gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdržīm, 3. l. mn. ìzdržē, imp. izdr̀ži, aor. izdr̀žah, prid. r. m. ȉzdržao, ž. ȉzdržāla, s. ȉzdržālo, mn. ȉzdržāli, prid. t. ȉzdržān〉 1. 〈prijel.〉 uspjeti prevladati što teško, zamorno ili neugodno [~ nepravdu; ~ bol; ~ neuspjeh; ~ uvredu]; sin. podnijeti, pretrpjeti; vidski parnjak: izdržavati 2. ostati u ispravnome stanju [Auto će ~ još koju godinu.] 3. 〈neprijel.〉 zadovoljiti određene uvjete i ostati čitav [Cipele će još ~.] ◇ ~ kaznu provesti vrijeme u zatvoru

im. s. 〈G izdržávānja〉 prevladavanje čega teškoga, zamornoga ili neugodnoga; sin. podnošenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izdr̀žāvām, 3. l. mn. izdržávajū, imp. izdr̀žāvāj, imp. izdržávah, imperf. izdr̀žāvāh, prid. r. izdržávao, prid. t. izdr̀žāvān〉 uspijevati prevladati što teško, zamorno ili neugodno [~ bol; ~ nepravdu; ~ neuspjeh; ~ uvredu]; sin. podnositi, trpjeti ◇ ~ kaznu provoditi vrijeme u zatvoru; vidski parnjak: izdržati

prid. 〈G izdr̀žljiva; odr. izdr̀žljivī, G izdr̀žljivōg(a); ž. izdr̀žljiva, s. izdr̀žljivo; komp. izdržljìvijī〉 koji može mnogo izdržati [~ mladić; ~ materijal]; ant. neizdržljiv

im. ž. 〈G izdr̀žljivosti, I izdr̀žljivošću/izdr̀žljivosti〉 osobina onoga koji je izdržljiv ili svojstvo onoga što je izdržljivo; ant. neizdržljivost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdūbīm, 3. l. mn. ìzdūbē, imp. izdúbi, aor. izdúbih, prid. r. izdúbio, prid. t. ìzdūbljen〉 v. izdupsti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdūljīm, 3. l. mn. ìzdūljē, imp. izdúlji, aor. izdúljih, prid. r. izdúljio, prid. t. ìzdūljen〉 učiniti što duljim [~ mišiće] • izdúljiti se 〈povr.〉 1. postati duljim 2. pren. rastući postati višim; sin. izdužiti; vidski paranjak: izduljivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izdùljujēm, 3. l. mn. izdùljujū, imp. izdùljūj, aor. izduljívah, imperf. izdùljīvāh, prid. r. izduljívao〉 činiti što duljim [~ mišiće] • izdúljivati se 〈povr.〉 1. postajati duljim 2. pren. rastući postajati višim; sin. izduživati; vidski paranjak: izduljiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izdúbem, 3. l. mn. izdúbū, imp. izdúbi, aor. izdúboh, prid. r. ìzdūbao, prid. t. izdùben〉 oštrim oruđem napraviti udubinu u čemu tvrdom [~ rupu u drvu]; sin. (izdubiti)

prid. 〈G ìzdūžena; odr. ìzdūženī, G ìzdūženōg(a); ž. ìzdūžena, s. ìzdūženo; komp. izdužènijī〉 koji je više dug nego širok, koji je poput jaja [~ plod; izdužena posuda]; sin. duguljast

im. ž. 〈G ìzdūženosti, I ìzdūženošću/ìzdūženosti〉 svojstvo onoga što je izduženo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdūžīm, 3. l. mn. ìzdūžē, imp. izdúži, aor. izdúžih, prid. r. izdúžio, prid. t. ìzdūžen〉 usp. izduljiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izdùžujēm, 3. l. mn. izdùžujū, imp. izdùžūj, aor. izdužívah, imperf. izdùžīvāh, prid. r. izdužívao〉 usp. izduljivati

im. s. 〈G izdvájānja〉 1. stavljanje na posebnu stranu, odvajanje dijeljenjem; sin. odjeljivanje 2. isključivanje koga iz kakve cjeline ili skupine; sin. izuzimanje 3. udaljivanje od ostalih, držanje po strani ili bivanje samim 4. v. isticanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdvājām, 3. l. mn. izdvájajū, imp. ìzdvājāj, aor. izdvájah, imperf. ìzdvājāh, prid. r. izdvájao, prid. t. ìzdvājān〉 1. stavljati na posebnu stranu, dijeleći odvajati [~ novac za štednju] 2. isključivati koga iz kakve cjeline ili skupine; sin. izuzimati • izdvájati se 〈povr.〉 1. udaljivati se od ostalih, biti po strani ili biti sam 2. v. isticati se pod isticati; vidski paranjak: izdvojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzdvojīm, 3. l. mn. ìzdvojē, imp. izdvòji, aor. izdvòjih, prid. r. izdvòjio, prid. t. ìzdvojen〉 1. staviti na posebnu stranu, dijeleći odvojiti [~ novac za štednju] 2. isključiti koga iz kakve cjeline ili skupine; sin. izuzeti • izdvòjiti se 〈povr.〉 1. udaljiti se od ostalih, biti po strani ili biti sam 2. v. istaknuti se pod istaknuti; vidski paranjak: izdvajati

im. s. 〈G izgárānja〉 1. nestajanje u vatri i plamenu; sin. (sagorijevanje) 2. pren. a. čežnja za čim, jaka želja za čim b. marljiv rad, nastojanje da što bude dobro napravljeno

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgārām, 3. l. mn. izgárajū, imp. ìzgārāj, aor. izgárah, imperf. ìzgārāh, prid. r. izgárao〉 1. nestajati u vatri i plamenu [Ugljen polako izgara.]; sin. (sagorijevati) 2. pren. a. čeznuti za čim, jako željeti što [~ za djevojkom] b. marljivo raditi, truditi se da što bude dobro napravljeno [~ na poslu]; vidski paranjak: izgorjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izglàčām, 3. l. mn. izglàčajū, imp. izglàčāj, aor. izglàčah, prid. r. izglàčao, prid. t. ȉzglačān〉 izravnati glačalom [~ košulju; ~ stolnjak]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgladnīm, 3. l. mn. ìzgladnē, imp. izglàdni, aor. izglàdnih, prid. r. izglàdnio, prid. t. ìzgladnjen〉 uskratiti komu hranu tijekom duljega vremena; vidski parnjak: izgladnjivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgladnīm, 3. l. mn. ìzgladnē, imp. izglàdni, aor. izglàdnjeh, prid. r. m. izglàdnio, ž. izglàdnjela, s. ìzglàdnjelo, mn. izglàdnjeli〉 izgubiti snagu zbog gladovanja [Izgladnjela je nakon određenoga vremena.]; vidski parnjak: izgladnjivati ( se)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izglàdnjujēm, 3. l. mn. izglàdnjujū, imp. izglàdnjūj, aor. izgladnjívah, imperf. izglàdnjīvāh, prid. r. izgladnjívao, prid. t. izglàdnjīvān〉 gubiti snagu zbog gladovanja [Izgladnjivala se držeći dijetu.]; vidski parnjak: izgladnjeti ( se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izglàdnjujēm, 3. l. mn. izglàdnjujū, imp. izglàdnjūj, aor. izgladnjívah, imperf. izglàdnjīvāh, prid. r. izgladnjívao, prid. t. izglàdnjīvān〉 uskraćivati komu hranu tijekom duljega vremena; vidski parnjak: izgladniti

im. m. 〈G ȉzglēda; mn. N ȉzglēdi, G ȉzglēdā〉 1. ono što se izvana vidi, vanjski lik ili oblik [lijep ~; Ne sviđa mu se njegov ~.]; sin. vanjština 2. prilika, mogućnost, namjere ili planovi koje tko ima [Imam u izgledu dobar posao.; Imamo dobre izglede za pobjedu.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzglēdām, 3. l. mn. izglédajū, imp. ìzglēdāj, aor. izglédah, imperf. ìzglēdāh, prid. r. izglédao〉 1. biti onakav kakav se vidi, kakav jest po svojoj vanjštini [lijepo ~] 2. davati određenu sliku o sebi [~ pošteno; ~ umorno; Izgleda pouzdanim.]; sin. djelovati, doimati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgnām, 3. l. mn. ìzgnajū, imp. ìzgnāj, aor. ìzgnah, prid. r. ìzgnao, prid. t. ȉzgnān〉 usp. izagnati

im. m. 〈G ìzgona; mn. N ìzgoni, G ȉzgōnā〉 tjeranje, protjerivanje iz kakva prostora ili prebivališta [~ iz raja; ~ neprijatelja iz zemlje]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgonīm, 3. l. mn. ìzgonē, imp. izgòni, aor. izgònih, imperf. izgònijāh, prid. r. izgònio, prid. t. ìzgonjen〉 goneći tjerati koga ili što s određenoga mjesta; vidski parnjak: izagnati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgorīm, 3. l. mn. ìzgorē, imp. izgòri, aor. izgòrjeh, prid. r. m. izgòrio, ž. izgòrjela, s. izgòrjelo, mn. izgòrjeli〉 1. nestati u vatri i plamenu [~ do temelja; ~ u požaru]; sin. (sagorjeti) 2. sasušiti se od vrućine ili žege [Trava je izgorjela.] 3. izložiti se jakomu suncu ili predugo biti na suncu i nadražiti kožu [Leđa su mi izgorjela.]; sin. ispeći se pren., razg. v. pod ispeći 4. pren. ne izdržati u pretjeranoj želji, nastojanju ili naporu [~ u radu; ~ u igri]; vidski paranjak: izgarati

im. s. 〈G izgovárānja〉 1. oblikovanje čega govorom, iskazivanje čega govorom; sin. artikuliranje 2. proizvodnja glasova u govornim organima; sin. artikuliranje 3. pronalaženje opravdanja za pogrešku ili propust

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izgòvārām, 3. l. mn. izgovárajū, imp. izgòvārāj, aor. izgovárah, imperf. izgòvārāh, prid. r. izgovárao, prid. t. izgòvārān〉 1. govoreći što oblikovati, iskazivati što govorom [~ misao; ~ rečenicu]; sin. (artikulirati) 2. proizvoditi glasove u govornim organima [dobro ~ glasove]; sin. (artikulirati) • izgovárati se 〈povr.〉 1. imati glasovni oblik 2. pronalaziti opravdanje za pogrešku ili propust; vidski paranjak: izgovoriti

im. m. 〈G ȉzgovora, I ȉzgovorom; mn. N ȉzgovori, G ȉzgovōrā〉 1. način na koji se oblikuju i izgovaraju glasovi i riječi [čist ~; pravilan ~]; sin. (artikulacija) 2. razlog koji se navodi kako bi se opravdao koji postupak ili propust; sin. isprika, opravdanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izgòvorīm, 3. l. mn. izgòvorē, imp. izgovòri, aor. izgovòrih, prid. r. izgovòrio, prid. t. izgòvoren〉 1. govoreći oblikovati, iskazati što govorom [~ rečenicu; ~ misao]; sin. (artikulirati) 2. proizvesti glasove u govornim organima [dobro ~ glasove]; sin. (artikulirati) • izgovòriti se 〈povr.〉 1. imati glasovni oblik 2. pronaći opravdanje za pogrešku ili propust; vidski paranjak: izgovarati

prid. 〈G ȉzgovōrnōg(a); ž. ȉzgovōrnā, s. ȉzgovōrnō〉 koji se odnosi na izgovor [izgovorna cjelina]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgrādīm, 3. l. mn. ìzgrādē, imp. izgrádi, aor. izgrádih, prid. r. izgrádio, prid. t. ìzgrāđen〉 1. stvoriti građevinu kopanjem temelja i zidanjem [~ kuću]; sin. dignuti, podignuti, sagraditi; ant. srušiti 2. pren. a. postupno što razviti ili unaprijediti [~ karijeru; ~ svoj stil]; sin. stvoriti b. školovati ili odgojiti koga, učiniti ga sposobnim za što [~ stručnjake]; vidski paranjak: izgrađivati

im. ž. 〈G izgrádnjē; mn. N izgrádnje, G izgrádnjā〉 1. podizanje građevina [stambena ~] 2. pren. stvaranje i razvoj [~ novoga državnog uređenja]

im. s. 〈G izgrađívānja〉 1. stvaranje građevine kopanjem temelja, zidanjem i stavljanjem pod krov; sin. dizanje, podizanje; ant. rušenje 2. pren. a. postupno razvijanje ili unapređivanje čega; sin. stvaranje b. školovanje ili odgajanje koga, činjenje koga sposobnim za što

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. izgràđujēm, 3. l. mn. izgràđujū, imp. izgràđūj, aor. izgrađívah, imperf. izgràđīvāh, prid. r. izgrađívao, prid. t. izgràđīvān〉 1. stvarati građevinu kopanjem temelja i zidanjem [~ kuću]; sin. dizati, graditi, podizati; ant. rušiti 2. pren. a. postupno što razvijati ili unapređivati [~ karijeru]; sin. graditi pren., stvarati b. školovati ili odgajati koga, činiti ga sposobnim za što [~ stručnjake]; vidski paranjak: izgraditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgr̄dīm, 3. l. mn. ìzgr̄dē, imp. izgŕdi, aor. izgŕdih, prid. r. izgŕdio, prid. t. ìzgr̄đen〉 uputiti komu ljutite i ružne riječi; sin. izribati pren., razg., izvikati razg., naribati pren., razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izgrèbām, 3. l. mn. izgrèbajū, imp. izgrèbāj, aor. izgrèbah, imperf. izgrèbāh, prid. r. izgrèbao, prid. t. ȉzgrebān〉 v. izgrepsti

im. m. 〈G ìzgreda; mn. N ìzgredi, G ȉzgrēdā〉 neumjestan postupak, postupak koji narušava javni red ili uobičajene norme ponašanja [izgredi na stadionima]; sin. (eksces)

im. ž. 〈G ìzgrednicē; mn. N ìzgrednice, G ìzgrednīcā〉 žena koja izaziva izgrede; sin. huliganka razg.

prid. 〈G ìzgredničina; ž. ìzgredničina, s. ìzgredničino〉 koji pripada izgrednici; sin. huligankin razg.

prid. 〈G ìzgredničkōg(a); ž. ìzgredničkā, s. ìzgredničkō〉 koji se odnosi na izgrednike i izgrede; sin. huliganski razg.

im. m. 〈G ìzgrednīka, V ìzgrednīče; mn. N ìzgrednici, G ìzgrednīkā〉 osoba koja izaziva izgrede; sin. huligan razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izgrèbem, 3. l. mn. izgrèbū, imp. izgrèbi, aor. izgrèboh, prid. r. izgrèbao, prid. t. izgrèben〉 ozlijediti ili oštetiti grebanjem [~ noktima kožu; ~ boju na autu] • ìzgrepsti (se) 〈prijel.〉 grebanjem ozlijediti koga, sam sebe ili jedan drugoga [~ se po rukama]; sin. (izgrebati)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izgrízem, 3. l. mn. izgrízū, imp. izgrízi, aor. izgrízoh, prid. r. ìzgrizao, prid. t. izgrìzen〉 1. grizući oštetiti, ozlijediti [Izgrizli su me komarci.] 2. uništiti površinu svojim kiselim djelovanjem [Kiselina je izgrizla posudu.; Znoj mi je izgrizao kožu.]; vidski parnjak: izgrizati • ìzgristi se 〈povr.〉 grizući ozlijediti sam sebe ili jedan drugoga [Psi su se izgrizli.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgrīzām, 3. l. mn. izgrízajū, imp. ìzgrīzāj, aor. izgrízah, imperf. ìzgrīzāh, prid. r. izgrízao, prid. t. ìzgrīzān〉 uništavati površinu svojim kiselim djelovanjem [Kiselina izgriza posudu.; Znoj mi izgriza kožu.]; vidski parnjak: izgristi