prij. 〈G〉 1. označuje da tko ili što dospijeva s prednje strane koga ili čega [stati ~ ogledala; staviti ~ sebe]; sin. pred; ant. iza 2. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće s prednje strane koga ili čega [park ~ škole; igrati se ~ kuće]; sin. pred; ant. iza 3. → uime

im. ž. 〈G isprèkīdanosti, I isprèkīdanošću/isprèkīdanosti〉 1. svojstvo onoga što je prekinuto na više mjesta 2. svojstvo onoga što nije povezano u vremenskome tijeku ili razvoju; sin. (diskontinuitet)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isprèkīdām, 3. l. mn. isprekídajū, imp. isprèkīdāj, aor. isprekídah, prid. r. isprekídao, prid. t. isprèkīdān〉 1. prekinuti što na više mjesta 2. prekinuti tijek ili razvoj čega više puta

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isprèmjēštām, 3. l. mn. ispremjéštajū, imp. isprèmjēštāj, aor. ispremjéštah, prid. r. ispremjéštao, prid. t. isprèmjēštān〉 premjestiti sve redom [~ namještaj; ~ šahovske figure]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispreplètem, 3. l. mn. ispreplètū, imp. ispreplèti, aor. ispreplètoh, prid. r. isprèpleo, prid. t. ispreplèten〉 1. pletući učiniti da se što oblikuje i međusobno čvrsto poveže [~ niti; ~ prste] 2. učiniti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. zamrsiti, zapetljati, zaplesti; ant. odmrsiti, otpetljati, raspetljati 3. pren. spojiti što u kakvu cjelinu, čvrsto povezati [~ motive u pjesmi; ~ ljudske sudbine; ~ tekst novim idejama]; vidski paranjak: ispreplitati

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ispreplète se, 3. l. mn. ispreplètū se, aor. 3. l. jd. ȉspreplete se, prid. r. isprèpleo se〉 međusobno se spojiti u kakvu cjelinu, sastati se na mnogim mjestima [Budućnost i prošlost će se ispreplesti.]; sin. preplesti se; vidski parnjak: isprepletati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. isprèplećē se, 3. l. mn. isprèplećū se, aor. 3. l. jd. ȉsprepletā se, imperf. 3. l. jd. isprèpletāše se, prid. r. isprèpletao se〉 međusobno se spajati u kakvu cjelinu tako da se dijelovi jedne cjeline izmiješaju s dijelovima druge cjeline, spajati se na mnogim mjestima [Tu se isprepleću mnogi ciljevi.]; vidski parnjak: ispreplesti se

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isprèplićēm, 3. l. mn. isprèplićū, imp. isprèplići, aor. isprèplitah, imperf. isprèplitāh, prid. r. isprèplitao, prid. t. isprèplitān〉 1. pletući činiti da se što oblikuje i međusobno čvrsto veže [~ niti; ~ prste] 2. činiti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. mrsiti, zapetljavati, zaplitati; ant. otpetljavati, raspetljavati 3. pren. spajati što u kakvu cjelinu, čvrsto povezivati [~ motive u pjesmi; ~ ljudske sudbine; ~ tekst novim idejama]; vidski paranjak: ispreplesti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsprīčām, 3. l. mn. ispríčajū, imp. ìsprīčāj, aor. ispríčah, prid. r. ispríčao, prid. t. ìsprīčān〉 1. izreći kakvu priču, reći sve što se zna o čemu, opisati što u cijelosti [~ šalu]; sin. (ispripovjediti) 2. opravdati čiji pogrešan postupak [~ izostanak] • ispríčati se 〈povr.〉 izreći opravdanje, ispriku zbog vlastitoga pogrešna postupka; sin. opravdati se v. pod opravdati; vidski paranjak: ispričavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isprìčāvām, 3. l. mn. ispričávajū, imp. isprìčāvāj, aor. ispričávah, imperf. isprìčāvāh, prid. r. ispričávao, prid. t. isprìčāvān〉 opravdavati čiji pogrešan postupak [~ izostanak] • ispričávati se 〈povr.〉 izricati opravdanje, ispriku zbog vlastitoga pogrešna postupka; sin. opravdavati se v. pod opravdavati; vidski paranjak: ispričati

im. ž. 〈G ìspričnicē; mn. N ìspričnice, G ìspričnīcā〉 pismena potvrda kojom roditelj ili liječnik opravdava izostanak djeteta iz škole

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsprijēčīm, 3. l. mn. ìsprijēčē, imp. isprijéči, aor. isprijéčih, prid. r. isprijéčio, prid. t. ìsprijēčen〉 postaviti kakvu prepreku, staviti što poprijeko i tako spriječiti prolaz • isprijéčiti se 〈povr.〉 1. postaviti se kao zapreka ili smetnja, zatvoriti prolaz [Ispriječila se ograda na putu.] 2. suprotstaviti se čemu, pružiti otpor komu

im. ž. 〈G ȉsprikē, DL ȉsprici; mn. N ȉsprike, G ȉsprīkā〉 1. izjava kojom se izražava žaljenje zbog kakva lošega postupka ili propusta [primiti ispriku; usmena ~] 2. razlog koji se navodi kako bi se opravdao koji postupak ili propust [imati ispriku za sve]; sin. izgovor, opravdanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispripòvijēdām, 3. l. mn. ispripovijédajū, imp. ispripòvijēdāj, aor. ispripovijédah, prid. r. ispripovijédao, prid. t. ispripòvijēdān〉 ispričati što do kraja, u cijelosti [Ispripovijedao je sve što je znao.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ispripòvjedīm, 3. l. mn. ispripòvjedē, imp. ispripòvjedi, aor. ispripòvjedih, prid. r. ispripòvjedio〉 v. ispričati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsprōbām, 3. l. mn. ispróbajū, imp. ìsprōbāj, aor. ispróbah, prid. r. ispróbao, prid. t. ìsprōbān〉 1. odjenuti ili obuti što da bi se provjerilo pristaje li komu [~ košulju; ~ sandale]; sin. probati 2. razg. provjerom utvrditi kakvo je što ili kako što djeluje [~ novi uređaj]; vidski paranjak: isprobavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispròbāvām, 3. l. mn. isprobávajū, imp. ispròbāvāj, aor. isprobávah, imperf. ispròbāvāh, prid. r. isprobávao, prid. t. ispròbāvān〉 1. odijevati ili obuvati što da bi se provjerilo pristaje li komu [~ košulju; ~ sandale]; sin. probati 2. razg. provjerom utvrđivati kakvo je što ili kako što djeluje [~ novi uređaj]; vidski paranjak: isprobati

gl. svrš. prijel. → profilirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsprosīm, 3. l. mn. ìsprosē, imp. ispròsi, aor. ispròsih, prid. r. ispròsio, prid. t. ìsprošen〉 1. dobiti milostinju [~ novac] 2. dobiti od djevojke ili njezinih roditelja pristanak za brak [~ djevojku]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isprovòcīrām, 3. l. mn. isprovocírajū, imp. isprovòcīrāj, aor. isprovocírah, prid. r. isprovocírao, prid. t. isprovòcīrān〉 1. v. podbosti 2. v. izazvati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìsprsīm se, 3. l. mn. ìsprsē se, imp. ìsprsi se, aor. ìsprsih se, prid. r. ìsprsio se〉 1. izbočiti prsa prema naprijed 2. pren. pokazati se velikodušnim, odlučnim ili hrabrim

im. s. 〈G isprúžānja〉 1. stavljanje čega u ravan položaj 2. ležanje čitavom dužinom tijela u vodoravnome položaju; sin. protezanje, pružanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsprūžām, 3. l. mn. isprúžajū, imp. ìsprūžāj, aor. isprúžah, imperf. ìsprūžāh, prid. r. isprúžao, prid. t. ìsprūžān〉 stavljati što u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat] • isprúžati se 〈povr.〉 lijegati čitavom dužinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. protezati, pružati; vidski paranjak: ispružiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspružīm, 3. l. mn. ìspružē, imp. ìspruži, aor. ìspružih, prid. r. ìspružio, prid. t. ìspružen〉 staviti u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat] • ìspružiti se 〈povr.〉 leći čitavom duljinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. protegnuti, pružiti; vidski paranjak: ispružati

pril. u početku, u prvo vrijeme

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspržīm, 3. l. mn. ìspržē, imp. ìsprži, aor. ìspržih, prid. r. ìspržio, prid. t. ìspržen〉 pripremiti namirnice pržeći ih [~ kavu; ~ krumpire; ~ sjemenke; ~ slaninu]; sin. (spržiti)

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspucām, 3. l. mn. ìspucajū, imp. ìspucāj, aor. ìspucah, prid. r. ìspucao, prid. t. ìspucān〉 1. 〈neprijel.〉 razbiti se na manje dijelove ili dobiti pukotine [Staklo je ispucalo.]; sin. popucati, prsnuti; vidski parnjak: ispucavati 2. 〈prijel.〉 izbaciti streljivo iz vatrenoga oružja [~ metke iz puške]; sin. ispaliti; vidski parnjak: ispucavati 3. 〈prijel.〉 udariti loptu nogom ili je baciti rukom [~ loptu prema golu]; sin. puknuti; vidski parnjak: ispucavati • ìspucati se 〈povr.〉 pren., razg. 1. izbaciti višak energije iz sebe [~ na igralištu; ~ u ringu]; sin. ispuhati se pren., razg. v. pod ispuhati 2. verbalno se sukobiti s kim [Ispucala sam se na njemu.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispùcāvām, 3. l. mn. ispucávajū, imp. ispùcāvāj, aor. ispucávah, imperf. ispùcāvāh, prid. r. ispucávao, prid. t. ispùcāvān〉 1. udarati loptu nogom ili je bacati rukom [~ loptu prema golu] 2. izbacivati streljivo iz vatrenoga oružja [~ metak za metkom]; sin. ispaljivati; sin. pucati; vidski paranjak: ispucati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspūšēm, 3. l. mn. ìspūšū, imp. ispúši, aor. ispúhah, prid. r. ispúhao, prid. t. ìspūhān〉 1. zrakom izbaciti što iz čega [~ nos]; vidski parnjak: ispuhivati 2. izbaciti zrak iz čega [~ gumu; ~ loptu]; vidski parnjak: ispuhivati • ispúhati se 〈povr.〉 1. izgubiti plin kojim je što napuhano [Balon se ispuhao.] 2. pren., razg. izbaciti višak energije iz sebe [~ se na igralištu; ~ se u ringu]; sin. ispucati se pren., razg. v. pod ispucati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispùhujēm, 3. l. mn. ispùhujū, imp. ispùhūj, aor. ispuhívah, imperf. ispùhīvāh, prid. r. ispuhívao, prid. t. ispùhīvān〉 1. zrakom izbacivati što iz čega [~ nos] 2. izbacivati zrak iz čega [~ gumu; ~ loptu]; vidski paranjak: ispuhati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspūhnēm, 3. l. mn. ìspūhnē, imp. ispúhni, aor. ispúhnuh, prid. r. ispúhnuo, prid. t. ìspūhnūt〉 ispuhati u jednome dahu [~ nos]

im. ž. 〈G ȉspunē; mn. N ȉspune, G ȉspūnā〉 masa kojom se što ispunja [~ za zub]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspunīm, 3. l. mn. ìspunē, imp. ìspuni, aor. ìspunih, prid. r. ìspunio, prid. t. ìspunjen〉 1. učiniti što punim, dodati sadržaj u što [~ košaru jabukama]; sin. napuniti; ant. isprazniti 2. učiniti da kakav naum, želja, plan ili što drugo postane stvarnost [~ svoj davni san; ~ svoja prava]; sin. ostvariti 3. upisati, unijeti tražene podatke u koji dokument [~ formular; ~ uplatnicu] 4. staviti ispunu (o zubu) [~ kutnjak]; sin. plombirati, puniti 5. pren. učiniti da što odiše kojim raspoloženjem [~ kuću radošću i veseljem] • ìspuniti se 〈povr.〉 1. postati punim [~ se radošću; Trgovi su se ispunili djecom.] 2. ispasti dobro, krenuti željenim tijekom [Treći mi se put ispunila želja.]; Vidski parnjaci: ispunjati, ispunjavati, ispunjivati

im. s. 〈G ispúnjānja〉 1. činjenje čega punim, dodavanje sadržaja u što; sin. punjenje; ant. ispražnjavanje, pražnjenje 2. činjenje da u kojoj prostoriji bude što više ljudi; sin. punjenje; ant. ispražnjavanje, pražnjenje 3. činjenje da kakav naum, želja, plan ili što drugo postane stvarnost; sin. ostvarivanje 4. upisivanje, unošenje traženih podataka u koji dokument 5. pren. činjenje da što odiše kojim raspoloženjem 6. postajanje punim 7. postajanje stvarnim 8. postajanje punim dojmova, osjećaja; sin. ispunjavanje, ispunjivanje; ant. neispunjanje, neispunjavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspūnjām, 3. l. mn. ispúnjajū, imp. ìspūnjāj, aor. ispúnjah, imperf. ìspūnjāh, prid. r. ispúnjao, prid. t. ìspūnjān〉 1. činiti što punim, dodavati sadržaj u što [~ košaru jabukama]; sin. puniti; ant. ispražnjavati, prazniti 2. činiti da u kojoj prostoriji bude što više ljudi [~ sudnicu]; sin. puniti; ant. ispražnjavati, prazniti 3. činiti da kakav naum, želja, plan ili što drugo postane stvarnost [~ svoj davni san; ~ svoja prava]; sin. ostvarivati 4. upisivati, unositi tražene podatke u koji dokument [~ obrazac; ~ uplatnicu] 5. pren. činiti da što odiše kojim raspoloženjem [~ kuću radošću i veseljem] • ispúnjati se 〈povr.〉 1. postajati punim [~ se radošću; Trgovi su se ispunjali djecom.] 2. postajati stvarnim [Ispunjale su mi se želje.]; sin. ispunjavati, ispunjivati; vidski paranjak: ispuniti

im. s. 〈G ispunjávānja; mn. N ispunjávānja, G ispunjávānjā〉 usp. ispunjanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispùnjāvām, 3. l. mn. ispunjávajū, imp. ispùnjāvāj, aor. ispunjávah, imperf. ispùnjāvāh, prid. r. ispunjávao, prid. t. ispùnjāvān〉 usp. ispunjati

im. s. 〈G ispunjénja〉 osjećaj punine i cjelovitosti

im. s. 〈G ispunjívānja〉 usp. ispunjanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ispùnjujēm, 3. l. mn. ispùnjujū, imp. ispùnjūj, aor. ispunjívah, imperf. ispùnjīvāh, prid. r. ispunjívao, prid. t. ispùnjīvān〉 usp. ispunjati

prid. 〈G ìspupčena; odr. ìspupčenī, G ìspupčenōg(a); ž. ìspupčena, s. ìspupčeno〉 koji se izdiže ili strši iznad koje površine [dio kože na ruci mi je ~]; sin. izbočen

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìspupčīm, 3. l. mn. ìspupčē, imp. ìspupči, aor. ìspupčih, prid. r. ìspupčio, prid. t. ìspupčen〉 pomaknuti što prema van od tijela kojemu pripada [~ trbuh; ~ usne]; sin. izbočiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspustīm, 3. l. mn. ìspustē, imp. ispùsti, aor. ispùstih, prid. r. ispùstio, prid. t. ìspušten〉 1. prestati držati što [~ tanjur; ~ čiju ruku]; sin. pustiti 2. dopustiti ili omogućiti da što isteče [~ vodu iz bazena] 3. v. izostaviti 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ krik v. kriknuti; ~ uzdah v. uzdahnuti; ~ suzu v. zaplakati; vidski paranjak: ispuštati

prid. 〈G ìspušnōg(a); ž. ìspušnā, s. ìspušnō〉 koji ispušta dim, plin ili pare ili kroz koji se ispušta dim, plin ili para [ispušna cijev; ~ otvor]

im. s. 〈G ispúštānja〉 1. prestanak držanja čega; sin. puštanje 2. puštanje čega da isteče 3. v. izostavljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìspūštām, 3. l. mn. ispúštajū, imp. ìspūštāj, aor. ispúštah, imperf. ìspūštāh, prid. r. ispúštao, prid. t. ìspūštān〉 1. prestajati držati što [~ tanjure; ~ čiju ruku]; sin. puštati 2. dopuštati ili omogućivati da što isteče [~ vodu iz bazena] 3. v. izostavljati 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ krikove v. kričati; ~ uzdahe v. uzdisati; ~ suze v. plakati; vidski paranjak: ispustiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstaknēm, 3. l. mn. ìstaknū, imp. istàkni, aor. istàkoh, prid. r. ìstakao, prid. t. ìstaknūt, pril. p. ìstakāvši〉 v. istaknuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstāčēm, 3. l. mn. ìstāčū, imp. istáči, aor. istákah, imperf. ìstākāh, prid. r. istákao, prid. t. ìstākān〉 činiti da tekućina curi iz čega [~ vino iz bačve]; sin. izlijevati; ant. nalijevati, ulijevati