im. ž. 〈G konferèncijē; mn. N konferèncije, G konferèncījā〉 važniji sastanak na kojemu je mnogo sudionika [politička ~]

im. ž. 〈G konfigurácijē; mn. N konfigurácije, G konfigurácījā〉 1. vanjski oblik čega 2. zem. oblik zemljišta uvjetovan rasporedom reljefa [~ tla]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. konfigùrīrām, 3. l. mn. konfigurírajū, imp. konfigùrīrāj, aor. konfigurírah, imperf. konfigùrīrāh, prid. r. konfigurírao, prid. t. konfigùrīrān〉 rasporediti/raspoređivati dijelove koje cjeline [~ disk; ~ internetske postavke]; sin. oblikovati

im. m. 〈G kònfūcijēvca, V kònfūcijēvče; mn. N kònfūcijēvci, G kònfūcijevācā〉 sljedbenik konfucionizma

prid. 〈G kònfūcijēvčeva; ž. kònfūcijēvčeva, s. kònfūcijēvčevo〉 koji pripada konfucijevcu

im. ž. 〈G kònfūcijēvkē, DL kònfucijēvki; mn. N kònfūcijēvke, G kònfūcijēvkā/kònfūcijēvkī〉 sljedbenica konfucionizma

prid. 〈G konfucionìstičkōg(a); ž. konfucionìstičkā, s. konfucionìstičkō〉 koji se odnosi na konfucionizam

im. m. 〈G konfucionìzma〉 rel. filozofsko i teološko naučavanje nastalo u Kini utemeljeno na Konfucijevu nauku kojemu je cilj uspostava reda i društvenoga sklada

im. pl. t. ž. 〈G kȏngā〉 glazb. kubansko udaraljkaško glazbalo bačvasta oblika koje proizvodi zvuk udaranjem prstȃ

im. m. 〈G konglomeráta; mn. N konglomeráti, G konglomerátā〉 v. nakupina

im. m. 〈G kòngresa; mn. N kòngresi, G kȍngrēsā〉 1. zasjedanje koje organizacije, društva ili profesionalne skupine 2. u Sjedinjenim Američkim Državama zakonodavno tijelo koje se sastoji od Senata i Predstavničkoga doma

im. ž. 〈G kongruèncijē〉 gram. v. sročnost

prid. 〈G kȍnkāvna; odr. kȍnkāvnī, G kȍnkāvnōg(a); ž. kȍnkāvna, s. kȍnkāvno〉 koji se spušta ispod koje površine [konkavna leća]; sin. udubljen, uleknut; ant. izbočen, konveksan

im. ž. 〈G konklávē; mn. N konkláve, G konklávā〉 rel. 1. zbor kardinala koji bira papu 2. soba u kojoj se održava istoimeni izbor

prid. 〈G kònkretna; odr. kònkretnī, G kònkretnōg(a); ž. kònkretna, s. kònkretno; komp. konkrètnijī〉 1. koji se odnosi na materijalnu stvarnost; ant. apstraktan 2. 〈pozitiv〉 koji je stvaran, koji se može zapaziti osjetilima [~ svijet]; sin. opipljiv 3. 〈pozitiv〉 koji se može jasno opisati i razgraničiti od ostalih [~ problem; ~ razlog; u tome konkretnom slučaju]

im. ž. 〈G konkurèncijē〉 1. suparnički odnos [~ u poslu; sportska ~]; sin. suparništvo 2. strana u suparničkome odnosu [pobijediti konkurenciju]

im. m. 〈G konkùrenta; mn. N konkùrenti, G konkùrenātā〉 v. suparnik

prid. 〈G konkurèntna; odr. konkurèntnī, G konkurèntnōg(a); ž. konkurèntna, s. konkurèntno; komp. konkurèntnijī〉 koji je takav da donosi prednost pred drugom stranom u suparničkome odnosu [~ proizvod]

im. ž. 〈G konkurènticē; mn. N konkùrentice, G konkùrentīcā〉 v. suparnica

prid. 〈G konkùrentičina; ž. konkùrentičina, s. konkùrentičino〉 v. suparničin

im. ž. 〈G konkurèntnosti, I konkurèntnošću/konkurèntnosti〉 svojstvo onoga što je konkurentno

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. konkùrīrām, 3. l. mn. konkurírajū, imp. konkùrīrāj, aor. konkurírah, imperf. konkùrīrāh, prid. r. konkurírao〉 natjecati se ili nadmetati s kim, sudjelovati na natječaju

im. m. 〈G konkvìstādora, V konkvìstādore; mn. N konkvìstādori, G konkvìstādōrā〉 pov. španjolski pustolov, vojnik koji je u službi kralja tijekom 16. stoljeća sudjelovao u osvajanjima velikih područja Srednje i Južne Amerike

im. ž. 〈G kònobē; mn. N kònobe, G kȍnōbā〉 v. podrum

im. m. 〈G kònobāra, V kȍnobāru/kȍnobāre; mn. N kònobāri, G kònobārā〉 osoba koja jelom ili pićem poslužuje goste u restoranu

prid. 〈G kònobāreva; ž. kònobāreva, s. kònobārevo〉 koji pripada konobaru; sin. konobarov

im. ž. 〈G kònobaricē; mn. N kònobarice, G kònobarīcā〉 žena koja jelom ili pićem poslužuje goste u restoranu

prid. 〈G kònobaričina; ž. kònobaričina, s. kònobaričino〉 koji pripada konobarici

prid. 〈G kònobārova; ž. kònobārova, s. kònobārovo〉 usp. konobarev

im. m. 〈G konòpa; mn. N konòpi, G konópā〉 isprepletene niti od konoplje ili drugih vlakana koje služe za vezivanje, učvršćivanje ili podizanje teških predmeta [brodski ~]; sin. konopac, špag pokr.; ( špaga), uže

im. m. 〈G kònopca; mn. N kònopci, G kònopācā〉 usp. konop

im. ž. 〈G kònopljē; mn. N kònoplje, G kȍnōpljā/kònopljī〉 bot. jednogodišnja zeljasta industrijska biljka, uzgaja se zbog vlakana koja služe za proizvodnju užadi i papira, od sjemenka se dobiva ulje ◇ indijska ~ jednogodišnja zeljasta biljka čiji se osušeni cvjetni vršci i lišće upotrebljavaju kao droga; sin. (marihuana)

im. ž. 〈G konotácijē〉 jez. dodatno, sporedno značenje pojedine riječi; ant. denotacija

prid. 〈G kȍnotatīvnōg(a); ž. kȍnotatīvnā, s. kȍnotatīvnō〉 koji se odnosi na konotaciju; ant. denotativni

im. m. 〈G konsònanta; mn. N konsònanti, G konsònanātā〉 gram. v. suglasnik

prid. 〈G konsònantskōg(a); ž. konsònantskā, s. konsònantskō〉 v. suglasnički

im. ž. 〈G konstàntē; mn. N konstànte, G konstántā/konstàntī〉 1. v. stalnica 2. mat. stalna veličina, veličina koja se ne mijenja

prid. 〈G konstàntna; odr. konstàntnī, G konstàntnōg(a); ž. konstàntna, s. konstàntno; komp. konstàntnijī〉 1. v. stalan 2. mat. koji je stalan, koji se ne mijenja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. konstàtīrām, 3. l. mn. konstatírajū, imp. konstàtīrāj, aor. konstatírah, imperf. konstàtīrāh, prid. r. konstatírao, prid. t. konstàtīrān〉 1. v. ustanoviti, utvrditi 2. v. ustanovljavati, utvrđivati

prid. 〈G kȍnstitutīvnōg(a); ž. kȍnstitutīvnā, s. kȍnstitutīvnō〉 koji je dio cjeline [~ narod]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. konstrùīrām, 3. l. mn. konstruírajū, imp. konstrùīrāj, aor. konstruírah, imperf. konstrùīrāh, prid. r. konstruírao, prid. t. konstrùīrān〉 1. v. graditi, izgrađivati 2. v. izgraditi 3. v. projektirati 4. v. sastaviti 5. v. sastavljati

im. ž. 〈G konstrùkcijē; mn. N konstrùkcije, G konstrùkcījā〉 1. izgrađena cjelina [željezna ~ mosta] 2. sastav izgrađene cjeline [tjelesna ~; ~ rečenice] ◇ geometrijska ~ mat. postupak crtanja s pomoću ravnala i šestara

im. m. 〈G kònstruktora, V kònstruktore; mn. N kònstruktori, G kònstruktōrā〉 osoba koja gradi koju cjelinu od dijelova, koja projektira ili izgrađuje strojeve, građevinske objekte i dr.

im. ž. 〈G kònstruktoricē; mn. N kònstruktorice, G kònstruktorīcā〉 žena koja gradi koju cjelinu od dijelova, koja projektira ili izgrađuje strojeve, građevinske objekte i dr.

prid. 〈G kònstruktorskōg(a); ž. kònstruktorskā, s. kònstruktorskō〉 koji se odnosi na konstruktore

im. m. 〈G kòntakta; mn. N kòntakti, G kòntakātā/kȍntāktā〉 1. v. dodir, doticaj 2. tehn. veza koja omogućuje neprekinuti tijek struje iz jednoga vodiča u drugi

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kontàktīrām, 3. l. mn. kontakírajū, imp. kontàktīrāj, aor. kontaktírah, imperf. kontàktīrāh, prid. r. kontaktírao〉 imati kontakt, biti u dodiru, održati/održavati vezu

im. m. 〈G kontèjnera, I kontèjnerom; mn. N kontèjneri, G kontèjnērā〉 1. sanduk za odlaganje gradskoga smeća 2. prenosivi zatvoreni sanduk za prijevoz tereta