im. s. 〈G kòrmila; mn. N kòrmila, G kȍrmīlā〉 naprava kojom se određuje smjer kretanja plovila ♦ biti (stajati) na kormilu upravljati, vladati; imati (držati) ~ u 〈svojim〉 rukama upravljati, vladati, imati pod nadzorom; uzeti ~ u 〈svoje〉 ruke preuzeti vlast (upravu, kontrolu, nadzor), preuzeti vodstvo

im. m. 〈G kormorána; mn. N kormoráni, G kormoránā〉 zool. ptica duga vrata i kljuna zakrivljena na vrhu koja roneći lovi ribu i rakove; sin. vranac

im. ž. 〈G kòrnjačē; mn. N kòrnjače, G kȍrnjāčā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red životinja iz razreda gmazova koje imaju čvrst oklop u koji se uvlače pred opasnošću, nemaju zube, a žive na kopnu te u slatkovodnim ili morskim staništima 2. pripadnik istoimenoga reda [barska ~] ♦ kretati se kao ~ kretati se sporo (usporeno)

im. m. 〈G kornjáša; mn. N kornjáši, G kornjášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red životinja iz razreda kukaca živih i sjajnih boja te tvrdih prednjih krila koja poput štita prekrivaju opnasta stražnja krila 2. pripadnik istoimenoga reda; sin. tvrdokrilac

im. m. 〈G koromáča〉 bot. 1. dvogodišnja zeljasta ljekovita biljka perasto razdijeljenih listova i žutih cvjetova iz porodice štitarka 2. zreli i suhi plod, mladi listovi i svježi korijen istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin te za dobivanje ulja i alkoholnih pića; sin. (komorač)

im. ž. 〈G kòrotē〉 žalost za pokojnikom [biti u koroti]

im. m. 〈G kòrova; mn. N kòrovi, G kȍrōvā〉 bot. samonikla štetna biljka u usjevu i nasadu; sin. drač razg. ♦ ima čega kao korova ima čega u velikome broju (u obilju); nema koga, čega ni od korova nema nigdje koga, čega, ne može se naći što

im. ž. 〈G korózijē〉 kem. razaranje čvrste tvari kemijskim djelovanjem okoliša

im. m. 〈G kòrpusa; mn. N kòrpusi, G kȍrpūsā〉 1. vojn. postrojba kopnene vojske sastavljena od više brigada 2. cjelovita zbirka podataka, dokumenata ili građe za koju disciplinu 3. jez. računalni skup tekstova namijenjen pretraživanju

prid. 〈G korùmpīrāna; odr. korùmpīrānī, G korùmpīrānōg(a); ž. korùmpīrāna, s. korùmpīrāno; komp. korumpirànijī〉 koji je podmićen ili potkupljen [korumpirana političarka]; ant. nekorumpiran

im. ž. 〈G korùmpīrānosti, I korùmpīrānošću/korùmpīrānosti〉 osobina onoga koji je korumpiran; ant. nekorumpiranost

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. korùmpīrām, 3. l. mn. korumpírajū, imp. korùmpīrāj, aor. korumpírah, imperf. korùmpīrāh, prid. r. korumpírao, prid. t. korùmpīrān〉 1. v. podmititi, potkupiti, potplatiti 2. v. mititi, podmićivati, potkupljivati, potplaćivati

im. ž. 〈G korùpcijē〉 davanje mita ili korištenje vlastitim društvenim položajem da bi se prisvojili ili komu omogućili protupropisni privilegiji ili materijalna dobit

im. m. 〈G kòrza; mn. m. s. N kòrzi/kòrza, G kórzā〉 gradsko šetalište [riječki ~]

im. m. 〈G kȏsa; mn. N kȍsovi, G kȍsōvā〉 zool. ptica pjevica, mužjak je obično crn i žuta kljuna, a ženka smeđa i crna kljuna [crni ~]

prid. 〈G kósa; odr. kȏsī, G kȏsōg(a); ž. kósa, s. kȏso〉 koji nije ni vodoravan ni uspravan [kosi stup; koso drvo]; sin. kriv, nagnut

im. ž. 〈G kòsē, D kȍsi, A kȍsu; mn. N kȍse, G kósā, DLI kòsama〉 dlake na ljudskoj glavi [crna ~; duga ~; kratka ~; sijeda ~] ♦ čupati si kosu 〈na glavi〉 očajavati, biti zdvojan; diže se ~ 〈na glavi〉 komu zaprepašten (preneražen) je tko, uplašen (prestravljen) je tko

im. ž. 〈G kòsē, D kȍsi, A kȍsu; mn. N kȍse, G kósā, DLI kòsama〉 polj. oruđe koje se sastoji od savijena dugačka oštra noža učvršćena na dugi držak s dvjema ručkama kojim se kosi trava, djetelina, žito i sl.

im. m. 〈G kòsca, V kȍšče; mn. N kòsci, G kȍsācā〉 osoba koja kosi

im. ž. 〈G kosàčicē; mn. N kosàčice, G kosàčīcā〉 žena koja kosi

prid. 〈G kosàčičina; ž. kosàčičina, s. kosàčičino〉 koji pripada kosačici

prid. 〈G kȏsānōg(a); ž. kȏsānā, s. kȏsānō〉 koji je usitnjen sjeckanjem [~ odrezak; kosano meso]

im. ž. 〈G kòsidbē〉 polj. 1. radovi koji se obavljaju kosom ili kosilicom; sin. (košnja) 2. vrijeme kad se kosi

im. ž. 〈G kòsilicē; mn. N kòsilice, G kòsilīcā〉 polj. stroj za kosidbu [vrtna ~]

im. ž. 〈G kosìnē; mn. N kosìne, G kosínā〉 kosa površina brijega

im. m. 〈G kòsinusa; mn. N kòsinusi, G kòsinūsā〉 mat. funkcija koja luku na jediničnoj kružnici koja je duljine x, a počinje u točki (1, 0) pridružuje njezinu apscisu; ant. sinus

im. m. 〈G kòsitra, I kòsitrom〉 kem. kemijski element (Sn), u prirodi se nalazi samo u spojevima, srebrnobijela meka kovina koja je sastojak mnogih slitina

im. ž. 〈G kòsitērnicē; mn. N kòsitērnice, G kòsitērnīcā〉 bot. dvodomni grmoliki kserofit, ljekovita golosjemenjača perastih listova i dugih grana [puzava ~]; sin. kositrenica

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȍsīm, 3. l. mn. kȍsē, imp. kòsi, aor. kòsih, imperf. kȍšāh, prid. r. kòsio, prid. t. kȍšen〉 obavljati kosidbu [~ travu]

im. ž. 〈G kòsitrena; odr. kòsitrenī, G kòsitrenōg(a), ž. kòsitrena, s. kòsitreno〉 koji je od kositra [kositreni vojnik]

im. ž. 〈G kòsitrenicē; mn. N kòsitrenice, G kòsitrenīcā〉 usp. kositernica

prid. 〈G kòsitrova; ž. kòsitrova, s. kòsitrovo〉 kem. 1. koji pripada kositru [~ atom] 2. koji sadržava kositar [~ klorid]

prid. 〈G kòsmata; odr. kòsmatī, G kòsmatōg(a); ž. kòsmata, s. kòsmato; komp. kosmàtijī〉 1. koji je obrastao kosom 2. koji je obrastao dlakom, koji ima mnogo dlaka [~ list; kosmata ruka]; sin. dlakav

im. ž. 〈G kȍsti, L kòsti, I kȍšću/kȍsti; mn. N kȍsti, G kòstī/kòstijū, DLI kòstima〉 anat. tvrdo potporno tkivo od kojega se sastoji kostur tijela [bedrena ~; ključna ~; kosti glave; trtična ~] ♦ baciti ~ komu 1. zadovoljiti koga sitnicom 2. namamiti koga; biti komu ~ u grlu jako smetati komu; iznijeti 〈čitave〉 kosti ostati živ, izvući se iz pogibije bez posljedica; ostaviti 〈svoje〉 kosti poginuti; promrznuti do kostiju jako promrznuti; 〈sama〉 ~ i koža izrazito mršav

im. m. 〈G kostíma; mn. N kostími, G kostímā〉 1. odjeća u kojoj nastupaju glumci ili sudionici maskenbala 2. ženska odjeća koja se sastoji od sakoa i suknje ili hlača

im. m. 〈G kostimògrafa; mn. N kostimògrafi, G kostimògrāfā〉 umjetnik koji za kazalište, film, maskenbal i dr. crta, odabire, osmišljava i stvara kostime

im. ž. 〈G kostimogràfijē; mn. N kostimogràfije, G kostimogràfījā〉 crtanje i izradba kostima za glumce

im. ž. 〈G kostimògrafkinjē; mn. N kostimògrafkinje, G kostimògrafkīnjā〉 umjetnica koja za kazalište, film, maskenbal i dr. crta, odabire, osmišljava i stvara kostime

im. ž. 〈G kostòboljē; mn. N kostòbolje, G kostòbōljā〉 bol u kostima

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. kòstrijēšīm se, 3. l. mn. kòstrijēšē se, imp. kostrijéši se, aor. kostrijéših se, imperf. kòstrijēšāh se, prid. r. kostrijéšio se〉 1. dizati dlake, perje, čekinje ili bodljike na koži zbog straha ili opasnosti [Mačak se kostriješio pred psom.] 2. pren. zauzimati obrambeni stav u kakvoj raspravi ili borbi [~ zbog neugodnih pitanja]

im. ž. 〈G kòstrikē, DL kòstriki; mn. N kòstrike, G kȍstrīkā〉 bot. trajna zelen iz porodice trava, česta biljka sredozemnih kamenjara; sin. raščica

im. m. 〈G kȍstūra, I kȍstūrom; mn. N kȍstūri, G kȍstūrā〉 1. anat. skup svih kosti, koštani sustav koji oblikuje i učvršćuje tijelo kralježnjaka 2. pren. ono što čini osnovu čega [~ izlaganja]

im. m. 〈G kòša; mn. N kòševi, G kȍšēvā〉 1. a. posuda za odlaganje smeća b. uska izduljena pletena posuda koja se nosi na leđima 2. anat. gornji koštani dio trupa [prsni ~]; sin. prsna šupljina v. pod šupljina 3. sp. a. obruč s mrežicom u košarci b. pogodak u košarci [U trećoj je četvrtini postigao jedan ~.]; sin. ubačaj c. bod u košarci [Postigao je 23 koša.] ♦ strpati u isti ~ koga, što spojiti nespojivo, izjednačiti što

im. ž. 〈G kòšarē; mn. N kòšare, G kȍšārā〉 pleteni predmet ovalna otvora, obično od pruća, za odlaganje i ručno prenošenje čega [~ za kruh; ~ za rublje]

im. ž. 〈G kòšaricē; mn. N kòšarice, G kòšarīcā〉 um. mala košara ♦ dati košaricu komu odbiti koga, ne prihvatiti čiju ponudu (poziv); dobiti košaricu biti odbijen

im. ž. 〈G kòšārkē, DL kòšārci〉 sp. sportska igra dviju momčadi u kojoj je cilj ubaciti što više lopta u koš protivničke momčadi

im. m. 〈G košarkáša, V kȍšarkāšu; mn. N košarkáši, G košarkášā〉 osoba koja se bavi košarkom

im. ž. 〈G košarkàšicē; mn. N košarkàšice, G košarkàšīcā〉 žena koja se bavi košarkom