prid. 〈G komìsijskōg(a); ž. komìsijskā, s. komìsījskō〉 1. koji se odnosi na privremeno radno tijelo osnovano za obavljanje određenoga posla [~ ispit; ~ rok] 2. koji se odnosi na posrednički ugovor kojim se jedna strana obvezuje da po nalogu druge strane obavi koji posao u svoje ime uz dogovorenu naknadu [komisijska prodaja; ~ ugovor]

prid. 1. → komisijski 2. → posrednički

im. m. 〈G komitéta; mn. N komitéti, G komitétā〉 v. odbor

im. ž. 〈G komòdē; mn. N komòde, G komódā〉 nizak ormar s ladicama

im. m. 〈G komodóra, V kȍmodōre; mn. N komodóri, G komodórā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 najniži admiralski čin u ratnoj mornarici 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G kòmorē; mn. N kòmore, G kȍmōrā〉 zatvoren prostor ili unutrašnjost čega uređena za određene potrebe ◇ tamna ~ prostorija u koju je zapriječen ulaz svjetlosti i koja služi za razvijanje filmova ili odvijanje nekih drugih procesa za koje je potrebna tama

im. m. 〈G komoráča〉 v. koromač

im. m. 〈G kòmōrnīka, V kòmōrnīče; mn. N kòmōrnīci, G kòmōrnīkā〉 1. hist. osobni sobar 2. pov. činovnik koji se brine za privatne potrebe vladara, plemića, pape itd.

prid. 〈G kȍmotna; odr. kȍmotnī, G kȍmotnōg(a); ž. kȍmotna, s. kȍmotno; komp. komòtnijī〉 1. u kojemu ima dovoljno mjesta [komotno odijelo] 2. pren. koji je spor, bezbrižan [~ čovjek]

im. ž. 〈G kȍmotnosti, I kȍmotnošću/kȍmotnosti〉 svojstvo onoga što je komotno

im. ž. 〈G kompànijē; mn. N kompànije, G kompànījā〉 v. poduzeće, tvrtka

im. ž. 〈G komparácijē〉 1. v. usporedba 2. gram. v. stupnjevanje

im. m. 〈G kȍmparatīva〉 gram. drugi stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče veći stupanj posjedovanja kakve osobine ili svojstva

im. s. 〈G komparírānja〉 1. v. uspoređivanje 2. gram. v. stupnjevanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kompàrīrām, 3. l. mn. komparírajū, imp. kompàrīrāj, aor. komparírah, imperf. kompàrīrāh, prid. r. komparírao, prid. t. kompàrīrān〉 1. v. usporediti 2. v. uspoređivati 3. gram. a. 〈nesvrš.〉 v. stupnjevati b. 〈svrš.〉 provesti komparaciju

im. m. 〈G kòmpasa; mn. N kòmpasi, G kȍmpāsā〉 naprava čija magnetna igla pokazuje sjever te se s pomoću nje određuju strane svijeta, služi za snalaženje u prirodi, na moru i sl. [brodski ~] ♦ izgubiti ~ izgubiti orijentaciju, izgubiti pravu sliku stvari, biti smušen

prid. 〈G kȍmpatibīlna; odr. kȍmpatibīlnī, G kȍmpatibīlnōg(a); ž. kȍmpatibīlna, s. kȍmpatibīlno; komp. kompatibìlnijī〉 1. v. spojiv 2. v. sukladan

im. m. 〈G kompìlātora, V kompìlātore; mn. N kompìlātori, G kompìlātōrā〉 1. osoba koja sastavlja tekst ili kakvo drugo djelo od dijelova drugih djela 2. inform. računalni program koji programe napisane na jeziku visoke razine prevodi u strojni kod

prid. 〈G kompìlātorskōg(a); ž. kompìlātorskā, s. kompìlātorskō〉 koji se odnosi na kompilatore

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kompìlīrām, 3. l. mn. kompilírajū, imp. kompìlīrāj, aor. kompilírah, imperf. kompìlīrāh, prid. r. kompilírao, prid. t. kompìlīrān〉 sastaviti/sastavljati cjelinu od dijelova iz različitih izvora

im. m. 〈G kòmpjutora, I kòmpjutorom; mn. N kòmpjutori, G kòmpjutōrā〉 razg. v. računalo

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kompjutorìzīrām, 3. l. mn. kompjutorizírajū, imp. kompjutorìzīrāj, aor. kompjutorizírah, imperf. kompjutorìzīrāh, prid. r. kompjutorizírao, prid. t. kompjutorìzīrān〉 inform. uvesti/uvoditi sustav rada s pomoću računala

prid. 〈G kòmpjutorskōg(a); ž. kòmpjutorskā, s. kòmpjutorskō〉 razg. v. računalni

im. m. 〈G kòmpleksa; mn. N kòmpleksi, G kȍmplēksā〉 1. skup složenih pojava 2. sve sastavnice pojedine cjeline [~ zgrada] 3. psih. skup podsvjesnih pojava, predodžaba, osjećaja i nagona [Edipov ~; ~ manje vrijednosti; ~ krivnje]

prid. 〈G kòmpleksna; odr. kòmpleksnī, G kòmpleksnōg(a); ž. kòmpleksna, s. kòmpleksno; komp. komplèksnijī〉 v. složen

prid. 〈G kȍmplementārna; odr. kȍmplementārnī, G kȍmplementārnōg(a); ž. kȍmplementārna, s. kȍmplementārno〉 1. v. dopunski 2. jez. koji obuhvaća kakvo pojmovno polje dijeleći ga na dva dijela koji se međusobno isključuju [komplementarni antonimi]

im. m. 〈G kòmpleta; mn. N kòmpleti, G kȍmplētā〉 1. ono što je cjelovito, što ima sve dijelove, skup dijelova kakve cjeline [~ udžbenika za 2. razred] 2. odjevni predmeti, dva ili više njih, načinjeni od iste tkanine koji čine cjelinu

prid. 〈G kòmpletna; odr. kòmpletnī, G kòmpletnōg(a); ž. kòmpletna, s. kòmpletno; komp. komplètnijī〉 1. v. cjelokupan 2. v. cjelovit

prid. 〈G komplìcīrāna; odr. komplìcīrānī, G komplìcīrānōg(a); ž. komplìcīrāna, s. komplìcīrāno; komp. komplicirànijī〉 v. složen

im. ž. 〈G komplikácijē; mn. N komplikácije, G komplikácījā〉 iznenadna, nepredviđena poteškoća

im. m. 〈G komplìmenta; mn. N komplìmenti, G komplìmenātā〉 riječima iskazana naklonost ili isticanje čijih vrlina

im. ž. 〈G komponèntē; mn. N komponènte, G kompònenātā/kompònēntā/kompònentī〉 v. sastavnica

im. s. 〈G komponírānja〉 glazb. v. skladanje

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kompònīrām, 3. l. mn. komponírajū, imp. kompònīrāj, aor. komponírah, imperf. kompònīrāh, prid. r. komponírao, prid. t. kompònīrān〉 glazb. v. skladati

im. m. 〈G kòmposta〉 polj. organsko gnojivo koje nastaje razlaganjem biološkoga otpada

im. m. 〈G kompostéra, I kompostérom; mn. N kompostéri, G kompostérā〉 posebno izrađena veća posuda ili zagrađeni otvoreni prostor namijenjen pravljenju komposta

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kompòstīrām, 3. l. mn. kompostírajū, imp. kompòstīrāj, aor. kompostírah, imperf. kompòstīrāh, prid. r. kompostírao, prid. t. kompòstīrān〉 1. odložiti/odlagati biološki otpad u kompostište ili komposter kako bi nastao kompost 2. pognojiti/gnojiti tlo kompostom

im. s. 〈G kòmpostīšta; mn. N kòmpostīšta, G kòmpostīštā〉 mjesto za odlaganje biološkoga otpada

im. m. 〈G kompóta; mn. N kompóti, G kompótā〉 jelo od voća kuhano u vodi sa šećerom [~ od jabuka]

im. ž. 〈G kompozícijē; mn. N kompozícije, G kompozícījā〉 1. način na koji je što složeno, povezano [~ slike] 2. niz vagona ili različitih drugih predmeta složenih u koju cjelinu [željeznička ~] 3. glazb. glazbeno djelo; sin. skladba

im. m. 〈G kompòzītora, V kompòzītore; mn. N kompòzītori, G kompòzītōrā〉 v. skladatelj

im. ž. 〈G kompòzītoricē; mn. N kompòzītorice, G kompòzītorīcā〉 v. skladateljica

prid. 〈G kompòzītoričina; ž. kompòzītoričina, s. kompòzītoričino〉 v. skladateljičin

im. m. 〈G kòmpresora, I kòmpresorom; mn. N kòmpresori, G kòmpresōrā〉 uređaj za zbijanje, tlačenje zraka

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. komprìmīrām, 3. l. mn. komprimírajū, imp. komprìmīrāj, aor. komprimírah, imperf. komprìmīrāh, prid. r. komprimírao, prid. t. komprìmīrān〉 smanjiti/smanjivati veličinu čega; sin. stisnuti, stiskati

im. m. 〈G kȍmpromisa; mn. N kȍmpromisi, G kȍmpromīsā〉 dogovor u kojemu obje strane odstupaju od nekih zahtjeva

prid. 〈G kȍmpromisnōg(a); ž. kȍmpromisnā, s. kȍmpromisnō〉 koji se odnosi na kompromise

im. ž. 〈G komúnē; mn. N komúne, G komúnā〉 zajednica ljudi povezanih jednakim načinom života i pogledima na život [vjerska ~]