prid. 〈G kòvīnskōg(a); ž. kòvīnskā, s. kòvīnskō〉 koji se odnosi na kovine, koji je od kovine; sin. (metalni); ant. nekovinski

im. m. 〈G kovitlàca; mn. N kovitlàci, G kovitlácā〉 1. naglo i brzo kretanje jakoga vjetra u krug 2. pren. mnoštvo snažnih i često proturječnih osjećaja, događaja itd. [~ strasti]

im. s. 〈G kovìtlānja〉 vrtnja u krug prouzročena zračnom strujom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. kovìtlā, 3. l. mn. kovìtlajū, aor. 3. l. jd. kȍvitlā, imperf. 3. l. jd. kovìtlāše, prid. r. kovìtlao, prid. t. kȍvitlān〉 vrtjeti u krug (o zračnoj struji) [Vjetar kovitla lišće.]

im. ž. 〈G kóvnicē; mn. N kóvnice, G kóvnīcā〉 radionica u kojoj se što kuje [~ novca]

im. ž. 〈G kòvrčē; mn. N kòvrče, G kȍvr̄čā〉 uvijen pramen kose; sin. uvojak, vitica

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kovr̀čām, 3. l. mn. kovr̀čajū, imp. kovr̀čāj, aor. kovr̀čah, imperf. kovr̀čāh, prid. r. kovr̀čao, prid. t. kȍvrčān〉 činiti da što bude uvijeno, kovrčavo [~ kosu] • kovr̀čati se 〈povr.〉 biti u uvojcima, kovrčama [Kosa mi se kovrča od vlage.]

prid. 〈G kovr̀čava; odr. kovr̀čavī, G kovr̀čavōg(a); ž. kovr̀čava, s. kovr̀čavo; komp. kovrčàvijī〉 1. koji ima kosu punu kovrča [kovrčava djevojka] 2. koji je pun kovrča (o kosi)

im. ž. 〈G kovr̀čavosti, I kovr̀čavošću/kovr̀čavosti〉 osobina onoga koji je kovrčav ili svojstvo onoga što je kovrčavo

im. ž. 〈G kòzē; mn. N kòze, G kózā〉 zool. papkar iz porodice šupljorožaca koji se uzgaja i kao domaća životinja radi dobivanja mlijeka i mesa ♦ derati istu (svoju, staru) kozu stalno ponavljati isto; 〈i〉 vuk sit i ~ cijela, usp. vuk; nismo mi zajedno koze (ovce) pasli (čuvali), usp. ovca; nisu sve koze (ovce) na broju komu, usp. ovca

im. s. 〈G kozárstva〉 gosp. uzgoj koza, bavljenje kozama

im. ž. 〈G kòzicē; mn. N kòzice, G kȍzīcā〉 1. um. mala koza 2. zool. morski rak koji ima deset nogu, dug rep, prozirno tijelo, a boju mijenja prema okolini ◇ vodene kozice med. dječja zarazna bolest kod koje se na koži pojavljuju mjehurići, a koja se prenosi kapljičnom virusnom infekcijom; sin. varičela

prid. 〈G kȍzjēg(a); ž. kȍzjā, s. kȍzjē〉 1. koji se odnosi na koze [kozje mlijeko] 2. koji je kao u koze [kozja brada]

zb. im. ž. 〈G kȍzlādi〉 mladunčad koze

im. s. 〈G kȍzleta〉 mlado koze; sin. jare, jarić, kozlić

prid. 〈G kòzlećēg(a); ž. kòzlećā, s. kòzlećē〉 1. koji se odnosi na kozle [~ but] 2. koji je kao u kozleta

im. ž. 〈G kòzletinē〉 kozleće meso

im. m. 〈G kȍzlića; mn. N kȍzlići, G kȍzlīćā〉 mlado koze; sin. jare, jarić, kozle

im. m. 〈G kozmètičāra, V kozmètičāru/kozmètičāre; mn. N kozmètičāri, G kozmètičārā〉 obrtnik kojemu je zanimanje njega i uljepšavanje lica i tijela

prid. 〈G kozmètičāreva; ž. kozmètičāreva, s. kozmètičārevo〉 koji pripada kozmetičaru; sin. kozmetičarov

im. ž. 〈G kozmètičārkē, DL kozmètičārki; mn. N kozmètičārke, G kozmètičārkā/kozmètičārkī〉 obrtnica kojoj je zanimanje njega i uljepšavanje lica i tijela

prid. 〈G kozmètičārova; ž. kozmètičārova, s. kozmètičārovo〉 usp. kozmetičarev

prid. 〈G kozmètičkōg(a); ž. kozmètičkā, s. kozmètičkō〉 koji se odnosi na kozmetiku [~ salon; ~ proizvod]

im. ž. 〈G kozmètikē, DL kozmètici〉 1. vještina njegovanja i uljepšavanja kože i tijela i djelatnost koja se time bavi 2. sredstva za njegovanje i uljepšavanje kože i tijela 3. pren. uljepšavanje čega da bi se prikrili nedostatci

prid. 〈G kòzmičkōg(a); ž. kòzmičkā, s. kòzmičkō〉 v. svemirski

im. m. 〈G kȍzmosa〉 v. svemir

im. ž. 〈G kȍžē; mn. N kȍže, G kȏžā〉 1. anat. najveći tjelesni organ koji s vanjske strane pokriva i štiti tijelo te prima i prenosi podražaje [masna ~; osjetljiva ~; suha ~] 2. prerađevina dobivena štavljenjem istoimenoga tjelesnog organa koja služi za izradbu različitih proizvoda ♦ biti debele (tvrde) kože biti bezobziran (bezosjećajan), biti neosjetljiv na uvrede i tuđu nevolju; biti krvav pod kožom (ispod kože) imati slabosti kao i svi drugi ljudi; biti u čijoj koži biti u istoj situaciji kao i tko drugi; iskočiti iz kože izgubiti nadzor nad sobom, uzrujati se, razljutiti se; iskusiti (osjetiti i sl.) što na svojoj (vlastitoj) koži doživjeti neko neugodno iskustvo; iz te (ove i sl.) kože nikud se ne može nema izlaza, nema se kud; ~ se ježi komu osjeća tko uzbuđenje (strah, neugodu); 〈sama〉 kost i ~, usp. kost; spasiti 〈svoju (golu)〉 kožu preživjeti opasnost, spasiti život; uvući se pod kožu komu pridobiti čiju naklonost, postati blizak (drag) komu

im. ž. 〈G kòžarē; mn. N kòžare, G kȍžārā〉 tvornica za preradbu kože

prid. 〈G kȍžasta; odr. kȍžastī, G kȍžastōg(a); ž. kȍžasta, s. kȍžasto〉 koji je nalik na kožu [kožasti list]

im. ž. 〈G kȍžicē; mn. N kȍžice, G kȍžīcā〉 1. um. mala koža 2. tanka i rastezljiva koža ◇ letna ~ zool. kožnata opna koja se proteže između produženih prednjih prsta te stražnjih nogu i repa nekih kralježnjaka; sin. letnica; plivaća ~ koža koja se razvila između prsta nekih životinja koje žive u vodi

prid. 〈G kòžnata; odr. kòžnatī, G kòžnatōg(a); ž. kòžnata, s. kòžnato〉 koji je od kože [kožnata torba]

prid. 〈G kȍžnōg(a); ž. kȍžnā, s. kȍžnō〉 koji se odnosi na kožu [kožna bolest; kožna industrija]

im. ž. 〈G kràbuljē; mn. N kràbulje, G krȁbūljā〉 1. dio kostima koji pokriva nos i oči; sin. (krinka) 2. pren. osoba pod krabuljom

im. ž. 〈G kračìnē〉 stanje onoga što je kratko; sin. kratkoća

im. ž. 〈G kràčinē; mn. N kràčine, G krȁčīnā〉 uv. veliki krak

im. s. 〈G kráćēnja〉 činjenje čega kraćim, smanjivanje duljine čega; sin. skraćivanje; ant. produljivanje

im. m. 〈G kràdljīvca, V kràdljīvče; mn. N kràdljīvci, G kràdljivācā〉 osoba koja krade; sin. lopov, tat

prid. 〈G kràdljīvčeva; ž. kràdljīvčeva, s. kràdljīvčevo〉 koji pripada kradljivcu

im. ž. 〈G kràdljivicē; mn. N kràdljivice, G kràdljivīcā〉 žena koja krade; sin. tatica

prid. 〈G kràdljivičina; ž. kràdljivičina, s. kràdljivičino〉 koji pripada kradljivici; sin. tatičin

pril. tako da se ne vidi, krijući se, da nitko ne zna; sin. kriomice, krišom, neopazice, potajice, potajno, tajno

im. ž. 〈G kràđē; mn. N kràđe, G kráđā〉 kažnjivo djelo koje nastaje kad se bez dopuštenja uzme, prisvoji ono što pripada drugomu [~ automobila; krupna ~; sitna ~]

im. ž. 〈G kráfnē; mn. N kráfne, G kráfnā/kráfnī〉 kolač od dizanoga tijesta, obično punjen pekmezom, pržen na vrućoj masti ili ulju i posut šećerom, obično se priprema za poklade

im. ž. → ovratnik

im. m. 〈G krȁja; mn. N krȁjevi, G krȁjēvā〉 1. a. ono čime što završava, posljednji dio čega, točka u kojoj što završava [~ dana; sretan ~] b. vremenska granica nakon koje što prestaje [~ rata] c. prostorna granica iza koje se što više ne prostire [~ puta] d. prestanak postojanja [~ života]; sin. nestanak; ant. nastanak, postanak, rođenje pren., začetak pren.; sin. (konac²), svršetak, završetak e. dio koji nije središnji [drugi ~ grada] 2. zem. dio Zemljine površine koji je obilježen zajedničkim prirodnim, povijesnim, gospodarskim ili političkim posebnostima; sin. područje, ( teritorij) ♦ bez kraja i konca beskrajno, predugo; ići do kraja ne povlačiti se, uporno nastavljati, dovršiti započeto bez obzira na posljedice; izići na ~ s kim, s čim riješiti probleme (poteškoće) vezane s kim, s čim; izvući deblji ~ proći lošije od drugih, stradati; 〈jedva〉 sastavljati ~ s krajem jedva preživljavati, biti u stalnoj novčanoj oskudici; na kraju krajeva naposljetku, kad se dobro razmisli; stati na ~ komu, čemu spriječiti koga u štetnoj djelatnosti, onemogućiti što

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi u blizini koga ili čega [sjediti ~ prozora]; sin. blizu, kod, pokraj 2. označuje da se tko ili što kreće ili zbiva u blizini koga ili čega [trčati ~ mora]; sin. blizu, pokraj, uz 3. označuje da su kakve okolnosti uzrok čemu, da imaju kakvu posljedicu [Kraj ovakvih prilika teško je ostati pametan.]; sin. uz 4. označuje da se što zbiva iako su okolnosti nepovoljne ili da se što ne zbiva iako su okolnosti povoljne [preživjeti ~ svih nevolja; ne uspjeti ~ toliko pogodnosti]; sin. unatoč, usuprot zast., uz

pril. na kraju, pri kraju [~ godine; ~ stoljeća]; ant. početkom

im. m. 〈G krajíčka; mn. N krajíčci, G kràjīčākā〉 um. manji dio čega koji se nalazi uz kraj ♦ krajičkom oka [pogledati i sl.] usput, slučajno; kriomice, potajno [pogledati i sl.]