gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izbljèđujēm, 3. l. mn. izbljèđujū, imp. izbljèđūj, aor. izbljeđívah, imperf. izbljèđīvāh, prid. r. izbljeđívao, prid. r. izbljèđīvān〉 postajati blijedim; vidski parnjak: izblijedjeti

prid. 〈G ìzbōčena; odr. ìzbōčenī, G ìzbōčenōg(a); ž. ìzbōčena, s. ìzbōčeno; komp. izbočènijī〉 koji se izdiže ili strši iznad koje površine [izbočeni zid]; sin. ispupčen, konveksan; ant. konkavan

im. s. 〈G izbočénja; mn. N izbočénja, G izbočénjā〉 v. izbočina

im. ž. 〈G ìzbočinē; mn. N ìzbočine, G ìzbočīnā〉 izbočeno mjesto, izbočeni dio čega [izbočine na cesti]; sin. ispupčenje, (izbočenje); ant. udubina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbōčīm, 3. l. mn. ìzbōčē, imp. izbóči, aor. izbóčih, prid. r. izbóčio, prid. t. ìzbōčen〉 pomaknuti što prema van od tijela kojemu pripada [~ trbuh; ~ usne]; sin. ispupčiti

im. m. 〈G ìzbōjka; mn. N ìzbōjci, G ìzbojākā〉 bot. dio stabljike koji nosi pupove, listove i cvjetove; sin. (mladica)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzboksām, 3. l. mn. ìzboksajū, imp. ìzboksāj, aor. ìzboksah, prid. r. ìzboksao, prid. t. ìzboksān〉 razg. izbiti loptu pred napadačem stisnutim šakama [Vratar je izboksao loptu.]

im. m. 〈G ìzbora, I ìzborom; mn. N ìzbori, G ȉzbōrā〉 1. ono iz čega se može izabirati, što je ponuđeno za biranje [bogat ~ namirnica] 2. ono što je izabrano [napraviti dobar ~; ~ pjesama]; sin. odabir 3. mogućnost ili čin odlučivanja ili izabiranja [Nemam izbora.] 4. 〈mn.〉 pol. postupak kojim birači glasuju za zastupnike u vlasti, biranje glasovanjem [državni izbori; izići na izbore]

prid. 〈G ìzbōrnōg(a); ž. ìzbōrnā, s. ìzbōrnō〉 1. koji se odnosi na izbor [~ predmeti]; sin. (fakultativni) 2. koji se odnosi na izbore [~ zakon]

im. ž. 〈G ìzbōrnicē; mn. N ìzbōrnice, G ìzbōrnīcā〉 trenerica reprezentacije [~ nogometne momčadi]

prid. 〈G ìzbōrničina; ž. ìzbōrničina, s. ìzbōrničino〉 koji pripada izbornici

im. m. 〈G ìzbōrnīka, V ȉzbōrnīče; mn. N ìzbōrnīci, G ìzbōrnīkā〉 1. inform. popis ponuđenih izbora uvrštenih u zajedničku skupinu na zaslonima računala, televizora i mobitela 2. trener reprezentacije [~ nogometne momčadi]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izbòdem, 3. l. mn. izbòdū, imp. izbòdi, aor. izbòdoh, prid. r. m. ìzbō, ž. ìzbola, s. ìzbolo, mn. ìzboli, prid. t. izbòden〉 1. ubosti više puta [~ nožem] 2. napasti rogovima ili žalcem više puta [Izbolo ga je govedo.; Izbola me je pčela.] • ìzbosti se 〈povr.〉 1. međusobno se ubosti više puta 2. ubosti se više puta

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbrišēm, 3. l. mn. ìzbrišū, imp. ìzbriši, aor. ìzbrisah, prid. r. ìzbrisao, prid. t. ìzbrisān〉 1. ukloniti ono što je napisano ili nacrtano [~ gumicom trag olovke na papiru]; sin. obrisati, ( zbrisati) 2. pren. uništiti koga ili što, učiniti da tko ili što nestane [~ s lica zemlje]; sin. zbrisati pren. 3. 〈neprijel.〉 pren. zaboraviti na koga ili na što [~ iz pamćenja; ~ iz sjećanja]

gl. svrš. prijel. → izbrojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbrojīm, 3. l. mn. ìzbrojē, imp. izbròji/ìzbrōj, aor. izbròjih, prid. r. izbròjio, prid. t. ìzbrojen〉 brojeći utvrditi koliko ima članova ili elemenata u skupini [~ novac; ~ ovce]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbrūsīm, 3. l. mn. ìzbrūsē, imp. izbrúsi, aor. izbrúsih, prid. r. izbrúsio, prid. t. ìzbrūšen〉 1. brušenjem učiniti što oštrim ili glatkim 2. pren. dovesti što u red, učiniti što ljepšim [~ tekst]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzbūšīm, 3. l. mn. ìzbūšē, imp. izbúši, aor. izbúših, prid. r. izbúšio, prid. t. ìzbūšen〉 napraviti rupu, probiti kakav prolaz ili otvor [~ kamen; ~ tunel]

im. m. 〈G ȉzdāha; mn. N ȉzdāsi, G ȉzdāhā〉 v. izdisaj

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdahnēm, 3. l. mn. ìzdahnū, imp. izdàhni, aor. izdàhnuh, prid. r. izdàhnuo〉 1. ispustiti dah iz pluća; ant. udahnuti 2. pren. prestati živjeti [~ prirodnom smrću; ~ u snu.]; sin. preminuti, umrijeti; vidski paranjak: izdisati

im. ž. 〈G ìzdajē; mn. N ìzdaje, G ȉzdājā〉 1. prelazak u neprijateljske redove 2. neispunjanje zadane riječi, nepridržavanje dogovora ili obećanja

im. m. ž. 〈G ìzdajicē, V ìzdajice/ìzdajico; mn. N ìzdajice, G ìzdajīcā〉 1. osoba koja je prešla u neprijateljske redove [taj ~; ti izdajice; te izdajice]; sin. izdajnik 2. 〈ž.〉 žena koja je prešla u neprijateljske redove [ta ~; te izdajice]; sin. izdajnica 3. 〈jd. m., mn. m. ž.〉 osoba koja je iznevjerila koga ili što, koja se nije držala dogovora ili nije ispunila obećanje [taj ~; ti izdajice; te izdajice]; sin. izdajnik 4. 〈ž.〉 žena koja je iznevjerila koga ili što, koja se nije držala dogovora ili nije ispunila obećanje [ta ~; te izdajice]; sin. izdajnica

prid. 〈G ìzdajičina; ž. ìzdajičina, s. ìzdajičino〉 koji pripada izdajici; sin. izdajničin, izdajnikov

im. ž. 〈G ìzdājnicē; mn. N ìzdājnice, G ìzdājnīcā〉 1. žena koja je prešla u neprijateljske redove 2. žena koja je iznevjerila koga ili što, koja se nije držala dogovora ili nije ispunila obećanje; sin. izdajica

prid. 〈G ìzdājničina; ž. ìzdājničina, s. ìzdājničino〉 koji pripada izdajnici; sin. izdajičin

prid. 〈G ìzdājnīčkōg(a); ž. ìzdājnīčkā, s. ìzdājnīčkō〉 koji se odnosi na izdajnike [~ potez]

im. m. 〈G ìzdājnīka, V ìzdājnīče; mn. N ìzdājnīci, G ìzdājnīkā〉 1. osoba koja je prešla u neprijateljske redove 2. osoba koja je iznevjerila koga ili što, koja se nije držala dogovora ili nije ispunila obećanje; sin. izdajica

pril. 1. iz daljine, na velikoj udaljenosti [Vidio sam ga ~.]; ant. izbliza 2. iz udaljenih krajeva [Došao je ~.] 3. pren. na neizravan način [Pitaj ga ~.]

im. m. 〈G ìzdānka; mn. N ìzdānci, G ìzdanākā〉 1. bot. a. nadzemni dio biljke koji raste iz podzemnoga dijela stabljike b. mlada grančica na stablu ili grani; sin. (hvoja) 2. pren. osoba u odnosu na svoje roditelje i dalje pretke [~ slavne porodice; ~ staroga plemstva]; sin. potomak

im. s. 〈G izdánja; mn. N izdánja, G izdánjā〉 1. ukupna količina objavljenih primjeraka koje knjige [Čitavo je ~ rasprodano.; jutarnje ~ novina] 2. oblik u kojemu su tiskane knjige, novine ili časopisi [raskošno ~]

prid. 〈G ȉzdāšna; odr. ȉzdāšnī, G ȉzdāšnōg(a); ž. ȉzdāšna, s. ȉzdāšno; komp. izdàšnijī〉 čija je količina velika, kojega ima mnogo [~ obrok]; sin. bogat, obilan; ant. mršav pren., oskudan, siromašan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdām, 3. l. mn. ìzdajū, imp. ìzdāj, aor. ìzdah/ȉzdadoh, prid. r. m. ȉzdao, ž. ȉzdāla, s. ȉzdālo, mn. ȉzdāli, prid. t. ȉzdān〉 1. dati, predati komu što [~ potvrdu; ~ robu] 2. dati što u najam, dati što na korištenje na određeno vrijeme uz naknadu [~ sobu; ~ stan]; sin. iznajmiti; ant. unajmiti; vidski paranjak: izdavati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdām, 3. l. mn. ìzdajū, imp. ìzdāj, aor. ìzdah/ȉzdadoh, prid. r. m. ȉzdao, ž. ȉzdāla, s. ȉzdālo, mn. ȉzdāli, prid. t. ȉzdān〉 1. reći što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelja]; sin. odati; vidski parnjak: izdavati² 2. nanijeti štetu osobi, organizaciji ili državi suradnjom s neprijateljem [~ domovinu]; vidski parnjak: izdavati² 3. pogaziti riječ, obećanje ili na koji drugi način povrijediti blisku osobu [~ prijatelja] 4. dati što u javnost u obliku tiskanoga teksta [~ knjigu; ~ proglas]; sin. objaviti; vidski parnjak: izdavati² • ìzdati se 〈povr.〉 protiv volje ili nemarom otkriti misli, osjećaje i sl. [Izdao se čim je progovorio.]

im. m. 〈G izdaváča, V ȉzdavāču; mn. N izdaváči, G izdaváčā〉 1. poduzeće koje izdaje knjige, novine, časopise 2. osoba koja izdaje knjige, novine, časopise; sin. nakladnik

im. ž. 〈G izdavàčicē; mn. N izdavàčice, G izdavàčīcā〉 žena koja izdaje knjige, novine, časopise [~ školskih knjiga]; sin. nakladnica

prid. 〈G izdavàčičina; ž. izdavàčičina, s. izdavàčičino〉 koji pripada izdavačici; sin. nakladničin

im. s. 〈G izdávānja; mn. N izdávānja, G izdávānjā〉 1. davanje, predavanje čega komu 2. davanje čega u najam, davanje čega na korištenje na određeno vrijeme uz naknadu; sin. iznajmljivanje; ant. unajmljivanje

im. s. 〈G izdávānja〉 1. nanošenje štete osobi, organizaciji ili državi suradnjom s neprijateljem 2. govorenje čega o kome što on ne želi da se zna; sin. odavanje 3. davanje čega u javnost u obliku tiskanoga teksta; sin. objavljivanje, tiskanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdājēm, 3. l. mn. ìzdājū, imp. izdáji, aor. izdávah, imperf. ìzdāvāh, prid. r. izdávao, prid. t. ìzdāvān〉 1. davati, predavati komu što [~ potvrde; ~ robu] 2. davati što u najam, davati što na korištenje na određeno vrijeme uz naknadu [~ sobe; ~ stanove]; sin. iznajmljivati; ant. unajmljivati; vidski paranjak: izdati¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdājēm, 3. l. mn. ìzdājū, imp. izdáji, aor. izdávah, imperf. ìzdāvāh, prid. r. izdávao, prid. t. ìzdāvān〉 1. govoriti što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelje]; sin. odavati 2. nanositi štetu osobi, organizaciji ili državi suradnjom s neprijateljem [~ domovinu] 3. davati što u javnost u obliku tiskanoga teksta [~ knjige; ~ proglase]; sin. objavljivati, tiskati; vidski paranjak: izdati² • izdávati se 〈povr.〉 lažno se predstavljati [Izdavao se za liječnika.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzderēm, 3. l. mn. ìzderū, imp. izdèri, aor. izdèrah, prid. r. izdèrao, prid. t. ȉzderān〉 dugotrajnom uporabom istrošiti ili poderati [~ cipele] • izdèrati se 〈povr.〉 1. poderati se na više mjesta [Čarape su se izderale.] 2. razg. v. izvikati se pod izvikati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdignēm, 3. l. mn. ìzdignū, imp. ìzdigni, aor. ìzdigoh, prid. r. ìzdigao, prid. t. ìzdignūt, pril. p. ìzdigāvši〉 v. izdignuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdignēm, 3. l. mn. ìzdignū, imp. ìzdigni, aor. ìzdignuh, prid. r. ìzdignuo, prid. t. ìzdignūt, pril. p. izdignūvši〉 dignuti na više mjesto ili položaj • ìzdignuti se 〈povr.〉 postaviti se iznad uobičajenih ili nevažnih stvari i ne obraćati pozornost na njih; sin. (izdići); vidski paranjak: izdizati

im. m. 〈G ȉzdisāja; mn. N ȉzdisāji, G ȉzdisājā〉 količina zraka koja se odjednom ispusti iz pluća pri disanju; sin. (izdah); ant. udisaj, udah ♦ biti na izdisaju 1. umirati, biti na umoru 2. nestajati, propadati

im. s. 〈G ìzdisānja〉 1. ispuštanje zraka iz pluća; ant. udisanje 2. pren. prestanak života; sin. umiranje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdišēm, 3. l. mn. ìzdišū, imp. ìzdiši, aor. ìzdisah, imperf. ìzdisāh, prid. r. ìzdisao〉 1. ispuštati zrak iz pluća; ant. udisati 2. pren. biti na umoru, prestajati živjeti; sin. umirati, mrijeti zast. vidski paranjak: izdahnuti

im. s. 〈G ìzdizānja〉 1. dizanje na više mjesto ili položaj 2. postavljanje iznad uobičajenih ili nevažnih stvari i ne obraćanje pozornosti na njih

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdižēm, 3. l. mn. ìzdižū, imp. ìzdiži, aor. ìzdizah, imperf. ìzdizāh, prid. r. ìzdizao, prid. t. ìzdizān〉 dizati na više mjesto ili položaj • ìzdizati se 〈povr.〉 postavljati se iznad uobičajenih ili nevažnih stvari i ne obraćati pozornost na njih; vidski paranjak: izdignuti