prid. 〈G košarkàšičina; ž. košarkàšičina, s. košarkàšičino〉 koji pripada košarkašici

prid. 〈G košàrkāškōg(a); ž. košàrkāškā, s. košàrkāškō〉 koji se odnosi na košarku [košarkaška momčad]

prid. 〈G kòščeva; ž. kòščeva, s. kòščevo〉 koji pripada koscu

im. ž. 〈G kòščicē; mn. N kòščice, G kȍščīcā〉 1. um. mala kost 2. anat. dio srednjega uha kroz koji prolaze zvučni titraji; sin. košćica

im. ž. 〈G kòšćicē; mn. N kòšćice, G kȍšćīcā〉 usp. koščica

im. m. 〈G kóšera, I kóšerom〉 1. propisani način pripravljanja jela prema načelima židovske vjere 2. jela pripravljena na istoimeni način [mesni ~; mliječni ~]

im. ž. 〈G kȍšnicē; mn. N kȍšnice, G kȍšnīcā〉 polj. nastamba za pčele ♦ vrvi kao u košnici velika je gužva i žamor (buka), mnogo je ljudi koji istodobno govore

im. ž. 〈G kòšnjē〉 v. kosidba

prid. 〈G kòštana; odr. kòštanī, G kòštanōg(a); ž. kòštana, s. kòštano〉 koji je od kosti [koštani češalj]

prid. 〈G kòštanōg(a); ž. kòštanā, s. kòštanō〉 koji se odnosi na kost [koštana srž]

gl. nesvrš. prijel./neprijel.〉 razg. v. stajati

im. ž. 〈G kòšticē; mn. N kòštice, G kȍštīcā〉 tvrdi dio ploda koji se nalazi u drvenastoj kori ili ljusci [~ jabuke; ~ šljive]

prid. 〈G kòštičava; odr. kòštičavī, G kòštičavōg(a); ž. kòštičava, s. kòštičavo; komp. koštičàvijī〉 koji ima koštice [koštičavo voće]

im. ž. 〈G kòštičavosti, I kòštičavošću/kòštičavosti〉 svojstvo onoga što je koštičavo

im. ž. 〈G koštùnicē; mn. N koštùnice, G koštùnīcā〉 bot. sočni plod nastao od jednoga plodnog lista čija sjemenka sa središnjim tvrdim dijelom usplođa tvori košticu

im. ž. 〈G koštùnjačē; mn. N koštùnjače, G koštùnjāčā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina riba s laganim i snažnim koštanim kosturom koji podupire gibljive peraje, a koja živi u slatkim i slanim vodama 2. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G kòšuljē; mn. N kòšulje, G kȍšūljā〉 odjevni predmet koji se oblači na gornji dio tijela, obično ima ovratnik i dugmad za kopčanje [muška ~; ženska ~]

im. ž. 〈G kòšuljicē; mn. N kòšuljice, G kòšuljīcā〉 1. um. mala košulja 2. razg. prozirni omot u koji se ulaže papir 3. bot. ovoj oko ploda biljke ◇ zmijska ~ zool. rožnati sloj na koži zmija koji one tijekom godine više puta odbacuju

im. ž. 〈G kòšutē; mn. N kòšute, G kȍšūtā〉 zool. ženka jelena

im. ž. 〈G kótē; mn. N kóte, G kótā〉 zem. najkraća duljina okomice između koje točke na Zemljinoj površini i razine mora

im. m. 〈G kótca; mn. N kótci, G kótācā〉 nastamba za svinje; sin. svinjac

im. m. 〈G kotáča; mn. N kotáči, G kotáčā〉 naprava u obliku kruga koja se okreće na osovini i omogućuje kretanje vozila, rad stroja i sl. [mlinski ~] ♦ biti peti ~ na kolima biti suvišan (nepotreban); nisu komu svi kotači na broju nije pri sebi, čudno se ponaša

im. m. 〈G kotàčića; mn. N kotàčići, G kotàčīćā〉 um. mali kotač

im. m. 〈G kòtangensa; mn. N kòtangensi, G kòtangēnsā〉 mat. koeficijent sinusa i kosinusa; ant. tangens

im. m. 〈G kȍtla; mn. N kȍtlovi, G kȍtlōvā〉 veća posuda za kuhanje na otvorenoj vatri [parni ~]

im. m. 〈G kȍtāra, I kȍtārom/kȍtārem; mn. N kȍtāri/kȍtarovi/kȍtarevi, G kȍtārā/kȍtarōvā/kȍtarēvā〉 upravno područje koje obuhvaća nekoliko općina; sin. okrug

im. ž. 〈G kotàricē; mn. N kotàrice, G kotàrīcā〉 mala posuda, obično pletena od šiblja

prid. 〈G kȍtārskōg(a); ž. kȍtārskā, s. kȍtārskō〉 koji se odnosi na kotar

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. kòtī, 3. l. mn. kòtē, aor. 3. l. jd. kȍtī, imperf. 3. l. jd. kòćāše, prid. r. ž. kòtila, prid. t. kȍćen〉 donositi na svijet (o sisavcima) [~ mačiće] • kòtiti se 〈povr.〉 1. donositi mlado na svijet (o sisavcima) [Mačka se koti.] 2. dolaziti na svijet (o mladuncu sisavca) [Mače se dugo kotilo.]

im. m. 〈G kotléta; mn. N kotléti, G kotlétā〉 komad mesa s rebarcima

im. ž. 〈G kòtlinē; mn. N kòtline, G kȍtlīnā〉 zem. ovalna ili nepravilna udubina ravna dna obično okružena planinskim uzvisinama

im. m. 〈G kotrljána; mn. N kotrljáni, G kotrljánā〉 1. zool. kornjaš koji od životinjskoga izmeta izrađuje kuglice i kotrlja ih u podzemne hodnike, u starih je Egipćana bio sveta životinja, simbol Sunca i besmrtnosti; sin. (skarabej) 2. bot. samonikla rijetka trajnica bodljikavih listova i plavoga ili tamnoljubičastoga cvata koja obično raste u planinskome području [planinski ~; plavi ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kotr̀ljām, 3. l. mn. kotr̀ljajū, imp. kotr̀ljāj, aor. kotr̀ljah, imperf. kotr̀ljāh, prid. r. kotr̀ljao, prid. t. kȍtrljān〉 okrećući pomicati što [~ kamen]; sin. (koturati), valjati • kotr̀ljati se 〈povr.〉 pomicati se vrteći se oko svoje osi [Kamenje se kotrlja niz brijeg.; ~ se po podu; ~ se po travi]

im. ž. 〈G kotùrāljkē, DL kotùrāljci; mn. N kotùrāljke, G kotùrāljkā/kotùrāljkī〉 cipela s kotačima

im. m. 〈G koturaljkáša, V kȍturaljkāšu; mn. N koturaljkáša, G koturaljkášā〉 osoba koja se vozi na koturaljkama

im. ž. 〈G koturaljkàšicē; mn. N koturaljkàšice, G koturaljkàšīcā〉 žena koja se vozi na koturaljkama

prid. 〈G koturaljkàšičina; ž. koturaljkàšičina, s. koturaljkàšičino〉 koji pripada koturaljkašici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kotùrām, 3. l. mn. kotùrajū, imp. kotùrāj, aor. kotùrah, imperf. kotùrāh, prid. r. kotùrao, prid. t. kȍturān〉 v. kotrljati

im. m. 〈G kováča, V kȍvāču; mn. N kováči, G kováčā〉 1. obrtnik koji kuje, obrađuje željezo i tako izrađuje različite predmete 2. zool. morska koštunjača cijenjena mesa sivosmeđih ili sivožutih leđa koja sa svake strane ima veliku crnu mrlju ♦ ~ svoje sreće osoba koja sama upravlja svojim životom

im. ž. 〈G kovàčicē; mn. N kovàčice, G kovàčīcā〉 obrtnica koja kuje, obrađuje željezo i tako izrađuje različite predmete

prid. 〈G kovàčičina; ž. kovàčičina, s. kovàčičino〉 koji pripada kovačici

prid. 〈G kòvāčkōg(a); ž. kòvāčkā, s. kòvāčkō〉 koji se odnosi na kovače [~ alat]

im. ž. 〈G kovànicē; mn. N kovànice, G kovànīcā〉 sitan kovinski novac

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕjēm, 3. l. mn. kȕjū, imp. kȗj, aor. kòvah, imperf. kȍvāh, prid. r. kòvao, prid. t. kȍvān〉 obrađivati užareno željezo i tako izrađivati različite predmete, sjekiru, plug, potkovu, kosu i dr. [~ sjekiru; ~ novac]

im. m. 〈G kòvčega; mn. N kòvčezi, G kȍvčēgā〉 1. četvrtast predmet s tvrdim, čvrstim stranama koji služi za spremanje ili prijenos stvari [putni ~; vojnički ~] 2. v. škrinja

im. m. 〈G kòvčežića; mn. N kòvčežići, G kòvčežīćā〉 um. mali kovčeg

zb. im. s. 〈G kòvīlja〉 rod tropskih trava, u nas rasprostranjen na primorskome kamenjaru

im. ž. 〈G kòvinē; mn. N kòvine, G kȍvīnā〉 1. kem. član skupine tvari koje imaju mnoga zajednička svojstva (dobru vodljivost topline i električne struje, većinom čvrsto stanje na sobnoj temperaturi); sin. (metal); ant. nekovina, ( nemetal) ◇ laka ~ kovina male gustoće, npr. aluminij, magnezij i njihove slitine; plemenita ~ kovina koja se ne mijenja na zraku i teško je topljiva u kiselinama, npr. zlato, srebro i platinske kovine; teška ~ kovina veće gustoće, npr. željezo, bakar, olovo, cink, živa, srebro i zlato 2. tvar koja se kuje, obrađuje i lijeva