im. m. 〈G ìvērka; mn. N ìvērci, G ìverākā〉 1. um. mali iver 2. zool. plosnatica kojoj se oči obično nalaze na gornjoj desnoj strani glave, donja joj je strana tijela obično bijela, a gornja smeđa ili zelenkasta, najčešće živi u skupinama u muljevitome dnu

zb. im. s. 〈G ìvērjā〉 skup ivera

im. m. 〈G ìvrita〉 jez. službeni jezik u Izraelu i narodni jezik Židova; sin. hebrejski

prij. 〈G〉 1. označuje da tko ili što izlazi ili potječe odakle [djevojka ~ Splita; izići ~ sobe; piti ~ čaše] 2. označuje da što pripada određenomu razdoblju ili predmetu [prijatelj ~ mladosti; instrukcije ~ latinskoga] 3. označuje da je što uzrok čemu drugom [pričati ~ zlobe]

prij. 〈G〉 1. označuje da tko ili što dospijeva sa stražnje strane koga ili čega [stati ~ ogledala; staviti ~ sebe] 2. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće sa stražnje strane koga ili čega [park ~ škole; igrati se ~ kuće]; ant. ispred, pred

im. s. 〈G izàbirānja〉 izdvajanje koga ili čega iz skupine s kojim ciljem, pravljenje izbora; sin. biranje, odabiranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izàbirēm, 3. l. mn. izàbirū, imp. izàbiri, aor. izàbirah, imperf. izàbirāh, prid. r. izàbirao, prid. t. izàbirān〉 izdvajati koga ili što iz skupine s kojim ciljem, praviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. birati, odabirati; vidski parnjak: izabrati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izàberēm, 3. l. mn. izàberū, imp. izabèri, aor. izàbrah, prid. r. m. ȉzabrao, ž. ȉzabrāla, s. ȉzabrālo, mn. ȉzabrāli, prid. t. ȉzabrān〉 izdvojiti koga ili što iz skupine s kojim ciljem, napraviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. odabrati, uzeti; vidski parnjak: izabirati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzāđēm, 3. l. mn. ìzāđū, imp. izáđi, aor. izáđoh, prid. r. ìzašao〉 v. izići

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izàgnām, 3. l. mn. izàgnajū, imp. izàgnāj, aor. izàgnah, prid. r. izàgnao, prid. t. ȉzagnān〉 goneći otjerati koga ili što s određenoga mjesta; sin. izgnati; vidski parnjak: izgoniti

im. ž. 〈G izaslànicē; mn. N izaslànice, G izaslànīcā〉 žena koja službeno zastupa državu, instituciju ili važnu osobu [~ predsjednika države; dvorska ~]; sin. (delegatkinja)

prid. 〈G izaslàničina; ž. izaslàničina, s. izaslàničino〉 koji pripada izaslanici; sin. (delegatkinjin)

prid. 〈G izaslànīčkōg(a); ž. izaslànīčkā, s. izaslànīčkō〉 koji se odnosi na izaslanike i izaslanstvo; sin. (delegatski)

im. m. 〈G izaslaníka, V ȉzaslanīče; mn. N izaslaníci, G izaslaníkā〉 osoba koja službeno zastupa državu, instituciju ili važnu osobu [~ predsjednika države; dvorski ~]; sin. (delegat)

im. s. 〈G izaslànstva; mn. N izaslànstva, G izàslānstāvā/izàslānstvā〉 izabrani ili imenovani predstavnici države, organizacije ili udruge na kojemu zadatku ili u kakvoj misiji; sin. (delegacija, deputacija)

im. m. 〈G izaziváča, V ȉzazivāču; mn. N izaziváči, G izaziváčā〉 osoba koja koga izaziva [~ za naslov prvaka u boksu]

im. ž. 〈G izazivàčicē; mn. N izazivàčice, G izazivàčīcā〉 žena koja koga izaziva [~ za naslov prvakinje u boksu]

prid. 〈G izazivàčičina; ž. izazivàčičina, s. izazivàčičino〉 koji pripada izazivačici

prid. 〈G izazìvāčkōg(a); ž. izazìvāčkā, s. izazìvāčkō〉 koji se odnosi na izazivače i izazivanje [~ povici]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izàzīvām/izàzīvljēm, 3. l. mn. izazívajū/izàzīvljū, imp. izàzīvāj/izazívlji, aor. izazívah, imperf. izàzīvāh, prid. r. izazívao, prid. t. izàzīvān〉 1. svojim postupcima navoditi koga da se ponaša ili odgovara na određeni način [~ svađu]; sin. (provocirati) 2. poticati u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ zanimanje]; sin. buditi 3. prouzročivati da se što dogodi, pojavi [~ požar] 4. pozivati koga na borbu ili natjecanje [~ protivnika na dvoboj]; vidski paranjak: izazvati

im. m. 〈G ȉzazōva; mn. N ȉzazōvi, G ȉzazōvā〉 1. ono što je novo ili teško i potiče na velik napor kako bi se svladalo 2. poziv na borbu, natjecanje ili raspravu

prid. 〈G ȉzazōvna; odr. ȉzazōvnī, G ȉzazōvnōg(a); ž. ȉzazōvna, s. ȉzazōvno; komp. izazòvnijī〉 koji izaziva, koji je privlačan i zavodljiv [izazovan pogled]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izazòvem, 3. l. mn. izazòvū, imp. izazòvi, aor. izàzvah, prid. r. m. ȉzazvao, ž. ȉzazvāla, s. ȉzazvālo, mn. ȉzazvāli, prid. t. ȉzazvān〉 1. svojim postupcima navesti koga da se ponaša ili odgovori na određeni način [~ svađu]; sin. (isprovocirati) 2. potaknuti u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ zanimanje] 3. prouzročiti da se što dogodi ili pojavi [~ požar]; sin. (isprovocirati) 4. pozvati koga na borbu ili natjecanje [~ protivnika na dvoboj]; vidski paranjak: izazivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbācīm, 3. l. mn. ìzbācē, imp. izbáci, aor. izbácih, prid. r. izbácio, prid. t. ìzbāčen〉 1. brzim pokretima i bez reda ukloniti što iz kakva prostora [~ stvari iz ladice]; ant. ubaciti, utrpati 2. nasilno ukloniti koga iz kojega prostora [~ koga iz sobe]; sin. izjuriti razg. 3. isključiti koga iz kakva odnosa, iz kakve djelatnosti ili skupine [~ igrača iz igre; ~ radnike s posla; ~ učenika s nastave]; sin. udaljiti 4. pren. naknadno ukloniti što [~ bilješke iz teksta]; ant. ubaciti pren.; vidski paranjak: izbacivati

im. s. 〈G izbacívānja〉 1. uklanjanje čega iz kakva prostora brzim pokretima i bez reda; ant. ubacivanje, utrpavanje 2. nasilno uklanjanje koga iz kojega prostora 3. isključivanje koga iz kakve djelatnosti ili skupine; sin. udaljavanje, udaljivanje 4. pren. naknadno uklanjanje čega; ant. ubacivanje pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izbàcujēm, 3. l. mn. izbàcujū, imp. izbàcūj, aor. izbacívah, imperf. izbàcīvāh, prid. r. izbacívao, prid. t. izbàcīvān〉 1. brzim pokretima i bez reda uklanjati što iz kakva prostora [~ stvari iz ladice]; ant. ubacivati, utrpavati 2. nasilno uklanjati koga iz kojega prostora [~ koga iz sobe] 3. isključivati koga iz kakva odnosa, iz kakve djelatnosti ili skupine [~ igrača iz igre; ~ radnika s posla; ~ učenika s nastave]; sin. udaljavati, udaljivati 4. pren. naknadno uklanjati što [~ bilješke iz teksta]; ant. ubacivati pren.; vidski paranjak: izbaciti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbavīm, 3. l. mn. ìzbavē, imp. ìzbavi, aor. ìzbavih, prid. r. ìzbavio, prid. t. ìzbavljen〉 dati oprost ili odrješenje [~ od grijeha] • ìzbaviti (se) 〈prijel.〉 pomoći komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševine; ~ se iz požara]; sin. spasiti (se) v. pod spasiti • ìzbaviti se 〈povr.〉 riješiti se kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se od siromaštva; ~ se od dugova]; sin. spasiti se v. pod spasiti; Vidski parnjaci: izbavljati, izbavljivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbavljām, 3. l. mn. ìzbavljajū, imp. ìzbavljāj, aor. ìzbavljah, imperf. ìzbavljāh, prid. r. ìzbavljao, prid. t. ìzbavljān〉 davati oprost ili odrješenje [~ od grijeha] • ìzbavljati (se) 〈prijel.〉 pomagati komu u opasnosti ili neprilici [~ ranjenike iz ruševine; ~ se iz požara]; sin. spašavati (se) v. pod spašavati • ìzbavljati se 〈povr.〉 rješavati se kakvih nepovoljnih okolnosti [~ se od siromaštva; ~ se od dugova]; sin. spašavati se v. pod spašavati; sin. (izbavljivati); vidski paranjak: izbaviti

im. s. 〈G izbavljénja; mn. N izbavljénja, G izbavljénjā〉 1. izlaz iz opasnosti, bolesti ili nevolje; sin. spas 2. davanje oprosta ili odrješenja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izbàvljujēm, 3. l. mn. izbàvljujū, imp. izbàvljūj, aor. izbavljívah, imperf. izbàvljīvāh, prid. r. izbavljívao, prid. t. izbàvljīvān〉 v. izbavljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbēčīm, 3. l. mn. ìzbēčē, imp. izbéči, aor. izbéčih, prid. r. izbéčio, prid. t. ìzbēčen〉 široko otvoriti (o očima)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izbèzūmīm, 3. l. mn. izbèzūmē, imp. izbezúmi, aor. izbezúmih, prid. r. izbezúmio, prid. t. izbèzūmljen〉 svojim postupkom dovesti koga u stanje bezumlja • izbezúmiti se 〈povr.〉 doći u stanje bezumlja [~ se od straha]; sin. (raspametiti); vidski paranjak: izbezumljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izbezùmljujēm, 3. l. mn. izbezùmljujū, imp. izbezùmljūj, aor. izbezumljívah, imperf. izbezùmljīvāh, prid. r. izbezumljívao, prid. t. izbezùmljīvān〉 svojim postupcima dovoditi koga u stanje bezumlja • izbezumljívati se 〈povr.〉 dolaziti u stanje bezumlja [~ se od straha]; sin. (raspamećivati) ; vidski paranjak: izbezumiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbičujēm, 3. l. mn. ìzbičujū, imp. ìzbičūj, aor. ìzbičevah, prid. r. ìzbičevao, prid. t. ìzbičevān〉 istući koga bičem [~ robove]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbījām, 3. l. mn. izbíjajū, imp. ìzbījāj, aor. izbíjah, imperf. ìzbījāh, prid. r. izbíjao, prid. t. ìzbījān〉 1. 〈prijel.〉 udarcima ili snažnim pokretima činiti da što ispadne, iziđe iz čega [~ čavao iz daske; ~ loptu iz ruke] 2. 〈neprijel.〉 a. izlaziti na površinu [~ ispod lišća; Izbijaju mu prištevi.] b. postajati vidljivim [Dim izbija.]; vidski paranjak: izbiti

prid. 〈G izbìrljiva; odr. izbìrljivī, G izbìrljivōg(a); ž. izbìrljiva, s. izbìrljivo; komp. izbirljìvijī〉 koji silno pazi što će izabrati, kojemu ništa nije dobro [~ mladić]

im. ž. 〈G izbìrljivosti, I izbìrljivošću/izbìrljivosti〉 osobina onoga koji je izbirljiv

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉzbijēm, 3. l. mn. ȉzbijū, imp. ìzbīj, aor. ìzbih, prid. r. ìzbio, prid. t. izbìjen〉 1. 〈prijel.〉 udarcem ili snažnim pokretom učiniti da što ispadne, iziđe iz čega [~ čavao iz daske; ~ loptu iz ruke] 2. 〈neprijel.〉 a. izići na površinu [~ ispod lišća; Izbili su mu prištevi.] b. doći na neko mjesto [~ na glavnu ulicu] c. naglo se pojaviti, dogoditi se odjednom [Izbio je požar.; Izbio je rat.]; vidski paranjak: izbijati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbjegnēm, 3. l. mn. ìzbjegnū, imp. ìzbjegni, aor. ìzbjegoh, prid. r. ìzbjegao, prid. t. ìzbjegnūt, pril. p. ìzbjegāvši〉 1. 〈prijel.〉 poduzeti sve što se može kako se ne bi dogodilo što neugodno ili neželjeno [~ rat; ~ sudar]; vidski parnjak: izbjegavati 2. nastojati se ne susresti s kim [~ prijatelja]; vidski parnjak: izbjegavati 3. 〈neprijel.〉 pobjeći pred kim ili zbog čega iz svojega stalnog prebivališta ili domovine [~ iz zemlje; ~ u drugu zemlju]

im. s. 〈G izbjegávānja〉 1. poduzimanje čega kako se ne bi dogodilo što neugodno ili neželjeno 2. nastojanje da se ne susretne s kim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izbjègāvām, 3. l. mn. izbjegávajū, imp. izbjègāvāj, aor. izbjegávah, imperf. izbjègāvāh, prid. r. izbjegávao, prid. t. izbjègāvān〉 1. poduzimati sve što se može kako se ne bi dogodilo što neugodno ili neželjeno [~ ratove; ~ sudare] 2. nastojati se ne susretati s kim [~ prijatelje]; vidski paranjak: izbjeći

im. m. ž. 〈G ìzbjeglicē, V ìzbjeglice/ìzbjeglico; mn. N ìzbjeglice, G ìzbjeglīcā〉 1. 〈jd. m., mn. m. ž.〉 osoba koja je pred kim ili zbog čega pobjegla iz svojega stalnog prebivališta ili domovine [taj ~; ta ~; ti izbjeglice; te izbjeglice] 2. 〈ž.〉 žena koja je pred kim ili zbog čega pobjegla iz svojega stalnog prebivališta ili domovine [ta ~; te izbjeglice]

prid. 〈G ìzbjegličina; ž. ìzbjegličina, s. ìzbjegličino〉 koji pripada izbjeglici

prid. 〈G ìzbjegličkōg(a); ž. ìzbjegličkā, s. ìzbjegličkō〉 koji se odnosi na izbjeglice [izbjegličko naselje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzblijēdīm, 3. l. mn. ìzblijēdē, imp. izblijédi, aor. izblijédih, prid. r. izblijédio, prid. t. ìzblijēđen〉 učiniti što bljeđim, svjetlijim [~ pjege na rukama]; vidski parnjak: izbljeđivati¹

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izblijédīm, 3. l. mn. izblijédē, imp. izblijédi, aor. izblijédjeh, prid. r. m. izblijédio, ž. izblijédjela, s. izblijédjelo, mn. izblijédjeli〉 postati blijedim [Uspomena je izblijedjela.]; vidski parnjak: izbljeđivati²

pril. iz blizine, na maloj udaljenosti [Vidio sam ga ~.]; ant. izdaleka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izbljèđujēm, 3. l. mn. izbljèđujū, imp. izbljèđūj, aor. izbljeđívah, imperf. izbljèđīvāh, prid. r. izbljeđívao, prid. r. izbljèđīvān〉 činiti što bljeđim, svjetlijim; vidski parnjak: izblijediti