im. m. 〈G ìskona〉 drevno ishodište, prapočetak svega [od iskona]

prid. 〈G ìskonskōg(a); ž. ìskonskā, s. ìskonskō〉 1. koji je od iskona, pamtivijeka, koji je naslijeđen iz daleke prošlosti [iskonsko pravo] 2. v. prirođen, urođen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòpām, 3. l. mn. iskòpajū, imp. iskòpāj, aor. iskòpah, prid. r. iskòpao, prid. t. ȉskopān〉 1. kopajući izvaditi iz zemlje [~ blago]; ant. zakopati 2. pren. pronaći što skriveno, javno otkriti što zaboravljeno [~ povjerljive podatke; ~ stari proces] • iskòpati se 〈povr.〉 pren. izvući se iz neugodne situacije ili položaja, riješiti se čega neželjenoga [~ se iz dugova]; Vidski parnjaci: iskapati, iskopavati

im. s. 〈G iskopávānja; mn. N iskopávānja, G iskopávānjā〉 usp. iskapanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòpāvām, 3. l. mn. iskopávajū, imp. iskòpāvāj, aor. iskopávah, imperf. iskòpāvāh, prid. r. iskopávao, prid. t. iskòpāvān〉 usp. iskapati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòpčām, 3. l. mn. iskòpčajū, imp. iskòpčāj, aor. iskòpčah, prid. r. iskòpčao, prid. t. ȉskopčān〉 1. prekinuti dovod čega [~ plin; ~ struju] 2. prekinuti rad kakva uređaja [~ radio]; Vidski parnjaci: iskapčati, iskopčavati

im. s. 〈G iskopčávānja〉 usp. iskapčanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòpčāvām, 3. l. mn. iskopčávajū, imp. iskòpčāvāj, aor. iskopčávah, imperf. iskòpčāvāh, prid. r. iskopčávao, prid. t. iskòpčāvān〉 usp. iskapčati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòrāčīm, 3. l. mn. iskòrāčē, imp. iskoráči, aor. iskoráčih, prid. r. iskoráčio〉 1. pomaknuti se korak naprijed iz kakva reda ili vrste, izići korakom 2. pren. izići iz određenih okvira, probiti kakvu granicu [~ iz stvarnosti; ~ na svjetsko tržište]

im. m. 〈G ȉskorāka; mn. N ȉskorāci, G ȉskorākā〉 1. korak naprijed ili u stranu 2. pren. nešto novo, različito od onoga što je bilo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòrijēnīm, 3. l. mn. iskòrijēnē, imp. iskorijéni, aor. iskorijénih, prid. r. iskorijénio, prid. t. iskòrijēnjen〉 1. izvaditi iz zemlje s korijenom, ukloniti s korijenom [~ korov] 2. pren. potpuno ukloniti ili uništiti što loše, ukloniti temelje čega lošega [~ kriminal; ~ loše navike]; vidski paranjak: iskorjenjivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskòristīm, 3. l. mn. iskòristē, imp. iskòristi, aor. iskòristih, prid. r. iskòristio, prid. t. iskòrišten〉 1. izvući iz čega vrijednost ili korist [~ Sunčevu energiju]; sin. (eksploatirati) 2. upotrijebiti kakvu okolnost u svoju korist [~ dobru priliku]; ant. propustiti, upropastiti 3. upotrijebiti koga za vlastitu korist [~ prijatelja]; sin. (eksploatirati), izrabiti; Vidski parnjaci: iskorišćivati, iskorištavati

prid. 〈G iskorìstiva; odr. iskorìstivī, G iskorìstivōg(a); ž. iskorìstiva, s. iskorìstivo; komp. iskoristìvijī〉 koji se može iskoristiti

im. ž. 〈G iskorìstivosti, I iskorìstivošću/iskorìstivosti〉 svojstvo onoga što je iskoristivo [~ električne energije]

im. s. 〈G iskorišćívānja〉 1. izvlačenje vrijednosti ili koristi iz čega; sin. (eksploatacija); ant. neiskorišćivanje, neiskorištavanje 2. upotrebljavanje kakve okolnosti u svoju korist; ant. neiskorišćivanje, neiskorištavanje, propuštanje 3. upotrebljavanje koga za vlastitu korist; sin. (eksploatacija), izrabljivanje; sin. iskorištavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskorìšćujēm, 3. l. mn. iskorìšćujū, imp. iskorìšćūj, aor. iskorišćívah, imperf. iskorìšćīvāh, prid. r. iskorišćívao, prid. t. iskorìšćīvān〉 1. izvlačiti iz čega vrijednost ili korist [~ Sunčevu energiju]; sin. (eksploatirati) 2. upotrebljavati kakvu okolnost u svoju korist [~ dobre prilike]; ant. propuštati, upropašćivati, upropaštavati 3. upotrebljavati koga za vlastitu korist [~ prijatelja]; sin. (eksploatirati), izrabljivati; sin. iskorištavati; vidski paranjak: iskoristiti

im. s. 〈G iskorištávānja〉 usp. iskorišćivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskorìštāvām, 3. l. mn. iskorištávajū, imp. iskorìštāvāj, aor. iskorištávah, imperf. iskorìštāvāh, prid. r. iskorištávao, prid. t. iskorìštāvān〉 usp. iskorišćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskorjènjujēm, 3. l. mn. iskorjènjujū, imp. iskorjènjūj, aor. iskorjenjívah, imperf. iskorjènjīvāh, prid. r. iskorjenjívao, prid. t. iskorjènjīvān〉 1. vaditi iz zemlje s korijenom, uklanjati s korijenom [~ korov] 2. pren. potpuno uklanjati ili uništavati što loše, uklanjati temelje čega lošega [~ kriminal; ~ loše navike]; vidski paranjak: iskorijeniti

im. ž. 〈G ȉskrē; mn. N ȉskre, G ȉskārā/ȋskrā/ȉskrī〉 1. sitna užarena čestica koja iskače iz čega što gori 2. tehn. kratkotrajan bljesak koji prati neke električne pojave poput kratkoga spoja i koji može izazvati požar 3. pren. početak čega [~ nade]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìskrādām se, 3. l. mn. iskrádajū se, imp. ìskrādāj se, aor. iskrádah se, imperf. ìskrādāh se, prid. r. iskrádao se〉 kriomice i neprimjetno odlaziti ili izlaziti [~ iz sobe]; vidski parnjak: iskrasti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. iskrádem se, 3. l. mn. iskrádū se, imp. iskrádi se, aor. iskrádoh se, prid. r. ìskrao se〉 kriomice i neprimjetno otići ili izići [~ iz sobe]; vidski parnjak: iskradati se

im. m. 〈G ȉskrcāja; mn. N ȉskrcāji, G ȉskrcājā〉 vađenje tereta iz vozila [~ automobila na obalu; ~ iz kamiona]; sin. (iskrcavanje); ant. ukrcaj, ( ukrcavanje)

prid. 〈G ȉskrcājnōg(a); ž. ȉskrcājnā, s. ȉskrcājnō〉 koji se odnosi na iskrcaj; ant. ukrcajni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskr̀cām, 3. l. mn. iskr̀cajū, imp. iskr̀cāj, aor. iskr̀cah, prid. r. iskr̀cao, prid. t. ȉskrcān〉 1. izvaditi kakav teret iz prijevoznoga sredstva [~ ugljen iz vagona]; sin. istovariti; ant. utovariti 2. pustiti koga da iziđe iz prijevoznoga sredstva [~ koga na uglu] • iskr̀cati se 〈povr.〉 izići iz prijevoznoga sredstva [~ se iz broda]; ant. ukrcati; vidski paranjak: iskrcavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskr̀cāvām, 3. l. mn. iskrcávajū, imp. iskr̀cāvāj, aor. iskrcávah, imperf. iskr̀cāvāh, prid. r. iskrcávao, prid. t. iskr̀cāvān〉 1. vaditi kakav teret iz prijevoznoga sredstva [~ ugljen iz vagona]; sin. istovarati, istovarivati; ant. utovarati, utovarivati 2. puštati koga da iziđe iz prijevoznoga sredstva [~ koga na uglu] • iskrcávati se 〈povr.〉 izlaziti iz prijevoznoga sredstva [~ se iz broda]; ant. ukrcavati; vidski paranjak: iskrcati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskr̄čīm, 3. l. mn. ìskr̄čē, imp. iskŕči, aor. iskŕčih, prid. r. iskŕčio, prid. t. ìskr̄čen〉 sječom, paljenjem i kopanjem očistiti ledinu ili kakvo neobrađeno tlo [~ drveće i grmlje; ~ šumu; ~ vinograd]

prid. 〈G ȉskrena; odr. ȉskrenī, G ȉskrenōg(a); ž. ȉskrena, s. ȉskreno; komp. iskrènijī〉 1. koji otvoreno pokazuje ono što misli ili osjeća [~ čovjek] 2. koji odražava čiju otvorenost u pokazivanju ili govorenju onoga što se misli ili osjeća [~ osmijeh; iskreno prijateljstvo]; ant. lažan; ant. neiskren

pril. 〈komp. iskrènijē〉 tako da odražava čiju otvorenost u pokazivanju ili govorenju onoga što se misli ili osjeća [~ odgovoriti; ~ se osmjehnuti]; ant. lažno, neiskreno 

im. ž. 〈G ȉskrenosti, I ȉskrenošću/ȉskrenosti〉 1. osobina onoga koji otvoreno pokazuje ono što misli ili osjeća 2. svojstvo onoga što odražava čiju otvorenost u pokazivanju ili govorenju onoga što se misli ili osjeća; ant. neiskrenost

im. s. 〈G ȉskrēnja; mn. N ȉskrēnja, G ȉskrēnjā〉 1. izbacivanje iskara 2. blistanje poput iskre

prid. 〈G ȉskričava; odr. ȉskričavī, G ȉskričavōg(a); ž. ȉskričava, s. ȉskričavo; komp. iskričàvijī〉 1. koji baca iskre [iskričava svjetlost] 2. pren. a. koji svjetluca poput iskre [~ pogled] b. koji obiluje bljeskovima uma, koji je pun dosjetaka [~ govor]

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. iskristalìzīrā se, 3. l. mn. iskristalizírajū se, aor. 3. l. jd. ískristalizíra se, prid. r. iskristalizírao se〉 s vremenom ili kakvim djelovanjem postati jasnim [Situacija se iskristalizirala.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉskrīm, 3. l. mn. ȉskrē, imp. ȉskri, aor. ȉskrih, imperf. ȉskrāh, prid. r. ȉskrio〉 1. izbacivati iskre [Utičnica iskri.] 2. blistati poput iskre [Oči iskre u mraku.] • ȉskriti se 〈povr.〉 blistati poput iskre [Oči se iskre u mraku.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskrīvīm, 3. l. mn. ìskrīvē, imp. iskrívi, aor. iskrívih, prid. r. iskrívio, prid. t. ìskrīvljen〉 1. postaviti, pomaknuti što da ne stoji ravno [~ vrat] 2. pren. prikazati što na netočan ili neistinit način [~ sliku o kome; ~ smisao riječi]; sin. karikirati • iskríviti (se) 〈prijel.〉 dati čemu nepravilan ili pogrešan oblik, učiniti što krivim [~ se u leđima pod teretom.; Vjetar je iskrivio grane.]; sin. poviti, svinuti, sviti; ant. ispraviti, uspraviti • iskríviti se 〈povr.〉 stisnuti tijelo zbog kakve reakcije ili podražaja, postati krivim [~ se od bola]; ant. ispraviti se v. pod ispraviti, uspraviti se v. pod uspraviti; Vidski parnjaci: iskrivljavati, iskrivljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskrìvljāvām, 3. l. mn. iskrivljávajū, imp. iskrìvljāvāj, aor. iskrivljávah, imperf. iskrìvljāvāh, prid. r. iskrivljávao, prid. t. iskrìvljāvān〉 1. postavljati, pomicati što da ne stoji ravno [~ vrat] 2. pren. prikazivati što na netočan ili neistinit način [~ sliku o kome; ~ smisao riječi]; sin. karikirati • iskrivljávati (se) 〈prijel.〉 davati čemu nepravilan ili pogrešan oblik, činiti što krivim [~ se u leđima pod teretom.; Vjetar je iskrivljavao grane.]; sin. povijati, svijati; ant. ispravljati, uspravljati • iskrivljávati se 〈povr.〉 stiskati tijelo zbog kakve reakcije ili podražaja, postajati krivim [~ se od bola.]; ant. ispravljati se v. pod ispravljati, uspravljati se v. pod uspravljati; sin. iskrivljivati; vidski paranjak: iskriviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskrìvljujēm, 3. l. mn. iskrìvljujū, imp. iskrìvljūj, aor. iskrivljívah, imperf. iskrìvljīvāh, prid. r. iskrivljívao, prid. t. iskrìvljīvān〉 usp. iskrivljavati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìskrvīm se, 3. l. mn. ìskrvē se, imp. iskr̀vi se, aor. iskr̀vih se, prid. r. iskr̀vio se〉 1. dovesti do istrebljenja međusobnim prolijevanjem krvi 2. pren., razg. silno se naraditi, iscrpiti se radom [~ radeći]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskuhām, 3. l. mn. ìskuhajū, imp. ìskuhāj, aor. ìskuhah, prid. r. ìskuhao, prid. t. ìskuhān〉 očistiti, oprati ili sterilizirati što duljim kuhanjem na visokoj temperaturi [~ rublje]; vidski parnjak: iskuhavati

im. s. 〈G iskuhávānja〉 čišćenje, pranje ili steriliziranje čega duljim kuhanjem na visokoj temperaturi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskùhāvām, 3. l. mn. iskuhávajū, imp. iskùhāvāj, aor. iskuhávah, imperf. iskùhāvāh, prid. r. iskuhávao, prid. t. iskùhāvān〉 čistiti, prati ili sterilizirati što duljim kuhanjem na visokoj temperaturi [~ rublje]; vidski parnjak: iskuhati

prid. 〈G ȉskūsna; odr. ȉskūsnī, G ȉskūsnōg(a); ž. ȉskūsna, s. ȉskūsno; komp. iskùsnijī〉 koji ima iskustva [iskusna vozačica]; ant. mlad pren., neiskusan, zelen pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskūsīm, 3. l. mn. ìskūsē, imp. iskúsi, aor. iskúsih, prid. r. iskúsio, prid. t. ìskūšen〉 spoznati što iskustvom, osjećajno što proživjeti [mnogo ~ u životu]; sin. doživjeti, ( kušati), vidjeti

im. s. 〈G iskústva; mn. N iskústva, G ìskūstāvā/ìskūstvā〉 1. skup znanja, navika ili vještina koje se stječu životom i radom [radno ~; glumačko ~; životno ~] 2. osobina onoga koji ima skup znanja, navika ili vještina koje se stječu životom i radom; ant. mladost pren., neiskustvo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìskušām, 3. l. mn. ìskušajū, imp. ìskušāj, aor. ìskušah, prid. r. ìskušao, prid. t. ìskušān〉 1. provjeriti što stavljanjem na kušnju [~ čije strpljenje]; sin. ispitati 2. staviti koga na kušnju [~ nove igrače]; vidski paranjak: iskušavati

im. s. 〈G iskušávānja〉 1. provjeravanje čega stavljanjem na kušnju; sin. ispitivanje 2. stavljanje koga na kušnju

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iskùšāvām, 3. l. mn. iskušávajū, imp. iskùšāvāj, aor. iskušávah, imperf. iskùšāvāh, prid. r. iskušávao, prid. t. iskùšāvān〉 1. provjeravati što stavljanjem na kušnju [~ čije strpljenje]; sin. ispitivati 2. stavljati koga na kušnju [~ nove igrače]; vidski paranjak: iskušati

im. s. 〈G iskušénja; mn. N iskušénja, G iskušénjā〉 1. želja za onim čemu je teško odoljeti, a što se iz moralnih ili drugih razloga ne bi smjelo učiniti [doći u ~] 2. situacija u životu koja je puna poteškoća i zamka