobnost postavljanjem pitanja [~ biologiju; ~ matematiku]; sin. pitati; ant. odgovarati 3. sustavno provjeravati ili prikupljati činjenice o onome što je slabo poznato ili nepoznato [~ utjecaj štetnih plinova na okoliš]; sin. istraživati 4. provjeravati što stavljanjem na kušnju [~ čije strpljenje]; sin. iskušavati 5. izlagati što znanstvenomu istraživanju, utvrđivati svojstva kakve tvari ili proizvoda [~ lijek; ~ nove metode]; sin. istraživati; vidski paranjak: ispitati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isplàćujēm, 3. l. mn. isplàćujū, imp. isplàćūj, aor. isplaćívah, imperf. isplàćīvāh, prid. r. isplaćívao, prid. t. isplàćīvān〉 davati novac za prodanu robu, obavljen posao, učinjene usluge ili u kakve druge javne svrhe [~ mirovine; ~ naknade; ~ plaće]; vidski parnjak: isplatiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsplahnēm, 3. l. mn. ìsplahnū, imp. ìsplahni, aor. ìsplahnuh, prid. r. ìsplahnuo, prid. t. ìsplahnūt〉 1. vodom ukloniti nečistoću ili kakvo sredstvo za pranje [~ kosu] 2. pročistiti iznutra [~ usta; ~ želudac]; vidski paranjak: isplahnjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isplàhnjujēm, 3. l. mn. isplàhnjujū, imp. isplàhnjūj, aor. isplahnjívah, imperf. isplàhnjīvāh, prid. r. isplahnjívao, prid. t. isplàhnjīvān〉 1. vodom uklanjati nečistoću ili kakvo sredstvo za pranje [~ kosu] 2. pročišćivati iznutra [~ usta; ~ želudac]; vidski paranjak: isplahnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsplačēm, 3. l. mn. ìsplačū, imp. ìsplači, aor. ìsplakah, prid. r. ìsplakao, prid. t. ìsplakān〉 pokazati osjećajno stanje ili osjećaj tjelesnoga bola ispuštajući suze [~ gomilu suza; ~ tugu] • ìsplakati se 〈povr.〉 mnogo i dugo plakati

im. ž. 〈G ȉsplatē; mn. N ȉsplate, G ȉsplātā〉 1. novac isplaćen za koju robu ili uslugu 2. čin davanja novca za koju robu ili uslugu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsplātīm, 3. l. mn. ìsplātē, imp. ispláti, aor. isplátih, prid. r. isplátio, prid. t. ìsplāćen〉 dati novac za prodanu robu, obavljen posao, učinjene usluge ili u kakve javne svrhe [~ mirovine; ~ naknade; ~ plaće]; vidski parnjak: isplaćivati • isplátiti se 〈povr.〉 pren. biti od koristi ili imati smisla [Isplati se biti marljiv.; Ulaganje se isplatilo.]; sin. vrijediti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsplazīm, 3. l. mn. ìsplazē, imp. ìsplazi, aor. ìsplazih, prid. r. ìsplazio, prid. t. ìsplažen〉 1. 〈prijel.〉 plazeći pokazati ili izbaciti (o jeziku) [Isplazio mi je jezik.] 2. 〈neprijel.〉 pren. plazeći izići [~ iz rupe]