iseljávānje | im. s. 〈G iseljávānja〉 1. prisiljavanje koga da napusti stalno mjesta boravka ili stanovanja; ant. useljavanje 2. napuštanje stalnoga mjesta boravka ili stanovanja seljenjem; ant. useljavanje 3. napuštanje domovine i život u tuđini; sin. (emigracija); ant. (imigracija) |
iseljávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isèljāvām, 3. l. mn. iseljávajū, imp. isèljāvāj, aor. iseljávah, imperf. isèljāvāh, prid. r. iseljávao, prid. t. isèljāvān〉 prisiljavati koga da napusti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ prognanike iz hotela]; ant. useljavati • iseljávati se 〈povr.〉 1. seleći se napuštati stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ se iz stana]; ant. useljavati se v. pod useljavati 2. seleći se napuštati domovinu i živjeti u tuđini [~ se iz Hrvatske u Australiju]; sin. (emigrirati); ant. (imigrirati); vidski paranjak: iseliti |
iseljènica | im. ž. 〈G iseljènicē; mn. N iseljènice, G iseljènīcā〉 žena koja se iselila iz koje države; sin. (emigrantica); ant. (imigrantica), useljenica |
iseljèničin | prid. 〈G iseljèničina; ž. iseljèničina, s. iseljèničino〉 koji pripada iseljenici; sin. (emigrantičin); ant. (imigrantičin), useljeničin |
iseljènīčkī | prid. 〈G iseljènīčkōg(a); ž. iseljènīčkā, s. iseljènīčkō〉 koji se odnosi na iseljenike [~ život]; sin. (emigrantski); ant. (imigrantski), useljenički |
iseljènīk | |
iseljeníštvo | im. s. 〈G iseljeníštva〉 ukupno stanovništvo koje se iselilo iz domovine; sin. (dijaspora, emigracija); ant. useljeništvo |
iseljénje | im. s. 〈G iseljénja〉 1. odlazak sa stalnoga mjesta boravka ili stanovanja; ant. useljenje 2. napuštanje stalnoga mjesta boravka ili stanovanja seljenjem; ant. useljenje 3. napuštanje domovine i život u tuđini; sin. (emigracija); ant. (imigracija) |
ȉshijās | im. m. 〈G ȉshijāsa〉 med. bol duž nožnoga živca; sin. išijas razg. |
ìshitren | prid. → brzoplet, nepromišljen |
ishlápiti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìshlāpīm, 3. l. mn. ìshlāpē, imp. ishlápi, aor. ishlápih, prid. r. ishlápio〉 v. ishlapjeti |
ishlápjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìshlāpīm, 3. l. mn. ìshlāpē, imp. ishlápi, aor. ishlápjeh, prid. r. m. ishlápio, ž. ishlápjela, s. ishlápjelo, mn. ishlápjeli〉 1. prijeći iz tekućega u plinovito stanje [Voda je ishlapjela.] 2. pren., razg. izgubiti pamćenje, postati nerazuman ili zaboravan; sin. (ishlapiti) |
ìshod | im. m. 〈G ìshoda〉 završetak koji je nastao kao posljedica kakva zbivanja [~ utakmice; ~ rata] |
ìshodīšte | im. s. 〈G ìshodīšta; mn. N ìshodīšta, G ìshodīštā〉 mjesto ili situacija odakle se kreće, polazi ili razvija, početna točka ili osnova čega |
ishòditi | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìshodīm, 3. l. mn. ìshodē, imp. ishòdi, aor. ishòdih, imperf. ìshođāh, prid. r. ishòdio, prid. t. ìshođen〉 postići da se što dobije, najčešće službeno ili javno [~ premještaj; ~ radnu dozvolu] |
ìshođēnje | im. s. 〈G ìshođēnja〉 postizanje da se što dobije, najčešće službeno ili javno |
ȉshrana | im. ž. 〈G ȉshranē〉 1. → hranidba, hranjenje, prehrana 2. hranjenje životinja |
isijávānje | im. s. 〈G isijávānja〉 ispuštanje ili širenje iz sebe |
isijávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isìjāvām, 3. l. mn. isijávajū, imp. isìjāvāj, aor. isijávah, imperf. isìjāvāh, prid. r. isijávao, prid. t. isìjāvān〉 ispuštati ili širiti iz sebe [~ toplinu] |
ìsisati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsisām/ìsišēm, 3. l. mn. ìsisajū/ìsišū, imp. ìsisāj/ìsiši, aor. ìsisah, prid. r. ìsisao, prid. t. ìsisān〉 sišući izvući tekućinu iz čega [~ krv; ~ crpkom vodu iz bunara]; vidski parnjak: isisavati |
isisávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. isìsāvām, 3. l. mn. isisávajū, imp. isìsāvāj, aor. isisávah, imperf. isìsāvāh, prid. r. isisávao, prid. t. isìsāvān〉 sišući izvlačiti tekućinu iz čega [~ krv; ~ crpkom vodu iz bunara]; vidski parnjak: isisati |
ìsječak | im. m. 〈G ìsječka; mn. N ìsječci, G ìsječākā〉 mat. dio kruga između dvaju polumjera |
ìskānje | im. s. 〈G ìskānja〉 zast. v. traženje |
iskápanje | im. s. 〈N iskápānja; mn. N iskápānja, G iskápānjā〉 1. vađenje čega iz tla kopanjem; ant. zakapanje, zakopavanje 2. pren. pronalaženje čega skrivenoga, javno otkrivanje čega zaboravljenoga; sin. iskopavanje |
iskápati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskāpām, 3. l. mn. iskápajū, imp. ìskāpāj, aor. iskápah, imperf. ìskāpāh, prid. r. iskápao, prid. t. ìskāpān〉 1. kopajući vaditi iz zemlje [~ blago]; ant. zakapati, zakopavati 2. pren. pronalaziti što skriveno, javno otkrivati što zaboravljeno [~ povjerljive podatke; ~ stare procese]; sin. iskopavati; vidski paranjak: iskopati |
iskápčānje | im. s. 〈G iskápčānja〉 1. prekidanje dovoda čega 2. prekidanje rada kakva uređaja; sin. iskopčavanje; ant. ukapčanje, ukopčavanje |
iskápčati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskāpčām, 3. l. mn. iskápčajū, imp. ìskāpčāj, aor. iskápčah, imperf. ìskāpčāh, prid. r. iskápčao, prid. t. ìskāpčān〉 1. prekidati dovod čega [~ plin; ~ struju] 2. prekidati rad kakva uređaja [~ radio]; sin. iskopčavati; vidski paranjak: iskopčati |
iskàšljati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskašljēm, 3. l. mn. ìskašljū, imp. iskàšlji, aor. iskàšljah, prid. r. iskàšljao〉 izbaciti što kašljanjem; vidski parnjak: iskašljavati |
ìskati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉštēm/ȉšćēm, 3. l. mn. ȉštū/ȉšćū, imp. ìšti/ìšći, aor. ìskah, imperf. ȉskāh, prid. r. ìskao, prid. t. ȉskān, pril. s. ȉštūći/ȉšćūći〉 zast. v. tražiti |
ìskaz | im. m. 〈G ìskaza; mn. N ìskazi, G ȉskāzā〉 1. službeno svjedočenje o čemu [dati ~ na sudu]; sin. izjava 2. znak, postupak ili ponašanje kojim se što pokazuje [~ dobrote]; sin. izraz, pokazatelj |
iskázati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskāžēm, 3. l. mn. ìskāžū, imp. iskáži, aor. iskázah, prid. r. iskázao, prid. t. ìskāzān〉 dati komu što do znanja riječima, kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo; ~ sumnju] • iskázati se 〈povr.〉 istaknuti se čime dobrim ili uspješnim [Učenici su se iskazali znanjem.]; vidski paranjak: iskazivati |
iskazívānje | im. s. 〈G iskazívānja〉 1. davanje komu čega do znanja riječima, kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem; ant. neiskazivanje 2. isticanje čime dobrim ili uspješnim |
iskazívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskàzujēm, 3. l. mn. iskàzujū, imp. iskàzūj, aor. iskazívah, imperf. iskàzīvāh, prid. r. iskazívao, prid. t. iskàzīvān〉 1. izražavati riječima [~ zahvalnost] 2. davati komu što do znanja riječima, kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo; ~ sumnju] • iskazívati se 〈povr.〉 isticati se čime dobrim ili uspješnim [Na svakome se natjecanju učenici iskazuju znanjem.]; vidski paranjak: iskazati |
ìskaznica | im. ž. 〈G ìskaznicē; mn. N ìskaznice, G ìskaznīcā〉 isprava kojom se potvrđuje da tko pripada komu ili čemu [članska ~] ◇ osobna ~ isprava kojom se potvrđuje identitet građana |
iskídati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskīdām, 3. l. mn. iskídajū, imp. ìskīdāj, aor. iskídah, imperf. ìskīdāh, prid. r. iskídao, prid. t. ìskīdān〉 kidajući razdvajati na dva dijela; sin. raskidati; vidski parnjak: ìskidati |
ìskidati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskidām, 3. l. mn. ìskidajū, imp. ìskidāj, aor. ìskidah, prid. r. ìskidao, prid. t. ìskidān〉 kidajući razdvojiti na dva dijela; sin. raskidati; vidski parnjak: iskídati |
ìsklesati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìsklešēm, 3. l. mn. ìsklešū, imp. ìskleši, aor. ìsklesah, prid. r. ìsklesao, prid. t. ìsklesān〉 klešući izraditi [~ spomenik] |
isklìjati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. isklìjā, 3. l. mn. isklìjajū, aor. 3. l. jd. ȉsklija, prid. r. isklìjao〉 pustiti izdanak [Lukovica je isklijala.]; sin. proklijati |
isključénje | im. s. 〈G isključénja; mn. N isključénja, G isključénjā〉 sp. udaljavanje natjecatelja iz daljnjega natjecanja zbog kršenja pravila [~ na dvije minute; ~ s pravom zamjene] |
iskljúčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskljūčīm, 3. l. mn. ìskljūče, imp. iskljúči, aor. iskljúčih, prid. r. iskljúčio, prid. t. ìskljūčen〉 1. zaustaviti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustaviti dotok energije ili staviti što izvan pogona [~ radio; ~ motor; ~ svjetlo]; sin. ugasiti; ant. uključiti, upaliti 2. izdvojiti koga ili što iz kakve cjeline ili zajednice [~ vozače iz prometa]; sin. (eliminirati); ant. uključiti 3. odbaciti kakvu misao kao neostvarivu [~ pretpostavku]; sin. (eliminirati); ant. obuhvatiti, uključiti 4. sp. udaljiti natjecatelja iz daljnjega natjecanja zbog kršenja pravila [~ igrače iz igre]; vidski paranjak: isključivati |
iskljùčiv | prid. 〈G iskljùčiva; odr. iskljùčivī, G iskljùčivōg(a); ž. iskljùčiva, s. iskljùčivo; komp. isključìvijī〉 1. koji ne popušta u svojim stajalištima, koji odbija uzeti u obzir i druge mogućnosti, okolnosti i sl. 2. koji pripada samo jednomu korisniku [isključivo pravo]; sin. (ekskluzivan) |
isključívānje | im. s. 〈G isključívānja〉 1. zaustavljanje rada kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustavljanje dotoka energije ili stavljanje čega izvan pogona; sin. gašenje; ant. paljenje 2. izdvajanje koga ili čega iz kakve cjeline ili zajednice 3. odbacivanje kakve misli kao neostvarive; sin. (eliminacija); ant. uključivanje |
isključívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskljùčujēm, 3. l. mn. iskljùčujū, imp. iskljùčūj, aor. isključívah, imperf. iskljùčīvāh, prid. r. isključívao, prid. t. iskljùčīvān〉 1. zaustavljati rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustavljati dotok energije ili stavljati što izvan pogona [~ radio; ~ motor; ~ svjetlo]; sin. gasiti; ant. paliti 2. izdvajati koga ili što iz kakve cjeline ili zajednice [~ vozače iz prometa; ~ igrače iz igre]; sin. (eliminirati) 3. odbacivati kakvu misao kao neostvarivu [~ pretpostavku]; sin. (eliminirati); ant. obuhvaćati, uključivati; ant. uključivati; vidski paranjak: isključiti |
iskljùčivo | |
iskljùčivōst | im. ž. 〈G iskljùčivosti, I iskljùčivošću/iskljùčivosti〉 osobina onoga koji je isključiv ili svojstvo onoga što je isključivo |
ìsključnī | prid. 〈G ìsključnōg(a); ž. ìsključnā, s. ìsključnō〉 1. kojim se što isključuje [isključna poluga] 2. gram. a. koji isključuje što iz rečenice [~ veznik] b. koji ima surečenicu kojom se što isključuje iz rečenice [isključna rečenica] |
iskoláčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòlāčīm, 3. l. mn. iskòlāčē, imp. iskoláči, aor. iskoláčih, prid. r. iskoláčio, prid. t. iskòlāčen〉 širom otvoriti (o očima); sin. raskolačiti, razrogačiti |
iskomunicírati | gl. svrš. prijel. razg. 1. v. prenijeti 2. v. raspraviti |