prid. 〈G ìstaknūta; odr. ìstaknūtī, G ìstaknūtōg(a); ž. ìstaknūta, s. ìstaknūto; komp. istaknùtijī〉 1. koji je postigao kakav uspjeh [istaknuta glumica; istaknuti pjesnik] 2. koji je veoma važan [~ položaj]; sin. (prominentan) 3. koji je na većoj visini od ostalih [istaknuti vrh] 4. koji se izdvaja kojim svojstvom od drugih [istaknuto obilježje]; sin. (prominentan)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstaknēm, 3. l. mn. ìstaknū, imp. istàkni, aor. istàknuh, prid. r. istàknuo, prid. t. ìstaknūt〉 1. dati čemu posebnu važnost, usmjeriti čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. (akcentirati), naglasiti pren., podcrtati pren., podvući pren. 2. staviti što na vidljivo, uočljivo mjesto [~ zastavu] • istàknuti se 〈povr.〉 izdvojiti se od ostalih po kakvim osobinama ili svojstvima, postići kakav uspjeh [~ se u predstavi; ~ se svojim znanjem]; sin. (izdvojiti se) v. pod izdvojiti; sin. (istaći); vidski paranjak: isticati

prid. 〈G ȉstančāna; odr. ȉstančānī, G ȉstančānōg(a); ž. ȉstančāna, s. ȉstančāno; komp. istančànijī〉 koji je profinjen, izoštren i osjetljiv [~ ukus]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstāpām, 3. l. mn. istápajū, imp. ìstāpāj, aor. istápah, imperf. ìstāpāh, prid. r. istápao, prid. t. ìstāpān〉 otapati što do kraja [~ salo]; vidski parnjak: istopiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. istèče/ìsteknē, 3. l. mn. istèkū/ìsteknū, aor. 3. l. jd. ȉsteče, prid. r. ìstekao, pril. p. ìstekāvši〉 1. izići tekući ili cureći [Voda je istekla.]; sin. iscuriti 2. 〈3. l.〉 doći do kraja ili se približiti kraju [Istekao je rok za upis u školu.]; sin. završiti; vidski paranjak: istjecati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstēgnēm, 3. l. mn. ìstēgnū, imp. istégni, aor. istégnuh, prid. r. istégnuo, prid. t. ìstēgnūt〉 potezanjem ili razvlačenjem učiniti da što postane dulje • istégnuti se 〈povr.〉 razgibati tijelo posebnim vježbama, napraviti vježbe istezanja; vidski paranjak: istezati

im. m. 〈G ìsteka〉 rok u kojemu što istječe [~ ugovora]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. istetòvīrām, 3. l. mn. istetovírajū, imp. istetòvīrāj, aor. istetovírah, prid. r. istetovírao, prid. t. istetòvīrān〉 izraditi sliku na koži bockanjem i ubrizgavanjem pigmenta

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstēžēm, 3. l. mn. ìstēžū, imp. istéži, aor. istézah, imperf. ìstēzāh, prid. r. istézao, prid. t. ìstēzān〉 potezanjem ili razvlačenjem činiti da što postane dulje • istézati se 〈povr.〉 razgibavati tijelo posebnim vježbama, praviti vježbe istezanja; vidski paranjak: istegnuti

prid. 〈G ìstōg(a); ž. ìstā, s. ìstō〉 1. v. jednak 2. koji je onaj koji je bio i prije [Jahao sam na istome konju kao i prošli put.; To je ista žena kao i jučer.] 3. koji je baš taj, a ne koji drugi [Učenici i učenice vježbaju u istoj dvorani.]

im. s. 〈G ìsticānja〉 1. davanje čemu posebne važnosti, usmjeravanje čije pozornosti na što; sin. naglašavanje, naglašivanje, podcrtavanje pren., podvlačenje pren. 2. stavljanje čega na vidljivo, uočljivo mjesto 3. razlikovanje od ostalih po kakvim osobinama ili svojstvima; sin. (izdvajanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstičēm, 3. l. mn. ìstičū, imp. ìstiči, aor. ìsticah, imperf. ìsticāh, prid. r. ìsticao, prid. t. ìsticān〉 1. davati čemu posebnu važnost, usmjeravati čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. (akcentirati), naglašavati pren., naglašivati pren., podcrtavati pren., podvlačiti pren. 2. stavljati što na vidljivo, uočljivo mjesto [~ zastavu] • ìsticati se 〈povr.〉 izdvajati se od ostalih po kakvim osobinama ili svojstvima, postizati kakav uspjeh [~ se u natjecanju; ~ se svojim znanjem]; sin. (izdvajati se) v. pod izdvajati; vidski paranjak: istaknuti

im. ž. 〈G ȉstinē; mn. N ȉstine, G ȉstīnā〉 ono što odgovara stvarnosti, činjenicama i iskustvu, što nije izmišljeno [čista ~; doznati istinu; govoriti istinu]; ant. neistina, laž ♦ istini za volju iskreno rečeno, zaista; pogledati istini u oči (lice) prihvatiti istinu, pomiriti se (suočiti se) s činjenicama; zaobići/zaobilaziti istinu izreći/izricati laž

prid. 〈G ȉstinita; odr. ȉstinitī, G ȉstinitōg(a); ž. ȉstinita, s. ȉstinito〉 koji odgovara istini [istinita priča]; ant. izmišljen v. pod izmisliti, neistinit, lažan

im. ž. 〈G ȉstinitosti, I ȉstinitošću/ȉstinitosti〉 svojstvo onoga što je istinito; ant. neistinitost

im. m. 〈G istinoljúpca, V ȉstinoljūpče; mn. N istinoljúpci, G istinòljūbācā〉 osoba koja ljubi, voli istinu, koja ne laže

prid. 〈G istinoljùbiva; odr. istinoljùbivī, G istinoljùbivōg(a); ž. istinoljùbiva, s. istinoljùbivo〉 koji voli istinu [istinoljubivo dijete]

im. ž. 〈G istinoljùbivosti, I istinoljùbivošću/istinoljùbivosti〉 osobina onoga koji je istinoljubiv

prid. 〈G istinoljúpčeva; ž. istinoljúpčeva, s. istinoljúpčevo〉 koji pripada istinoljupcu

prid. 〈G ȉstīnskōg(a); ž. ȉstīnskā, s. ȉstīnskō〉 1. koji uistinu postoji, koji zaista jest [~ svijet; ~ doživljaj] 2. koji je potpun i iskren [istinska ljubav; istinsko prijateljstvo]; sin. pravi, stvaran; ant. lažni v. pod lažan, krivotvoren v. pod krivotvoriti

im. s. 〈G istiskívānja〉 1. cijeđenje tiskanjem ili gnječenjem 2. guranje čega iz čega tijesnoga uz napor

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. istìskujēm, 3. l. mn. istìskujū, imp. istìskūj, aor. istiskívah, imperf. istìskīvāh, prid. r. istiskívao, prid. t. istìskīvān〉 1. cijediti tiskajući ili gnječeći [~ prišteve; ~ tekućinu] 2. gurati što iz čega tijesnoga uz napor [~ koga s položaja; ~ koga iz reprezentacije]; vidski paranjak: istisnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstisnēm, 3. l. mn. ìstisnū, imp. ìstisni, aor. ìstisnuh, prid. r. ìstisnuo, prid. t. ìstisnūt〉 1. iscijediti tiskajući ili gnječeći [~ prišt; ~ tekućinu] 2. pren. izbaciti koga iz čega [~ koga s položaja; ~ koga iz reprezentacije]; vidski paranjak: istiskivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ìstječē, 3. l. mn. ìstječū, aor. 3. l. jd. ȉstjeca, imperf. 3. l. jd. ìstjecāše, prid. r. ìstjecao〉 1. izlaziti tekući ili cureći [Voda je istjecala.] 2. 〈3. l.〉 dolaziti do kraja ili se približavati kraju [Istječe rok za upis u školu.]; sin. završavati; vidski paranjak: isteći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstjerām, 3. l. mn. ìstjerajū, imp. ìstjerāj, aor. ìstjerah, prid. r. ìstjerao, prid. t. ìstjerān〉 tjerajući udaljiti koga s kojega mjesta [~ ovce iz tora]; ant. utjerati; vidski parnjaci: istjeravati, istjerivati

im. s. 〈G istjerávānja〉 tjeranje koga s kojega mjesta; sin. istjerivanje; ant. utjeravanje, utjerivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. istjèrāvām, 3. l. mn. istjerávajū, imp. istjèrāvāj, aor. istjerávah, imperf. istjèrāvāh, prid. r. istjerávao, prid. t. istjèrāvān〉 tjerajući udaljavati koga s kojega mjesta [~ ovce iz tora]; sin. istjerivati; ant. utjeravati, utjerivati; vidski parnjak: istjerati

im. s. 〈G istjerívānja〉 usp. istjeravanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. istjèrujēm, 3. l. mn. istjèrujū, imp. istjèrūj, aor. istjerívah, imperf. istjèrīvāh, prid. r. istjerívao, prid. t. istjèrīvān〉 usp. istjeravati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstkām, 3. l. mn. ìstkajū, imp. ìstkāj, aor. ìstkah, prid. r. ìstkao, prid. t. ȉstkān〉 načiniti što tkanjem [~ platno]

pril. v. jednako

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìstočīm, 3. l. mn. ìstočē, imp. istòči, aor. istòčih, prid. r. istòčio, prid. t. ìstočen〉 učiniti da tekućina iscuri iz čega [~ vino iz bačve]; sin. izliti; ant. naliti, uliti

prid. 〈G ìstočnōg(a); ž. ìstočnā, s. ìstočnō; komp. istòčnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji se odnosi na istok i Istok 2. koji se nalazi na istoku, koji je okrenut istoku [istočna strana kuće; istočne granice Hrvatske] 3. 〈pozitiv〉 koji dolazi s istoka [~ vjetar]; ant. zapadni

prid. 〈G ìstočnjačkōg(a); ž. ìstočnjačkā, s. ìstočnjačkō〉 koji se odnosi na istočnjake [istočnjačka kultura]; sin. (orijentalni); ant. zapadnjački

im. m. 〈G ìstočnjāka, V ìstočnjāče; mn. N ìstočnjāci, G ìstočnjākā〉 1. čovjek koji je s istoka ili Istoka, stanovnik istočnih zemalja 2. met. istočni vjetar, vjetar koji puše s istoka; sin. levant; sin. zapadnjak

prid. 〈G istòdobna; odr. istòdobnī, G istòdobnōg(a); ž. istòdobna, s. istòdobno〉 koji se događa u isto vrijeme kad i što drugo [~ odlazak vlakova]; sin. (istovremen)

pril. u isto vrijeme kad i što drugo [Vlakovi odlaze ~.]; sin. (istovremeno)

im. ž. 〈G istòdobnosti, I istòdobnošću/istòdobnosti〉 svojstvo onoga što je istodobno; sin. (istovremenost)

prid. 〈G istòimena; odr. istòimenī, G istòimenōg(a); ž. istòimena, s. istòimeno〉 koji ima isto ime kao i tko drugi ili kao i što drugo [Hvar je grad na istoimenome otoku.]; sin. (jednoimen)

im. m. 〈G ìstoka〉 zem. 1. jedna od četiriju glavnih strana svijeta na kojoj izlazi Sunce (I); sin. (orijent); ant. zapad 2. (Ìstok) zemlje istočno od Europe; sin. (Orijent); ant. Zapad v. pod zapad ◇ Bliski ~ područje sjeveroistočne Afrike i jugozapadne Azije; Daleki ~ područje istočne Azije, zemlje uz Tihi ocean

prid. 〈G ȉstokrāčna; odr. ȉstokrāčnī, G ȉstokrāčnōg(a); ž. ȉstokrāčna, s. ȉstokrāčno〉 v. jednakokračan

pril. prije kratkoga vremena, malo prije [Istom je stigao.]; sin. netom, tek

im. ž. 〈G istòmišljenicē; mn. N ìstòmišljenice, G ìstòmišljenīcā〉 žena koja ima isto mišljenje kao i tko drugi, koja prihvaća čija stajališta

prid. 〈G istòmišljeničina; ž. istòmišljeničina, s. istòmišljeničino〉 koji pripada istomišljenici

im. m. 〈G istòmišljenīka, V istòmišljenīče; mn. N istòmišljenīci, G istòmišljenīkā〉 osoba koja ima isto mišljenje kao i tko drugi, koja prihvaća čija stajališta

prid. 〈G istoòblična; odr. istoòbličnī, G istoòbličnōg(a); ž. istoòblična, s. istoòblično〉 1. koji ima isti oblik kao i što drugo 2. jez. koji ima isti izraz, a različit sadržaj kao i koja druga riječ; sin. homoniman; ant. istoznačan, sinoniman

im. ž. 〈G istoòbličnicē; mn. N istoòbličnice, G istoòbličnīcā〉 jez. riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. homonim; ant. istoznačnica, sinonim

im. ž. 〈G istoòbličnosti, I istoòbličnošću/istoòbličnosti〉 jez. pojava da riječ koja s ukupnošću svojih oblika ima isti glasovni sastav, isti naglasak te pripada istoj vrsti riječi kao i koja druga riječ; sin. homonimija; ant. istoznačnost, sinonimija