prid. 〈G kȍlovoskōg(a); ž. kȍlovoskā, s. kȍlovoskō〉 koji se odnosi na kolovoz

im. m. 〈G kȍlovōza〉 osmi mjesec u kalendarskoj godini, mjesec između srpnja i rujna

im. ž. 〈G kòlumnē; mn. N kòlumne, G kòlūmnā/kòlumnī〉 redovita rubrika jedne osobe u novinama ili časopisu

im. m. 〈G kolùmnista, V kolùmnistu; mn. N kolùmnisti, G kolùmnīstā〉 osoba koja piše kolumnu

im. ž. 〈G kolùmnisticē; mn. N kolùmnistice, G kolùmnistīcā〉 žena koja piše kolumnu

prid. 〈G kolùmnističina; ž. kolùmnističina, s. kolùmnističino〉 koji pripada kolumnistici

im. m. 〈G kȍlūta; mn. N kȍlūti/kȍlutovi, G kȍlūtā/kȍlutōvā〉 1. uzak predmet kružnoga oblika kroz koji se što provlači, kojim se što uokviruje ili spaja [~ na bačvi]; sin. alka, obruč, ( kolo), prsten 2. okrugao plastičan ili gumeni predmet koji se stavlja oko struka, služi za igru ili kao pomagalo u plivanju 3. sp. gimnastička vježba u kojoj se tijelo okreće oko osi ramena, a ruke, vrat i plećka dodiruju spravu ili tlo [~ naprijed; ~ natrag]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kolùtām, 3. l. mn. kolùtajū, imp. kolùtāj, aor. kolùtah, imperf. kolùtāh, prid. r. kolùtao〉 izvoditi kružne pokrete [~ očima]

prid. 〈G kolùtićava; odr. kolùtićavī, G kolùtićavōg(a); ž. kolùtićava, s. kolùtićavo; komp. kolutićàvijī〉 koji je sastavljen od kolutića

im. m. 〈G kolùtićāvca; mn. N kolùtićāvci, G kolùtićavācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 koljeno mnogokolutićavaca, beskralježnjaci crvolika izgleda čije je tijelo podijeljeno u niz spojenih, ali djelomično neovisnih kolutića 2. pripadnik istoimenoga koljena

im. m. 〈G koljáča, V kȍljāču; mn. N koljáči, G koljáčā〉 osoba koja kolje

im. ž. 〈G koljàčicē; mn. N koljàčice, G koljàčīcā〉 žena koja kolje

prid. 〈G koljàčičina; ž. koljàčičina, s. koljàčičino〉 koji pripada koljačici

zb. im. s. 〈G kȏlja〉 skup kolaca

im. s. 〈G kòljena; mn. N kòljena, G kȍljēnā〉 1. anat. nožni zglob koji povezuje bedrenu i potkoljeničnu kost 2. biol. kategorija u podjeli živoga svijeta ispod podcarstva, a iznad razreda 3. stupanj rodbinske povezanosti u odnosu na zajedničke pretke [rođaci u trećemu koljenu] ♦ baciti na koljena koga, što uništiti koga, što, pobijediti koga, što; koljena klecaju komu jako se prestrašio tko; ne biti ni do koljena komu ne biti dorastao komu, biti gori od koga; pasti na koljena 〈pred kim〉 pokoriti se komu, predati se komu; preko koljena [raditi, obaviti što i sl.] površno, prebrzo, bez zanimanja [raditi, obaviti što i sl.]; prelomiti preko koljena što učiniti što naglo (žurno, bez razmišljanja); s koljena na ~ s jednoga naraštaja na drugi, s generacije na generaciju

im. ž. 〈G kȍmē〉 med. stanje potpune nesvjestice i potpuna gubitka svijesti prouzročeno oštećenjem mozga

im. m. 〈G komáda; mn. N komádi, G komádā〉 1. odvojeni ili samostalni dio koje cjeline [~ kruha; ~ namještaja] 2. igrokaz ili glazbeno djelo koje se izvodi na pozornici [kazališni ~; glazbeni ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. komàdām, 3. l. mn. komàdajū, imp. komàdāj, aor. komàdah, imperf. komàdāh, prid. r. komàdao, prid. t. kȍmadān〉 trgajući ili režući dijeliti što na komade [~ kruh]

im. m. 〈G komàdića; mn. N komàdići, G komàdīćā〉 um. mali komad

im. ž. 1. → zapovijed 2. → zapovjedništvo

im. m. 〈G komàndanta; mn. N komàndanti, G komàndanātā〉 vojn., pov. a. 〈jd.〉 viši časnički čin u jugoslavenskoj vojsci b. osoba s istoimenim činom

im. m. 〈G komárca; mn. N komárci, G kòmārācā〉 zool. leteći kukac uska tijela i vitkih nogu čija ženka rilcem siše krv ljudi i životinja te može prenijeti neke bolesti

im. ž. 〈G kòmārčē; mn. N kòmārče, G kòmārčā/kòmārčī〉 zool. morska riba zelenkastih i srebrnosivih leđa cijenjena mesa; sin. lovrata, ( orada)

im. ž. 〈G komasácijē〉 spajanje manjih posjeda u veću cjelinu

im. m. 〈G kòmbajna; mn. N kòmbajni, G kȍmbājnā〉 polj. stroj za vršidbu koji je spoj žetelice i vršalice

im. m. 〈G kȍmbija; mn. N kȍmbiji, G kȍmbījā〉 automobil veći od osobnoga, a manji od kamiona, predviđen za prijevoz više putnika ili tereta

im. ž. 〈G kombinácijē; mn. N kombinácije, G kombinácījā〉 1. veza različitih pojmova, osoba, predmeta itd. 2. sp. a. cjelina koja se sastoji od dvaju ili više povezanih elementa [šahovska ~] b. smišljeno i uvježbano dodavanje lopte među suigračima u momčadskim sportovima c. 〈jd.〉 skijaška disciplina koja se sastoji od jedne vožnje spusta i dviju vožnja slaloma ♦ dobitna ~ jamstvo za uspjeh, splet povoljnih okolnosti; ispasti iz kombinacije biti izostavljen; otpasti

im. m. 〈G kombináta; mn. N kombináti, G kombinátā〉 spoj raznovrsnih industrijskih i poljoprivrednih poduzeća

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kombìnīrām, 3. l. mn. kombinírajū, imp. kombìnīrāj, aor. kombinírah, imperf. kombìnīrāh, prid. r. kombinírao, prid. t. kombìnīrān〉 izvesti/izvoditi kombinacije

im. ž. 〈G kòmēdijē; mn. N kòmēdije, G kòmēdījā〉 kaz., knjiž. 1. 〈jd.〉 dramska književna vrsta koja obuhvaća djela koja na šaljiv i smiješan način prikazuju ljudsko društvo i ljudske osobine [renesansna ~; ~ zabune] 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. m. 〈G komediògrafa; mn. N komediògrafi, G komediògrāfā〉 osoba koja piše komedije

im. ž. 〈G komediògrafkinjē; mn. N komediògrafkinje, G komediògrafkīnjā〉 žena koja piše komedije

im. m. 〈G komentára, I komentárom/komentárem; mn. N komentári, G komentárā〉 1. izrečeno mišljenje o čemu 2. novinarski žanr u kojemu tko izriče svoje mišljenje o čemu

im. m. 〈G komèntātora, V komèntātore; mn. N komèntātori, G komèntātōrā〉 osoba koja komentira događaje u medijima [~ društvenih zbivanja; sportski ~]

im. ž. 〈G komèntātoricē; mn. N komèntātorice, G komèntātorīcā〉 žena koja komentira što [~ društvenih zbivanja; sportska ~]

prid. 〈G komèntātoričina; ž. komèntātoričina, s. komèntātoričino〉 koji pripada komentatorici

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. komèntīrām, 3. l. mn. komentírajū, imp. komèntīrāj, aor. komentírah, imperf. komèntīrāh, prid. r. komentírao, prid. t. komèntīrān〉 1. izreći/izricati svoje mišljenje o čemu 2. izreći/izricati svoje mišljenje o čemu u obliku komentara, novinarskoga žanra

im. m. 〈G komesára, V kȍmesāru/kȍmesāre; mn. N komesári, G komesárā〉 hist. službena osoba koja ima određene ovlasti [policijski ~]

prid. 〈G komesáreva; ž. komesáreva, s. komesárovo〉 koji pripada komesaru; sin. komesarov

prid. 〈G komesárova; ž. komesárova, s. komesárovo〉 usp. komesarev

prid. 〈G komèsārskōg(a); ž. komèsārskā, s. komèsārskō〉 koji se odnosi na komesare

im. m. 〈G kométa; mn. N kométi, G kométā〉 astr. nebesko tijelo promjenjiva sjaja koje se kreće po eliptičnoj stazi oko Sunca, često ima prepoznatljiv rep koji čine plinovi i prašina te se može vidjeti sa Zemlje; sin. repatica

prid. 〈G kòmična; odr. kòmičnī, G kòmičnōg(a); ž. kòmična, s. kòmično; komp. komìčnijī〉 koji je prožet humorom [komična priča]; sin. humorističan, smiješan, šaljiv

im. m. 〈G kòmičāra, V kòmičāru/kòmičāre; mn. N kòmičāri, G kòmičārā〉 glumac koji nastupa u komedijama

prid. 〈G kòmičāreva; ž. kòmičāreva, s. kòmičārevo〉 koji pripada komičaru; sin. komičarov

im. ž. 〈G kòmičārkē, DL kòmičārki; mn. N kòmičārke, G kòmičārkā/kòmičārkī〉 glumica koja nastupa u komedijama

prid. 〈G kòmičārova; ž. kòmičārova, s. kòmičārovo〉 usp. komičarev

im. ž. 〈G komìsijē; mn. N komìsije, G komìsījā〉 1. v. povjerenstvo 2. prav. posrednički ugovor kojim se jedna strana obvezuje da po nalogu druge strane obavi koji posao u svoje ime uz dogovorenu naknadu