im. m. 〈G korála; mn. N koráli, G korálā〉 glazb. glazbeno djelo koje se jednoglasno pjeva za vrijeme liturgije

im. m. 〈G korálja; mn. N korálji, G koráljā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred vodenih žarnjaka sjajnih i živih boja, pokretnih lovaka i mesnata tijela koji podsjećaju na biljku 2. pripadnik istoimenoga razreda [bijeli ~; crveni ~; ružičasti ~]

im. s. 〈G koraljárstva〉 gosp. grana gospodarstva koja se bavi vađenjem koralja s morskoga dna, njihovom obradbom i prodajom

prid. 〈G kȍrdofōnskōg(a); ž. kȍrdofōnskā, s. kȍrdofōnskō〉 glazb. koji stvara zvuk s pomoću žica; sin. žičani

prid. 〈G kòrējskōg(a); ž. kòrējskā, s. kòrējskō〉 1. koji se odnosi na Korejce i Koreju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Sjevernoj i Južnoj Koreji te narodni jezik Korejaca

im. m. 〈G kòrektora, V kòrektore; mn. N kòrektori, G kòrektōrā〉 1. osoba koja ispravlja tiskarske pogreške prije objavljivanja teksta 2. sredstvo kojim se prekrivaju pogreške

im. ž. 〈G kòrektoricē; mn. N kòrektorice, G kòrektorīcā〉 žena koja ispravlja tiskarske pogreške prije objavljivanja teksta

prid. 〈G kòrektoričina; ž. kòrektoričina, s. kòrektoričino〉 koji pripada korektorici

prid. 〈G kòrektorskōg(a); ž. kòrektorskā, s. kòrektorskō〉 koji se odnosi na korektore

im. ž. 〈G korektúrē〉 1. ispravljanje tiskarskih pogrešaka prije objavljivanja; sin. korigiranje 2. otisak na kojemu su označene tiskarske pogreške koje treba ispraviti prije objavljivanja

prid. 〈G kȍrektūrnōg(a); ž. kȍrektūrnā, s. kȍrektūrnō〉 koji se odnosi na korekturu [~ znakovi]

im. m. 〈G koreògrafa; mn. N koreògrafi, G koreògrāfā〉 umjetnik koji postavlja plesna djela na scenu

im. ž. 〈G koreogràfijē; mn. N koreogràfije, G koreogràfījā〉 umjetnost postavljanja plesnih djela na scenu, precizno određivanje koraka i pokreta na sceni

im. ž. 〈G koreògrafkinjē; mn. N koreògrafkinje, G koreògrafkīnjā〉 umjetnica koja postavlja plesna djela na scenu

im. ž. 〈G kȍricē; mn. N kȍrice, G kȍrīcā〉 1. um. mala kora 2. 〈mn.〉 a. vanjske, zaštitne strane čega [meke korice; tvrde korice]; sin. tok, uvez b. vanjske, zaštitne strane čega [izvaditi mač iz korica] ♦ podijeliti koricu (koru) kruha s kim, usp. kora; pročitati od korica do korica od početka do kraja, temeljito; za koricu (koru) kruha [raditi, mučiti se i sl.], usp. kora

im. ž. 〈G korídē; mn. N koríde, G korídā〉 borba ljudi s bikovima u areni uobičajena u Španjolskoj i zemljama Južne Amerike

im. m. 〈G koridóra, I koridórom; mn. N koridóri, G koridórā〉 1. uzak pojas zemljišta kojim neka zemlja izlazi na more ili se povezuje sa svojim izdvojenim teritorijem preko teritorija druge zemlje 2. prometnica koja spaja međusobno veoma udaljena odredišta [cestovni ~] 3. posebno određeni pravci i prostori kretanja u zračnome prometu [zračni ~]

im. s. 〈G korigírānja〉 1. v. ispravljanje 2. v. korektura

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. korìgīrām, 3. l. mn. korigírajū, imp. korìgīrāj, aor. korigírah, imperf. korìgīrāh, prid. r. korigírao, prid. t. korìgīrān〉 1. v. ispraviti 2. v. ispravljati 3. ispraviti/ispravljati tiskarske pogreške prije objavljivanja [~ zbornik]

im. m. 〈G korijandóla; mn. N korijandóli, G korijandólā〉 šareni papirić koji se baca u svečanim prilikama

im. m. 〈G kȍrijēna; mn. N kȍrijēni/kȍrjenovi, G kȍrijēnā/kȍrjenōvā〉 1. bot. vegetativni organ, dio biljke, obično podzemni, kojim se biljka hrani, upija vodu i pričvršćuje za tlo [bočni ~; glavni~] 2. anat. dio iz kojega raste ili se grana koji organ [~ dlake; ~ kose; ~ zuba; ~ živca] 3. gram. najmanji zajednički dio svih riječi koje pripadaju istoj tvorbenoj porodici 4. pren. sam početak ili izvor čega [~ problema] 5. mat. rezultat korjenovanja [drugi ~; kvadratni ~; treći ~]; ant. potencija ♦ mijenjati iz korijena temeljito (potpuno) mijenjati; sasjeći (presjeći, zatrti i sl.) u korijenu uništiti, iskorijeniti, onemogućiti u samome početku; uhvatiti ~ (korijenje) učvrstiti se, postati jači usp. korijenje; vući ~ od koga, od čega (iz čega) potjecati od koga, od čega, razviti se od čega

im. m. 〈G korijénka; mn. N korijénci, G kòrijēnākā〉 1. poet., um. mali korijen; sin. korjenčić 2. bot. dio sjemenoga zametka koji u početku klijanja probija sjemenu opnu [klicin ~]

prid. 〈G kȍrijēnova; ž. kȍrijēnova, s. kȍrijēnovo〉 bot. koji pripada korijenu

prid. 〈G kȍrijēnskōg(a); ž. kȍrijēnskā, s. kȍrijēnskō〉 koji se odnosi na korijen

zb. im. s. 〈G kòrijēnja〉 skup korijena ♦ pustiti ~ sroditi se sa sredinom, dugo se zadržati na kojemu mjestu; uhvatiti ~ (korijen), usp. korijen

im. ž. 〈G kòrisnicē; mn. N kòrisnice, G kòrisnīcā〉 žena koja se čime koristi, koja što upotrebljava [~ usluga; ~ telefona; korisnice knjižnice]

prid. 〈G kòrisničina; ž. kòrisničina, s. kòrisničino〉 koji pripada korisnici

prid. 〈G kòrisničkōg(a); ž. kòrisničkā, s. kòrisničkō〉 koji se odnosi na korisnike [~ račun]

im. m. 〈G kòrisnīka, V kȍrisnīče; mn. N kòrisnīci, G kòrisnīkā〉 osoba koja se čime koristi, koja što upotrebljava [~ usluga; ~ telefona; korisnici knjižnice]

im. ž. 〈G kòristi, I kòrišću/kòristi〉 1. pozitivna posljedica kakva djelovanja ili nastojanja [poslovna ~]; ant. šteta 2. zamisao o onome što treba učiniti kako bi se postigao određeni cilj; sin. (interes, račun) ♦ biti od koristi komu, čemu koristiti komu, čemu

prid. 〈G kòrisna; odr. kòrisnī, G kòrisnōg(a); ž. kòrisna, s. kòrisno; komp. korìsnijī〉 1. koji pomaže čemu, koji je dobar za što [~ za zdravlje]; ant. štetan 2. koji donosi korist, koji daje dobre rezultate [~ posao]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kòristīm, 3. l. mn. kòristē, imp. kòristi, aor. kòristih, imperf. kòrišćāh, prid. r. kòristio, prid. t. kòrišten〉 1. biti u čijoj ili kakvoj službi, pomagati ili donositi korist [~ gospodaru] 2. biti dobrim ili prikladnim za što [Računalo mi koristi pri učenju.] • kòristiti se 〈povr.〉 obavljati što s pomoću čega [~ se računalom]; sin. rabiti, upotrebljavati; sin. služiti

prid. 〈G koristoljùbiva; odr. koristoljùbivī, G koristoljùbivōg(a); ž. koristoljùbiva, s. koristoljùbivo; komp. koristoljubìvijī〉 1. koji čini samo ono što njemu donosi korist, koji u svemu gleda samo vlastitu korist 2. koji odražava činjenje samo onoga što komu donosi korist [~ postupak]

im. ž. 〈G koristoljùbivosti, I koristoljùbivošću/koristoljùbivosti〉 osobina onoga koji je koristoljubiv ili svojstvo onoga što je koristoljubivo; sin. koristoljublje

im. s. 〈G koristòljūblja〉 usp. koristoljubivost

im. s. 〈G kòrištēnja; mn. N kòrištēnja, G kòrištēnjā〉 1. pomaganje ili donošenje koristi 2. bivanje dobrim ili prikladnim za što; sin. služenje 3. obavljanje čega s pomoću čega; sin. rabljenje, upotrebljavanje, služenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kòrīm, 3. l. mn. kòrē, imp. kòri, aor. kòrih, imperf. kòrāh, prid. r. kòrio, prid. t. kȍren〉 upućivati komu prijekore za što [~ dijete]; sin. prekoravati

im. s. 〈G kòrita; mn. N kòrita, G kȍrītā〉 1. dugačka posuda najčešće namijenjena za pranje rublja ili hranjenje nekih domaćih životinja 2. zem. udubina u tlu kojom teče voda [~ rijeke]

im. ž. 〈G kòrizmē〉 rel. razdoblje kršćanske pripreme za Uskrs koje traje od Pepelnice do Velikoga četvrtka

prid. 〈G kȍrjenasta; odr. kȍrjenastī, G kȍrjenastōg(a); ž. kȍrjenasta, s. kȍrjenasto〉 1. koji je nalik korijenu [~ stručak] 2. čiji je korijen jestiv (o povrću)

im. m. 〈G korjènčića; mn. N korjènčići, G korjènčīćā〉 um. mali korijen; sin. korijenak poet.

prid. 〈G korjènita; odr. korjènitī, G korjènitōg(a); ž. korjènita, s. korjènito〉 koji što obuhvaća u punome opsegu, u cjelini i bez ostatka [korjenite promjene]; sin. potpun, ( radikalan), temeljit

im. m. 〈G korjenonóšca; mn. N korjenonóšci, G korjenònōžācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred praživotinja iz koljena sluzavaca promjenjiva tjelesnog oblika ili s vapnenačkom ljušturom koje se kreću s pomoću lažnih nožica 2. pripadnik istoimenoga razreda

im. s. 〈G kȍrjenovānja〉 mat. operacija obratna od ponovljenoga množenja istoga broja samim sobom; ant. potenciranje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȍrjenujēm, 3. l. mn. kȍrjenujū, imp. kȍrjenūj, aor. kȍrjenovah, imperf. kȍrjenovāh, prid. r. kȍrjenovao, prid. t. kȍrjenovān〉 mat. izvesti/izvoditi operaciju korjenovanja; ant. potencirati

im. m. 〈G kormilára, V kȍrmilāru/kȍrmilāre; mn. N kormilári, G kormilárā〉 osoba koja upravlja kormilom i određuje smjer plovidbe [brodski ~; osmerac s kormilarom]

prid. 〈G kormiláreva; ž. kormiláreva, s. kormilárevo〉 koji pripada kormilaru; sin. kormilarov

prid. 〈G kormilárova; ž. kormilárova, s. kormilárovo〉 usp. kormilarev