im. m. 〈G kònteksta〉 jez. šira jezična okolina riječi, sintagme ili rečenice u kojoj riječ, sintagma ili rečenica dobiva cjelovit smisao

im. m. 〈G kontìnenta; mn. N kontìnenti, G kontìnenātā〉 zem. velika kopnena masa okružena morima i oceanima

prid. 〈G kontinèntālnōg(a); ž. kontinèntālnā, s. kontinèntālnō〉 v. kontinentski

prid. 〈G kontìnentskōg(a); ž. kontìnentskā, s. kontìnentskō〉 koji se odnosi na kontinent [kontinentska klima]; sin. (kontinentalni)

prid. 〈G kontinùīrāna; odr. kontinùīrānī, G kontinùīrānōg(a); ž. kontinùīrāna, s. kontinùīrāno〉 1. v. neprekidan 2. v. stalan

im. m. 〈G kontinuitéta〉 1. v. neprekidnost 2. v. stalnost

im. m. 〈G kȏnta; mn. N kȏnti, G kȏntā〉 račun na kojemu se iskazuju promjene novčanih tokova [bankovni ~]

im. m. 〈G kȍntrabasa; mn. N kȍntrabasi, G kȍntrabāsā〉 glazb. gudaće glazbalo najdubljega registra

im. m. 〈G kontrabàsista, V kontrabàsistu; mn. N kontrabàsisti, G kontrabàsīstā〉 glazbenik koji svira kontrabas

im. ž. 〈G kontrabàsisticē; mn. N kontrabàsistice, G kontrabàsistīcā〉 glazbenica koja svira kontrabas

prid. 〈G kontrabàsističina; ž. kontrabàsističina, s. kontrabàsističino〉 koji pripada kontrabasistici

im. ž. 〈G kontracèpcijē〉 med. postupci kojima se sprečava začeće

prid. 〈G kòntrārna; odr. kòntrārnī, G kòntrārnōg(a); ž. kòntrārna, s. kòntrārno〉 koji je utemeljen na opreci ili suprotnosti [kontrarni antonimi]

im. ž. 〈G kontrarevolúcijē〉 pol. nagla, velika i najčešće oružana promjena novoga društvenog, gospodarskog i političkog sustava uspostavljenoga revolucijom radi povratka na prethodno stanje [pobjeda kontrarevolucije]

im. m. 〈G kòntrasta; mn. N kòntrasti, G kȍntrāstā〉 1. v. opreka, suprotnost 2. 〈jd.〉 um. izražajno sredstvo koje se temelji na suprotnosti riječi ili čitavih rečenica, osvjetljenja, boja, ugođaja i sl.

im. ž. 〈G kontrólē; mn. N kontróle, G kontrólā〉 1. v. provjera 2. v. nadzor 3. razg. pregledavanje karata u kojemu prijevoznom sredstvu 4. praćenje zdravstvenoga stanja nakon bolesti [Idem na kontrolu.]

im. s. 〈G kontrolírānja〉 1. v. provjeravanje 2. v. nadgledanje, nadziranje 3. praćenje zdravstvenoga stanja nakon bolesti 4. vladanje svojim ponašanjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kontròlīrām, 3. l. mn. kontrolírajū, imp. kontròlīrāj, aor. kontrolírah, imperf. kontròlīrāh, prid. r. kontrolírao, prid. t. kontròlīrān〉 1. v. provjeravati 2. v. provjeriti 3. v. nadgledati, nadzirati 4. pratiti zdravstveno stanje nakon bolesti [~ krvnu sliku] • kontrolírati se 〈povr.〉 vladati svojim ponašanjem

im. m. 〈G kontrolóra, V kȍntrolōre; mn. N kontrolóri, G kontrolórā〉 1. v. nadglednik, nadzornik 2. osoba koja pregledava vozne karte u kojemu prijevoznom sredstvu ◇ ~ leta službenik u zračnoj luci koji nadgleda let zrakoplova

im. ž. 〈G kontròlōrkē, DL kontròlōrki; mn. N kontròlōrke, G kontròlōrkā/kontròlōrkī〉 1. v. nadglednica, nadzornica 2. žena koja pregledava vozne karte u kojemu prijevoznom sredstvu ◇ ~ leta službenica u zračnoj luci koja nadgleda let zrakoplova

im. ž. 〈G kontúrē; mn. N kontúre, G kontúrā〉 v. obris

im. ž. 〈G konurbácijē; mn. N konurbácije, G konurbácījā〉 područje međusobno sraslih gradova koji čine izgrađeni prostor

im. ž. 〈G konvèkcijē; mn. N konvèkcije, G konvèkcījā〉 fiz. prijenos topline mehaničkim gibanjem čestica ili tijela

prid. 〈G kònveksna; odr. kònveksnī, G kònveksnōg(a); ž. kònveksna, s. kònveksno〉 koji se izdiže ili strši iznad koje površine [konveksna leća]; sin. izbočen, ispupčen; ant. konkavan

im. ž. 〈G konvèncijē; mn. N konvèncije, G konvèncījā〉 1. pol. međunarodni sporazum o kakvu važnom pitanju [~ o pravu mora] 2. pravilo ili skup dogovorenih pravila u kojoj zajednici koja vrijede za sve i kojih se svi trebaju pridržavati [držati se konvencije] 3. zasjedanje članova kakve organizacije ili kakve organizirane skupine; sin. sabor, skupština

im. m. 〈G kònventa; mn. N kònventi, G kònvenātā〉 1. pov. zastupnička skupština u doba Francuske revolucije 2. samostan u kojemu redovnici ili redovnice trajno žive

im. ž. 〈G konvergèncijē〉 1. postupno uzajamno približavanje ili povećavanje sličnosti 2. mat. svojstvo niza ili reda da teži nekoj konačnoj graničnoj vrijednosti 3. fiz. svojstvo snopa zraka da se zrake skupljaju u vidnoj točki; ant. divergencija

prid. 〈G konvergèntna; odr. konvergèntnī, G konvergèntnōg(a); ž. konvergèntna, s. konvergèntno〉 u kojemu se što sabire, koji se s drugima skuplja u istoj točki [konvergentne leće]; sin. sabirni; ant. divergentan, rastresni

im. ž. 〈G kònzērvē; mn. N kònzērve, G kònzērvā/kònzērvī〉 1. limena posuda u kojoj se nalazi konzervirana hrana ili piće; sin. (limenka) 2. konzervirana hrana ili piće u istoimenoj posudi

im. m. 〈G konzervatívca, V kȍnzervatīvče; mn. N konzervatívci, G konzervàtīvācā〉 1. osoba koja zastupa konzervativne ideje 2. član konzervativne stranke

prid. 〈G kȍnzervatīvna; odr. kȍnzervatīvnī, G kȍnzervatīvnōg(a); ž. kȍnzervatīvna, s. kȍnzervatīvno; komp. konzervatìvnijī〉 koji teži očuvanju staroga sustava vrijednosti i društvenoga poretka, koji je privržen očuvanju tradicije i protivi se suvremenim, modernim utjecajima

prid. 〈G konzervatívčeva; ž. konzervatívčeva, s. konzervatívčevo〉 koji pripada konzervativcu

im. ž. 〈G konzervàtīvkē, DL konzervàtīvki; mn. N konzervàtīvke, G konzervàtīvkā/konzervàtīvkī〉 1. žena koja zastupa konzervativne ideje 2. članica konzervativne stranke

im. m. 〈G konzèrvātora, V konzèrvātore; mn. N konzèrvātori, G konzèrvātōrā〉 stručnjak koji se bavi zaštitom i održavanjem umjetnina

im. ž. 〈G konzèrvātoricē; mn. N konzèrvātorice, G konzèrvātorīcā〉 stručnjakinja koja se bavi zaštitom i održavanjem umjetnina

prid. 〈G konzèrvatoričina; ž. konzèrvatoričina, s. konzèrvatoričino〉 koji pripada konzervatorici

im. m. 〈G konzervàtōrija; mn. N konzervàtōriji, G konzervàtōrījā〉 viša glazbena škola

prid. 〈G konzèrvātorskōg(a); ž. konzèrvātorskā, s. konzèrvātorskō〉 koji se odnosi na konzervatore

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. konzèrvīrām, 3. l. mn. konzervírajū, imp. konzèrvīrāj, aor. konzervírah, imperf. konzèrvīrāh, prid. r. konzervírao, prid. t. konzèrvīrān〉 1. posebnim postupkom sačuvati/čuvati hranu od kvarenja [~ voće; ~ hranu za zimu] 2. posebnim postupkom zaštititi/štititi što od propadanja [~ dvorac; ~ staru sliku] 3. sačuvati/čuvati što u postojećemu ili nepromijenjenome stanju [~ jezik]

im. m. 〈G kȏnzula; mn. N kȏnzuli, G kȏnzūlā〉 1. pov. u antičkome Rimu u doba Republike jedan od dvojice najviših državnih službenika 2. državni službenik koji u drugoj državi obavlja određene poslove i štiti dobrobit svojih građana u toj državi [generalni ~; počasni ~]

im. m. 〈G konzuláta; mn. N konzuláti, G konzulátā〉 predstavništvo jedne države u drugoj državi namijenjeno obavljanju administrativnih poslova [generalni ~]

gl. dvov. prijel. 1. v. jesti 2. v. pojesti 3. v. piti 4. v. popiti 5. v. trošiti 6. v. potrošiti

im. m. 〈G kònja; mn. N kònji, G kónjā〉 zool. 1. domaća životinja s grivom na vratu, služi za vuču i jahanje [čistokrvni ~; jahaći ~; tegleći ~] 2. a. 〈mn.〉 porodica krupnih kopitara s velikom glavom i dugim nogama, gustoga i najčešće kratkoga krzna koji na vratu, tjemenu i repu imaju dugu dlaku, obuhvaća domaće konje, divlje konje, magarce i zebre b. pripadnik istoimene porodice 3. šh. šahovska figura koja se po šahovskoj ploči pomiče u obliku slova L ◇ divlji ~ kopitar iz porodice konja krupniji od domaćega konja; nilski ~ v. vodenkonj ♦ i mi konja za trku imamo i mi se imamo čime pohvaliti, nismo mi gori od drugih; pasti s konja na magarca doći iz boljega položaja u gori, spustiti se s višega na niži položaj; raditi kao ~ mnogo i naporno raditi

im. m. 〈G kȍnjāka; mn. N kȍnjāci, G kȍnjākā〉 žestoko alkoholno piće, destilat vina

im. m. 〈G kȍnjanīka, V kȍnjanīče; mn. N kȍnjanīci, G kȍnjanīkā〉 osoba koja jaše na konju

im. m. 〈G kȍnjīca; mn. N kȍnjīci, G kȍnjīcā〉 poet., um. mali konj; sin. konjić ◇ morski ~ zool. riba s tijelom pokrivenim oklopom od koštanih pločica, glave nalik konjskoj; vilinski ~ zool. grabežljivi smeđi ili zeleni ravnokrilac vretenastoga tijela i mrežastih prozirnih, najčešće jednako velikih prednjih i stražnjih krila; sin. vretence

im. m. 〈G konjíća; mn. N konjíći, G konjíćā〉 1. um. mali konj; sin. konjic poet. 2. glazb. daščica preko koje su napete žice gudaćih instrumenata; sin. (kobilica)

prid. 〈G kȍnjskōg(a); ž. kȍnjskā, s. kȍnjskō〉 koji se odnosi na konje