im. m. 〈G kolégē, DL kolégi; mn. m. ž. N kolége, G kolégā〉 osoba koja s kim ide u školu, radi ili ima istu struku kao tko [taj ~; ti kolege; te kolege]

im. ž. 〈G kolègicē; mn. N kolègice, G kolègīcā〉 žena koja s kim ide u školu, radi ili ima istu struku kao tko

prid. 〈G kolègičina; ž. kolègičina, s. kolègičino〉 koji pripada kolegici

im. m. 〈G kòlēgija; mn. N kòlēgiji, G kòlēgījā〉 1. uža skupina, zbor ljudi koji su povezani zajedničkim poslom, položajem i sl. [~ Vrhovnoga suda] 2. nastavni predmet na fakultetu [upisati ~]

im. m. 〈G kȍlektīva; mn. N kȍlektīvi, G kȍlektīvā〉 skup osoba povezanih zajedničkim poslom ili ciljevima [bračni ~; radni ~; vjerski ~]; sin. zajednica

im. ž. 〈G kolektivizácijē〉 gosp. prijenos privatnoga vlasništva u državno

im. m. 〈G kòlektora, I kòlektorom; mn. N kòlektori, G kòlektōrā〉 tehn. 1. uređaj koji skuplja i razdvaja tekućine 2. uređaj koji skuplja Sunčevu energiju; sin. (skupljač)

prid. 〈G kòlektorskōg(a); ž. kòlektorskā, s. kòlektorskō〉 koji se odnosi na kolektore

im. ž. 〈G kòlerē〉 med. crijevna zarazna bolest prouzročena bakterijama, širi se hranom i vodom

im. m. 〈G kolesteróla〉 kem., med. jednovalentni alkohol koji se nalazi u životinjskim mastima čije povišene količine prouzročuju aterosklerozu

im. m. 〈G kòlhoza; mn. N kòlhozi, G kȍlhōzā〉 pov. kolektivno gospodarstvo koje se temelji na društvenome vlasništvu, nastalo je udruživanjem sitnih seljačkih posjeda u Sovjetskome Savezu (SSSR-u)

im. ž. 〈G kòlibē; mn. N kòlibe, G kȍlībā〉 mala drvena kuća [pastirska ~]

im. m. 〈G kòlibrića; mn. N kòlibrići, G kòlibrīćā〉 zool. mala ptica šarena perja s kljunom prilagođenim uzimanju nektara iz cvijeća

im. pl. t. s. 〈G kolícā〉 vozilo s kotačima koje služi za prijevoz tereta, djece, bolesnika itd. [bolesnička ~; dječja ~; ~ u samoposluživanju]

im. ž. 〈G količìnē; mn. N količìne, G količínā〉 broj ili obujam čega što se može izbrojiti ili izmjeriti; sin. kvantiteta

prid. 〈G kȍličīnskōg(a); ž. kȍličīnskā, s. kȍličīnskō〉 koji se odnosi na količinu

im. m. 〈G kòličnīka; mn. N kòličnīci, G kòličnīkā〉 mat. rezultat dijeljenja dvaju brojeva; sin. (kvocijent)

im. ž. 〈G kòlijēvkē, DL kòlijēvci; mn. N kòlijēvke, G kòlijevākā/kòlijēvkā/kòlijēvkī〉 krevetić za dojenče koji se može ljuljati; sin. (zipka)

zam. 〈G kòlika, DL kòliku, A kòlik/kòlika, I kòlikīm; odr. kòlikī, G kòlikōg(a), ž. kòlika, s. kòliko〉 1. (up. zam.) a. pita za količinu, npr. veličinu, starost, trajanje čega [Kolik je trud u to uložen?] b. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ je trud u to uložen.] c. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Ne zna se ~ je trud u to uložen.] 2. (neodr. zam.) a. izriče iznenađenje i čuđenje izazvano neočekivanom veličinom [Koliki dječak!] b. 〈mn.〉 označuje iznenađenje i čuđenje izazvano neočekivanom brojnošću ili količinom [Koliki ljudi!; Koliki problemi!] 3. (odn. zam.) ima vezničku funkciju u zavisnosloženim atributnim rečenicama [Kupio je tepih koliki je želio.] ◇ ~ god / ma ~ označuje neodređenu količinu [Koliki god trud uložiš, nećeš uspjeti.; Ma ~ trud uložio, nećeš uspjeti.]; koliki... toliki, toliki... koliki ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Koliki je trud, tolika je i zarada.; Tolika je zarada koliki je trud.]

pril. 1. uvodi pitanje o količini [Koliko je učenika u razredu?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ je učenika u razredu.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ je učenika u razredu.] ◇ ~ … toliko ima vezničku funkciju u zavisnosloženim poredbenim rečenicama [Koliko sam uživao, toliko sam se i bojao.]; ~ god / ma ~ ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim i mogućim dopusnim rečenicama [Koliko god bio umoran, doći će.; Koliko god bio umoran, došao bi.; Ma ~ bio umoran, doći će.; Ma ~ bio umoran, došao bi.]

pril. u nekoj mjeri, ali ne potpuno [To još ~ razumijem.]

prid. 〈G kȍlineārna; odr. kȍlineārnī, G kȍlineārnōg(a); ž. kȍlineārna, s. kȍlineārno〉 mat. koji se nalazi na istome pravcu s čim drugim [kolinearna točka]; ant. nekolinearan

prid. 〈G kȏlnōg(a); ž. kȏlnā, s. kȏlnō〉 koji se odnosi na kola [~ ulaz]

im. m. 〈G kȏlnīka; mn. N kȏlnīci, G kȏlnīkā〉 dio ulice namijenjen kretanju vozila [~ s četirima tracima]; ant. nogostup, pločnik

im. s. 〈G kȍla; mn. N kȍla, G kȏlā〉 1. v. kolut 2. folk. skupni narodni ples u kojemu plesači oblikuju krug ili polukrug koji se izvodi uz pjesmu i glazbu

im. m. 〈G kȍlodvōra, I kȍlodvōrom; mn. N kȍlodvōri, G kȍlodvōrā〉 mjesto odakle polaze i kamo dolaze vlakovi ili autobusi [autobusni ~; glavni ~]

prid. 〈G kȍlodvōrskōg(a); ž. kȍlodvōrskā, s. kȍlodvōrskō〉 koji se odnosi na kolodvor

im. m. 〈G kolóna, V kȍlōne; mn. N kolóni, G kolónā〉 1. hist. rob u kolonatu 2. v. debelo crijevo pod crijevo

im. ž. 〈G kolónē; mn. N kolóne, G kolónā〉 niz ljudi, životinja ili vozila koji se kreću jedan za drugim

im. m. 〈G kolonáta; mn. N kolonáti, G kolonátā〉 hist. oblik gospodarskih odnosa u kojemu robovi dobivaju manji posjed za vlastitu uporabu

im. ž. 〈G kòlōnijē; mn. N kòlōnije, G kòlōnījā〉 1. biol. nakupina stanica ili istovrsnih organizama 2. pol. a. naselje koje jedna država osniva izvan svojega teritorija b. zemlja koja je vojno, politički, gospodarski i financijski ovisna o kojoj drugoj zemlji

im. m. 〈G kolonijalìzma〉 pol., pov. politika širenja država koja teži osvajanju prostora izvan njihovih državnih granica nakon velikih geografskih otkrića od 15. do 20. stoljeća

im. ž. 〈G kolonizácijē〉 pol. 1. namjerno i plansko preseljavanje stanovništva u druga slabije naseljena ili nenaseljena područja iste države, susjedne države ili na druge kontinente [vanjska ~; unutrašnja ~; prekomorska ~] 2. podvrgavanje jedne zemlje drugoj, tako da je jedna u položaju kolonije prema drugoj

im. m. 〈G kolonìzātora, V kolonìzātore; mn. N kolonìzātori, G kolonìzātōrā〉 država koja kolonizira drugu državu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kolonìzīrām, 3. l. mn. kolonizírajū, imp. kolonìzīrāj, aor. kolonizírah, imperf. kolonìzīrāh, prid. r. kolonizírao, prid. t. kolonìzīrān〉 1. naseliti/naseljavati koje područje 2. pretvoriti/pretvarati koju državu u koloniju

im. m. 〈G kȍloplēta; mn. N kȍloplēti, G kȍloplētā〉 skupina međusobno isprepletenih i povezanih djela, činjenica, pojmova i sl. [~ pjesama]

im. ž. 〈G koloratúrē; mn. N koloratúre, G koloratúrā〉 glazb. pjevanje s mnogo ukrasa i brzih trilera koji se izvode obično na jednome slogu teksta

im. m. 〈G kolòrista, V kolòristu; mn. N kolòristi, G kolòrīstā〉 slikar koji se izražava bojama

im. ž. 〈G kolòristicē; mn. N kolòristice, G kolòristīcā〉 slikarica koja se izražava bojama

prid. 〈G kolòrističina; ž. kolòrističina, s. kolòrističino〉 koji pripada koloristici

prid. 〈G kolorìstičkōg(a); ž. kolorìstičkā, s. kolorìstičkō〉 koji se odnosi na koloriste

im. m. 〈G kòlosa, V kȍlose; mn. N kòlosi, G kȍlōsā〉 1. kip ili predmet iznimne veličine 2. pren. krupan čovjek koji snagom i veličinom nadmašuje druge ljude; sin. div pren., gorostas, ( orijaš); ant. patuljak

prid. 〈G kȍlosālna; odr. kȍlosālnī, G kȍlosālnōg(a); ž. kȍlosālna, s. kȍlosālno〉 koji svojom iznimnošću izaziva divljenje [~ pothvat]; sin. fantastičan

im. m. 〈G kȍlosijēka; mn. N kȍlosijēci, G kȍlosijēkā〉 dvije usporedno položene tračnice [tramvajski ~; željeznički ~]; sin. pruga ♦ izbaciti koga iz kolosijeka izbaciti koga iz normalnoga stanja; zbuniti koga

im. m. 〈G kolotúra, I kolotúrom; mn. N kolotúri, G kolotúrā〉 kotač sa žlijebom u koji se umeće konop, služi za dizanje tereta

zb. im. s. 〈G kolòtūrja〉 tehn. sustav užadi i kolotura koji smanjuje silu pri dizanju tereta

im. ž. 〈G kolòtūrnīka; mn. N kolòtūrnīci, G kolòtūrnīkā〉 tehn. sustav kolotura koji služi za prijenos energije

im. m. 〈G kolòvođē, V kȍlovođo; mn. m. ž. N kolòvođe, G kolòvōđā〉 1. plesač u kolu koji uzvicima daje upute o plesnim figurama [taj ~; ti kolovođe; te kolovođe] 2. pren. osoba koja što predvodi; sin. predvodnica, predvodnik