im. ž. 〈G konjugácijē〉 v. sprezanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. konjùgīrām, 3. l. mn. konjugírajū, imp. konjùgīrāj, aor. konjúgirah, imperf. konjùgīrāh, prid. r. konjugírao, prid. t. konjùgīrān〉 gram. 1. 〈nesvrš.〉 v. sprezati 2. 〈svrš.〉 provesti konjugaciju

im. m. 〈G konjušára, V kȍnjušāru/kȍnjušāre; mn. N konjušári, G konjušárā〉 osoba koja se brine za konje

prid. 〈G konjušáreva; ž. konjušáreva, s. konjušárevo〉 koji pripada konjušaru; sin. konjušarov

im. ž. 〈G konjušàricē; mn. N konjušàrice, G konjušàrīcā〉 žena koja se brine za konje

prid. 〈G konjušàričina; ž. konjušàričina, s. konjušàričino〉 koji pripada konjušarici

prid. 〈G konjušárova; ž. konjušárova, s. konjušárovo〉 usp. konjušarev

im. ž. 〈G kònjūšnicē; mn. N kònjūšnice, G kònjūšnīcā〉 staja za konje

im. ž. 〈G koordinátē; mn. N koordináte, G koordinátā〉 1. zem. veličina s pomoću koje se u stupnjevima određuje položaj kakve točke u prostoru na Zemlji i na nebu 2. mat. a. broj koji određuje položaj točke na brojevnome pravcu b. 〈mn.〉 brojevi koji određuju položaj točke u brojevnoj ravnini

prid. 〈G koordìnātnōg(a); ž. koordìnātnā, s. koordìnātnō〉 koji se odnosi na koordinate [koordinatna os; ~ sustav]

im. m. 〈G kȏpa, L kópu; mn. N kȍpovi, G kȍpōvā〉 1. podzemni hodnik rudnika u kojemu se kopa ruda 2. mjesto na kojemu se što iskopava [površinski ~]

im. m. 〈G kopáča, V kȍpāču; mn. N kopáči, G kopáčā〉 osoba koja kopa

im. ž. 〈G kopàčicē; mn. N kopàčice, G kopàčīcā〉 žena koja kopa

prid. 〈G kopàčičina; ž. kopàčičina, s. kopàčičino〉 koji pripada kopačici

im. ž. 〈G kòpačkē, DL kòpački; mn. N kòpačke, G kòpačākā/kȍpāčkā/kòpačkī〉 sp. 1. 〈mn.〉 posebna sportska obuća s kožnatim ili plastičnim čepovima na potplatima 2. jedan komad istoimene obuće

im. ž. 〈G kopàćicē; mn. N kopàćice, G kopàćīcā〉 motika kojom se kopa

im. s. 〈G kòpānja〉 1. stvaranje udubina u zemlji, uklanjanje zemlje ili vađenje čega iz nje motikom, lopatom ili kakvim drugim oruđem 2. pren. dugotrajno i uporno traženje, pretraživanje čega; sin. prekapanje

im. m. 〈G kȍpra, I kȍprom〉 bot. 1. jednogodišnja mediteranska zeljasta ljekovita biljka čija stabljika i tanki cjevasti listovi sadržavaju mirisno ulje 2. listovi i sitni žuti cvjetovi istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kòpām, 3. l. mn. kòpajū, imp. kòpāj, aor. kòpah, imperf. kòpāh, prid. r. kòpao, prid. t. kȍpān〉 1. motikom, lopatom ili kakvim drugim oruđem praviti udubljenje u zemlji, uklanjati zemlju ili vaditi što iz nje [~ bunar] 2. pren. dugotrajno i uporno tražiti, pretraživati što [~ po ormaru; ~ po knjigama]

im. ž. 〈G kȍpčē; mn. N kȍpče, G kȏpčā/kȍpčī〉 predmet kojim se što spaja ili povezuje [~ na torbi]; sin. spona

im. s. 〈G kòpčānja〉 1. spajanje ili sastavljanje čega kopčom ili dugmetom 2. način na koji se što kopča [dvoredno ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kòpčām, 3. l. mn. kòpčajū, imp. kòpčāj, aor. kòpčah, imperf. kòpčāh, prid. r. kòpčao, prid. t. kȍpčān〉 spajati ili sastavljati što kopčom ili dugmetom

im. ž. 〈G kòpijē; mn. N kòpije, G kȍpījā〉 1. ono što je vjerno prepisano ili preslikano [blijeda ~]; sin. preslika 2. razg. v. fotokopija, preslika 3. ono što je napravljeno po uzoru na izvornik [~ stare slike]; sin. imitacija

im. s. 〈G kopírānja〉 1. stvaranje vjerne kopije (o umjetničkome djelu); sin. preslikavanje 2. razg. v. fotokopiranje, preslikavanje, umnažanje, umnožavanje 3. v. oponašanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kòpīrām, 3. l. mn. kopírajū, imp. kòpīrāj, aor. kopírah, imperf. kòpīrāh, prid. r. kopírao, prid. t. kòpīrān〉 1. razg. v. fotokopirati, preslikati, preslikavati, umnažati, umnožavati, umnožiti 2. proizvesti/proizvoditi vjernu kopiju (o umjetničkome djelu) [~ portret žene]; sin. preslikati, preslikavati 3. 〈nesvrš.〉 v. oponašati

im. m. 〈G kòpitāra, I kòpitārom/kòpitārem; mn. N kòpitāri, G kòpitārā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina plodvaša koji na svakoj nozi imaju razvijen samo srednji prst na kojemu je kopito 2. pripadnik istoimene skupine

im. s. 〈G kòpita; mn. N kòpita, G kȍpītā〉 zool. rožnata tvorevina na vrhu srednjega prsta kopitara

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȍpkām, 3. l. mn. kȍpkajū, imp. kȍpkāj, aor. kȍpkah, imperf. kȍpkāh, prid. r. kȍpkao, prid. t. kȍpkān〉 1. pomalo kopati [~ po pijesku] 2. 〈3. l.〉 pren. pomalo zabrinjavati, mučiti ili opterećivati, prisiljavati koga da o čemu razmišlja [To me kopka.]

im. ž. 〈G kòpljačē; mn. N kòpljače, G kȍpljāčā〉 zool. svitkoglavac koji živi zakopan u pijesku, prednji mu dio tijela ima šiljasti završetak, a stražnji malu peraju sa šiljastim završetkom [kalifornijska ~; zašiljena ~]

im. s. 〈G kȍplja; mn. N kȍplja, G kopáljā/kȏpljā〉 1. motka s kovinskim šiljkom koja služi za borbu s neprijateljem, za lov ili za bacanje u sportu 2. v. stijeg ♦ baciti ~ u trnje odustati od borbe, povući se; lome se koplja oko čega boriti se (prepirati se i sl.) oko čega; ukrstiti koplja 〈s kim〉 sukobiti se s kim, započeti borbu s kim

im. m. 〈G kopnenjáka; mn. N kopnenjáci, G kopnenjákā〉 v. burin

im. ž. 〈G kòpnicē; mn. N kòpnice, G kȍpnīcā〉 med. zarazna virusna bolest koja dovodi do teškoga oštećenja imunološkoga sustava, prenosi se spolnim činom i krvlju; sin. (AIDS), sida ◇ vodena ~ zool. kukac dugih srednjih i stražnjih nogu koji se brzo kreće po vodenoj površini

im. s. 〈G kȍpna〉 zem. dio Zemlje koji nije pokriven vodom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kòpnīm, 3. l. mn. kòpnē, imp. kòpni, aor. kòpnjeh, imperf. kòpnjāh, prid. r. m. kòpnio, ž. kòpnjela, s. kòpnjelo, mn. kòpnjeli〉 1. otapati se zbog povišene temperature zraka [Snijeg kopni.; Led kopni.] 2. pren. postajati slabim i neotpornim [~ od bolesti]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. kopr̀cām se, 3. l. mn. kopr̀cajū se, imp. kopr̀cāj se, aor. kopr̀cah se, imperf. kopr̀cāh se, prid. r. kopr̀cao se〉 brzim i naglim pokretima tijela nastojati se izbaviti iz čega, iskočiti i osloboditi se [~ rukama i nogama]

im. ž. 〈G kòprenē; mn. N kòprene, G kȍprēnā〉 tanka prozirna tkanina koja visi preko lica i lagano ga skriva od tuđih pogleda [svadbena ~]; sin. (veo)

im. ž. 〈G kòprivē; mn. N kòprive, G kȍprīvā〉 bot. samonikla jestiva zeljasta biljka čiji su srcoliki listovi i stabljika prekriveni žarnicama koje pri dodiru izlučuju mravlju kiselinu i prouzročuju na koži osjećaj peckanja, crvenilo i mjehure [crna ~]

im. m. 〈G kȍpta; mn. N kȍpti, G kȏptā〉 1. pripadnik jedne od kršćanskih crkava 2. 〈Kȍpt〉 pripadnik koptskoga naroda

im. ž. 〈G kȍptkinjē; mn. N kȍptkinje, G kȍptkīnjā〉 1. pripadnica jedne od kršćanskih crkava 2. 〈Kȍptkinja〉 pripadnica koptskoga naroda

prid. 〈G kȍptskōg(a); ž. kȍptskā, s. kȍptskō〉 1. koji se odnosi na kopte i Kopte 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. izumrli jezik kojim su govorili Kopti i jezik bogoslužja koptskih kršćana

im. ž. 〈G kȍpulē; mn. N kȍpule, G kȍpūlā〉 v. spona

im. m. 〈G kȏra, L kóru, I kȏrom; mn. N kȍrovi, G kȍrōvā〉 hist., kaz. skupina pjevača u grčkome kazalištu koja komentira i najavljuje dramsku radnju

im. ž. 〈G kȍrē; mn. N kȍre, G kȏrā〉 vanjski odvojivi sloj ili omotač čega [~ kruha; narančina ~] ◇ bubrežna ~ anat. vanjski dio bubrega ♦ podijeliti koru (koricu) kruha s kim sve bratski podijeliti s kim, podijeliti s kim osnovna sredstva za život; za koru (koricu) kruha [raditi, mučiti se i sl.] za zadovoljenje osnovnih životnih potreba [raditi, mučiti se i sl.]

im. ž. 〈G korábē; mn. N korábe, G korábā〉 bot. 1. dvogodišnja kupusnjača nastala križanjem kupusa i repe 2. zadebljali jestivi bijeli korijen istoimene kupusnjače koji ima ljubičastu ili zelenkastu koru

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. koràčām, 3. l. mn. koràčajū, imp. koràčāj, aor. koràčah, imperf. koràčāh, prid. r. koràčao〉 kretati se se tako da jedna noga uvijek bude na tlu [~ velikim koracima; učiti ~]; sin. hodati

im. ž. 〈G kòrāčnicē; mn. N kòrāčnice, G kòrāčnīcā〉 glazb. skladba koja naglašenim ritmom usklađuje korak u stroju

im. m. 〈G kȍrāka, L koráku; mn. N kȍrāci, G korákā〉 1. pokret pri hodanju ili plesu u kojemu se jedna noga diže s tla i spušta na koje drugo mjesto 2. udaljenost mjerena istoimenim pokretima [Još 100 koraka do cilja.] 3. način hodanja [težak ~; vojnički ~] 4. pren. jednokratni postupak koji se poduzima da bi se što postiglo [razborit ~; važan ~ na putu do cilja] ♦ držati ~ s kim, s čim ne zaostajati za kim, za čim, ne biti gori od koga, od čega; ići (kretati se i sl.) puževim korakom ići (kretati se i sl.) sporo (polagano); izgubiti ~ 〈s kim, s čim〉 zaostati za drugima, ne sustići koga, što; ~ po ~ polako, oprezno, bez žurbe; na prvome koraku na samome početku; na svakome koraku svuda, uvijek, stalno; poduzeti potrebne (odgovarajuće) korake obaviti potrebne pripreme, učiniti ono što je potrebno; uhvatiti ~ 〈s kim〉 dostići koga, izjednačiti se s kim

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kòrāknēm, 3. l. mn. kòrāknū, imp. korákni, aor. koráknuh, prid. r. koráknuo〉 učiniti jedan korak [~ naprijed; ~ natrag]