gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgubīm, 3. l. mn. ìzgubē, imp. izgùbi, aor. izgùbih, prid. r. izgùbio, prid. t. ìzgubljen〉 1. ostati bez koga ili čega [~ prijatelje; ~ nogu; ~ ugled] 2. zaboraviti gdje se što nalazi ili ne moći što pronaći [~ ključeve; ~ olovku]; sin. zametnuti²; ant. naći, pronaći 3. pretrpjeti štetu, doživjeti poraz ili neuspjeh u kakvu nadmetanju [~ bitku; ~ na izborima; ~ parnicu; ~ sudski spor; ~ utakmicu]; ant. dobiti 4. biti poražen u kakvu sukobu ili sporu [~ u ratu]; ant. pobijediti, potući, poraziti, svladati 5. uzalud potrošiti ili propustiti što [~ godinu u školi; ~ vrijeme] • izgùbiti se 〈povr.〉 1. nenamjerno skrenuti sa željenoga puta i ne znati ga opet pronaći [~ se u gradu; ~ se u šumi]; sin. zabludjeti zast., zalutati 2. postati neprimjetnim ili nevidljivim [~ se u gomili; ~ se u daljini]; sin. iščeznuti, nestati; ant. pojaviti se 3. dospjeti na nepoznato mjesto [Izgubio mi se pas.]; sin. nestati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzgūrām, 3. l. mn. izgúrajū, imp. ìzgūrāj, aor. izgúrah, prid. r. izgúrao, prid. t. ìzgūrān〉 1. gurajući pomaknuti s jednoga mjesta na drugo [~ automobil s parkirališta] 2. grubim kretnjama i guranjem pomaknuti koga s mjesta na kojemu se nalazi [~ brata iz sobe]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzīđēm, 3. l. mn. ìzīđū, imp. izíđi, aor. izíđoh, prid. r. ìzišao〉 1. napustiti koji zatvoreni prostor ili ograđeno mjesto [~ iz škole]; ant. ući 2. osloboditi se teškoga stanja [~ iz krize; ~ iz rata]; ant. ući 3. postati vidljivim [Sunce je izišlo.] 4. biti objavljen [Izišao je novi pravopis.] 5. doći na vidljivo mjesto [~ na naslovnici]; sin. pojaviti se 6. napustiti kakvo društvo, organizaciju i sl. [~ iz stranke]; sin. istupiti; ant. ući; sin. (izaći) ◇ ~ ususret komu učiniti komu uslugu; vidski paranjak: izlaziti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉzigrām, 3. l. mn. izìgrajū, imp. izìgrāj, aor. izìgrah, prid. r. ìzigrao, prid. t. ȉzigrān〉 1. nesavjesno postupiti prema komu [~ prijatelja] 2. prijevarom ili lažući dovesti koga u zabludu [~ kupce]; sin. nasamariti, obmanuti, prevariti, zaribati pren., razg. • izìgrati se 〈povr.〉 naigrati se do mile volje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izìgrāvām, 3. l. mn. izigrávajū, imp. izìgrāvāj, aor. izigrávah, imperf. izìgrāvāh, prid. r. izigrávao, prid. t. izìgrāvān〉 prijetvorno se ponašati [~ ludilo]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìzjadām se, 3. l. mn. ìzjadajū se, imp. ìzjadāj se, aor. ìzjadah se, prid. r. ìzjadao se〉 iznijeti komu svoje probleme

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ìzjalovī se, 3. l. mn. ìzjalovē se, aor. 3. l. jd. ȉzjalovī se, prid. r. ìzjalovio se〉 doživjeti neuspjeh u čemu [Izjalovili su mu se svi poslovi.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ìzjasnīm se, 3. l. mn. ìzjasnē se, imp. izjàsni se, aor. izjàsnih se, prid. r. izjàsnio se〉 iskazati svoje mišljenje o čemu [~ protiv odluke]; sin. (deklarirati se) v. pod deklarirati, očitovati se v. pod očitovati; vidski parnjak: izjašnjavati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. izjàšnjāvām se, 3. l. mn. izjašnjávajū se, imp. izjàšnjāvāj se, aor. izjašnjávah se, imperf. izjàšnjāvāh se, prid. r. izjašnjávao se〉 iskazivati svoje mišljenje o čemu [~ protiv nasilja]; sin. (deklarirati se) v. pod deklarirati; vidski parnjak: izjasniti se

im. ž. 〈G ȉzjavē; mn. N ȉzjave, G ȉzjāvā〉 1. službena obavijest za javnost [~ za novinare]; sin. priopćenje 2. službeno svjedočenje o čemu [dati izjavu na sudu]; sin. iskaz 3. iskazana osobna volja, želja, namjera ili mišljenje [ljubavna ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzjāvīm, 3. l. mn. ìzjāvē, imp. izjávi, aor. izjávih, prid. r. izjávio, prid. t. ìzjāvljen〉 obavijestiti javnost o čemu važnom [~ za novine]; sin. (dati izjavu) v. pod dati ◇ ~ ljubav otkriti komu svoju zaljubljenost u njega; vidski parnjak: izjavljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izjàvljujēm, 3. l. mn. izjàvljujū, imp. izjàvljūj, aor. izjavljívah, imperf. izjàvljīvāh, prid. r. izjavljívao, prid. t. izjàvljīvān〉 obavještavati javnost o čemu važnom [~ za novine]; sin. (davati izjavu) v. pod davati ◇ ~ ljubav otkrivati komu svoju zaljubljenost u njega; vidski parnjak: izjaviti

prid. 〈G ȉzjāvnōg(a); ž. ȉzjāvnā, s. ȉzjāvnō〉 kojim se što izjavljuje [izjavna rečenica]

im. s. 〈G izjédānja〉 1. oštećivanje površine djelovanjem čega; sin. nagrizanje 2. pren. mučenje negativnim osjećajima

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzjēdām, 3. l. mn. izjédajū, imp. ìzjēdāj, aor. izjédah, imperf. ìzjēdāh, prid. r. izjédao, prid. t. ìzjēdān〉 oštećivati površinu djelovanjem čega [kiselina izjeda kamen]; sin. nagrizati; vidski parnjak: izjesti • izjédati se 〈povr.〉 pren. mučiti se negativnim osjećajima [Izjeda se od brige.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izjednàčavām, 3. l. mn. izjednačávajū, imp. izjednàčāvāj, aor. izjednačávah, imperf. izjednàčāvāh, prid. r. izjednačávao, prid. t. izjednàčāvān〉 davati istu vrijednost komu ili čemu kao i čemu drugom, činiti što jednakim • izjednačávati se 〈povr.〉 dostizati koga u čemu, postajati jednakim komu ili čemu; sin. izjednačivati; vidski paranjak: izjednačiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izjèdnāčīm, 3. l. mn. izjèdnāčē, imp. izjednáči, aor. izjednáčih, prid. r. izjednáčio, prid. t. izjèdnāčen〉 dati istu vrijednost komu ili čemu kao i čemu drugom, učiniti što jednakim • izjednáčiti se 〈povr.〉 dostići koga u čemu, postati jednakim komu ili čemu; Vidski parnjaci: izjednačavati, izjednačivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izjednàčujēm, 3. l. mn. izjednàčujū, imp. izjednàčūj, aor. izjednačívah, imperf. izjednàčīvāh, prid. r. izjednačívao, prid. t. izjednàčīvān〉 usp. izjednačavati

im. m. ž. 〈G ìzjelicē, V ìzjelice/ìzjelico; mn. N ìzjelice, G ìzjelīcā〉 1. osoba koja mnogo, neumjereno i halapljivo jede [taj ~; ta ~; ti izjelice; te izjelice] 2. 〈ž.〉 žena koja mnogo, neumjereno i halapljivo jede [ta ~; te izjelice]

prid. 〈G ìzjeličina; ž. ìzjeličina, s. ìzjeličino〉 koji pripada izjelici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzjedēm, 3. l. mn. ìzjedū, imp. ìzjedi, aor. ìzjedoh, prid. r. ìzjeo, prid. t. izjèden〉 oštetiti površinu djelovanjem čega [Kiselina je izjela kamen.]; sin. nagristi; vidski parnjak: izjedati • izjesti se 〈povr.〉 pren. izmučiti se negativnim osjećajima [Izjeo se od brige.]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzjūrīm, 3. l. mn. ìzjūre, imp. izjúri, aor. izjúrih, prid. r. izjúrio, prid. t. ìzjūren〉 1. 〈neprijel.〉 izići trčeći [~ iz sobe]; sin. istrčati, izletjeti pren.; ant. uletjeti pren., utrčati 2. 〈prijel.〉 razg. v. izbaciti

pril. tijekom jutra [Učit ću ~.]; sin. ujutro; ant. navečer, uvečer

im. s. 〈G izlágānja; mn. N izlágānja, G izlágānjā〉 1. stavljanje čega na izložbu 2. stavljanje čega u izlog ili na koje drugo istaknuto mjesto s ciljem da bude vidljivo 3. predstavljanje ili objašnjavanje čega riječima; sin. (elaboriranje), iznošenje 4. usmeno iznošenje nekoga sadržaja slušateljima 5. dolaženje u nepovoljan položaj zbog vlastitih postupaka ili mišljenja 6. ostajanje izvan zaklona i prepuštanje kakvu djelovanju

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlāžēm, 3. l. mn. ìzlāžū, imp. izláži, aor. izlágah, imperf. ìzlāgāh, prid. r. izlágao, prid. t. ìzlāgān〉 1. stavljati što na izložbu [~ fotografije] 2. stavljati što u izlog ili na koje drugo istaknuto mjesto kako bi bilo vidljivo [~ robu] 3. riječima predstavljati ili objašnjavati što [Izložio je svoje ideje.]; sin. (elaborirati), iznositi 4. usmeno iznositi neki sadržaj slušateljima [~ na skupu] • izlágati se 〈povr.〉 1. dolaziti u nepovoljan položaj zbog vlastitih postupaka ili mišljenja [~ se opasnosti; ~ se javnomu mišljenju] 2. postaviti se izvan zaklona i prepuštati se kakvu djelovanju [~ se suncu]; vidski paranjak: izložiti

im. m. 〈G ìzlaza; mn. N ìzlazi, G ȉzlāzā〉 1. prolaz kroz koji se može izići iz kojega prostora [glavni ~; prednji ~]; ant. ulaz 2. pren. rješenje kojega problema [naći ~ iz teške situacije; Nemam izlaza!]

im. m. 〈G ìzlaska; mn. N ìzlasci, G ìzlazākā〉 1. čin kojim se izlazi iz kojega prostora; ant. ulazak 2. pren. čin kojim se napušta kakva organizacija ili društvo [~ iz stranke]; ant. ulazak 3. večernji provod, večernji odlazak na koje mjesto za zabavu [Tata joj je zabranio izlaske.] 4. pojava nebeskoga tijela na obzoru [~ Sunca]; ant. zalaz, zalazak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlazīm, 3. l. mn. ìzlazē, imp. ìzlazi, aor. ìzlazih, imperf. ìzlažāh, prid. r. ìzlazio〉 1. napuštati koji zatvoreni prostor ili ograđeno mjesto [~ iz škole]; ant. ulaziti 2. napuštati kakvo društvo, organizaciju i sl. [~ iz stranke]; sin. istupati; ant. ulaziti 3. postajati vidljivim [Sunce izlazi.] 4. biti u postupku objavljivanja, pred objavljivanjem [Izlazi mi nova knjiga.] 5. dolaziti na vidljivo mjesto [~ na naslovnicama]; sin. pojavljivati se 6. pren. oslobađati se teškoga stanja [~ iz krize; ~ iz rata]; ant. ulaziti ◇ ~ ususret komu činiti komu usluge; vidski paranjak: izići

im. s. 〈G ìzlažēnja〉 1. napuštanje kakva zatvorenog prostora ili ograđenog mjesta; ant. ulaženje 2. postajanje vidljivim 3. bivanje u postupku objavljivanja 4. dolaženje na vidljivo mjesto 5. napuštanje kakva društva, organizacije i sl.; sin. istupanje 6. pren. oslobađanje od teškoga stanja; ant. ulaženje

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. izléže se, 3. l. mn. izlégū se, aor. 3. l. jd. ȉzlēže se, prid. r. ìzlēgao se〉 izići iz jaja [Pile se izleglo.]; sin. izvaliti se v. pod izvaliti; vidski parnjak: izlijegati se

im. m. 〈G ìzleta; mn. N ìzleti, G ȉzlētā〉 1. kraće putovanje, šetnja ili boravak u prirodi radi odmora i zabave [školski ~; ~ u šumu] 2. pren. kraće bavljenje čime novim i zanimljivim [~ u svijet mašte]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzletīm, 3. l. mn. ìzletē, imp. izlèti, aor. izlètjeh, prid. r. m. izlètio, ž. izlètjela, s. izlètjelo, mn. izlètjeli〉 1. leteći izići iz čega [~ iz krletke]; ant. uletjeti 2. pren. a. izići trčeći [~ iz sobe]; sin. istrčati, izjuriti; ant. utrčati, uletjeti pren. b. skrenuti sa zacrtanoga puta zbog prevelike brzine [~ s ceste] c. razg. biti izbačen ili isključen iz čega [~ s posla; ~ iz škole] d. nehotice izreći što [Izletjelo mi je.]; vidski paranjak: izlijetati

im. ž. 〈G ìzletnicē; mn. N ìzletnice, G ìzletnīcā〉 žena koja je na izletu

prid. 〈G ìzletničina; ž. ìzletničina, s. ìzletničino〉 koji pripada izletnici

prid. 〈G ìzletničkōg(a); ž. ìzletničkā, s. ìzletničkō〉 koji se odnosi na izletnike [~ brod]

im. m. 〈G ìzletnīka, V ìzletnīče; mn. N ìzletnīci, G ìzletnīkā〉 osoba koja je na izletu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlijēčīm, 3. l. mn. ìzlijēčē, imp. izlijéči, aor. izlijéčih, prid. r. izlijéčio, prid. t. ìzlijēčen〉 1. liječenjem otkloniti bolest [~ bronhitis] 2. liječenjem pomoći komu da ozdravi [~ bolesnika] • izlijéčiti se 〈povr.〉 liječenjem postati zdravim [~ se od teške bolesti]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ìzlijēžē se, 3. l. mn. ìzlijēžū se, aor. 3. l. jd. ȉzlijēgā se, imperf. 3. l. jd. ìzlijēgāše se, prid. r. ìzlijēgao se〉 izlaziti iz jaja [Pilići su se izlijegali jedan za drugim.]; sin. izvaljivati se v. pod izvaljivati; vidski parnjak: izleći se

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlijēćēm, 3. l. mn. ìzlijēćū, imp. izlijéći, aor. izlijétah, imperf. ìzlijētāh, prid. r. izlijétao〉 1. leteći izlaziti iz čega [~ iz krletke]; sin. ulijetati 2. pren. a. izlaziti trčeći [~ iz razreda]; sin. istrčavati; ant. ulijetati pren., utrčavati b. skretati sa zacrtanoga puta zbog prevelike brzine [~ s ceste]; vidski paranjak: izletjeti

im. s. 〈G izlijévānja〉 1. pražnjenje lijevanjem; sin. istakanje; ant. nalijevanje, ulijevanje 2. postizanje željenoga oblika prema izrađenome modelu ulijevanjem tekuće kovine 3. prelijevanje preko ruba; sin. istjecanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlijēvām, 3. l. mn. izlijévajū, imp. ìzlijēvāj, aor. izlijévah, imperf. ìzlijēvāh, prid. r. izlijévao, prid. t. ìzlijēvān〉 1. činiti da tekućina curi iz čega [~ vino iz bačve]; sin. istakati; ant. nalijevati, ulijevati 2. ulijevajući tekuću kovinu u kalup postizati željeni oblik [~ brončane kipove; ~ zlatni nakit] • izlijévati se 〈povr.〉 prelijevati se preko ruba [Rijeka se izlijeva.; Voda se izlijeva iz lonca.]; vidski paranjak: izliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉzlijēm, 3. l. mn. ȉzlijū, imp. ìzlīj, aor. ìzlih, prid. r. m. ȉzlio, ž. ȉzlīla, s. ȉzlīlo, mn. ȉzlīli, prid. t. izlìven〉 1. učiniti da tekućina iscuri iz čega [~ sok iz čaše; ~ vino iz bačve]; sin. istočiti; ant. naliti, uliti 2. ulijevajući tekuću kovinu u kalup postizati željeni oblik [~ brončani kip; ~ zlatni nakit] • ìzliti se 〈povr.〉 preliti se preko ruba [Rijeka se izlila.; Voda se izlila iz lonca.]; vidski paranjak: izlijevati

im. m. 〈G ìzloga; mn. N ìzlozi, G ȉzlōgā〉 1. staklena pregrada iza koje je izložena roba za prodaju [razbiti ~] 2. prozor ili prostor iza staklene pregrade u kojemu je izložena roba za prodaju [staviti u ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzlomīm, 3. l. mn. ìzlomē, imp. izlòmi, aor. izlòmih, prid. r. izlòmio, prid. t. ìzlomljen〉 lomeći podijeliti što na više dijelova [~ čokoladu; ~ granje]

prid. 〈G ìzlomljena; odr. ìzlomljenī, G ìzlomljenōg(a); ž. ìzlomljena, s. ìzlomljeno〉 1. koji je lomljenjem podijeljen na više dijelova 2. koji je slomljen na više mjesta [izlomljena crta]

im. m. 〈G ìzloška; mn. N ìzlošci, G ìzložākā〉 predmet koji je gdje izložen [muzejski ~]; sin. (eksponat)

im. ž. 〈G ìzložbē; mn. N ìzložbe, G ìzložābā/ȉzlōžbā/ìzložbī〉 javno predstavljanje na kojemu se široj publici izlažu ili prikazuju umjetnička djela, različiti odabrani predmeti, biljke ili životinje [~ fotografija; ~ dječjih crteža; ~ pasa]

prid. 〈G ìzložbenōg(a); ž. ìzložbenā, s. ìzložbenō〉 koji se odnosi na izložbu [~ prostor]