invèrzija | im. ž. 〈G invèrzijē; mn. N invèrzije, G invèrzījā〉 1. zem. stanje atmosfere kad se temperatura s visinom povećava umjesto da se smanjuje 2. gram. promjena reda riječi ili dijelova rečenice radi postizanja željenoga učinka |
investícija | im. ž. 〈G investícijē; mn. N investícije, G investícījā〉 v. ulaganje |
investírati | |
invèstītor | im. m. 〈G invèstītora, V invèstītore; mn. N invèstītori, G invèstītōrā〉 v. ulagač |
invèstītorica | im. ž. 〈G invèstītoricē; mn. N invèstītorice, G invèstītorīcā〉 v. ulagačica |
invèstītoričin | prid. 〈G invèstītoričina; ž. invèstītoričina, s. invèstītoričino〉 v. ulagačičin |
invokácija | im. ž. 〈G invokácijē; mn. N invokácije, G invokácījā〉 knjiž. pjesnička figura s pomoću koje pjesnik zaziva koga ili se obraća komu u traženju nadahnuća |
inzistírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. inzìstīrām, 3. l. mn. inzistírajū, imp. inzìstīrāj, aor. inzistírah, imperf. inzìstīrāh, prid. r. inzistírao〉 1. v. ustrajati 2. v. ustrajavati |
inzùlīn | im. m. 〈G inzulína〉 med. hormon žlijezde gušterače koji regulira količinu glukoze u krvi te smanjuje razgradnju masti ◇ humani ~ farm. laboratorijski proizveden ljudski hormon žlijezde gušterače koji se upotrebljava u liječenju šećerne bolesti |
inž. | v. ing. |
inžènjēr | im. m. 〈G inženjéra, V ȉnženjēru; mn. N inženjéri, G inženjérā〉 1. 〈jd.〉 titula osobe koja je diplomirala na tehničkome fakultetu ili učilištu 2. osoba s istoimenom titulom; sin. (inžinjer) |
inžènjērka | im. ž. 〈G inžènjērkē, DL inžènjērki; mn. N inžènjērke, G inžènjērkā/inžènjērkī〉 žena koja ima titulu inženjera; sin. (inžinjerka) |
inžènjērskī | prid. 〈G inžènjērskōg(a); ž. inžènjērskā, s. inžènjērskō〉 koji se odnosi na inženjere i inženjerstvo; sin. (inžinjerski) |
inženjérstvo | im. s. 〈G inženjérstva〉 skup djelatnosti kojima se racionalno i funkcionalno organiziraju cjeline ◇ genetičko ~ skup biokemijskih postupaka kojima se dijelovi gena, cijeli geni ili skupine gena iz DNK-a jednoga organizma umeću u DNK drugoga organizma |
inžìnjēr | im. m. 〈G inžinjéra, I ȉnžinjēru; mn. N inžinjéri, G inžinjérā〉 v. inženjer |
inžìnjērka | im. ž. 〈G inžìnjērkē, DL inžìnjērki; mn. N inžìnjērke, G inžìnjērkā/inžìnjērkī〉 v. inženjerka |
inžìnjērskī | prid. 〈G inžìnjērskōg(a); ž. inžìnjērskā, s. inžìnjērskō〉 v. inženjerski |
ȋnje | zb. im. s. 〈G ȋnja〉 met. igličasti kristali leda koji nastaju na drveću i drugim predmetima brzim smrzavanjem vodene pare iz zraka |
injèkcija | im. ž. 〈G injèkcijē; mn. N injèkcije, G injèkcījā〉 farm. ljekoviti pripravak koji se ubrizgava u tijelo s pomoću štrcaljke sa šupljom iglom |
ìōn | im. m. 〈G ióna; mn. N ióni, G iónā〉 fiz. električni nabijeni atom, atom koji ima manjak (pozitivni ion) ili višak (negativni ion) elektrona u elektronskome omotaču ◇ hidroksidni ~ negativno nabijeni ion koji se sastoji od jednoga atoma kisika i jednoga atoma vodika |
ionàko | pril. unatoč svemu, tako i tako [Neka nam pomogne, ionako ništa ne radi.] |
ìōnskī | prid. 〈G ìōnskōg(a); ž. ìōnskā, s. ìōnskō〉 koji se odnosi na ione [ionska cijev] |
ȉpāk | pril. unatoč tomu što se očekivalo drukčije [Ipak je došao.; Ipak sam stigao na autobus.] |
ȉracionālan | prid. 〈G ȉracionālna; odr. ȉracionālnī, G ȉracionālnōg(a); ž. ȉracionālna, s. ȉracionālno; komp. iracionàlnijī〉 1. fil. koji je protivan razumu, koji je izvan dosega razuma; ant. racionalan 2. v. podsvjestan |
ȋris | im. m. 〈G ȋrisa; mn. N ȋrisi, G ȋrīsā〉 bot. 1. zelena gomoljasta biljka trajnica sabljastih listova i obično ljubičastih cvjetova 2. cvijet istoimene biljke; sin. perunika |
iritácija | im. ž. 〈G iritácijē〉 v. nadražaj |
iritírati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. irìtīrām, 3. l. mn. iritírajū, imp. irìtīrāj, aor. iritírah, imperf. irìtīrāh, prid. r. iritírao, prid. t. irìtīrān〉 1. v. nadražiti 2. v. nadraživati 3. pren. smetati komu, ići komu na živce [Iritira me njegovo ponašanje.] |
iròničan | prid. 〈G irònična; odr. iròničnī, G iròničnōg(a); ž. irònična, s. irònično; komp. ironìčnijī〉 koji izražava ironiju, koji je pun ironije [~ izraz] |
irònija | im. ž. 〈G irònijē; mn. N irònije, G irònījā〉 duhovito, prikriveno ismijavanje stvari, pojava i osoba na lagano podrugljiv način |
ȋrskī | prid. 〈G ȋrskōg(a); ž. ȋrskā, s. ȋrskō〉 1. koji se odnosi na Irce i Irsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedan od službenih jezika u Irskoj i narodni jezik Iraca |
iscijéditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscijēdīm, 3. l. mn. ìscijēdē, imp. iscijédi, aor. iscijédih, prid. r. iscijédio, prid. t. iscijēđen〉 istisnuti tekućinu iz čega [~ limun] |
iscijéliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscijēlīm, 3. l. mn. ìscijēlē, imp. iscijéli, aor. iscijélih, prid. r. iscijélio, prid. t. iscijēljen〉 izliječiti metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini; vidski parnjak: iscjeljivati |
iscijépati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscijēpām, 3. l. mn. iscijépajū, imp. ìscijēpāj, aor. iscijépah, prid. r. iscijépao, prid. t. ìscijēpān〉 sjekirom ili čime drugim razdvojiti na komade drvo, daske i sl. [~ drva] |
ìscjedak | im. m. 〈G ìscjetka; mn. N ìscjedci, G ìscjedākā〉 1. ono što je iscijeđeno, tekuća ocijeđena tvar 2. med. tekućina koju luči organizam |
iscjèlitelj | im. m. 〈G iscjèlitelja; mn. N iscjèlitelji, G iscjèlitēljā〉 osoba koja liječi metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini |
iscjelitèljica | im. ž. 〈G iscjelitèljicē; mn. N iscjelitèljice, G iscjelitèljīcā〉 žena koja liječi metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini |
iscjelitèljičin | prid. 〈G iscjelitèljičina; ž. iscjelitèljičina, s. iscjelitèljičino〉 koji pripada iscjeliteljici |
iscjèliteljskī | prid. 〈G iscjèliteljskōg(a); ž. iscjèliteljskā, s. iscjèliteljskō〉 koji se odnosi na iscjelitelje |
iscjeljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iscjèljujēm, 3. l. mn. iscjèljujū, imp. iscjèljūj, aor. iscjeljívah, imperf. iscjèljīvāh, prid. r. iscjeljívao, prid. t. iscjèljīvān〉 liječiti metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini; vidski parnjak: iscijeliti |
ìscr̄pan | |
iscŕpiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscr̄pīm, 3. l. mn. ìscr̄pē, imp. iscŕpi, aor. iscŕpih, prid. r. iscŕpio, prid. t. ìscr̄pljen〉 1. crpeći izvući svu tekućinu iz čega [~ izvor] 2. pren. iskoristiti, potrošiti, isprazniti ili dovesti što do kraja [~ rudnik; ~ sva sredstva; ~ temu]; sin. iscrpsti 3. učiniti da tko ostane bez snage [~ protivnika] • iscŕpiti se ostati bez snage [~ se vježbanjem]; vidski paranjak: iscrpljivati |
ìscr̄pljenōst | im. ž. 〈G ìscr̄pljenosti, I ìscr̄pljenošću/ìscr̄pljenosti〉 osobina onoga kojemu je istrošena sva snaga; sin. iznemoglost |
iscrpljívānje | im. s. 〈G iscrpljívānja〉 1. izvlačenje sve tekućine iz čega crpenjem 2. iskorištavanje, trošenje, pražnjenje ili dovođenje čega do kraja 3. činjenje da tko ostane bez snage 4. ostajanje bez snage |
iscrpljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iscr̀pljujēm, 3. l. mn. iscr̀pljujū, imp. iscr̀pljūj, aor. iscrpljívah, imperf. iscr̀pljīvāh, prid. r. iscrpljívao, prid. t. iscr̀pljīvān〉 1. crpeći izvlačiti svu tekućinu iz čega [~ izvor] 2. iskorištavati, trošiti, prazniti ili dovoditi što do kraja [~ rudnike; ~ sredstva; ~ temu]; vidski parnjak: iscrpsti 3. činiti da tko ostane bez snage [~ protivnika] • iscrpljívati se ostajati bez snage [~ se vježbanjem]; vidski paranjak: iscrpiti |
ìscr̄pno | |
ìscrpnōst | im. ž. 〈G ìscrpnosti, I ìscrpnošću/ìscrpnosti〉 svojstvo onoga što je iscrpno; sin. detaljnost, podrobnost |
ìscr̄psti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iscŕpem, 3. l. mn. iscŕpū, imp. iscŕpi, aor. iscŕpoh, prid. r. ìscr̄pao, prid. t. ìscr̄pen〉 usp. iscrpiti |
isèliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìselīm, 3. l. mn. ìselē, imp. isèli, aor. isèlih, prid. r. isèlio, prid. t. ìseljen〉 prisiliti koga da napusti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ prognanike iz hotela]; ant. useliti • isèliti se 〈povr.〉 1. seleći se napustiti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ se iz stana]; ant. useliti se v. pod useliti 2. seleći se napustiti domovinu i živjeti u tuđini [~ se iz Hrvatske u Australiju]; sin. (emigrirati); ant. (imigrirati); vidski paranjak: iseljavati |